Povežite se sa nama

MONITORING

AFERA ŠUPLJA STIJENA: Biznis na domaći način

Objavljeno prije

na

Ko bi te 2010. godine, kada je premijer Milo Đukanović zadovoljno prerezao crvenu vrpcu i otvorio rudnik Šuplja stijena u Pljevljima, koji je više decenija bio van funkcije, mogao i pomisliti da će se još jedna krasna privatizaciona crnogorska saga pretvoriti u aferu i priču o prevarama i korupciji? Možda svako ko prati ovdašnju zbilju, pomisliće pronicljivi čitalac. I biće u pravu.

Pokraj Đukanovića je tog kišnog proljećnog dana 2010. godine u Pjevljima stajao Veselin Pejović, dežurni partner Vlade, danas vlasnik KAP-a, u to vrijeme, prema evidenciji podgoričkog Privrednog suda – većinski vlasnik kompanije Gradir Montenegro koja je investirala u rudnik. Pejović se, tvrdi danas njegov bivši slovenački partner u toj kompaniji, u stvari lažno predstavljao kao većinski vlasnik rudnika.

Slovenački biznismen Franc Riemer, prema medijima jedan od najbogatijih Slovenaca i bivši stopostotni vlasnik Gradira, tereti Pejovića da mu je prevarom preoteo kompaniju oštetivši ga za najmanje osam miliona eura, ne računajući zaradu koju je Pejović ostvario nakon što je rudnik nedavno za 60 miliona eura prodao Poljacima. Riemer je 10. oktobra ove godine protiv Pejovića, podgoričkog advokata Zorana Vukčevića i izvršnog direktora NLB Montenegro banke u Podgorici Črtomira Mesariča podnio krivičnu prijavu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici. Prema pisanju medija tužilastvo je pokrenulo istragu.

Kako se navodi u prijavi, Riemer Pejovića i Vukčevića tereti da su pokušali silom i prijetnjom da ga prinude da izađe iz svog vlasničkog udjela u Gradiru, te da su, pošto u tome nijesu uspjeli, lažnom i nezakonitom dokumentacijom promijenili odnos vlasništva u toj kompaniji u korist Pejovića. Riemer tvrdi da ga Pejović i ostali nijesu obavijestili da on nije od 2008, prema podgoričkom sudu, ravnopravni vlasnik rudnika i da su ga svjesno držali u uvjerenju da jeste, kako bi ga, između ostalog, naveli da uloži dodatni novac u kompaniju na ime dokapitalizacije. On tereti i izvršnog direktora NLB banke Mesariča da je Pejoviću i Vukčeviću pomogao u tim malverzacijama. Pejović je demantovao Riemerove optužbe u cjelini, ne negirajući pojedinačne navode.

Priča počinje 2006. godine kada je slovenački milioner koji je prve milione zaradio u poslovima sa rudnicima još prije raspada Jugoslavije, odlučio da investira u Crnu Goru. Na preporuku svog poslovnog partnera Roberta Urlepa stupio je u kontakt sa Pejovićem jer je dobio informaciju „da Pejović ima namjeru da proda neke trgovine u Crnoj Gori”.

Pejović se, objašnjava Riemeru prijavi, predstavio kao čovjek sa „jakim vezama u Vladi i predložio da pomogne oko kupovine rudnika Šuplja stijena”.

Obećanje je i ispunio. „Pomogao je Riemeru da bez ikakve konkurencije i pod veoma povoljnim uslovima kupi imovinu rudnika”, navodi se u prijavi dostavljenoj tužilaštvu. Pejović je u to vrijeme vlasnik nikšićke kompanije Uniprom bez zvaničnih veza sa vladom ili rudarstvom. Rudnik je prodat Riemeru za 400 hiljada eura. Da je to i više nego povoljno govori i podatak da je kasnije prodat za 60 miliona eura.

Riemer je rudnik preuzeo preko kompanije Gradir Montenegro koju je osnovao u Crnoj Gori upravo u te svrhe. Kao stopostotni prvi vlasnik kompanije se, prema evidenciji privrednog suda, vodi samo Riemer. On je, kako se navodi u prijavi, investirao cjelokupni iznos za kupovinu rudnika – 400 hiljada. Kompanija je, prema njegovim tvrdnjama, „formirana na osnovu investicije od 400 hiljada eura kojim je kupljen rudnik”.

Kako je Pejović postao većinski vlasnik te firme?

Prema tvrdnjama Riemera, na sastanku u NLB banci koja je kreditirala kasnije investicije u rudnik, Mesarič, izvršni direktor banke „preporučio je Riemeru da Pejovića uzme za partnera i da će mu on preko svojih jakih veza u Vladi obezbijediti određene povoljnosti u poslovanju”. Pejoviću je zbog toga poklonio polovina kompanije, tvrdi slovenački biznismen. Tokom upisa vlasništva Pejović je uložio 10 eura u kompaniju, tvrdi on. Prema evideniciji Privrednog suda u to vrijeme se iz registra briše da je stopostotni vlasnik Riemerova slovenačka kompanija Gradir i upisuje Pejović.

To nije prva tvrdnja da su domaći biznismeni dobili vlasništvo u kompanijama koje su investirale u Crnu Goru pozivajući se na jake veze sa Vladom i premijerom. Vlasnik Avale Rus Igor Lazarenko tvrdio je pred sudom u Londonu da je Zoran Ćoćo Bećirović na isti način dobio vlasništvo u kompaniji Beppler koja gazduje tim i drugim crnogorskim hotelima a koja se povezuje sa kapitalom premijera Đukanovića.

Riemer je zauzvrat dobio još jedan ustupak. Preduslov za kupovinu, kako su izvještavali i slovenački mediji, bile su koncesije Gradiru na 20 godina pod povoljnim uslovima. Nakon isteka, Gradir bi prema tom dogovoru imao prednost u sticanju novih koncesija. Predviđalo se da su rezerve olova i cinka u rudniku oko 90 miliona tona. Prema nedavnom izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) Gradiru je Vlada bez adekvatnih garancija dala koncesije, a u izvještaju te revizorske institucije se navodi i da nedostaje adekvatna dokumentacija koja bi trebalo da prati taj posao.

U rudnik je potom uloženo 6. 850.000 miliona eura kredita uzetog preko NLB banke. Garancija za kredit bila je imovina Franca Riemera, dvije vile u Konjicama i Portorožu, što se vidi i iz evidencije banke.

Kreditom je, navodi se u prijavi, finansirana oprema za pokretanje rudnika, dok je „do sklapanja kreditnog ugovora sve troškove ispitivanja direktno finansirala kompanija Gradir Slovanija”. Radi se o Riemerovoj tamošnjoj kompaniji koja je osnivač Gradira u Crnoj Gori. Ta ulaganja Riemer procjenjuje na oko dva miliona eura.

Problem je nastao, navodi se u prijavi, kada je Riemer„otvoreno i iskreno obavijestio svog partnera Pejovića da je dobio ponudu od porodice Rotšild da im proda rudnik i da je realno očekivati cijenu od oko 230 miliona eura”

„Pejović i Vukčević su po svemu sudeći, tada došli na ideju da Riemera prevarama, iznudama, prijetnjama, falsifikovanjem i korupcijom u Privrednom sudu, eliminišu iz posla i otmu mu vlasništvo”, stoji u krivičnoj prijavi koju su sastavili Riemerovi advokati. Riemer tvrdi da se nakon toga on sa njima sastao u hotelu Interkontinental u Beogradu gdje mu Pejović iznosi „šokantnu ponudu” – da mu za njegov udio u kompaniji, koji mu je Riemerpoklonio, isplati 10 miliona eura. Slovenački biznismen tvrdi da su mu Pejović i Vukčević prijetili fizičkom likvidacijom. To se navodno desilo u junu 2008. godine, kada je, kako piše u prijavi, Riemer već uložio oko 10 miliona eura u rudnik.

„Šokiran prijetnjama i pokušajem iznude od strane partnera koji nije uložio ni centa, Riemer potom obavještava Pejovića da je on spreman da proda svojih 50 posto udjela Pejoviću uz povraćaj minimuma uloženih sredstava i preuzimanja dugova po osnovu kredita u NLB banci za koji je Riemer založio imovinu”.

Pejović prihvata ponudu i potpisuje ugovor kojim se obavezuje da Reimeru isplati dva miliona eura i da preuzima obaveze vezane za kredit. No, umjesto ispunjenja tih obaveza Pejović, navodi se, organizuje nelegalnu skupštinu akcionara bez znanja Reimera, na kojoj donosi odluku o povećanju osnivačkog kapitala za 100 eura. Tako on preuzima kontrolni paket i postaje vlasnik 51 odsto kompanije, što je, kako se navodi u prijavi, nezakonito upisano u registar, zahvaljujući korupciji u Privrednom sudu u Podgorici.

Riemer je za tu promjenu vlasništva, tvrdi, saznao mnogo kasnije, dok je u međuvremenu vjerujući da je i dalje ravnopravni partner u kompaniji, uložio 90 hiljada eura dokapitalizacije.

Zabrinut da će ne samo ostati bez udjela od prodaje kompanije nego i pretrpjeti štetu Riemer organizuje sastanak sa Pejovićem i predstavnicima NLB banke, na kom se potpisuje sporazum da će od novca od prodaje Gradira Poljacima biti izmirena dugovanja banci za koja je Riemer garantovao svojom imovinom. Pejović 6. marta 2009. godine potpisuje dokument. Ali ga opet ne poštuje. Nakon prodaje on isplaćuje obaveze Uniproma prema banci, ali ne i dug na osnovu kredita od preko šest miliona eura za koji je Riemergarantovao vilama. Riemerza to optužuje i Mesariča koji je prema sporazumu bio obavezan da od prodaje izmiri i taj dug.

Mesaričeva supruga Tatjana je u međuvremenu osnovala kompaniju Alfa Histria u Sloveniji skupa sa Pejovićem i Robertom Urlepom koji je Riemera povezao sa vlasnikom Uniproma. Dokumentacija pokazuje neobičan priliv novca kompaniji, bez kontinuiteta, u tranšama.

Pejović je u međuvremenu pokrenuo i spor pred Privrednim sudom protiv Reimera tvrdeći da je otuđio oko četiri miliona eura koje su trebale biti investirane u rudnik. Epilog tog spora se pred sudom očekuje ubrzo. Riemer tvrdi da se radi o novcu koju je uložen u kompaniju, u opremu.

Pejović nije prvi put optužen za prevaru. Pred crnogorskim sudovima takvih je optužbi do sada oslobađan. Po svemu što se zna, govorio je istinu kad je slovenačkom partneru rekao da ima dobre kontakte u Vladi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo