CRNOGORSKA KULTURNA BAŠTINA: Višedecenijska pohara cetinjskih muzeja

Petak, 06 April 2018 Društvo - Broj 1433
Ispis
berkuljanPosjetioci čuvenog muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu vjerovatno i ne slute da jedan od tamošnjih vrlo vrijednih eksponata potiče iz glavnog grada Crne Gore. Radi se o Podgoričkoj čaši, remek djelu ranohrišćanske umjetnosti iz IV vijeka, koja je iskopana 1873. godine u Duklji. To je samo jedan od bezbroj otuđenih eksponata iz bogatog kulturnog blaga Crne Gore, koje se nalazi u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama po bivšoj Jugoslaviji i širom svijeta.

Prema podacima istraživača, samo u nekadašnjem Carigradu nalazi se oko 1,5 milion dokumenata iz Crne Gore, mnogo ih je u Beču, Veneciji, Beogradu... I to većinom zahvaljujući nebrizi nadležnih institucija. Samo iz Narodnog muzeja na Cetinju nestalo je, da se zvanično zna, oko 2900 eksponata. Zbog toga je krajem prošle godine Aleksandar Berkuljan, dugogodišnji muzejski tehničar u tom muzeju, podnio krivičnu prijavu Osnovnom javnom tužilaštvu na Cetinju.

„Prijavu sam podnio na osnovu nalaza Uprave za kulturna dobra, tokom Revalorizacije pokretnih kulturnih dobara, koja je obavljena 2013. godine. U međuvremenu je Tužilaštvu dostavljeno i nekoliko dodataka prijavi, na osnovu muzejske dokumentacije, koja govori o mnogo većim manjkovima. Kako stvari stoje, ono što je konstatovala Uprava je samo manji dio priče, a Tužilaštvo je i dalje u fazi izviđaja", kaže Berkuljan u razgovoru za Monitor.

Prema raspoloživoj dokumentaciji, kaže Berkuljan, može se prilično precizno pratiti geneza problema u Narodnom muzeju od Drugog svjetskog rata naovamo, pogotovo tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su nekoliko puta popisivani ključni fondovi i notirani manjkovi.

Zahvaljujući delegatskom pitanju, koje je 1987. godine postavio jedan delegat u Skupštini Crne Gore, javnost je saznala da je iz Muzeja Cetinje otuđeno 4.640 predmeta.

U periodu od 1916. do 1940. godine, kako je ranije zvanično utvrđeno, nestalo je iz crnogorskih muzeja 3.679 eksponata. Državna komisija je za period 1941- 1945. godine evidentirala 362 nestala predmeta. Dio izvanrednih eksponata iz dvora kralja Nikole odnešen je tokom Drugog svjetskog rata u Italiju. Među njima je i glava boga Zevsa iz Duklje.

Prema nekadašnjim istraživanjima arheologa Stanka Roganovića, kulturno blago Crne Gore uveliko je pljačkano i u poslijeratnom periodu. Tada su muzejski predmeti iz Crne Gore slati na procjenu i analizu u Beograd, ali nikada nisu vraćeni. Tako su tamo, na primjer, ostale kosti pelinskog medvjeda pronađene u pećini kod Kolašina i stari novčići pronađeni u okolini Nikšića.

Numizmatička zbirka Ashmolen muzeja u Oksfordu sadrži 52 primjerka novca iz risanske kovnice novca. Arheološki muzej u Splitu posjeduje 416 primjeraka novca iz Risna, a numizmatička zbirka Narodnog muzeja u Beogradu 123.

Istoričar Božidar Šekuarac svojevremeno je objavio da su Miroslavljevo jevanđelje i Ilovačka krmčija, ,,dva brilijantna rukopisa, kojima bi se ponosio svaki narod na svijetu, dio tuđeg, a ne crnogorskog rukopisnog blaga".

Miroslavljevo jevanđelje, nastalo krajem 12. vijeka, ,,poslije brojnih peripetija koje su ga pratile - preko Svete Gore, Manastira Hilandar do Kraljevića - 'stacioniran' je u Narodnom muzeju u Beogradu", navodi Šekularac.

Čuveni srednjevjekovni spomenik Ilovačka krmčija, ili Novokanon, nastao u manastiru na Prevlaci kod Tivta, nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. U Zagrebu je i Cetinjski psaltir. U Ljubljanskoj biblioteci je jedini primjer molitvenika Đurđa Crnojevića. U Irskoj postoji jedan rukopis pisan glagoljicom, koji je pripadao Crnoj Gori, otkrio je Šekularac.

„Ono što se odmah može konstatovati je loša praksa u smislu fizičke i pravno-tehničke zaštite, poklanjanje vrijednih predmeta iz zbirki političkim i drugim uticajnim faktorima, ali i odnošenje građe i muzejske dokumentacije za potrebe drugih ustanova. Bilo je i krađa, otpisa, ali i odnošenja muzealija bez pisanog traga, što se može utvrditi samo upoređivanjem brojnog stanja zbirki u različitim periodima, tamo gdje neki neposredni ili posredni izvor podataka još uvijek postoji", objašnjava Berkuljan.

Šta je tim povodom preduzimano u Narodnom muzeju?

„Kako kada i zavisno od situacije. Problem nije od juče, ali ima svoj „rep" do današnjeg dana. Uglavnom, amnezija se pokazala kao veoma „uspješan" metod. Tamo gdje su krađe bile evidentne pokrenuta je istraga, često bez rezultata, a u najvećem broju slučajeva bi to bilo samo notirano bez nekog pravnog epiloga. Na primjer, u primopredaji Etnografskog muzeja iz 1972. godine, zabilježen je manjak dvadeset pet predmeta, među kojima i tri ćemera, gusle... Jedan ćemer je, kako će se ispostaviti, poklonjen nekome iz Izvršnog vijeća, gusle su završile u Zagrebačkoj operi, kamene stupe su ugrađene u neki kanal kao običan kamen, jednu žensku košulju je neki radnik muzeja uz znanje direktora poklonio rodbini, još par predmeta otišlo je na drugo mjesto, a problem preostalih dvadeset predmeta je „riješen" tako što je napravljen reinventar i „numeričke rupe" starog inventara u novoj inventarnoj knjizi dobile „novog stanara". Bilo je i zamjena predmeta", kaže Berkuljan, uz napomenu da o svemu tome postoji pisani trag.

Direktorica Narodnog muzeja nedavno je kazala da je najkritičniji problem sa kojim se sada suočava Narodni muzej naviranje vode i pojava buđi u centralnom depou Narodnog muzeja u kojem se čuva najveće kulturno blago Crne Gore.

„Patogena buđ je nažalost „stari podstanar" muzejskih depoa. Nema izvještaja o stanju fizičke zaštite gdje se to ne konstatuje. Međutim, mislim da nije ona ta koja najviše nagriza muzejske predmete, već buđ nerada, lošeg odnosa prema kulturnom nasljeđu i talog ličnih i birokratskih kompromisa, koji su prešli u naviku i postali „institucija" za sebe. Ako se tu nešto ne promijeni, vjerujem da onda neće ni mikoza imati što da napada", uvjeren je Berkuljan.

Crna Gora se po broju muzeja može svrstati u red najrazvijenijih zemalja. Ima više od dvadeset institucija koje se bave muzejskom djelatnošću, ali nikad se nije mogla pohvaliti da je na pravi način brinula o svojoj bogatoj baštini. To potvrđuju i najnoviji nalazi o tome da je iz cetinjskih muzeja praktično nestao jedan cijeli muzej.


Dragocjenosti završile i na pijaci

Na pitanje kako je bilo moguće da iz Istorijskog muzeja na Cetinju pola vijeka nestaju eksponati, a da niko ništa ne preduzima da to spriječi, Aleksandar Berkuljan je ovako odgovorio:

„Ako se ne vodi uredna dokumentacija, niti sprovode redovne radnje na kontroli fondova, onda je sve moguće. Muzejski inventar je dokaz o vlasništvu, odnosno tapija nad predmetom. Ako toga nema, onda nema ni dokaza o vlasništvu, pa i predmet lako završi „na pijaci", kao što se desilo sa zlatnim grbom Mitra Martinovića. Da raniji vlasnik nije sačuvao svoju dokumentaciju, od muzejske ne bi bilo vajde.

S druge strane, neke muzejske jedinice nijesu imale profesionalan odnos i kontinuitet sa prethodnicima, kao što je slučaj Istorijskog muzeja sa ranijim muzejom NOB-a i njegovim nasljednikom Muzejom revolucije. Inventarna knjiga Istorijskog muzeja nikada nije formirana, a stari inventari NOB-a su ili izgubljeni ili namjerno odnešeni, o čemu govori i jedan dopis bivšeg direktora Stanislava Raka Vujoševića iz 1967. godine, gdje su priloženi spiskovi za više od 4000 muzejskih predmeta. Međutim, na osnovu sličnih izvora, muzej NOB je početkom osamdesetih raspolagao sa više od 7500 predmeta, a današnja „revizija" se radi samo na osnovu neke preostale knjige sa oko 850 unosa. Narodni muzej je u to vrijeme raspolagao sa ukupno 150.000 jedinica arhivske građe, oko 40.000 bibliotečkih jedinica i čak 62.000 muzejskih predmeta. Neko će na kraju morati da se suoči sa razlikama, koje izvjesno nijesu samo na nivou konstatovanom od strane Uprave za kulturna dobra.

MONITOR: Da li su za takvu poharu muzeja znali u Ministarstvu kuture?
BERKULJAN: Ministarstvo kulture je detaljnije kontrole počelo da vrši od 2004. godine. Da li su i koliko bili upoznati sa ovim talogom ja ne mogu reći, ali su svakako bili upoznati o stanju u dokumentaciji, u vezi sa čim su više puta reagovali, ali samo na nivou preporuka. Niko ni za što nije snosio odgovornost, s tim da i nesavjestan rad predstavlja krivično djelo, a ne samo krađa, pogotovo ako dovodi do ovako teških posljedica.

MONITOR: Koji su najdragocjeniji eksponati nestali iz cetinjskih muzeja?
BERKULJAN: Ono što ima istorijsku vrijednost nije uvijek mjerljivo materijalnim kriterijumima. Ako nemate original nekog dokumenta, ponekad i njegova kopija dobija vrijednost originala. Šta da kažem, nema dijela Njegoševog namještaja, litografija Anastasa Jovanovića, skoro pola legata Njegoševog ađutanta Đuka Sredanovića. .. Tu su bili svijećnjak, simsija, kandilo... Fali i oružje, djelovi nekih legata ... Svašta po malo ili „malo više". Ukradene su Bukovčeve slike, ali nijesu jedine. Neke su i poklonjene, kao što je slučaj sa jednom slikom mojeg pokojnog oca, za koju sam pokušao da saznam da li je ikada igdje zavedena. Odgovor je bio negativan, ali postoji pisani trag da je poklonio Muzej.


Veseljko KOPRIVICA