MONITORING
Aco pobjeđuje bracove institucije
Čim minu predstojeći praznici, zastupnici biznismena Aca Đukanovića nastaviće pravosudnu borbu sa vjetrenjačama. U makar dva aktuelna sudska spora Đukanović pokušava državu privesti k’ poznaniju prava.
Osnovni sud u Podgorici zimus je presudio da je država Acu Đukanoviću dužna 12 miliona eura na ime uloženih sredstava i izgubljene dobiti, pošto Ministarstvo unutrašnjih poslova nije poštovalo kupoprodajni ugovor iz 2008. U najkraćem: Vlada Mila Đukanovića održala je početkom 2008. godine licitaciju za prodaju placa u blizini Ekonomskog i Pravnog fakultete, na kome se nalazi limenka u kojoj su tada stolovali čelnici Uprave policije.
U nadmetanju u kome su učestvovali bivši zet Mila Đukanovića Mehmed Kolarević, poslovni partner Mila Đukanovića Tomislav Čelebić, brat Mila Đukanovića Aco, Acov prijatelj iz Herceg Novog i manjinski akcionar Prve banke Slobodan Trkulja i nikšićki biznismen Midrag Daka Davidović, nekim čudom pobijedio je – Aco.
Drugo čudo desilo se kada je Vlada Mila Đukanovića izašla u susret zahtjevima brata Aca i višestruko uvećala spratnost objekata koje je moguće graditi na kupljenom placu. Aco je u to vrijeme (2008. godina) na svojim računima u svojoj Prvoj banci držao 19 miliona eura. Njegova banka plaćala mu je godišnju kamatu od osam odsto. Tako je većinski vlasnik Prve – zahvaljujući jednoj od najvećih pasivnih kamata u istoriji eura – godišnje zarađivao 1,5 milion.
Onda je došla kriza. Vlada je Prvoj banci odobrila pomoć od 44 miliona eura. Istovremeno su zamrle aktivnosti na tržištu nekretnina. I, eto trećeg čuda. Vlade Mila Đukanovića i njegovog namjesnika Igora Lukšića ulaze u višegodišnje kašnjenje sa oslobađanjem prodate lokacije. Tako Aco stiče osnov za tužbu kojom, uz uložena tri miliona eura, traži isplatu neostvarene dobiti. Sve u svemu, 12 miliona eura koje mu je Osnovni sud u Podgorici i dodijelio.
Država će se, kažu njeni glasnogovornici, žaliti na ovu odluku. Čekamo epilog. Uglavnom, premijer Đukanović zbog tog posla nije podnio ostavku, nije nikoga smijenio, niti je Državno tužilaštvo pokrenulo bilo kakav postupak zbog višemilionske štete.
U drugoj su priči uloge zamijenjene. Drama se odvija u pljevaljskom Rudniku uglja kojim, kao većinski akcionari, gazduju: italijanska A2A, Vlada i Aco Đukanović. Nekadašnjem studentskom aktivisti, estradnom menadžeru i kontroverznom biznismenu zasmetala je činjenica da je Odbor direktora Rudnika prvo obznanio kako je 2009. godina završena uz dobit od 26,1 milion eura, najavljujući isplatu dividendi, da bi potom preinačio vlastitu računicu i proglasio poslovni gubitak od 12,8 miliona. Đukanovićevi advokati zato traže da se akcionarima isplati obećana dividenda.
,,Gospodin Aco Đukanović je u više navrata isticao neophodnost isplate dividende za 1.200 manjinskih akcionara, a ne za njega lično”, piše medijima njegov advokat Vido Đakonović podsjećajući na tonski zapis kojim je na Skupštini akcionara dokumentovano obećanje o isplati dividende. Proizilazi da u ovom sudskom sporu Aco pokušava, u ime manjinskih akcionara Rudnika, natjerati Vladine (Milove) izaslanike u Pljevljima da plate ceh izrečenih neistina.
Aco kao crnogorski Robin Hud ili se braća Đukanović zabavljaju režirajući u ovdašnjem teatru apsurda?
Ne spori se naš David samo s Golijatom (državom). Tu su i porodični prijatelji i kumovi. Osnovni sud u Podgorici usvojio je nedavno tužbeni zahtjev Eurofonda protiv Prve, kojim je Đukanovićevu banku obavezao da Fondu, pod upravljačkom kontrolom Veselina Barovića, isplati 1,8 miliona eura zbog nezakonitog skidanja novca sa računa krajem 2010. godine. Pošto je u Prvu banku stigao nalog CBCG da se novcem sa računa Eurofonda plate dospjele poreske obaveze, neko se u banci sjetio da su istim novcem garantovani i krediti odobreni ljudima iz Barovićevog okruženja. Tada su, suprotno redu i zakonu, uzeli taj novac, pravilno pretpostavljajući da se iz države i CBCG, povodom otimačine, niko neće živ čuti. Samo su se preračunali po pitanju Barovićeve spremnosti (i sposobnosti) da i dalje plaća i svoje i tuđe dugove.
Druga je priča vrijedna rubrike ,,vjerovali ili ne”. Krajem pomenute 2010. Aco Đukanović je menadžmentu Prve naložio da podnese tužbu protiv porodičnog kuma, nekadašnjeg člana Odbora direktora banke i tadašnjeg ambasadora Crne Gore u Zagrebu – Gorana Rakočevića.
Povod za tu odluku bilo je Acovo saznanje da je Goran svojoj banci iznajmio vlastitu kuću u Kolašinu. Prostor našto manji od 200 kvadrata izdao je uz naknadu od pet hiljada eura mjesečno, a kiriju uzeo za pet godina unaprijed. Potom je novac deponovao u konkurentskoj banci, pravilno pretpostavljajući da će tamo biti sigurniji. Još jedan dokaz kako Rakočevića nikada ne smijete potcijeniti.
Danas, 25 godina nakon što su braća Đukanović započela projekat privatizacije Crne Gore, sve je manje onih koji se sjećaju da je zapravo Aco taj koji je vukao prve korake i protežirao starijeg brata za državne funkcije nakon Antibirokratske revolucije organizovane uz pomoć velikosrpskih nacionalista iz Prištine i Beograda.
Dok je Milo karijeru pokušavao graditi u Beogradu, kroz tadašnji Savez komunista, pokušavajući da zasluži mentorstvo predstavnika ,,stare garde” čelnika SK, Aco je na Univerzitetu organizovao i zabave i proteste koji se i danas pamte.
Ostao je zapamćen kao organizator prvog uspjelog studentskog protesta na Univerzitetu Veljko Vlahović. Kada su profesori Pravnog fakulteta od budućih pravnika zatražili da redovno dolaze na predavanja i (obavezno) polažu dva kolokvijuma, Đukanović je pobunio kolege. Višednevnim protestom sačuvao je običaj da predavanja ostaju neobavezna. Ima i prečih stvari. Tako nešto je i trebalo očekivati od budućeg magistra pravnih nauka iz oblasti ljudskih prava (tema: Ustavna žalba kao oblik neposredne ustavnosudske zaštite ljudskih prava u ustavima zemalja Evropske unije i u Crnoj Gori).
Sad– kako je mlađi Đukanović stekao novac? ,,Kopao sam kanale i istovarao vagone. Kada su me zaboljela leđa, onda sam počeo da mislim”, ovo je jedno od rijetkih svjedočanstava ,,iz prve ruke”, koje govori o Acovim poslovnim metodama. Prema podacima koje su objavili novinari ICIJ-a, razmišljanje mu je donijelo mnogo novca – njegovo bogatstvo procijenjeno je prije koju godinu na 167 miliona dolara.
Pošto je brata upakovao u tim koji je preuzeo vlast nakon AB revolucije, Aleksandar Đukanović se posvetio sticanju. Dok je Milo gradio pozicije u partiji i društvu, Aco je DPS-u iznajmljivao ozvučenje.
Milova je politika zemlju uvela u obruč međunarodnih sankcija, Aco je (prema tvrdnjama tadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića u knjizi Pravila ćutanja) organizovao švercerske konvoje cistijerni sa naftom i postao ,,ekskluzivni snabdjevač gorivom italijanskih švercerskih glisera”.
Vlada Mila Đukanovića kupila je sredinom devedesetih od Vektre Dragana Brkovića, plaćajući unaprijed, najskuplji poslovni prostor u istoriji Podgorice (mjereno odnosom cijena/kvalitet). Zvanično nezaposleni Aco tada je u istoj zgradi došao do poslovnog prostora nešto manjeg od 500 kvadrata.
Milo je, slijedeći tadašnju državnu politiku, hiperinflacijom uništio državne banke koje su se zatekle u Crnoj Gori nakon raspada SFRJ. Njegova je Vlada omogućila novu pljačku lakovjernih štediša preko paradržavnih štedionica koje su simbolizovali Dafina Milanović i Jezdimir Vasiljević. Potom je Aco postao suvlasnik najuspješnije privatne banke u Crnoj Gori (CKB – oko deset odsto kapitala) a kasnije i većinski vlasnik Prve, ranije Nikšićke banke.
Evo šta su kontrolori CBCG u jesen 2008. našli u banci braće Đukanović: ,,Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje”. Tadašnji predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović ocijenio je da Prva banka ,,ima sukob sa zakonom, podzakonskim aktima, međunarodnim standardima, direktivama EU i primjenom svega navedenog”. Ubrzo je smijenjen a na njegov mjesto je – baš preko Prve banke – došao aktuelni ministar finansija Radoje Žugić. Državna tužiteljica Ranka Čarapić je odbacila krivičnu prijavu koja joj je dostavljena iz CBCG.
Ono, ni da je prihvatila ne znači da bi većinski vlasnik Prve bio suđen i(li) osuđen. Ima on i to iskustvo.
U junu 2000. Aco Đukanović je zajedno sa Vladislavom Jabučaninom u holu hotela Crna Gora nanio teške tjelesne povrede Zoranu Kljajiću. Đukanović i prijatelj su svoju žrtvu tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu, pa je Kljajić zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović se iz pritvora, u kome je proveo nekoliko dana, oglasio saopštenjem (!?) ,,Reagovao sam onako kako mislim da bi reagovao svaki Crnogorac… i spreman sam da trpim zakonske posljedice”, saopštio je iz Spuža uz tvrdnju da mu je Kljajić vrijeđao porodicu. Četiri godine kasnije Osnovni sud je presudio kako nema dokaza da je Đukanović branio čast svoje porodice, pa je Aco oslobođen optužbi, dok su Kljajićeve povrede stavljene na teret Jabučaninu. Presuda je ukinuta. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela pa je Đukanović ponovo oslobođen.
Pauzu između Acovih sudanija iskoristio je brat Milo da obznani kako je i zašto prodao akcije Prve banke. Gostujući na Festivalu nekretnina i investicija u Budvi, gdje je, po svoj prilici, išao vođen ličnim interesima u pokušaju da proda svoje nekretnine, on je novinarima pojasnio kako se na prodaju akcija odlučio i zbog političke dimenzije tog problema. Ne daju mu, kaže, da se bavi biznisom u Crnoj Gori nezavisno od toga da li je na vlasti, ili u pauzama između dva premijerska mandata. A on bi to radio naizmjenično. Kao struja.
Sad treba očekivati da će Vlada, nepristrasno, naći načina da ponovo potpomogne poslovanje Prve banke. Pa neka neko pomene ,,tendenciozne zloupotrebe”.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal
Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.
Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.
Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.
Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.
Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji
Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.
Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.
Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.
Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.
Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.
Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.
Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.
Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama. To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.
Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”
Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija
Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.
DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića
Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran
Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini
Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.
MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna
Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube
-
Izdvojeno3 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmiceĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmicaPRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceVeliki prelom