Moderni ratovi uključuju svakoga, ali se privatni i društveni život ne mogu svesti samo na ratnu priču. U zatišju, ili u mjestima gdje nema ratnih operacija, vlast i stanovništvo teže da život učine normalnim. Čezne se za rutinom. Tako je bilo i u Crnoj Gori u Drugom svjetskom ratu. Kada je početkom 1942. italijanski okupator s kolaborantima (četnicima i zelenašima) pokrenuo ofanzivu protiv partizana, istovremeno je pokušao da organizuje miran život za dio stanovništva naklonjen okupaciji.