Povežite se sa nama

MONITORING

333.505 eura: Lukšić ili Njegoš?

Objavljeno prije

na

igor

Iako mu je „dnevni posao da bude premijer Crne Gore”, Igor Lukšić je i „savremeni književnik i pjesnik”, autor „dva toma poezije”. Za doba Njegoša ili kralja Nikole, ako bi neki podanik kritikovao vladareve pjesme „vjerovatno bi rizikovao izgnanstvo, ili još gore”. „Srećom, g-din Lukšić usmjerava opoziv takvog miješanja stvari. Repertoar su mu pjesme ljubavne i druge”, piše u članku Crnogorski pjevači i pjesnici: Književno buđenje u Crnoj Gori, objavljenom 22. maja na on-line stranicama britanskog The Economista, neđeljnika sa uticajem na globalnu tzv. informisanu elitu.

Lukšićeva poetika je protumačena u kontekstu crnogorske novotalasne (new wave) književnosti, skupa sa Rambom Amadeusom, Balšom Brkovićem, Andrejem Nikolaidisom i Ognjenom Spahićem. Premda Lukšićevi stihovi „još nijesu prevedeni na engleski”, za potrebe članka je predstavljen dio iz jedne njegove poeme.

Dvije godine ranije, Lukšić se u ulogama vicepremijera i ministar finansija oglasio u The Economistu. Nezadovoljan je bio člankom Balkanski zaplet u izdanju od 8. maja 2010, sa citiranom šemom pranja kokainskih miliona Darka Šarića kroz crnogorske banke i zaključkom da je slučaj „pogodio reputaciju Crne Gore”.

Lukšić je poslao glavnom uredniku protestno pismo: „Sire, Vaši navodi da je slučaj Darka Šarića, koji je u bjekstvu i koga potražuje Republika Srbija po optužnici za šverc droge ugrozio reputaciju Crne Gore, pogrešni su”.

Iako je neđeljnik prenio ocjene da Milo Đukanović, tadašnji premijer, „toleriše organizovani kriminal”, Lukšić je u pismu tvrdio kako je „teško razumjeti zašto mislite da bi crnogorska reputacija mogla biti ugrožena, pogotovo što su vlasti preduzele akcije da se identifikuju i kazne odgovorni”.

„Kao što ste naveli”, napisao je Lukšić, „preliminarni dokazi ukazuju da je gospodin Šarić, možda, prao novac kroz crnogorsko predstavništvo Hypo Alpe Adria banke, austrijske banke. Crna Gora je započela istragu i podići će odgovarajuće tužbe”.

Nota bene, nikakva „odgovarajuća tužba” nije u međuvremenu podignuta u Crnoj Gori protiv Darka Šarića. Prva banka i crnogorska filijala HAAB-a – u jednoj je Milo Đukanović akcionar, drugoj njegova firma duguje kredit od pet miliona eura – tokom dvije-tri godine su prale kokainski novac. U to vrijeme je sadašnji premijer resorno bio – preko Uprave za sprječavanje pranja novca – odgovoran za kontrole transakcija banki koje ni naknadno nijesu sankcionisane: nije im osporen ili oduzet narko profit.

The Economist sada ne podsjeća na liriku ispraznih obećanja. Publicitet, naprotiv, dobijaju trivijalne komparacije Njegoša, kralja Nikole i Lukšića ili baršunasti osvrti na savremene crnogorske teme. Ne radi se o spontanom prosvjetljenju The Economista Lukšićevom lirikom, već o zaokretu uređivačkog pristupa. Koji nas, uostalom, ne bi tangirao da viša sila nije uredila da se plaća novcem crnogorskih poreskih obveznika.

Naime, pod egidom navodne kampanje „koja bi podigla svijest o dostignućima u Crnoj Gori među evropskim liderima i donosiocima odluka”, iz budžetskih rezervi je početkom godine izdvojeno 318.505 eura za taj neđeljnik.

Lukšićeva vlada, po preporukama iz dokumenta naslovljenog Informacija o promociji Crne Gore u časopisu The Economist – autori su Ministarstvo finansija Milorada Katnića i Agencija za promociju stranih investicija Petra Ivanovića – je donijela Zaključak br. 03-12922/3 da se plati „londonskom časopisu za kampanju promocije Crne Gore u 2012. godini”.

Prema njihovoj procjeni, The Economist je „vodeći časopis u svijetu”. Za razliku od oscilacija u tiražu The Forbesa, The Timea, The Business Weeka, The Fortune i Newsweeka, ili dnevnih novina The Financial Time, The Wall Street Journal i International Harold Tribunea – The Economist prodajom od 1,5 miliona primjeraka neđeljno „u najvećoj mjeri” utiče na „donosioce odluka” i „kreira percepciju o pojedinim procesima”.

Katnić i Ivanović dalje u Informaciji neskromno ističu svoje „napore” za dobijeni popust od sedam odsto. Sada se, međutim, ispostavlja da suma od 318.505 eura nije konačna. Lukšićeva vlada je na svojoj 81. sjednici 27. septembra upoznata sa Prijedlogom izmjene zaključka br.03-12922/3 o dodatnom plaćanju:

„S obzirom da je ugovoreno plaćanje u engleskim funtama, u proteklom periodu došlo je do promjene kursa i zbog kursnih razlika neophodno je obezbijediti dodatnih 15.000 eura iz tekuće budžetske rezerve za izmirenje obaveza londonskom časopisu The Economist za kampanju promocije Crne Gore u 2012. godini”.

Prvobitni Zaključak br. 03-12922/3 pominje eure, ne funte. Izvještaču Monitora, nakon nekoliko dana čekanja, iz Vlade nijesu bili u stanju da odgovore na pitanje koja je konačna cijena. Ćutanje pojačava sumnje o finansijskim malverzacijama vladinih zvaničnika uključenih u realizaciju „kampanje”.

Uostalom, odgovor nijesmo dobili ni na pitanje što je dosad realizovano. Po zamisli Milorada Katnića i Petra Ivanovića – koje je Lukšićeva vlada prihvatila bez primjedbi – trebalo je da se zaključno do septembra ove godine objave četiri oglasa: 21. januara i 25. februara, povodom konferencije u Davosu i NATO samita (zapravo, nije održan u martu, već krajem maja), te u bliže nedatiranom periodu tokom maja i septembra kada su održane konferencije EBRD-a i godišnji sastanak Svjetske banke.

U tu svrhu je The Economist ponudio Lukšićevoj vladi: četiri kolor strane, jedan on-line izvještaj, tri izvještaja „o poziciji Crne Gore sa relevantnim međunarodnim institucijama” i „sponzorstvo tri teme e-biltena pretplatnicima publikacija”.

Na sajtu The Economista je tokom godine zasad objavljen, pored citiranog o Lukšićevoj poeziji, samo još jedan tematski izvještaj. To upućuje na zaključak da Lukšićeva vlada kod The Economista nije toliko „kupovala” izvještaje, koliko da izvještaja o neprijatnim činjenicama uopšte ne bude.

Uostalom, kako izgleda ostatak onoga što je „kupovala” ? U tekstu Crna Gora, Ojačavanje ka Evropi: Mala balkanska zemlja kuca ka Evropi od 14. juna, The Economist neosnovano naglašava da su, nepravosnažnom presudom u predmetu Zavala, „crnogorski sudovi ponudili pomoć u vezi sa borbom protiv korupcije”.

Naravno, citiran je i Lukšić, koji lirski „insistira da korupcija ‘mora biti istražena do kraja'”. Poenta izvještaja je relativizacija „optužbe o korupciji na visokom nivou i tajnom dogovoru zvaničnika, bankara i barona droge” .

„Teško je odvojiti činjenice od političkog klevetanja”, piše The Economist. Teško? Kada je tekst pisan, na primjer, epilog sudskog procesa u Njujorku je priznata korupcija vladinih zvaničnika u privatizaciji Crnogorskog Telekoma.

Prva banka kreditira RTCG

Suma od 333.505 eura novca iz budžeta izdvojenog za The Economist samo je malo manja od kredita koji je Prva banka odobrila za JP Radio-televizija Crne Gore (RTCG).

Generalni direktor RTCG Rade Vojvodić je nedavno poslao članovima državnog vrha dokument u kojem upozorava da RTCG navodno može doći u opasnost od bankrota. Nije, međutim, obavijestio javnost da je sa Prvom bankom sklopio finansijski aranžman.

Prema našem uvidu, RTCG je od Prve banke najkasnije 3. septembra o.g. dobila kredit od 311.541 eura.

U zamjenu za kredit, RTCG je prema Prijavi zaloga br. R-12090300083 založila izvjesne „pokretne stvari” precizirane u Lager listi br. 01-3936 od 6. avgusta 2012. godine.

Menadžment RTCG-a je, negdje u vrijeme realizacije kredita, izašao u javnost sa procjenom da će ih politički marketing za predstojeće parlamentarne izbore koštati oko 300.000 eura.

Igor Lukšić je izjavio da RTCG može da računa na podršku izvršne vlasti u prevazilaženju finansijskih problema.

Šta je dosad čekao? Stvarni ili naduvani novčani problemi RTCG-a nijesu bili novost ni zimus, no Lukšiću je očigledno aranžman sa The Economistom bio prioritetniji.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ELEKTRONSKO ZAKAZIVANJE: Dva viđenja reforme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok u Sindikatu doktora medicine tvrde da je zdravstvo na aparatima, te da je e-zakazivanje doživjelo fijasko, u Ministarstvu zdravlja smatraju da su rezultati reforme izuzetni

 

Iz Sindikata doktora medicine  nedavno su oštro napali sistem elektronskog zakazivanja, ustvrdivši da je reforma uspješna – zdravstvo na aparatima. Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović- Samardžić istakla da je Ministarstvo zdravlja odgovorno zbog lošeg projekta elektronskog zakazivanja, koji je jednu grupu ljekara udaljio od njihove djelatnosti stvarajući pritom svakodnevnu frustraciju, dok je drugu grupu doktora zaposlenih u bolnicama i Kliničkom centru opteretio do te mjere da je u pojedinim oblastima ugrozio teške bolničke pacijente.

Iz Ministarstva zdravlja su oštro odgovorili na ove tvrdnje. Za Monitor kažu da e-zakazivanje izaziva otpore unutar sistema zato što je sve u njemu postalo vidljivo – ko radi, koliko radi, da li radi, ko radi ako neko drugi ne radi, da li dovoljno radi, može li više da radi… Tvrde da su došli do podataka od vitalnog značaja – koji dio sistema treba jačati u kadrovskom smislu, te je, kažu, elektronsko zakazivanje, pored ostalog, postalo instrument za kreiranje kadrovske politike.

Iz Sindikata doktora medicine spočitavaju Ministarstvu zdravlja da napadaju ljekare primarne zdravstvene zaštite usljed činjenice da kao posljedica e-zakazivanja u prvoj polovini novembra trećina pacijenata nije došlo na zakazani pregled u KCCG.

,,Paradoksalno je, ali se u svakodnevnoj praksi pokazalo istinitim, da sa porastom dostupnosti specijalističkih pregleda  raste broj pacijenata koji ne odlazi na pregled u zakazanim terminima. U Crnoj Gori, računajući da bez većih problema, koristeći lične kontakte i druge alate, pacijenti imaju neobavezan odnos prema terminima zakazanih pregleda’’, navode iz Ministarstva zdravlja.

U Ministartsvu tvrde da su se ozbiljno bavili ovim fenomenom, analizirajući razloge nepojavljivanja 300 endokrinoloških pacijenata  u zakazanom terminu u KCCG. Zaključili su da odgovornost za nerealizovane preglede podjednako dijele ljekari i pacijenti. Naime, 95 pacijenata iz ove grupe su ljekari KCCG pregledali prije zakazanog termina bez otkazivanja istog, za šta postoji tehnička mogućnost. Takođe, 65 pacijenata je kod izabranih doktora pribavilo novi termin kod željenog specijaliste bez otkazivanja već zakazanog termina, za šta takođe postoji tehnička mogućnost. Preostalih 144 pacijenata se nije pojavilo u zakazanom terminu uglavnom zato što su zaboravili, obavili pregled u privatnoj ambulanti bez otkazivanja zauzetog termina, prestale su tegobe zbog kojih su dobili uput specijalisti…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Pregovori sa crkvom u Crnoj Gori, ne u Beogradu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komentari na izjavu mitropolita Amfilohija da će vlast pregovarati sa njim, a ne sa Patrijaršijom, uz podsjećanje da je Mitropolija samostalna i autonomna kroz vjekove

 

DRAGAN ŠOĆ, ADVOKAT: Opštepoznati istorijat MCP

Imao sam priliku da čujem izvornu izjavu mitropolita Amfilohija. On je podsjetio na opštepoznati istorijat djelovanja Mitropolije crnogorsko-primorske, od osnivanja prije 800 godina do danas,  i istorijske okolnosti u kojima je djelovala. Ni jednom riječju mitropolit nije dao osnova da se njegova izajava i upotreba navedneih pojmova razumiju van konteksta organizacije SPC, čiji je dio MCP.

Što se tiče razgovora sa državom, vlast je dala odgovor na to pitanja time što je načinom na koji je usvojila tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti, kao i ranijim postupanjima državnih organa, jasno stavila do znanja da priznaje svojstvo pravnog lica Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj i drugim eprarhijam SPC koje djeluju na teritoriji Crne Gore.

Podsjećam tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti usvojen je većinom glasova svih poslanika, što znači da se imovina na koju se zakon odnosi u članovima 62,63 i 64 smatra imovinom domaćih pravnih lica, a ne stranih (u kom slučaju bi zakon morao biti usvojen dvotrećinskom većinom – čl. 91 st. 3 Ustava CG). Time je vlasnicima te imovine, a to su podsjećam Mitropolija Crnogorsko-primorska, Eparhija Budimljansko-nikšićka, Eparhija Mileševska i Eparhija Zahumsko-hercegovačak priznato svojstvo domaćeg pravnog lica. Uz to, u proteklih nekoliko decenija, vođeni su mnogi postupci vezani za imovinska prava pred državnim organima Crne Gore u kojima su navedene eparhije, a najviše MCP, bile prihvaćene kao stranka u postupku.

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA: Varanje na kvadrat

Eto, najednom je i mitropolit SPC u Crnoj Gori priznao odavno znane stvari – da je Mitropolija bila ,,samostalna i autonomna” što će reći – autokefalna, iako on neće izgovoriti tu riječ, koliko god se neki nadaju baš tome…

Ali, to su fakti. A što je današnja stvarnost u Crnoj Gori? Proizvodnja poželjne realnosti, i to sa dvije strane. Ne vjerujem, naime, da ima neke suštinske razlike, u ideološkom i političkom smislu, između Amfilohija i Irineja. Uostalom, neke od najružnijih i najsurovijih uvreda na račun Crnogoraca izgovorio je upravo Amfilohije.

Mislim da je naivno i sasvim nerealno polagati u njega nade da može napraviti bilo kakav iskorak po pitanju crkve u Crnoj Gori. Ali, vidim da je političarima stalo da stvore utisak da je takav rasplet, sa Amfilohijem koji naprasno postaje ,,Crnogorac”, moguć… Varanje, pa varanje na kvadrat… Tako izgleda politika u Crnoj Gori danas.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

TUŽILAŠTVO PODIGLO OPTUŽNICU PROTIV SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Pare oprane u Migovom sakou

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Specijalnom tužilaštvu, Duško Knežević oprao je 90 hiljada eura u Migovom sakou. Što ih je prao, i što baš preko Miga, a ne banaka i ostalih kompanija koje posjeduje, nijesu pojašnjavali

 

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice i funkcionera DPS-a Slavoljuba Miga Stijepovića. Stijepoviću se na teret stavlja krivično djelo pranje novca.

Prema Specijalnom tužilaštvu, odnosno optužnici koju potpisuje specijalna tužiteljica Lidija Vukčević, kandidatkinja Tužilaštva za v.d. vrhovnu državnu tužiteljicu,  Stijepović je član kriminalne grupe koju predvodi Duško Knežević. U toj organzaciji njegova uloga je bila pranje novca. Ispalo je da je Stijepović od Kneževića uzeo više desetina  hiljada eura, da bi ih oprao. Zašto bi Knežević prao novac deponovan u banci, da li je taj novac nelegalan, i posebno, zašto bi ga prao baš preko Migovog sakoa, kad ima dvije banke i mnoštvo kompanija, i zašto bi to Migo učestvovao u tome,  specijalni tužioci nijesu pojašnjavali.  Optužnica je, uz sve podignuta, pred novogodišnje praznike, a nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je podigao tenzije u zemlji, tako da je prošla gotovo neopaženo.

Uz Stijepovića, tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv još pet osoba, koje se takođe terete za pranje novca, i stvaranje kriminalne organizacije. Javnosti su za sada poznati samo njihovi inicijali. Takvu optužnicu bi trebalo da razmotri  Viši sud. On može da  je potvrdi, vrati  na dopunu ili  utvrdi da nema osnova za optuženje.

Advokat Lazar Aković, koji zastupa Stijepovića, kazao je da ne zna šta piše u optužnici, jer je ni on ni njegov branjenik nijesu dobili.

To je, sve u svemu,  epilog slučaja Koverta, koji je ozbiljno prijetio da poljulja Đukanovićev režim i Vladu partije kojom rukovodi.  Protesti koji su organizovani nakon što je u javnost dospio snimak Duška Kneževića kako daje kovertu Stijepoviću pred izbore 2016, prekriveni su nacionalnim o vjerskim temama, dok je tužilaštvo za sve okrivilo insajdera i izvršioca. Istovremeno nikada nije ispitalo predsjednika DPS Mila Đukanovića o navodima Kneževića da mu je dao taj novac za izbore. I da to nije jedina koverta koju mu je u te svrhe uputio.  Knežević je pojasnio da je to u stvari model poslovanja uspješnih biznismena u Crnoj Gori. Posao raste, samo ako raste vladajuća partija. Tužilaštvo je saopštilo da za saslušanjem Đukanovića  “nema potrebe”.  Prosto.

Knežević je u januaru ove godine objavio snimak na kom se vidi kako on u svojoj kući daje Stijepoviću, funkcioneru DPS,  koverat i govori da je tu 97.500 (eura) i da je uzeto 2,5 posto provizije za konverziju (novac je na Kneževićevom računu deponovan u dolarima).

“Novac koji sam uručio gospodinu Stijepoviću je za DPS, o čemu sam se prethodno dogovorio sa gospodinom Milom Đukanovićem”, kazao je Knežević  medijima, nakon što je objavio snimak.

Nakon što je Tužilaštvo stvar okrenulo protiv njega, tvrdeći da to u stvari Knežević pere novac, predsjednik Atlas grupe, i nakadašnji bliski saradnik Đukanovića, saopštio je da se nije radilo o “konverziji 100.000 dolara”, u kom smjeru je išlo tužilaštvo.

On je tvrdio da je novac dao iz dva puta – u svojoj kući 97.500 eura, “a ostatak do 200.000 dolara takođe zamijenjenih u eure je odnio vozač kasnije u kabinet Stijepovića u sjedištu Glavnog grada”.

“Po dogovoru sa Milom Đukanovićem, poslao sam Stijepoviću 200 hiljada dolara preko vozača, pa ih je on vratio poslije dva dana tvrdeći da ne može dolare da iskoristi za rad na terenu u kampanji. Molio me je da ih konvertujem u eure da bi mogao da ih podijeli svojim aktivistima”, kazao je Knežević.

Tužilaštvu nije značilo ništa ni to što je vladajuća partija priznala da je koristila  crne fondove za izborne kampanje.  I sam Đukanović je nakon što je snimak dospio u javnost saopštio da je Knežević finansijski pomagao stranku. I da su u tom procesu “interesne doborovljnosti” učestvovali još neki ovdašnji biznismeni.

Funkcioner DPS-a Milenko Maraš kazao je nakon objavljivanja snimka da je Stijepović za potrebe izborne kampanje DPS-a nije dao 97.000 eura, već samo 47.000 eura koje je podijelio štabovima, čime je prvi put iz DPS-a zvanično potvrđena informacija o nelegalnom finansiranju te stranke.

Agencija za sprječavanje korupcije je poslije izbijanja afere Koverta sprovela ponovnu kontrolu i saopštila da je vladajuća partija prekršila Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Agencija je DPS-u zaprijetila novčanom kaznom od 20.000 eura i zatražila povraćaj sredstava u budžet Crne Gore u visini od 47.500 eura.

Za ostalih 50.000 eura, Katnić  tvrdi  da su “puštene u promet”, ne objašnjavajući  šta to zapravo znači.

Nije prvi put da tužilaštvo podiže optužnicu za pranje para, a da ne utvrđuje porijeklo tog novca, odnosno da li je zarađen nelegalnim aktivnostima. Zbog toga je u konačnom pala i optužnica protiv Duška Šarića, brata Darka Šarića kome se zbog trgovine narkoticima sudi u Beogradu.  A zbog takvih „grešaka” tužilaštva građani danas plaćaju enormne otštete.

Nije prvi put ni da se partijski drugovi “žrtvuju”, zarad statistike Briselu u borbi protiv organizovanog kriminala. Ili uklone kad postanu prijetnja vođi, poput slučaja Svetozara Marovića.   Marović je, poznato je, optužen da je šef budvanske kriminalne grupe koja je oštetila tu opštinu i državu za desetine miliona eura.  Iako je dio javnosti očekivao da bi Marović mogao da se suprostavi svom partijskom drugu, on je odlučio da ćuti. Dok su mu pritvarali članove porodice. Danas je međutim, slobodan u Beogradu, umjesto u zatvoru. Zatvorska kazna koja mu je određena nije izvršena, pošto je Marović pušten da se liječi van zemlje.

Stijepović je priznao krivicu. Nije upirao prstom u šefa partije. Nije negirao ni da nije član kriminalne grupe koju predvodi Duško Knežević, kako to tvrdi tužilaštvo. Nije rekao  ništa. Pritvor mu nije određivan, jer je,kako su pojasnili u Tužilaštvu, Stijepović “sve priznao”.

Ako optužnica i bude podignuta, mogla bi da završi kao one protiv Šarića i Safeta Kalića. Stijepović na slobodi, Šef bezbijedan. Na gubitku, kao i obično – građani.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo