Monitor.co.me

POLITIČKI POTRESI DRMAJU KLJUČNE ZEMLJE EU: Crna internacionala na sceni

E-mail Ispis PDF
merkelSudeći po posljednjim događajima u trima najznačajnijim evropskim državama kao da su temelji vladavine Angele Merkel, Tereze Mejo i Emanuela Makrona — ozbiljno uzdrmani. Taj trend je počeo prije nekoliko godina, a „bregzit", odluka 52 odsto Britanaca na referendumu 2016. godine, bio je jedan od prvih šokova i početak političke krize.

Sada, dva mjeseca prije predviđenog izlaska iz EU, Velika Britanija je sve podjeljenija kako to uraditi. Sve je veći broj onih koji kažu da bi se poslije gotovo dvije godine pregovora u nacionalnom parlamentu i između Londona i Brisela, trebalo vratiti na početak i pitati građane Ujedinjenog kraljevstva da li i kako nastaviti s razdruživanjem.

Pošto je sredinom januara pretrpjela najveći poraz vlade u istoriji britanskog parlamenta kada je vladin sporazum o razvodu s EU odbijen i nakon što je jedva uspjela da preživi glasanje o povjerenju (sa samo 20 glasova), konzervativna premijerka Mej ostavljena je da se užurbano bori - vodeći razgovore sa saveznicima i opozicionim političarima. U utorak su britanski poslanici usvojili neobavezujući amandman kojim se isključuje mogućnost bregzita bez sporazuma sa Briselom, kao i amandman kojim se traži alternativno rješenje za tzv. "bekstop", odnosno mjere osiguranja da granica između Sjeverne Irske i Republike Irske neće biti "tvrda".

Mej, koja je najavila da će mjesto premijerke napustiti 2022, trebalo bi da nastavi razgovore s liderima EU narednih dana, pošto su poslanici podržali predlog da ona ponovo pregovara o svom sporazumu o brexitu. Međutim, EU je saopštila da neće promijeniti pravni tekst usaglašen s britanskom premijerkom. Premijerka je takođe spremna za razgovore s ljutim političkim protivnikom, liderom laburista Džermijem Korbinom. Mej je rekla da će, pošto budu uzeti u obzir glasovi i razgovori s EU, njen revidirani sporazum biti vraćen parlamentu "što je prije moguće" za drugo "značajno glasanje".

Dodatna komplikacija je u tome što je brexit podijelio dvije glavne političke partije, konzervativce i laburiste. Svaka od tih partija uključuje i pro-bregzit i pro-EU frakcije, podijeljene u više podkategorija: "tvrde brigzitere" koji su za čisti raskid s EU; one koji su za "mekani" razvod i bliže veze s blokom; kao i one koji se zalažu za održavanje drugog referenduma o članstvu u EU.

Čini se da je bregzit pucanj u vlastitu nogu, ako ništa drugo zbog toga što se, možda, radi o slomu jednog ustaljenog političkog sistema. Ili je riječ samo o slomu lojalnosti pošto je preko sto poslanika Konzervativne partije glasalo protiv svoje premijerke.

Sa druge strane, strah britanskih konzervativaca od toga da vladu ubuduće vodi lider opozicione Laburističke partije Džeremi Korbin jači je od otpora koji imaju prema Terezi Mej. Otuda je ona osigurala njihovu podršku kada je riječ o izglasavanju nepovjerenja vladi.

Veoma je moguće da će Britanci zatražiti produženje roka, 29. mart, za odlazak iz EU. To očekuju čak i oni koji takav razvoj događaja opisuju kao katastrofalnu grešku.

Nema jasnih naznaka kako će se sve ovo konačno završiti. Teorijski, Velika Britanija možda i ostane u EU. Za to postoje neke šanse, mada ne velike, ali pravna opcija za to postoji. Sve karte su otvorene a ima i mišljenja da će London i Brisel postići nekakav kompromis u posljednji čas.

U Francuskoj su protesti građana počeli u novembru 2018. godine prvo zbog visokih cijena goriva što je rezultiralo nasiljem na ulicama kakvo Pariz odavno nije doživio. U međuvremenu je Makronova administracija ukinula akcizu na gorivo, ali su demonstracije nastavljene zbog opšte frustracije visokim troškovima života.

U Francuskoj ljudi s niskim prihodima preživljavaju zahvaljujući socijalnoj pomoći, a niža srednja klasa ucijenjena teretom poreza. "Na društvenim ljestvama Francuske više ne postoji nijedna prečka", izjavio je ovih dana francuski ministar finansija Bruno Le Mer.

U Francuskoj poreski obveznici imaju najvišu poresku stopu na svijetu. Frustracija poreskih obveznika iz srednje klase porasla je na početku Makronovog petogodišnjeg mandata 2017. pošto su donesene poreske olakšice na imovinu. Makron je kritikovan da je "predsjednik bogatih".

U Njemačkoj je Angela Merkel i dalje najomiljenija političarka. No, radom njene vlade je zadovoljna samo trećina građana. Najvećem broju Njemaca ide dobro – barem ekonomski, pokazalo je najnovije reprezentativno istraživanje Dojčlandtrend, javnog servisa ARD, koje je sproveo Institut za ispitivanje javnog mnjenja.Osam od deset ispitanika svoju finansijsku situaciju opisuje kao odličnu ili dobru, a svaki šesti je rekao da nije dobra ili da je loša. Među potonjima su mnogi istočni Njemci, ljudi s nižim stepenom obrazovanja, radnici, kao i pristalice krajnje desničarske stranke Alternative za Njemačku (AfD), ali, prije svih pristalice partije Ljevica, nasljednice nekadašnjih komunista.

Građane Njemačke uznemiravaju kulturološke promjene u njihovoj zemlji. Svaki drugi kaže da se „Njemačka mnogo više promijenila nego što to oni vide kao dobro". Ta skepsa posebno je raširena među biračima AfD, ali i dobra polovina birača koalicije demohrišćanskih stranaka (CDU/CSU), liberala (FDP) i Ljevice istog je mišljenja. Oko polovina ispitanika zabrinuta je da se „sve više gubi naša njemačka kultura" i da je uticaj islama prejak.

Mnogi građani nezadovoljni su radom savezne vlade: 65 posto ispitanika izjavljuje da su manje zadovoljni ili nisu uopšte zadovoljni velikom koalicijom pod vođstvom kancelarke Merkel. Samo jedna trećina zadovoljna je radom koalicije.

Kada bi se u nedelju izašlo na izbore, članice vladajuće koalicije CDU/CSU i Socijaldemokatske partije (SPD) bi zajedno osvojile oko 44 odsto glasova birača – znači da ne bi imali većinu. Otuda su te stranke prilično nervozne, njihova popularnost i ugled su na dnu. " To tako ne može dalje", kazao je nemački politikolog Tornas Fas. Prije svega je SPD nestabilna.

Zeleni su došli do 19 odsto i u velikom su naletu. AfD može da računa sa 14, dok bi sigurno u Bundestagu ostali i Liberali i Levica sa po desetak odsto.

Nakon izbora za Evropski parlament u maju – u slučaju očekivanog fijaska – ojačaće glasovi onih socijaldemokrata koji traže raskid koalicije. Uostalom, SPD je za jesen 2019. najavila neku vrstu rekapitulacije rada vlade pa će odluku donijeti najkasnije tada.

Njemci vole stabilnost, ali stanje u kojem je vladajuća koalicija možda ukazuje da su 2019. godine na pomolu vanredni izbori. Do sada je Merkel na pitanje koliko dugo će još ostati na položaju odgovarala ukazujući na regularni kraj mandata, dakle 2021. No kancelarka je spremna i na nagle obrte kao što je pokazalo povlačenje s mjesta liderke CDU. Dakle nije isključeno da preko noći najavi ostavku. Kao što je to 1974. učinio Vili Brant.

Na scenu stupaju, od sjevera do juga kontinenta populističke, nacionalističke stranke, tzv. „crna internacionala". Italija i Poljska najavljuju "novo proljeće u Evropi", Salvini podržava žute prsluke u Francuskoj, Orban tvrdi da brani hrišćansku Evropu i stvara antiimigrantsku koaliciju. Era Angela Merkel bliži se kraju, a brexit uskoro može da postane stvarnost.


Francusko-njemačko partnerstvo

Poslije 56 godina Njemci i Francuzi su obnovili partnerstvo. Sporazum koji su u Ahenu potpisali kancelarka Merkel i predsjednik Makron bi na političkom planu mogao da pokrene Evropu, smatraju pojedini njemački analitičari.

Njemačka nikada nije željela da dospije u situaciju da bira između Sjedinjenih Američkih Država i Francuske. Taj princip se od 1949. prenosio kroz sve koalicije i sve vlade, a nastavio je da važi i nakon što je ponovo ujedinjena Njemačka 1990. povratila svoj suverenitet. Ipak, čini se da tas na vagi sada naginje u korist Francuske.

Ta odluka nije donesena namjerno, barem ne kada je u pitanju Berlin. Težišta su se u posljednje dvije godine dramatično pomjerila. Transatlantski odnosi su – zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trampu – u akutnoj opasnosti od propasti. U mjeri u kojoj SAD sve manje političkog kapitala investiraju u njegovanje saveza, toliko kod razočaranih partnera raste zaprepašćenje. Zato počinju da se nanovo preispituju alijanse.

Jelisejski sporazum, koji je obnovljen u Ahenu, u osnovi je bio sporazum o pomirenju dviju zemalja a koje su jedna protiv druge za 75 godina vodile tri poražavajuća rata.

Njemci su Jelisejskom sporazumu dodali i preambulu o značaju transatlantskih veza, a Sporazum iz Ahena dolazi bez toga. On potvrđuje sve što je do sada postignuto, ali je u njemu i neobično mnogo paragrafa koji govore o zajedničkom političkom djelovanju. Oni se odnose na projekte vojne saradnje, na polje međunarodne trgovine, na institucije poput Savjeta bezbjednosti UN gdje Njemačka već više od dvije decenije nastoji da postane stalna članica.

Formulacija člana 4 novog Sporazuma pomalo je zagonetna. U njemu se potvrđuje njemačka i francuska podrška NATO – što ne bi trebalo da bude neophodno. Ali otkako je Tramp počeo da razmišlja o mogućem istupanju SAD iz te vojne alijanse, sigurnost praktično svih političkih saveza nalazi se na ispitu.

Njemci i Francuzi ustanovili su da bi „sprovođenje njihovih odbrambeno-političkih ciljeva i strategija trebalo još više uskladiti". Već dugo se u uskim krugovima i u Parizu i u Berlinu razmišlja o tome da li bi Francuska i u kojoj mjeri mogla da svoj nuklearni potencijal uvrsti u njemačko-francusko partnerstvo. Njemcima nije lako da se upuštaju u takva strateška promišljanja.

Pojedini njemački analitičari smatraju da nikada u istoriji nijedna vlada Francuke nije bila toliko fokusirana na partnerstvo s Njemačkom. Ukoliko predsjednik Makron ne bude uspio i ako s njim propadne njemačko-francuski projekat – propašće i EU. U tom slučaju bi ljevičara Žan-Lik Melanšon i desničarka Marin Lepen imali dobre izglede da dođu na funkciju predsjednika Francuske. Oboje su izraziti nacionalisti. .

Ako potpisani sporazum zaživi, Njemci i Francuzi učiniće ogroman korak naprijed u evropskoj politici. To bi moglo da bude svojevrsno „drugo političko proljeće".


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...