Povežite se sa nama

MONITORING

Aco pobjeđuje bracove institucije

Objavljeno prije

na

  Čim minu predstojeći praznici, zastupnici biznismena Aca Đukanovića nastaviće pravosudnu borbu sa vjetrenjačama. U makar dva aktuelna sudska spora Đukanović pokušava državu privesti k’ poznaniju prava.

 

Osnovni sud u Podgorici zimus je presudio da je država Acu Đukanoviću dužna 12 miliona eura na ime uloženih sredstava i izgubljene dobiti, pošto Ministarstvo unutrašnjih poslova nije poštovalo kupoprodajni ugovor iz 2008. U najkraćem: Vlada Mila Đukanovića održala je početkom 2008. godine licitaciju za prodaju placa u blizini Ekonomskog i Pravnog fakultete, na kome se nalazi limenka u kojoj su tada stolovali čelnici Uprave policije.

U nadmetanju u kome su učestvovali bivši zet Mila Đukanovića Mehmed Kolarević, poslovni partner Mila Đukanovića Tomislav Čelebić, brat Mila Đukanovića Aco, Acov prijatelj iz Herceg Novog i manjinski akcionar Prve banke Slobodan Trkulja i nikšićki biznismen Midrag Daka Davidović, nekim čudom pobijedio je – Aco.

Drugo čudo desilo se kada je Vlada Mila Đukanovića izašla u susret zahtjevima brata Aca i višestruko uvećala spratnost objekata koje je moguće graditi na kupljenom placu. Aco je u to vrijeme (2008. godina) na svojim računima u svojoj Prvoj banci držao 19 miliona eura. Njegova banka plaćala mu je godišnju kamatu od osam odsto. Tako je većinski vlasnik Prve – zahvaljujući jednoj od najvećih pasivnih kamata u istoriji eura – godišnje zarađivao 1,5 milion.

Onda je došla kriza. Vlada je Prvoj banci odobrila pomoć od 44 miliona eura. Istovremeno su zamrle aktivnosti na tržištu nekretnina. I, eto trećeg čuda. Vlade Mila Đukanovića i njegovog namjesnika Igora Lukšića ulaze u višegodišnje kašnjenje sa oslobađanjem prodate lokacije. Tako Aco stiče osnov za tužbu kojom, uz uložena tri miliona eura, traži isplatu neostvarene dobiti. Sve u svemu, 12 miliona eura koje mu je Osnovni sud u Podgorici i dodijelio.

Država će se, kažu njeni glasnogovornici, žaliti na ovu odluku. Čekamo epilog. Uglavnom, premijer Đukanović zbog tog posla nije podnio ostavku, nije nikoga smijenio, niti je Državno tužilaštvo pokrenulo bilo kakav postupak zbog višemilionske štete.

U drugoj su priči uloge zamijenjene. Drama se odvija u pljevaljskom Rudniku uglja kojim, kao većinski akcionari, gazduju: italijanska A2A, Vlada i Aco Đukanović. Nekadašnjem studentskom aktivisti, estradnom menadžeru i kontroverznom biznismenu zasmetala je činjenica da je Odbor direktora Rudnika prvo obznanio kako je 2009. godina završena uz dobit od 26,1 milion eura, najavljujući isplatu dividendi, da bi potom preinačio vlastitu računicu i proglasio poslovni gubitak od 12,8 miliona. Đukanovićevi advokati zato traže da se akcionarima isplati obećana dividenda.

,,Gospodin Aco Đukanović je u više navrata isticao neophodnost isplate dividende za 1.200 manjinskih akcionara, a ne za njega lično”, piše medijima njegov advokat Vido Đakonović podsjećajući na tonski zapis kojim je na Skupštini akcionara dokumentovano obećanje o isplati dividende. Proizilazi da u ovom sudskom sporu Aco pokušava, u ime manjinskih akcionara Rudnika, natjerati Vladine (Milove) izaslanike u Pljevljima da plate ceh izrečenih neistina.

Aco kao crnogorski Robin Hud ili se braća Đukanović zabavljaju režirajući u ovdašnjem teatru apsurda?

Ne spori se naš David samo s Golijatom (državom). Tu su i porodični prijatelji i kumovi. Osnovni sud u Podgorici usvojio je nedavno tužbeni zahtjev Eurofonda protiv Prve, kojim je Đukanovićevu banku obavezao da Fondu, pod upravljačkom kontrolom Veselina Barovića, isplati 1,8 miliona eura zbog nezakonitog skidanja novca sa računa krajem 2010. godine. Pošto je u Prvu banku stigao nalog CBCG da se novcem sa računa Eurofonda plate dospjele poreske obaveze, neko se u banci sjetio da su istim novcem garantovani i krediti odobreni ljudima iz Barovićevog okruženja. Tada su, suprotno redu i zakonu, uzeli taj novac, pravilno pretpostavljajući da se iz države i CBCG, povodom otimačine, niko neće živ čuti. Samo su se preračunali po pitanju Barovićeve spremnosti (i sposobnosti) da i dalje plaća i svoje i tuđe dugove.

Druga je priča vrijedna rubrike ,,vjerovali ili ne”. Krajem pomenute 2010. Aco Đukanović je menadžmentu Prve naložio da podnese tužbu protiv porodičnog kuma, nekadašnjeg člana Odbora direktora banke i tadašnjeg ambasadora Crne Gore u Zagrebu – Gorana Rakočevića.

Povod za tu odluku bilo je Acovo saznanje da je Goran svojoj banci iznajmio vlastitu kuću u Kolašinu. Prostor našto manji od 200 kvadrata izdao je uz naknadu od pet hiljada eura mjesečno, a kiriju uzeo za pet godina unaprijed. Potom je novac deponovao u konkurentskoj banci, pravilno pretpostavljajući da će tamo biti sigurniji. Još jedan dokaz kako Rakočevića nikada ne smijete potcijeniti.

Danas, 25 godina nakon što su braća Đukanović započela projekat privatizacije Crne Gore, sve je manje onih koji se sjećaju da je zapravo Aco taj koji je vukao prve korake i protežirao starijeg brata za državne funkcije nakon Antibirokratske revolucije organizovane uz pomoć velikosrpskih nacionalista iz Prištine i Beograda.

Dok je Milo karijeru pokušavao graditi u Beogradu, kroz tadašnji Savez komunista, pokušavajući da zasluži mentorstvo predstavnika ,,stare garde” čelnika SK, Aco je na Univerzitetu organizovao i zabave i proteste koji se i danas pamte.

Ostao je zapamćen kao organizator prvog uspjelog studentskog protesta na Univerzitetu Veljko Vlahović. Kada su profesori Pravnog fakulteta od budućih pravnika zatražili da redovno dolaze na predavanja i (obavezno) polažu dva kolokvijuma, Đukanović je pobunio kolege. Višednevnim protestom sačuvao je običaj da predavanja ostaju neobavezna. Ima i prečih stvari. Tako nešto je i trebalo očekivati od budućeg magistra pravnih nauka iz oblasti ljudskih prava (tema: Ustavna žalba kao oblik neposredne ustavnosudske zaštite ljudskih prava u ustavima zemalja Evropske unije i u Crnoj Gori).

Sad– kako je mlađi Đukanović stekao novac? ,,Kopao sam kanale i istovarao vagone. Kada su me zaboljela leđa, onda sam počeo da mislim”, ovo je jedno od rijetkih svjedočanstava ,,iz prve ruke”, koje govori o Acovim poslovnim metodama. Prema podacima koje su objavili novinari ICIJ-a, razmišljanje mu je donijelo mnogo novca – njegovo bogatstvo procijenjeno je prije koju godinu na 167 miliona dolara.

Pošto je brata upakovao u tim koji je preuzeo vlast nakon AB revolucije, Aleksandar Đukanović se posvetio sticanju. Dok je Milo gradio pozicije u partiji i društvu, Aco je DPS-u iznajmljivao ozvučenje.

Milova je politika zemlju uvela u obruč međunarodnih sankcija, Aco je (prema tvrdnjama tadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića u knjizi Pravila ćutanja) organizovao švercerske konvoje cistijerni sa naftom i postao ,,ekskluzivni snabdjevač gorivom italijanskih švercerskih glisera”.

Vlada Mila Đukanovića kupila je sredinom devedesetih od Vektre Dragana Brkovića, plaćajući unaprijed, najskuplji poslovni prostor u istoriji Podgorice (mjereno odnosom cijena/kvalitet). Zvanično nezaposleni Aco tada je u istoj zgradi došao do poslovnog prostora nešto manjeg od 500 kvadrata.

Milo je, slijedeći tadašnju državnu politiku, hiperinflacijom uništio državne banke koje su se zatekle u Crnoj Gori nakon raspada SFRJ. Njegova je Vlada omogućila novu pljačku lakovjernih štediša preko paradržavnih štedionica koje su simbolizovali Dafina Milanović i Jezdimir Vasiljević. Potom je Aco postao suvlasnik najuspješnije privatne banke u Crnoj Gori (CKB – oko deset odsto kapitala) a kasnije i većinski vlasnik Prve, ranije Nikšićke banke.

Evo šta su kontrolori CBCG u jesen 2008. našli u banci braće Đukanović: ,,Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje”. Tadašnji predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović ocijenio je da Prva banka ,,ima sukob sa zakonom, podzakonskim aktima, međunarodnim standardima, direktivama EU i primjenom svega navedenog”. Ubrzo je smijenjen a na njegov mjesto je – baš preko Prve banke – došao aktuelni ministar finansija Radoje Žugić. Državna tužiteljica Ranka Čarapić je odbacila krivičnu prijavu koja joj je dostavljena iz CBCG.

Ono, ni da je prihvatila ne znači da bi većinski vlasnik Prve bio suđen i(li) osuđen. Ima on i to iskustvo.

U junu 2000. Aco Đukanović je zajedno sa Vladislavom Jabučaninom u holu hotela Crna Gora nanio teške tjelesne povrede Zoranu Kljajiću. Đukanović i prijatelj su svoju žrtvu tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu, pa je Kljajić zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović se iz pritvora, u kome je proveo nekoliko dana, oglasio saopštenjem (!?) ,,Reagovao sam onako kako mislim da bi reagovao svaki Crnogorac… i spreman sam da trpim zakonske posljedice”, saopštio je iz Spuža uz tvrdnju da mu je Kljajić vrijeđao porodicu. Četiri godine kasnije Osnovni sud je presudio kako nema dokaza da je Đukanović branio čast svoje porodice, pa je Aco oslobođen optužbi, dok su Kljajićeve povrede stavljene na teret Jabučaninu. Presuda je ukinuta. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela pa je Đukanović ponovo oslobođen.

Pauzu između Acovih sudanija iskoristio je brat Milo da obznani kako je i zašto prodao akcije Prve banke. Gostujući na Festivalu nekretnina i investicija u Budvi, gdje je, po svoj prilici, išao vođen ličnim interesima u pokušaju da proda svoje nekretnine, on je novinarima pojasnio kako se na prodaju akcija odlučio i zbog političke dimenzije tog problema. Ne daju mu, kaže, da se bavi biznisom u Crnoj Gori nezavisno od toga da li je na vlasti, ili u pauzama između dva premijerska mandata. A on bi to radio naizmjenično. Kao struja.

Sad treba očekivati da će Vlada, nepristrasno, naći načina da ponovo potpomogne poslovanje Prve banke. Pa neka neko pomene ,,tendenciozne zloupotrebe”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo