Monitor.co.me

Broj 1411

Na Sahat kuli ne treba da bude krst

Na Sahat kuli ne treba da bude krst Sahat-kula u Podgorici je značajno kulturno-istorijsko svjedočanstvo osmansko-islamske arhitekture na prostoru današnje Crne Gore. U istoriografiji je poznato da je Sahat kula dio prvobitnog vakufa (zadužbine) Hadži-Hafiz paše Osmanagića i da je podignuta 1667. godine, u isto vrijeme kada i džamija. Prema propisima šerijatskog prava, vakuf je zadužbina koja se zavještava od strane vakifa u dobrotvorne ili vjerske svrhe i kao takva predstavlja neotuđivo dobro. Budući da je Sahat kula bila dio vakufa Hadži-Hafis paše Osmanagića iz druge polovine XVII vijeka, potpuno je neprimjereno, čak i nepristojno, da na njenom vrhu bude krst ili bilo koje drugo vjersko obilježje, jer mu ono izvorno, suštinski, nije pripadalo.
Više...
 
Broj 1411

DRAMATIS PERSONE: Skoči, Dragec, skoči

Nijesmo bili prijatelji. Jednostavno nijesmo imali vremena ni šanse da postanemo. Bili smo sezonci za šankom u simpatičnoj kafani koju su opsijedali andegraund snobovi, jer su oni izistinski, pravi, rasni, odavno napustili provinciju u potrazi za idolima. Jednom je rekao da je sa prvim lakše izaći na kraj, jer su im manje ambicije, kraća pamet, a duži kosa i nokti. Znao je da sam umjetnik, pa me je jedne prilike upitao šta mislim o Danilu Kišu, jer njegovu Grobnicu za Borisa Davidoviča čita iznova sa istim žarom. Potrefilo se da sam upravo to djelo adaptirao za pozorište, i tako smo imali o čemu da pričamo. Dragec, tako sam ga zvao, bio je poseban. Nije larmao dok je pričao o Jevrejinu kojeg su svojatali Crnogorci, periodično. Kao i ostale, uostalom, uzdahnuo bi. Uvijek bi mi napravio mjesta za šankom ukoliko bih okasnio da zauzmem svoj položaj. Imao je milu djevojku, kojoj uprkos hard roku ili panku, nije zabijao nos u ušnu školjku da bi ga čula, kao ni ona njemu jezik da bi ga osjetila. Pili su crno pivo i čitali sa usana. Uvijek prisni, nikada nepristojni. Dragec, tako sam ga zvao, bio je običan. To što smo bili daleki rođaci jednom ili dva puta samo pomenuli i više nikad. Elem, moja daleka rođaka je bila njegova baka. Iako nije dobila orden narodnog heroja zbog toga što je zadavila rođenu bebu koja je plakala od studeni i gladi u pećini kako bi spasila čitav zbjeg od fašista, čitav grad je smatrao heroinom. Za razliku od drugih koji bi od te slave obilato uživali u antifašizmu, on nije volio ni da se pomene. Bio je izvanredan slučaj za Sondija, ispostaviće se kasnije. Koliki je procentat u kolektivnom nesvjesnom porodičnog osviješćeno-neosviješćenog, đavo bi ga znao, ali u Dragecovom slučaju je veliki... Dragec, tako sam ga zvao, bio je drugačiji.
Više...
Broj 1406

DRAMATIS PERSONE: Kučka

-My name is Kučka – rekla je drsko prilikom upoznavanja. Bilo je kasno, polupoznato društvo, pab u kom su promicale usporene prilike, mamurluk koji je prijetio da rasprsne glavu itd. Smijala se ciktavo i mrzio sam je, jer mi je svaki njen kikot raspirivao glavobolju. Ali, kao i obično, isprovocirala je moju radoznalost. Pokušala je da igra uz neki rege koji je napokon došao kao sunce poslije oluje panka. No to je koštalo ravnoteže. Duhovne i tjelesne. Uhvatio sam je u padu. Niko se nije osvrnuo. Društvo sa kojim je došla - nestalo je. Bila je bez svijesti dok sam je okrenuo na bok i provjerio da li joj se vilica ukočila. Disala je, pa sam odahnuo, i zamolio pospanog konobara da pozove pomoć. Desila se hemija koja je vodila fizici... ali ne seksualnoj, već prema hitnoj pomoći. Tanak mlaz krvi iz nozdrva joj je bojio usne na kojima se sušio davno naneseni tamni ruž ili „olovka", nijesam se razumio u šminku. Više tuga, nego sažaljenje, natjeralo me je da prilikom transporta saslušam od čega boluje sve ove godine:
Više...
Broj 1404

Pucanju gluvoj sobi

„O zla hartijo mrska li si mi kad pišem", zapisao je nepoznati monah-pisar iz nekog od resavskih skriptorija, na margini jedne od službenih knjiga ( a sve su bile službene). Smučilo mu se od hipokrizije, laži, brutalnosti i zločina koji su pravdani višim ciljevima. „Cilj opravdava sredstvo", kazao je najuspješniji ideolog zločina i nepočinstava. U Crnoj Gori se i danas zločini iz prošlosti ( a tek aktuelni ) pravdaju višim ciljevima, naročito zločini prema sopstvenom narodu. O zločinima drugih prema istom se najčešće inferiorno ćuti. Kao da živimo u vrijeme nepoznatog monaha.
Više...
Broj 1403

Zloupotrebe nacionalnih tema

Zloupotrebe nacionalnih tema i identitetskih pitanja, dakako važnih, već dugo vremena opterećuju crnogorsko društvo. Ideolozi, inspiratori, organizatori, podstrekači, pomagači, riječju protagonisti, tih zloupotreba su istodobno i zajednički, koliko god to izgledalo paradoksalno, postojeća vlast, oličena u DPS-u i njenim satelitima i pridvoricama, ali i zapažen dio klero-nacionalističke opozicije u Demokratskom frontu. Oni permanentono manipulišu nacionalnim, identitetskim pitanjima i međusobno se hrane i time produžavaju svoj opstanak na političkoj i državnoj sceni. Dok se oni profiterski međusobno svađaju (očigledno jedni bez drugih ne mogu da politički bitišu), dotle crnogorsko društvo rapidno posrće.
Više...
Broj 1402

DRAMATIS PERSONE: Geni

Sinoć sam zatekao majku u suzama. Gledala je neku emisiju humanog karaktera, i već sam htio da dignem graju da ne vjeruje masmedijima, posebno tabloidnim, ali sam se zakovao za fotelju i odgledao emisiju do kraja. Kamerman je čitavo vrijeme zumirao neobično reljefno lice glavne akterke za kojim je plakao film još od kada je „voz" braće Limijer jurnuo u publiku, a onda nastao polom prosvijećenih Parižana da glavom bez obzira nađu spas od krvoločnog predatora koji je jurio da ih pregazi. Neobično je što znam još živih Nikšićana, koji su bili svjedoci tog monstruoznog čina u Grand kafeu, iako su rođeni uz ili posle Drugog svjetskog rata. No, oni isti primaju i boračke penzije jer su iz majčinih trbuha ili očevih testisa jurišali na švapsko-talijanske agresore, kao i na domaće izdajnike i saradnike okupatora. Ono što je zajedničko: Parizu, glavnoj akterki, braći Limijer i vozu jeste da je otac čemerne „heroine" bio slikar, unakaženog lica od bombe neeksplodirane u švapskom bombardovanju grada pod Trebjesom, koji je u Parizu traćio godine da postane poznati svjetski slikar, a kasnije i scenograf, ali se vratio sa tuberkolozom i oženio medicinsku sestru kao jedan poznati nikšići pjesnik tih godina. Ne znam kako je izgledala pjesnikova supruga, ali slikareva je bila „spužva", kako smo je zvali jer njeno lice ličilo na zgužvani sunđer, ili bolje iscijeđenu suvu drenovinu. Bila je već u godinama kada se udala za imućnog slikara, kojemu je više bila potrebna njegovateljica i sluškinja, nego žena u punom i plemenitom smislu te riječi. Stariji, među kojima i moja majka, kleli su se da je „spužva" bila lijepa kao anđeo sve dok je nije zaveo neki „mladi oficir", a posle se ispostavilo vojnik - šofer zajebanog oficira. Dovitljivi vojnik, odnekud iz Bosne oblačio je uniforme svog pretpostavljenog – pukovnika Labovića, komandanta Kasarne 13. jul, i tako zgodne Nikšićanke zavodio turirajući moćnu „fiatku" koju su samo gledale u ratnim filmovima da voze fašistički oficiri, te partizanski kad se na kraju filma oslobodi zauzeta teritorija. Kada se saznala prevara kunu se da se rasna ljepotica pretvorila u spužvu ili iscijeđenu drenovinu. Sve bi to bila priča rekla-kazala da „spužvina" kćerka „tragična heroina" emisije humanog karaktera nije bila moja simpatija, prije mog prvog odlaska iz grada čelika, piva i rokenrola. I ne samo moja. Zvali smo je meleskinja, mulatkinja, indijanka, indijka... svakako što je ličilo na neobjašnjivu ljepotu koja je privlačila nikšićke tinejdžere napaljene na filmske junakinje koje su preplavile prve prave bioskope i televizijske ekrane. Nama nije smetao njen rošavi otac koji je kašljao kao „čoperi" prvih bajkera ispod Trebjese, niti njena majka „spužva" koja je svakodnevno „fićom" išla i vraćala se sa posla, nemajući potrebu da ikom kaže dobar dan ili do viđenja. Mi smo ispod očiju, zavjesa, škura... gledali gipku „heroinu" kako njiše kukovima našom ulicom i svima se osmjehuje kao Sofija Loren svojim filmskim partnerima. Ali, iver ne pada daleko od klade.
Više...
Broj 1396

DRAMATIS PERSONE:Monolog o mržnji

Negdje sam pročitao da samo jednu kap zla uspeš u jezero dobra da će se vaskoliko zamutiti, rekao mi je Đađo Kap dok sam ga gledao kako ga giht muči jednako kao želja da popije rakiju. Nije bio pijanac, daleko od toga, bio je hronični uživalac „trinaestojulke" jedine drugarice sa kojom nikad nije imao problema, kako je volio da kaže. Bio je bibliotekar, sada penzioner, šezdesetosmaš, dendi, ali nije bio tučaroš i prznica. Ako bi ga neko udario iz nekog bijesa – okrenuo bi mu drugi obraz. Nadimak Kap nije dolazio od prezimena. Već od „kapljice", a ko ga je i kad skratio niko ne zna, pa ni Đađo. No da mu više ne oduzimam riječ:
Više...
Broj 1394

Orevuar Crna Goro, bonžur Montenegro

Nijedna čaša što se pije,
nijedna zastava što se vije,
naša nije.
(M. Crnjanski: Jugoslaviji, u Zagrebu 1918.)

Orevuar Crna Goro, bonžur Montenegro, tako se u najkraćem može iskazati identitetska drama ove zemlje i naroda.

Montenegro u međunarodnim forumima, festivalima i sajmovima. Montenegro na međunarodnim sportskim nadmetanjima. Na privrednim i kulturnim smotrama isto Montenegro. U javnoj komunikaciji Montenegro, MNE. U posljednje vrijeme i u službenim dokumentima, javnim ispravama za unutrašnju upotrebu MNE i sve tako do savremenih patriotskih napjeva: junačko naše leglo, viva vero Montenegro.

Više...
Broj 1389

DRAMATIS PERSONE II: Buva

Niko od nije puzdano znao je li to biće muško ili žensko, ali smo sigurni bili da je biće. Daleko od toga da je bilo isfeminizirano. Muškarasto, Bože sačuvaj. Tražili smo mu škrge i peraja. Izmišljali kandže, kljunove i perje. Više puta išli njegovim stopama da pronađemo otisak kopita ili papaka. Ali jok. Ništa od toga. Ono je bilo biće, a kakvo Bog bi ga znao koji ga je stvorio i poslao na ovu planetu među dobre ljude da ih kvari – ili su oni njega iskvarili, budućnost će utvrditi. Na kraju mu je neko dao nadimak Buva, i ono je potpuno opravdalo to ime, jer je buva insekt bez krila čuven po tome što može hiljadu puta više skočiti od svoje visine. I to onako prejedena, nasisana krvlju, i do petnaest puta više od svoje težine.
Više...
  • «
  •  Početak 
  •  « 
  •  1 
  •  2 
  •  3 
  •  4 
  •  » 
  •  Kraj 
  • »
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Proslijedi tekst

  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • linkedin
  • MySpace
  • StumbleUpon
  • Twitter
  • wordpress
  • Yahoo

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1413. petak 17. novembar 2017. godine PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV NEBOJŠE MEDOJEV...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1412

Broj 1410. petak 27. oktobar 2017. godine   U sudnici pučist-saradnik:ŠTO PROPUŠTI...

 

Monitor broj 1411

Broj 1411. petak 3. novembar 2017. godine MILOŠEVIĆEVI KADROVI U SRBIJI I CRNOJ ...