„Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost", izjavio je Predrag Drecun novinarima nakon što je procurila vijest da će ovaj bivši opozicionar postati član Odbora direktore Prve banke Crne Gore. Jedno od ključnih mjesta u toj banci ostalo je prazno nakon ostavke Radoja Žugića, direktora crnogorskog Fonda PIO. Drecun bi trebao, nakon obavezne procedure dobijanja saglasnosti od Centralne banke Crne Gore da zasjedne u fotelju Odbora. OD OPOZICIJE DO BORDA: Tako će bivši opozicionar koji se posljednjih godina preobratio u analitičara ekonomskih tokova imati priliku da se oproba u banci za koju smatra da ima budućnost. Drecunu valja vjerovati. Ne toliko zbog toga što je proteklih godina davao pametne analize. Valje mu vjerovati jer je Prva banka vlasništvo porodice Đukanović. Ne treba mnogo anlaitičke pameti da bi se pretpostavilo da premijer neće pustiti da mu porodična banka propadne dok je njegove vlasti Crne Gore i njene kase. A kako će se Drecun provesti u tom Odboru kroz koji suprošetali između ostalih i bliski premijerovi prijatelji i saradnici Goran Sito Rakočević, Vuk Rajković, Radmila Vojvodić... tek ćemo vidjeti.
DUŠU DAO ZA HIPOTEKE: Prema nezvaničnim informacijama, Drecun bi trebalo da rukovodi bančinim sektorom za prodaju nekretnina. Biće tu posla. Prva banka je, na ime neplaćenih kredita, preuzela niz vrijednih nekretnina, koje je sada teško prodati, zbog krize i sve manje investicija. U banci su odlučili da, umjesto oglašavanja u medijima, ozbiljnije organizuju sektor za nekretnine Procijenili su - Drecun će im to najbolje.
Taj ekonomista i revizor ima dugogodišnji poslanički staž u crnogorskom parlamentu. Tamo je branio boje Narodne stranke. I forsirao srpske taktove. Kad je Narodna stranka ušla u koaliciju ,,Da živimo bolje" sa DPS-om i SDP-om i postala stranka na vlasti - Drecun je bio potpredsjednik Vlade zadužen za privatizaciju. Kada je to mjesto ukinuto i osnovan Savjet za privatizaciju, na čijem je čelu bio tadašnji premijer Filip Vujanović, Drecun je postao - ministar rada i socijalnog staranja.
U partiji je 1999. i 2000. godine bio najžešći kritičar tadašnjeg predsjednika dr Novaka Kilibarde. Zamjerao je Kilibardi da je izjavama tokom NATO kampanje protiv SRJ, zatim javnim kritikama poglavaru Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohiju Radoviću i, posebno, prihvatanjem mjesta predsjednika senata Dukljanske akademije napustio programski teren Narodne stranke. Kilibarda je ubrzo napustio Narodnu stranku. To je učinio i Drecun dvije godine kasnije. Politiku je napustio 2002. nakon ko zna kojeg po redu loma u Narodnoj stranci.
Pa se 2006. godine ponovo pokušao vratiti u crnogorski parlament. Osnovao je Demokratsku stranku Crne Gore koja se, kako je tada govorio, trebala posvetiti ekonomiji i pomirenju ,,srpskog i crnogorskog dijela Crne Gore". Bila je to partija koja se obavezala na zalaganje ,,za očuvanje istorijskih vrijednosti Crne Gore, Srpske pravoslavne crkve i srpskog jezika". Drecun se nadao osvajanju neopredijeljenih birača. Nije mu uspjelo.
Šteta. Imao je volje. I sluha za saradnju. Čak je, javili su mediji avgusta 2006, potpisao sa ,,Ligom za sjever" sporazum o koalicionoj saradnji. Na čelu Lige bio je - Smajo Šabotić. Bivši depeesovac.
Nakon izbornog neuspjeha, njegovo ime nije nestajalo sa novinskih stubaca. Ako mu politika više nije išla - imao je alternativu. Postao je - ekonomski analitičar.
Zaboravio je NATO bombardovanje, Amfilohija i Duklju. Bacio se na životne teme. Upozoravao je, analitičar Drecun, na spoljnotrgovinski deficit i njegovu pogubnost. Ali i na invaziju ruskih investitora.
,,Crnogorsko društvo troši više nego što zaradi, a posljedica je isisavanje nacionalnog bogatstva, jer deficit mora da se nadoknadi bilo prodajom parčeta zemlje ili privatizacijom kompanija. U krajnjem nam se može desiti da Crna Gora postane katastarsko vlasništvo stranaca", upozoravao je maja 2006. Upozoravao je tada da su ruski biznismeni već pokupovali ogromne parcele na primorju i počeli da se interesuju za okolinu Skadarskog jezera. Upozoravao je vlast da je izlaz u napuštanju koncepta ,,neoliberalne" ekonomije u prelasku na strategiju razvoja koja će pomoći privredi da vlastitom proizvodnjom supstituiše uvoz. Ukratko - upirao je prst na gurua crnogorske ekonomske misli Veselina Vukotića.
Sem teorije, bavi se i praksom. U biznisu mu, reklo bi se, najbolje ide sa Grcima. Grčka kompanija Balkan enerdži, koja je u konzorcijumu sa grčkom nacionalnom elektroprivredom otkupila tendersku dokumetaciju za dokapitalicaziju EPCG, angažovala ga je kao direktora Rudnika mrkog uglja Berane, osvanulo je u štampi. Sredinom aprila rudnik je likividiran.
U Centralnom registu privrednog suda, sem što mu se ime pojavljuje među osnivačima Balkan eneržija, ima ga i u dokumentaciji firme Funstation koju je 2005. osnovao sa jednim građaninom Atine. Firma je regostrovana da se bavi telekomunikacijama.
Kraće vrijeme, bio je na čelu sada ugašenog lista Republika. Za života veoma bliskog familiji.
Dan nakon martovskih parlamentarnih izbora proradio je analitičar u njemu. Bio je jasan: ,,Ja mislim da bi optimalo rješenje bilo da Đukanović nastavi da vodi vladu bez obzira na njegove lične želje." Ispunila se analitičarova procjena i postizborna želja. Đukanović neće biti sebičan. Zanemariće svoj privatni interes i ostati premijer.
Bivši opozocionar i bivši član vlade je još prije pet godina, govoreći o odnosima iza političkih kulisa, odao tajnu njegove i Đukanovićeve veze. ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom bismo se izljubili".
I danas je tako. Samo, više nema ,,jakih verbalnih napada". Kao u priči sa srećnim krajem ostali su - poljupci.
Marijana BOJANIĆ
