Monitor.co.me

DR BOŽIDAR JAKŠIĆ, SOCIOLOG IZ BEOGRADA: Građani Srbije žive u vanrednom stanju

E-mail Ispis PDF
jaksicMONITOR: U Beogradu, a i još nekim gradovima Srbije, nastavljeni su protesti protiv aktuelne vlasti. Poručeno je da građanski protesti imaju samo jedan cilj - da se smijeni aktuelna vlast na čelu sa Aleksandrom Vučićem i uspostavi sistem u zemlji „da se ovo zlo nikad ne ponovi". Šta Vi očekujete od tih protesta?
JAKŠIĆ: Protesti su dokaz da u Srbiji potreba za životom dostojnim čovjeka nije sasvim uništena, a nada da se živi normalnim životom nije sasvim ugašena u ovim smutnim vremenima. Ljudi koji učestvuju u protestima u Srbiji zapravo žarko žele drukčije uređeno društvo. Stoga ih zdušno podržavam. To su protesti slobodnih građana koji su svjesni da imaju pravo na pobunu. Nosilac apsolutne vlasti u Srbiji, Aleksandar Vučić, ne bi trebalo da ih omalovažava i vrijeđa izrazima koje iole pristojni ljudi nikada ne bi upotrijebili u javnom govoru!

Ne bih se složio s mišljenjem da protesti imaju samo jedan cilj – da aktualna vlast bude smijenjena. Mislim da je osnovni cilj daleko iznad tog nivoa. Protesti tek otvaraju proces postepenog pretvaranja Srbije u moderno društvo. U tom procesu će neminovno doći do drukčijeg ustrojstva države u kojoj apsolutna vlast neće biti moguća. Kako apsolutna vlast korumpira apsolutno, ona mora biti sistemski onemogućena, a ne prostom smjenom jedne vlasti drugom. Kada će se to desiti, ne znam, ali znam da u istoriji ništa novo nije stvoreno bez strasti.

MONITOR: Mediji su objavili da Vučić vjerovatno ide na vanredne parlamentarne izbore i da bi birališta mogla biti otvorena 31. marta ili 14. aprila. Zašto bi se Vučić odlučio za vanredne izbore?
JAKŠIĆ: Građani i građanke Srbije žive svakodnevno u vanrednom stanju. Dio tog formalno neproglašenog vanrednog stanja su i česti vanredni izbori, pogotovo ako aktualna vlast ima dosta komotnu većinu i druge mehanizme da obesmisli parlamentarni i javni život. Poslanici vladine većine, na primjer, na zakonske prijedloge svoje vlade predlažu po nekoliko stotina amandmana da bi onemogućili svaku skupštinsku raspravu o tim prijedlozima. Pametnim dosta...! A one koji su za nove vanredne parlamentarne izbore treba podsjetiti da su ih Milošević i Tadić raspisivali kada nisu morali, a zna se kako su prošli!

MONITOR: Može li se, gledano iz te perspektive ono što se u četvrtak vidjelo u Beogradu, prilikom dočeka Vladimira Putina, ocijeniti kao veliki predizborni skup Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke?
JAKŠIĆ: Nadam se da nisam jedini građanin Srbije koji se stidi tog skupa, jer je za mnoge građane koji su iz unutrašnjosti dovedeni u Beograd bio čin poniženja. I ne samo za njih!Ne sporim da su neki „učesnici" došli da izraze poštovanje prema predsjednicima Rusije i Srbije ili iz puke radoznalosti, da razbiju monotoniju tmurnog zimskog dana. Ali dovesti preko 1.200 autobusa iz opština širom Srbije, dati „učesnicima" sendvič i piće, a i neki dinar, pa ih onda iskoristiti kao poklonstvenu masu koju gost praktično i ne primijeti zaista je uvreda i poniženje za Srbiju kao državu i svakog njenog državljanina i državljanku. To hvalisanje da vlast može da milom ili silom skupi ogromnu masu s ciljem da zastraši učesnike „malih" prostesta građana je i ružno i tužno.Građanski protesti u Srbiji su ljudski vapaj za slobodom i ni na koji način se ne mogu porediti sa masom organizovano dovedenom na poklonjenje. Vlast ih može ugušiti silom, a opozicija obesmisliti političkom manipulacijom. Ako i nestanu, ponovo će se pojaviti kao ptica feniks.

MONITOR: Šta je bio pravi razlog Putinove posjete,jer to zvanično nije objašnjeno, a tajna je i šta su dva predsjednika razgovarali u četiri oka?
JAKŠIĆ: Apsolutno sam nekompetentan da o tome govorim. Nisam sluga koji virka kroz ključaonicu vladara.

MONITOR: Da li će Srbija poslije posjete ruskog predsjednika biti bliža ili dalja od Evropske unije?
JAKŠIĆ: Ni bliža ni dalja! I Evropska unija i Rusija su suviše ozbiljne institucije za takve spekulacije. A i vlasti u Srbiji su tu posjetu tretirali kao „lijek za unutrašnju upotrebu". O stvarnom stanju odnosa Rusije i Srbije ubjedljivo govori slijedeći podatak: u cjelokupnom izvozu Srbije u 2017. godini izvoz u Bosnu i Hercegovinu iznosi 8,85 posto u Rusiju 6,43 posto a u Crnu Goru 5,29 posto. Tom podatku se može dodati i pitanje da li je moguće da ogromno rusko tržište ne može po povoljnim uslovima da prihvati hiljadu-dvije automobila „Fiat 500" iz Kragujevca?! To je slika realnih odnosa. Sve ostalo je guslarsko pjevanje o slavenskom bratstvu i bezočna politička manipulacija.

MONITOR: Može li opozicija na predstojećim izborima staviti tačku na Vučićevu diktaturu?
JAKŠIĆ: „Tačku na Vučićevu diktaturu", kako kažete, mogu staviti samo građani i građanke Srbije svojim javnim aktivnostima kao što su protesti i izbori, pod uslovom da izbori nisu prethodno lažirani i/ili naknadno pokradeni. Samo oni mogu da promijene vlast, a opoziciju natjeraju da se i sama promijeni.

MONITOR: Od čega građani Srbije najviše strahuju i zašto?
JAKŠIĆ: Sijanje različitih vrsta straha je jedna od glavnih poluga kojima se vlada ljudima. Ne samo u Srbiji i ne samo danas.Snažni su, do histeričnih razmjera, nacionalistički narativi i vlasti i mnogih opozicionih krugova u Srbiji, naročito kada je u pitanju Kosovo. To pitanje u ovom trenutku prekriva sva druga vitalna pitanja građana Srbije, kao što su siromaštvo, nezaposlenost, masovni odlazak mladih iz zemlje, loše funkcionisanje državnih institucija, prodaja velikih materijalnih dobara i još jeftinije radne snage stranim kompanijama, gubitak svake nade, život u strahu.

Ali tu je agilni predsjednik Aleksandar Vučić za kojeg patrijarh SPC Irinej kaže da ga je sam Bog poslaoSrbima,da ih spašava. Za sada taj predsjednik kao Uroš Nejaki svojusrdžbu usmjerava na opoziciju, ali nemoćno širi ruke pred stvarnim problemima i gnjev naroda usmjerava na Albance i svjetske moćnike koji su se zavjerili protiv srpskog naroda. A Patrijarh izjavljuje da je Srbiji potreban kralj ili car!

MONITOR: Jesu li, kao što neki mediji u Srbiji tvrde, inicijative o otvaranju granica između Kosova i Albanije, probni balon za ideju stvaranja etnički čistih država?
JAKŠIĆ: Sasvim sam siguran da su „otvaranje granica" i „ideja o stvaranju etnički čistih država" duboko protivurječni stavovi. Načelno posmatrano, otvorene granice za protok ljudi, ideja, kulturnih uticajai materijalnih dobara su svakako znak širenja prostora ljudske slobode. A stvaranje etnički čistih država je apriori zločin protiv čovječnosti. Pokušaji stvaranja takvih država krajem dvadesetog vijeka na Balkanu donio je samo velike ljudske tragedije i ogromna materijalna razaranja. Zato su za svaku osudu.

MONITOR: Predsjednik Kosova Hašim Tači vidi planove o razmjeni teritorija sa Srbijom kao najbolji način za napredak u pristupanju EU i NATO i da bi sporazum o tome stvorio više stabilnosti i mira u regionu. Tači je rekao da to ne znači povlačenje granica po etničkim linijama. Je li to rješenje za kosovski problem?
JAKŠIĆ: Da, i srpski i albanski političari su vrlo zainteresirani za teritorije, a o ljudima ne vode računa. Prije više decenija jedan vispreni stanovnik Kosova Milenko Karan je lucidno primijetio aludirajući na Kosovo da dva betonska zida međusobno ne razgovaraju. Karan je bio psiholog, a njegov prijatelj Fehmi Agani sociolog.I jedan i drugi osim ličnog prijateljstva pokušali su graditi mostove razumijevanja i zbližavanja Srba i Albanaca. Za vrijeme NATO bombardovanja Aganija je srpska policija uhvatila u nekom vozu, pa je kasnije ubijen, a Karan je preminuo u neželjenom izbjeglištvu. Kako onda, tako i danas: vlastima u Beogradu je, na primjer, Oliver Ivanović postao prihvatljiv kao žrtva atentata, ali nije bio kao aktivni političar koji traga za nekimracionalnim rješenjima. Tako Hegelov pojam »loše beskonačnosti« dobija svoj tragični izraz u perspektivi »razmjere teritorija« ili »zamrznutog konflikta«. Uh, užas bez kraja ili užasan kraj! Ta perspektiva ništa dobro ne može donijeti ni Albancima ni Srbima, ni Kosovu ni Srbiji. Kako onda građani i građanke Srbije ne bi živjeli u strahu.

MONITOR:Kako ocjenjujete odnose između Srbije i Crne Gore.Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić kaže da su stabilni, a njegov kolega iz Crne Gore Srđa Darmanović da su najbolji nakon osamostaljenja Crne Gore. Međutim, mnogi u Crnoj Gori misle da to baš nije tako.
JAKŠIĆ: Slažem se sa mnogima u Crnoj Gori da nije baš tako kako govore politički predstavnici i jedne i druge zemlje. U procesu raspada Jugoslavije Srbija nije postala samostalna država voljom i aktivnostima svojih građana ili političkih predstavnika, nego voljom građana i građanki Crne Gore koji su se na referendumu (2006) izjasnili za raskid zajednice sa Srbijom i nezavisnost. Ta odluka jep otvrđena Ustavom Crne Gore 2007. godine. Tako je referendum u Crnoj Gori omogućio Srbijida postane nezavisna i suverena država. Šta znači »nezavisnost« i »suverenost« svih malih novonastalih država na tlu Jugoslavije, nije teško razaznati. A odnosi među svim tim državama su daleko od dobrih – od Vardara pa do Triglava. Ni odnosi između Srbije i Crne Gore nisu izuzetak. Divide et impera!


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...