Iako anarho-socijalist, dakle neko ko je, skupa sa svojima, najmanje jedan vek, jednako na udaru totalitarnih komunista kao i totalitarnih fašista, sve do pojave knjige Fransoa Firea, Prošlost jedne iluzije, odbijao sam da prihvatim bilo kakvo dublje izjednačavanje između dva totalitarizma. I danas, doduše, znam da između ovih ostaju značajne razlike, ali sam, inspirisan rečenom knjigom, kao i najnovijim impulsima „crnogorskog proleća", konačno došao do njihovog zajedničkog jezgra, najsažetije rezimiranog u podnaslovu ovog teksta.









