Iz straha da ga ne zadesi veće zlo, čovjek se miri sa postojećim. Tuđa muka mu pomaže da se lakše nosi sa svojom. Pri tom zaboravlja da možda ima načina da se oslobodi svoje. Planeta je u krizi. Različiti su nivoi percepcija o njoj. Nekog ,,drma" manje , nekog više. Apsurdno je kako se javnost potajno raduje, što po statistici, opada broj milijardera u svijetu. Apsurd je u tome što su ti milijarderi sada milioneri. Istovremeno broj gladnih u svijetu raste. Olakšanje nastupa ako ste izuzeti iz ove grupe. Zato se ćuti i trpi. Vladari dvojako prezentuju krizu. Šire optimizam kada žele da osvoje vlast. Svjedoci smo toga sa prethodnih izbora. Ko je gledao državnu televiziju, stekao je utisak da se živi u srećnoj zemlji. Na sve strane se radi i gradi. Zaključak: kriza mimoilazi nas. Nakon izbora slika je drugačija. Radnici traže pomoć. Najavljuju se radikalizacije štrajkova. Socijalni zahtjevi rastu. Sada je odgovor drugačiji: kriza je, ne može se.