Monitor.co.me

ZAŠTO TUŽILAŠTVO BJEŽI OD DUŠKA KNEŽEVIĆA KAO ZAŠTIĆENOG SVJEDOKA: Gdje su se sakrili Ivica i Milivoje

E-mail Ispis PDF
duskoNezakonito finansiranje vladajuće partije u produženom trajanju od 25 godina. Kovertovanje bivšeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića , četiri dana uoči najkontroverznijih izborau, istina, kratkoj istoriji crnogorskog višepartizma. Tonski zapis mogućeg potkupljivanje viceguvernera Velibora Miloševića i kontrolora Centralne banke kako bi se prikrilo stanje u banci koja može, tri godine kasnije, finansijski sektor, neoprezne deponente i poreske obveznike koštati preko 100 miliona. Plaćanje privatnih dugova aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića. Koje on nije prijavio u skladu sa zakonom. Svjedočenje o velelepnoj kući koja ne postoji u zvaničnim dokumentima, ali je već bila predmet pažnje Predsjednika – moguće, budućeg vlasnika. Finasiranje inostrane specijalizacije dobro pozicioniranom funkcioneru vladajuće partije, nekadašnjem ministru zdravlja Budimiru Šegrtu. Narečenom ambasadoru Crne Gore u Poljskoj. „Sve što je plaćeno, urađeno je po nalogu Mila Đukanovića. Pozivam i Šegrta i njega da kažu sve što se dešavalo i koliko sam novca dao. Klupko je počelo da se odmotava...".

Duško Knežević u Londonu - pritisnut potraživanjima sa svih strana i spreman da priča – to je san svakog studenta prava koji mašta o karijeri državnog tužioca. Spremnog da na terazije boginje Justicije položi krupne i najkrupnije grabljivice. Kako bi opravdao datu zakletvu i očekivanja sugrađana.

Knežević najavljuje da će propričati i o aferi Telekom, privatizaciji Elektroprivrede, prvim milionima svojih političkih (ne)prijatelja, nerazjašnjenim napadima na bivše državne funkcionere Olega Obradovića (čelni čovjek Telekoma uoči privatizacije) i Predraga Mitrovića (direktora bivše Agencije za sprječavanje pranja novca). Plus, najavljuje posrnuli tajkun, najzanimljivije detalje iz više od 2.000 sati video materijala snimljenih nadzornim kamerama u njegovim privatnim i poslovnim rezidencijama. Nenašminkano lice najdugovječnijeg režima na prostoru Evrope!?

Tužilaštvo ne reaguje. Ne može im se sporiti samo jedno – krajnje selektivan pristup prema onome što Knežević priča/pokazuje i dokumentuje. Kada je Slavoljub Stijepović, nakon objavljenog video zapisa njegovog kovertovanja, uhvaćen u laži starijoj od godinu dana, tužilaštvu su trebala tri dana da saopšti kako će raditi po zakonu. „Ukoliko se utvrdi da je učinjeno bilo koje krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti za to će se snositi odgovornost", navodi se u saopštenju Tužilaštva. Stijepović je, potom, u tužilaštvo prošvercovan na mala vrata, kroz prostorije Ministarstva pravde, kako bi izbjegao neželjeni susret sa novinarima. A možda mu je i lično ministar Zoran Pažin „po službenoj dužnosti" pomagao tokom davanja iskaza. „U svojstvu građanina". Par dana kasnije, u osvit zore, uhapšen je i pred specijalnog tužioca priveden nekadašnji viceguverner CBCG Velibor Milošević, nakon Kneževićeve optužbe o uzimanju mita tokom kontrole Atlas banke iz 2015. godine, koje je propratio donekle nerazumljiv tonski zapis iz londonskih arhiva. M i l o š e v i ć je na Kneževićeve optužbe odgovorio tvrdnjom da posjeduje dokumentaciju koja svjedoči da je posao u Atlas banci odrađen po propisima. Tužilaštvo je tu dokumentaciju – zaplijenilo. Nadležni sudija je dva dana kasnije odbio njihov zahtjev za produženje pritvora i Miloševiću omogućio da se brani sa slobode.

Oduzeta dokumentacija je ostala u posjedu Tužilaštva. Kao dodatna garancija, na istragu je stavljena oznaka tajnosti što svim akterima (osumnjičenima, advokatima, svjedocima...) nameće obavezu da javno ne govore o njenom toku. Nekima to odgovara. Stijepović je jedva dočekao da nas obavijesti kako „u interesu postupka" ne može komentarisati detalje slučaja „do njegovog okončanja". To će, iskustvo nas uči, potrajati koju godinu. Što je Stijepoviću dobro došlo kako ga više ne bi hvatali u, blago rečeno, sukobu sa stvarnošću.

Možemo samo da pretpostavimo šta je to što Stijepoviću omogućava VIP tretman, a Miloševića goni u pritvor. Ako ne držimo da je adekvatno objašnjenje to što je Aleksa Stanković, sin Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića za Stijepovića saopštio da je best man (najbolji čovjek).

Dodatno, tužilaštvo duguje objašnjenje zbog čega je njihov lov na potencijalne perače novca iz oktobra 2017. godine naprasno prekinut kada su ih tragovi doveli do Stijepovića. Umjesto u sjedište DF-a, što su, sva je prilika, očekivali Milivoje Katnić i njegovi saradnici iz Specijalnog tužilaštva. Šest ljudi iz poslovnog okruženja Duška Kneževića tada je u pritvoru provelo nekih 20-ak dana. – nikome ništa. Čekamo. I nterpol Podgorica je po naredbi Višeg suda pokrenuo proceduru raspisivanja međunarodne potjernice za Duškom Kneževićem, zbog sumnji da je predvodio grupu koja se bavila pranjem novca i utajom poreza. Riječ je o optužbama koje je ovdašnje tužilaštvo pokušalo da dokaže u nekoliko velikih slučajeva (Lambulići, Šarići, Kalići...). Po pravilu, neuspiješno.

Zato se ne govori o optužbama za političku korupciju i finansijske malverzacije teške desetine miliona – od privatizacionih aranžman, preko problematičnih investicija do (zloupotreba poslovanja o b j e K n e ž e v i ć e v e banke. Od kojih je jedna na prečac gurnuta u stečaj. Knežević tvrdi – da bi mu oduzeli nekretnine koje je založio kod te banke. Nema indicija da se neko iz tužilaštva sprema za London, ne bi li privolio Kneževića da svoja saznanja i dokumentaciju stavi u s l u ž b u p r a v n e države. Uz određene benefite koji već, po redu i zakonu, sljeduju svjedoke saradnike. Interes tužilaštva, i d r ž a v e , l a k o j e objasniti: Članom 125 Zakonika o krivičnom postupku propisano je da državni

tužilac može sudu dati predlog da se kao svjedok sasluša pripadnik kriminalne organizacije/grupe koji na to pristane, protiv koga je podnijeta krivična prijava ili se vodi krivični postupak za djelo organizovanog kriminala. Prethodno je potrebno utvrditi da će njegov iskaz i dokazi „znatno doprinijeti dokazivanju tog krivičnog djela i krivice učinilaca" i da je značaj njegovog iskaza za dokazivanje tih krivičnih djela i krivice ostalih učinilaca „pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret". Dodatno, „status svjedoka sar a d n i k a n e određuje se bilo kome ko može dati podatke o krivičnom djelu i njegovim izvršiocima, v e ć p r i p a d n i k u kriminalne organizacije koga za ovaj status preporučuje činjenica da je bio u objektivnoj mogućnosti da dođe do saznanja o kojima svjedoči i pruži dokaze do kojih se na drugi način ne može doći". Ko u prethodnom citatu iz saopštenju glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića ne prepoznaje portret Duška Kneževića, taj bi trebao da obiđe očnog ljekara. Navedeno se, međutim, ne odnosi na Kneževića već na Aleksandra Sašu Sinđelića, Katnićevog svjedoka saradnika u slučaju državni udar/pokušaj terorizma na dan izbora 16. novembra 2016. Samo koji dan nakon što se Stijepović onako vješto „nafilovao" novcem koji mu je predao Knežević.

Pokazalo se da je kod Sinđelića i njegovog svjedočenja sporno manje više sve – od njegovog imena i mentalnog zdravlja, preko načina na koji je došao i otišao iz Crne Gore, do tvrdnji da nije počinio krivična djela za koja je pravosnažno osuđen, insistiranja da se ne sjeća (nespornog) boravka u zatvoru i kazivanja da je do saznanaj o navodnoj izdaji čelnika DF došao uz pomoć medija... To nije pokolebalo Katnića da nastavi odbranu kredibiliteta svog ključnog svjedoka: „Glavni specijalni tužilac je ranije dao svoj sud o ličnosti svjedoka saradnika S.S., kada je izjavio da se radi o vrlo sposobnoj osobi za izvršenje određenih zadataka, fanatiku koji je u kriminalnu organizaciju stupio ne zbog novca, već iz ubjeđenja, te da je njegov isključivi motiv bio da kao dokazani panslovenski patriota pomogne da se spriječi ulazak Crne Gore u NATO".

Na temu Sinđelić advokat Nikola Bulatović, jedan od branilaca optuženih, kaže: „Nelogično je i nevjerovatno da najmoćnija bezbjednosna služba (ruska – op.a) želi da izvrši državni udar angažujući čovjeka sa četiri razreda osnovne škole, bez ikakve priprema i bez ikakvog iskustva koji sve treba da uradi za 15 dana i da sve to vrijeme radi regularni posao - prodaje majice, gradi vikendice, obilazi pjace... On je ubačeni provookator koji je u klopku ubacio građane Srbije. On je osoba nultog povjerenja". Iz te perspektive, i ne samo iz nje, potencijalno Kneževićevo svjedočenje izgledalo bi kao dar neba. Pošto se, očito, ne bi zasnivalo na sjećanjima i (ne)uvježbanim konstrukcijama, već na materijalnim dokazima. Kneževićeva arhivska građa, sudeći po već viđenom, ima veliku vrijednost i kao svjedočanstvo jednog vremena, iako joj se može prigovoriti da je, makar dijelom, prikupljeni na nemoralan način. Ali, kakvi akteri - takve i uspomene. Tužilaštvo bi, ako stvarno kao institucija postoji, moralo pomoći da dođemo do istina za kojima tragamo i duže od decenije.

K n e ž e v i ć j e pomenuo privatizaciju i dokapitalizaciju A2A iz 2009. godine. Jedna od velikih tajni tog posla je odluka privatizacionih fondova (četiri od šest tada postojećih) da pet dana pred istek tendera, prodaju svoje akcije EPCG po cijeni manjoj od one koja je ponuđena za dio državnih i akcije preostalih manjinskih akcionara (razlika u cijeni bila je veća od 15 odsto). Fondovi su nekome, na ime nepoznate provizije, isplatili veliki novac (pominjalo se osam m i l i o n a ) k o j i j e završio na računima u Londonu. Zna li Knežević vlasnika/ cu? Stvari zasad ne idu u tom pravcu. Umjesto potrage za istinom, pošto je počinjena krivična djela nemoguće sakriti, započeo je lov na odgovorne – novinare koji su dokaze o kriminalu Kneževića i drugova učinili dostupnim građanima Crne Gore. Lovci za sada stižu iz DPS, ali i tužilaštvo u toj priči ima ulogu: makar u prepoznatom naumu da na cio paket Kneževićevih dokumenata stavi oznaku „strogo povjerljivo". Do sledećih (re)izbora.

Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...