Monitor.co.me

STRAJO KRSMANOVIĆ, ČLAN KRUGA 99: Inicijativa SDA je pravno bezizgledna, ali politički relevantna

E-mail Ispis PDF
krsmanovicMONITOR: Jedno od najaktelnijih pitanja u BiH je inicijativa Bakira Izetbegovića i SDA za promjenu naziva Republike Srpske, a u RS najavljuju razdruživanje. Šta Vi na to kažete?
KRSMANOVIĆ: Rekao bih da se Bakir Izetbegović, konačno, (od kada je na birou), počeo baviti politikom! Više od deset godina, Bosnu ugrožavaju Dodik i Čović i njihove prijetnje kako će se RS otcijepiti, kako će HDZ obnoviti „Herceg-Bosnu" na teritoriji suverene BiH i slično. Reaktiviraju prijetnje koje su iz arsenala propalih ratnih ciljeva u državi gdje rat, nažalost, nije završen, gdje živimo više od dvadeset godina primirja zvanog Dejtonski mirovni ugovor, sa ustavnim uređenjem koje na najgrublji način afirmiše diskriminaciju kao oblik egzistiranja, gdje se Evropska konvencija o ljudskim pravima, iako nadustavna, ne poštuje i ne provodi zato što je njena opstrukcija ugrađena u Ustav, gdje se vlade Srbije i Hrvatske direktno miješaju u unutrašnje odnose u BiH, gdje se izgradnjom Pelješkog mosta zatvara suverenoj državi pristup otvorenom moru,gdje se kojekakvim rezolucijama negiraju presude Međunarodnog suda u Hagu o Udruženom zločinačkom poduhvatu i gdje nas, nažalost, brane oni koji vide državu kroz svoje ideološko-nacionalne naočare, koje strogo filtriraju sve što je drugo i drugačije.

U takvoj državi, prijetnje reafirmiranjem neostvarenih ratnih ciljeva, konačno su izazvale reakciju istog intnziteta. Znaju u SDA da je njihova inicijativa, opet nažalost, pravno bezizgledna, ali je politički relevantna, jer su ovom inicijativom skrenuli makar za kratko fokus na to da ni bosanski patrioti nisu spremni vječno ćutati i uporno igrati crnim figurama, da makar verbalno mogu skrenuti pažnju na suštinu problema i izvor permanentnih konflikata. Zanimljivo je kako se zatresao region nakon njihove inicijative, a Dodikove stalne izjave koje osporavaju i ugrožavaju BiH, gotovo da se podrazumijevaju u javnom diskursu. Najveća slabost inicijative je što potiče od SDA i Bakira Izetbegovića, čija istorija odnosa sa nacionalistima koji ugrožavaju BiH je dosta duga i na sličnom ideološkom fonu, pa teško da ima ikakav moralni kredibilitet, uz to što je i pravno bezizgledna.

MONITOR: Da li se, kao što neki mediji tvrde, ovom incijativom NATO sveti Dodiku, kojem je članstvo BiH u toj organizaciji neprihvatljivo?
KRSMANOVIĆ: U samoj biti NATO-a je da nije neutralan. Ni neke njegove akcije se ne mogu baš definisati kao visoko moralne, ali je NATO vojna zajednica bolje strane svijeta i građani BiH konačno žele da se pridruže tom svijetu. Ovo je istorijski trenutak, možda posljednji, koji ne želimo propustiti. Nikavi dodici, vučići, irineji i slični retrogradni uhljebi, neće nas u tome spriječiti. Ulog je preveliki da bi nas neko u tome spriječio. Uostalom, riječ je o nezaustavljivom procesu koji je pokrenula Crna Gora, nastaviće ga, izvjesno je Makedonija i na redu je BiH. Ovdje će to ići znatno teže, jer su se i neprijatelji tog procesa prestrojili i organizovali (Ambasada Srbije u BiH nije ambasada već štab BIA-e), ali, poruka im je: džaba su krečili! Građani BiH neće propustiti istoriju ni po koju cijenu!

Osim toga, NATO je dovoljno jaka organizacija da će znati kako valja igrati sa Dodikom i dodicima. Nemojmo se iznenaditi ako Dodik za neko vrijeme postane najozbiljniji zagovornik NATO-a. Njemu uvjerenja odavno nisu sveta. Sve zavisi od cijene. Kako se kaže u vicu: ima pedera, nema para! Kad bude dovoljno „para", neće biti problem ni za...

MONITOR: Bakir Izetbegović je potpuno izgubio politički kompas i očigledno je da mu je preostao samo konflikt, kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz?
KRSMANOVIĆ: Jedna od rečenica sa kojima se ne slažem sa mojim prijateljem Enverom Kazazom. Ili, da budem u potpunosti precizan: Ima Bakir kompas, ali njegov kompas traga za drugom stranom svijeta. Njega njegov kompas vodi ka pozicioniranju u blatu bosanskih naci-političkih smjerova, a ne ka rješavanju političkog čvora. A bez kompasa, ili sa „bakirovskim" kompasom, su trenutno Milorad Dodik i Dragan Čović. Što je Dodik arogantniji u nastupima, to je slabiji u političkim pozicijama. Što je Čović nervozniji u reakcijama (deklaracija Hrvatskog narodnog sabora), to mu je politička pozicija klimavija. Uostalom, protesti „Pravda za Davida" u Banja Luci i „Stop krvavim košuljama" u Beogradu, nezadovoljstvo boračkih populacija u cijeloj BiH i neke druge aktivnosti, prilično su uzdrmale pozicije svoj trojici. Formiranje vlada u Kantonima Sarajevo i Bihać, gdje je opozicija u kojoj dominiraju građanske političke snage već nagovijestila radikalne korake, pravi su razlog za nervozu sva tri nacionalistička lidera. Oni sada „ispucavaju" posljednju političku municiju. Dodik prijeti secesijom i negiranjem BiH i blokadom NATO puta, Čović Deklaracijom o položaju hrvatskog naroda sa ciljem promjene izbornog zakona iza kojeg se krije reafirmacija paradržave „Herceg-Bosne", a Izetbegović apelacijom za ukidanje imena Republika Srpska. Sva trojica znaju da je to pucanj u prazno, ali ih te prijetnje drže u političkom životu, kako-tako. To što je cijena tog opstanka blokada svih procesa u BiH, njima nije važno.

MONITOR:Šta građani BiH mogu očekivati od novih vlasti, mada izvršna vlast na državnom nivou još nije formirana?
KRSMANOVIĆ: Puno političkih blokada! Kako god se na kraju „skrpe" vlade na nivou Federacije i BiH, ući ćemo u period nemogućeg funkcionisanja države, blokade svih ozbiljnih procesa, životarenje u političkom blatu iz kojeg se ne nazire izlaz. Biće to još četiri godine koje su pojeli paravci! (ako se još neko sjeća bivšeg člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca).

MONITOR: Zbog toga što nije kompletirana vlast nije donesen ni budžet, pa je pod upitnikom isplata penizija i plata. Kakve će to posljedice imati?
KRSMANOVIĆ: Odnosi političkih snaga nakon izbora su takvi da je nemoguće napraviti stabilne većine na bilo kom nivou. Palo je puno teških riječi, pa su i kompromisi gotovo isključeni. Kao da svi jedva čekaju ozbiljniji međunarodni pritisak, koji će vjerovatno uslijediti, pa da time obezbijede alibi za, izvjesno je, slabe rezultate u narednom periodu, bez obzira na to ko bude vršio vlast. Ustav BiH, odnosno izborni zakon, ne predviđa mogućnost vanrednih izbora, pa je gotovo izvjesno da nas čekaju još četiri mučne godine bez napretka i stabilizacije prilika u bilo kom segmentu društva.

MONITOR: Na spisku komisije Ministarstva za boračka pitanja našli su se kao kandidati za „Medalju otpora" i oni koji nisu branili BiH u prošlom ratu i da u BiH ima čak 600.000 boraca! Vaš komentar?
KRSMANOVIĆ:U zemlji u kojoj su ratovale četiri vojske i u kojoj učesnici iz sve četiri potražuju naknade od države, naravno da nema suvislog odgovora šta i kako činiti. Ili tačnije, vladajuće elite su našle odgovor: pretvoriće ih u glasače, a korumpiraće ih javnim novcem. Problem je samo kako obezbijediti taj novac, kada proces korumpiranja boraca i „boraca" najozbiljnije podriva ekonomski razvoj koji bi trebao da taj novac obezbijedi. U tom „vrzinom kolu" se vrtimo više od dvadeset godina bez nade da će neka politička snaga smoći hrabrost da taj proces zaustavi.

MONITOR:Šta u BiH funkcioniše normalno?
KRSMANOVIĆ: Život! Život ima svoju logiku i nema vremena osvrtati se na politiku i druge prepreke koje ga opstruiraju. Čak, ako se gledaju neki spoljni pokazatelji (broj automobila na cesti, broj mobitela, broj putovanja u inostranstvo na odmore...) dođe se do zaključka da se ovdje i ne živi tako loše! Čak je i stopa ekonomskog rasta evidentna (mada je osnova sa koje se ona računa u Bosni niska), pa se pitamo: zašto dozvoljavamo sebi da nas politika u tolikoj mjeri koči? Kada ne bi bilo ovakve politike, koja opstruira život gdje god može, ovdje bi se živjelo puno sretnije. Naš problem je što smo taoci politike, taoci medija, taoci vjerskih zajednica i što ne možemo slobodno da živimo, jer su nas zarobili u svoje vlastodržačke ambicije.

MONITOR: Da li se slažete sa onima koji tvrde da intelektualci mahom ćute o onome o čemu bi trebalo govoriti bez straha i zadrške?
KRSMANOVIĆ: Zarobili su nas u naše strahove. Ucijenili našim kvazikomformističkim pozicijama. Ni prijetnje nisu zanemarive. Imamo puno razloga da se stidimo što ne dižemo glas ni kada vlast ubija našu djecu i štiti njihove ubice. Budućnost nam neće oprostiti. Nikada se u javnosti nije više govorilo, a manje reklo. Medijska i politička kakofonija zaglušuju i potiskuju svaki pokušaj zdravorazumskog govorenja. Moramo sa žaljenjem konstatovati: oni su uspjeli! Pobijedili su nas!


Dramatične posljedice iseljavanja

MONITOR: Jedan od velikih problema u BiH je masovno iseljavanje stanovništva...
KRSMANOVIĆ: Na ovaj fenomen odgovora nemaju ni druge zemlje istoka, koje se suočavaju u većoj ili manjoj mjeri sa istim problemom. Posljedice su dramatične, iz Kliničkog centra u Sarajevu otišlo je preko osamdeset ljekara specijalista. Ko će nas liječiti? Mi zadugo nećemo moći obezbijediti ekonomski i društveni napredak koji će mlade odvratiti od odlaska. Odgovor bi mogao biti u promjeni paradigme. Treba pojačavati svijest o saznanju da Evropa više nije inostranstvo i da je manje važno gdje fizički boraviš, od toga gdje i za koga radiš. Postoji veliki broj profesija (informatika na primjer) čije obavljanje nije nužno vezano za boravak na mjestu rada, pa treba obezbjeđivati uslove da se ta vrsta angažmana dinamizira. Puno procesa, kao što su obrazovni, kulturni, finansijski i slični, mogući su kao interaktivni, u kojima će mladi ljudi pronalaziti sebe i svoje interese, pa će i razloga za odlazak biti manje. Društvo mora biti svjesno takvih mogućnosti i stimulisati ih na svaki način.

 

Sveto trojstvo

MONITOR: Vi ste bili i novinar. Da li i BiH političari preko medija koje kontrolišu truju duše i razum građana?
KRSMANOVIĆ: Permanentno i sistematično. Sveto trojstvo: vlast, religija i politika, kroz medijske megafone guše svako zdravorazumsko istupanje. Tu postoji jedan fenomen. Nije uspjeh zabraniti vam da govorite – uspjeh je kada imate prostor da govorite, a nema onih koji vaše govorenje žele da čuju! Pošteno, hrabro i dobronamjerno javno govorenje ima društvenu poziciju dvorske lude! Vi im služite samo zato da bi oni mogli da kažu: eto vidite, mi imamo demokratiju i slobodu govora. U suštini, oni su osigurali takvu moć da ni najhrabrije javno istupanje nema učinka. To je ono što obeshrabruje i čini ovaj period jednim od najsramnijih i najnedostojanstvenijih u novijoj istoriji čovječanstva.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...