Povežite se sa nama

PROFIL

Agrobiznismen iz fotelje

Objavljeno prije

na

Prvi izazov je promijeniti način razmišljanja, saopštio nam je novoimenovani ministar poljoprivrede Petar Ivanović, precizirajući prioritete u resoru koji je preuzeo krajem prošle godine: ,,Da li ćemo i dalje na poljoprivredu gledati kao na agro-socijalu ili ćemo stvarati uslove za razvoj agro-biznisa nije retoričko, već suštinsko pitanje”.

Mudri će odavde, već, izvući zaključke. Do kada će, na primjer, Crna Gora uvoziti mlijeko, flaširanu vodu i morsku so, masline i suve smokve, med i jaja, krompir i šargarepu, ali i sve vrste namještaja (šume pokrivaju šezdeset odsto teritorije Crne Gore, radosno nam je obznanio Ivanović u prvim danima mandata).

Ministar, doduše, nikada nije vidio problem u pretjeranom uvozu. Tako je krajem 2006. godine objašnjavao: ,,Sve što se uvozi u Crnu Goru neko plaća, a da bi se bilo šta platilo potrebno je prije toga zaraditi novac. Reklo bi se da iako dosta trošimo na uvoz, posebno uvoz roba, zarađujemo još više na nečemu drugome. Moje je mišljenje da treba još više osloboditi trgovinu”. Iz iste (ideološke) kuhinje je i Ivanovićevo tumačenje razloga zbog kojih globalna kriza neće pogoditi Crnu Goru: ,,Svaka domaćica zna da iz lonca sa podignutim poklopcem ne može da pokipi…”

Činjenica da je potpuno omanuo u svojoj prognozi nije ga koštala mnogo. Tim prije što je Ivanović bio i ostao jedan od najagilnijih promotera poslovne filozofije crnogorskih neoliberala koji pod vođstvom profesora Veselina Vukotića, što zvanično što nezvanično, kreiraju i vode ekonomsku politiku Crne Gore evo dvadesetak godina. Prema tom učenju – nekada se ono zvalo CEŠ (crnogorska ekonomska škola) a danas ga prepoznajemo pod firmom UDG (Univerzitet Donja Gorica) – profit je jedini cilja a monopol san svakog preduzetnika. Tu nema mjesta pričama o solidarnosti i društvenoj odgovornosti.

Vukotić i Ivanović su skupa osnovali Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj i Institut za strateške studije i prognoze (ova je NVO zapamćena po brojnim projektima koje je realizovala u saradnji sa Vladom Crne Gore, iako su većinu tih poslova mogle obaviti postojeće državne institucije). Bili su među osnivačima NVO G17+ koja je kasnije prerasla u političku partiju koju danas vodi Mlađan Dinkić.

Njihov link sa državom bio je Vukotićev angažman u Savjetu za privatizaciju. Kao potpredsjednik, Vukotić je u tom tijelu godinama vukao sve konce – od izrade godišnjih planova privatizacije, preko postupka masovne vaučerske privatizacije (MVP) do privatizacije Jugopetrola zbog koje se našao i na sudu, gdje je oslobođen optužbi za zloupotrebu položaja.

Potom se, 2005. godine, i Ivanović upisao među Vladine funkcionere. Doduše, to zvanje, sve do 2009. godine, nije priznavao kada bi došlo vrijeme da se Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovina. Ali bi u raspravama sa neistomišljenicima rado potegao argument – ko kritikuje njega, taj kritikuje i Vladu i njenog premijera. ,,Moramo riješiti dilemu da li želimo da podstičemo investicije ili štitimo interese sindikata”, zapitao se Ivanović nakon što ga je Milo Đukanović imenovao za direktora Agencije Crne Gore za promociju stranih investicija 2005. godine. Ispalo je da su, po tumačenju Ivanovića i njegovih poslodavaca (u Bordu Agencije bili su Milo Đukanović, Gordana Đurović, Predrag Nenezić, Boro Vučinić i Tarzan Milošević) radnici najveća biznis barijera u Crnoj Gori. Zato neka ne čudi ako, po istom modelu, tandem Đukanović-Ivanović uskoro obznani da su proizvođači najveći problem i crnogorske poljoprivrede.

Vratimo se koju godinu unazad. U momentu kada je postao direktor Agencije, Ivanović je bio i izvršni direktor Instituta za strateške studije i prognoze, potpredsjednik poslovne asocijacije Montenegro biznis alijansa, predsjednik Upravnog odbora putničke agencije Galileo i član odbora direktora: UTIP Crna Gora, NEX Montenegro berze, Monte Adria Broker diler, Montenegro lizing and finance co, Centra za preduzetništvo i ekonomski razvoj.

Ni to nije bilo dovoljno, pa je Ivanović 2007. godine imenovan za člana odbora i potpredsjednika Hipo Alpe Adria banke (HAAB). Tu se zadržao nekih godinu dana, banku je napustio na prečac a njegovi nasljednici do danas nijesu uspjeli da ispeglaju finansijske dubioze nastale u tom periodu. Riječ je o gubitku od nekih 30 miliona eura.

Pravni zastupnik banke tokom njene ragistracije u Crnoj Gori – a nezvanično i ključni savjetnik prilikom odabira domaćeg kadra – bila je Ana Kolarević. HAAB nije jedini zajednički posao Ivanovića i Kolarevićeve. U vrijeme kada je Vlada, preko Savjeta za privatizaciju, prodavala državni udio u HTP Boka dnevnik Dan piše: ,,Pravni zastupnik češke kompanije PK konsalting koja pretenduje da bude kupac je sestra premijera Mila Đukanovića Ana Kolarević, a ponudu za tender Česima je uradio Petar Ivanović, direktor Agencije za promocije stranih investicija”.

Ipak, tadašnju saradnju Petra Ivanovića sa prvom familijom pamtićemo po kreditu od pet miliona eura koji je on, kao potpredsjednik HAAB, odobrio firmi Global Montenegro, u kojoj Milo Đukanović ima polovinu vlasništva. Kredit je odobren kompaniji bez imovine i bilo kakvih poslovnih referenci, uz višegodišnji grejs period, a prema pisanju istraživačke organizacije novinara OCCRP, novac je upotrijebljen za vraćanje kredita koji je prethodno Global podigao u Prvoj banci.

Uskoro je bankarska karijera Petra Ivanovića naprasno prekinuta. Zamrli su i poslovi na barzi, pa je direktor Vladine Agencije za promociju stranih investicija vrijeme kratio i učešćem u kampanji koja je Crnogorce upozoravala na opasnost eurointegracija (,,Da naši eurolaveri možda ne misle da Beograd zamijene Briselom”, pitao se Vukotić).

Nova funkcija donijela je i novo raspoloženje. Petar Ivanović danas demonstrira umijeće govora jezikom briselske birokratije. I kaže: ,,Volio bih da govorimo o izazovima, prije nego o problemima…”. Među ministarskim prioritetima nabraja i povećanje stepena bezbjednosti hrane. ,,Ovaj izazov će biti naročito intenziviran kako se budemo primicali otvaranju pregovaračkog poglavlja XII”, pojašnjava Ivanović. Da ne bi bilo zabune – forma je i ovog puta važnija od suštine. Kao što je i novac važniji od ljudi.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

PROFIL

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ, NOVA LIDERKA  SDP-a: Ko je gazda u kući

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Zar neko može pomisliti da se mogu na bilo koji način miješati u posao supruga i obrnuto…“, insistira nova predsjednica SDP.   Problem je ipak kompleksniji

 

„Ja odgovaram građanima, a ne suprugu“. Kada je početkom aprila poslanica Socijaldemokratske partije  Draginja Vuksanović Stanković stavila potpis na Sporazum za budućnost, koji su tokom građanskog protesta “Odupri se – 97.000” potpisali poslanici opozicije i predstavnici pokreta “Odupri se”, tu njenu izjavu citirali su brojni mediji u regionu kao, u najmanju ruku,  neobičnu vijest. Razlog: Sporazumom se tražila i ostavka njenog supruga vrhovnog državnog tužioca  Ivice Stankovića.

Vuksanović Stanković taj potez objasnila je kao  rezultat političke principijelnosti: „Mene su na izborima birali građani, a ne vrhovni državni tužilac… Nadam se da sam ovim potpisom doprinijela rađanju nove političke svijesti u Crnoj Gori, jer samo na krilima takve Crne Gore možemo donijeti promjene neophodne za bolji život i budućnost naših građana i naše djece”.

Potpisnici Sporazuma tražili su ostavke, pored ostalih, Milu Đukanoviću i Dušku Markoviću.Sporazum je ostao mrtvo slovo na papiru, protesti su utihnuli, a od prozvanih niko nije podnio ostavku. Njen suprug  Ivica Stanković i dalje je jedan od nosećih stubova Đukanovićevog režima.

Po drugi put, Draginja Vuksanović Stanković skrenula je pažnju na sebe nedavno,  kada je izabrana za predsjednicu Socijaldemokratske partije. Pored ostalog i zbog logičnog pitanja kako će se nositi s teretom   izbora  između ličnog, porodičnog i javnog  interesa.  Ustvari, kako će kao supruga vrhovnog državnog tužioca moći da realizuje ambiciozni program koji je najavila i kao kandidat za predsjednicu SDP-a i nakon izbora za predsjednicu te  stranke. Partija koja loše prolazi na izborima, tek treba da vrati opozicioni krediblitet. To ne može ako ne uđe u permanentan i radikalan sukob sa režimskim institucijama kakvo je tužilaštvo njenog supruga.  I ako se ne bude mijenjala iznutra.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 5. JULA

Komentari

nastavi čitati

PROFIL

Slučaj  Ivana Brajovića, predsjednika skupštIne crne gore: Nesalomivi  vršilac dužnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

I u najzabačenijim selima  osjetili su potres  koji je izazvala političko-korupcionaška afera Koverta&Atlas. I koja traje više od mjesec. Nije ga osjetio predsjednik crnogorskog  parlamenta Ivan Brajović  iako službuje u njegovom epicentru. To je priznao prije nekoliko dana u intervjuu Glasu Amerike: „Crnu Goru ne drma nikakva afera!“  I za svaki slučaj, po  staroj navici, ogradio se da ne želi da se bavi poslovima drugih državnih organa. On savršeno zna da u Crnoj Gori bolje prolaze oni koji ćute nego koji nešto zucnu protiv vođe.

Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević,  koji je i lansirao aferu, pozicionirao je Brajovića u fokus  javnosti. Prema našim izvorima, propisno  je uzdrmao  predsjednika  parlamenta.

„Odbjegli bankar“ našao je modus da predsjedniku crnogorskog parlamenta postavi nekoliko, izgleda, nezgodnih pitanja. Da to dođe do javnosti nisu mogli da spriječe ni terazijski, novosadski, sarajevski i domaći  branitelji lika i djela Mila Đukanovića  i ostalih aktera afere.

Reagujući na Brajovićeve dijagnoze o aferama Atlas&Koverta” Knežević je priupitao Brajovića:

Prvo, da objasni kako je zatvorio svoje obaveze prema Atlas banci, nastale po osnovu višegodišnjih dugovanja na kreditnim karticama koje nije vraćao? Drugo, kako je godinama držao depozite Javnog preduzeća Aerodromi Crne Gore u Atlas banci i koji je aranžman povodom toga imao? Treće, zašto je ušao u sukob sa svojim partijskim drugom, direktorom Aerodroma Danilom Orlandićem oko depozita u Atlas banci? Četvrto, da Brajović objasni kako je njegova zemlja u Bjelopavlićima završila u rukama jednog od „naših uhapšenih vozača, koji je ni kriv ni dužan držan u pritvoru, dok su pokušavali da ga lažno optuže da je učestvovao u pranju novca za Demokratski front“.

Knežević je istovremeno obznanio navodno saznanje da je predsjednika Skupštine Brajovića ucijenio predsjednik države Milo Đukanović, „jer su mu specijalni tužilac i policijski tim uzeli dosije kartica i računa iz Atlas banke, kao i podatke o prodaji zemlje“, koja mu je, kako reče Brajović, porodično nasljeđe. U prevodu –  Knežević je Brajovića  unaprijedio u vršioca dužnosti koje mu odredi Đukanović.

Knežević je nastavio da i dalje  propituje Brajovića, reagujući na  njegove tvrdnje da od 2013. godine prema Atlas banci nema nikakvih dugovanja. ,,Da li će g. Brajović upoznati javnost sa visinom duga, dati izvode sa svog računa, saopštiti koliko je kasnio sa plaćanjem i detaljno objasniti način na koji je izmiren dug?”

Knežević je zatražio od Brajovića da objasni kako je zatvorio obaveze kod Atlas banke po osnovu ,,višegodišnjih dugovanja na karticama koje nije vraćao”. Pozvao ga je i da upozna građane Crne Gore sa donacijama njegovoj partiji.

Vijesti su u međuvremenu otkrile da je predsjednik Skupštine i lider Socijaldemokrata skrivao ,,višegodišnja dugovanja” Atlas banci, za koja je kazao da su izmirena nakon što ga je prozvao njen vlasnik Duško Knežević.

U imovinskim kartonima Brajovića, objavljenim na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nije evidentirano da je do 2013. imao kredit kod Atlas banke, niti minuse na kreditnoj kartici. U Brajovićevim imovinskim kartonima navode se dugovanja po godinama, a nigdje nema onih prema Atlas banci, objavile su Vijesti.

Demokratski front pozvao je predsjednika Skupštine da urgentno odgovori na pitanja koja mu je izdiktirao Duško Knežević. U Frontu smatraju da te optužbe Kneževića predstavljaju još jedan od krunskih dokaza da je ,,ovaj NATO tajkun izgleda korumpirao svaku instituciju sistema koje se ovih nedjelja pred našim očima urušavaju kao kula od karata”.

,,Zato je veoma važno da Ivan Brajović odgovori da li mu je višegodišnja dugovanja na kreditnim karticama pokrivao Duško Knežević i od čijih to sredstava? Kakav je i s kim aranžman imao Ivan Brajović da bi depozite JP Aerodromi Crne Gore držao u Atlas banci ? Za koliki je iznos profesor Knežević kupio zemlju u Bjelopavlićima na molbu Ivana Brajovića i kako je ta zemlja prepisana Kneževićevom vozaču koji je odbio da lažno svjedoči protiv DF-a? Ukoliko Ivan Brajović ne odgovori konkretno na postavljena pitanja biće veoma jasno da je nedostojan vršenja funkcije predsjednika Skupštine, i da pod pritiskom specijalnog državnog  tužioca  i Mila Đukanovića pokušava zaustaviti nezaustavljive demokratske procese”, upozorili su iz DF-a.

Pod pritiskom opozicije, Brajović je ipak zakazao vanrednu sjednicu parlamenta za 21. februar  na kojoj će se raspravljati o predlogu zaključaka opozicije povodom afere  Koverta&Atlas. Zahtjev za njeno održavanje potpisalo je 28 opozicionih poslanika.

Javnost  s velikim interesovanjem  očekuje  raspravu na tom zasjedanju, zbog kojeg Brajović vjerovatno ima noćne more.

Sada se mnogi pitaju kako će opozicionim poslanicima predsjednik parlamenta  objasniti  sve ono za što ga proziva  Knežević. Posebno zbog toga što se Brajović nikad nije ustručavao od  toga da sam sebe uzdiže u moralne visine. Kada ga je dopalo da u novembru 2016. godine postane predsjednik Skupštine Crne Gore skromno je sebe opisao ovako: ,,U julu 1989. u ovoj istoj sali izabran sam za potpredsjednika parlamenta. Siguran sam da u tih 27 godina nijesam napravio potez kojeg bih se zastidio”.

Možda se nekih detalja iz svoje političke biografije nije nikad postidio, ali bi ove kojima mu Knežević ukrašava  biografiju morao, ako ništa drugo, negdje u samoći  skenirati  moralnim istinomjerom.

Brajović je i ranije bio umiješan u nekoliko afera. Kao ministra policije zbog afere Limenka, krivičnu prijavu protiv njega i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića podnijela je Demokratska Crna Gora zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi. Preciznije, optužujući ih  da su omogućili  Acu Đukanoviću, bratu Mila Đukanovića, da dobije deset i po miliona eura na štetu poreskih obveznika. Mnogi trvrde da je to bio udžbenički primjer dogovorene korupcije. Rezultat – Brajović i Veljović su oslobođeni zbog zastare.

Predsjednik SD je zapaženo mjesto imao i u aferi Ramada. Njegov iskaz na sudu, „da mu ne pada na pamet da skupove njegove partije plaćaju državni organi”, ocijenjen je kao neistinit, pošto je nesumnjivo utvrđeno i pravosnažno potvrđeno, na osnovu materijalnih dokaza i nalaza sudskih vještaka, upravo suprotno – da su novcem iz njegovog Ministarstva saobraćaja plaćani osnivački skupovi njegove partije.

Brajović je, prije trideset godina, bio jedan od  vatrenih promotera tzv. antibirokratske revolucije, koji su na ulici osvojili  visoke državne i partijske pozicije i kada je u Crnoj Gori uspostavljena vlast odana Slobodanu Miloševiću. Među njima je bio i Milo Đukanović,  jedan od glavnih aktera afere Koverta&Atlas.  Da je Knežević  poštedio Đukanovića, možda bi i Brajović  mogao mirno da spava.

Sada, pošto se sve zakuvalo do ključanja, biće zanimljivo vidjeti kako će se  Brajović ponijeti prema predsjedniku Crne Gore. Koga je u zvijezde okivao uoči posljednjih predsjedničkih izbora.Tada je ponosno likovao da je jednoglasna podrška Socijaldemokrata Đukanoviću „rezultat zajedničkog istrajavanja svih progresivnih snaga u našoj državi na vrijednostima nezavisne, građanske, multietničke, evropske i evroatlanske Crne Gore”.

Brajović je tokom tzv. antiborokratske revolucijena titogradskim ulicama uzvikivao „Ostavke, ostavke, ostavke…“  Odzvanja li mu to sad u ušima i da li će se njemu, Đukanoviću i njihovoj ostaloj družini iz tog i ovog vremena  sve to vratiti kao bumerang zbog afere Koverta&Atlas?

Svi su izgledi da je u toku druga antibirokratska revolucija.

                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

PROFIL

BORIS SAVIĆ: Sudija na dugme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Savić je počeo mandat predsjednika Višeg suda ocjenom Vesne Medenice da je sjajan sudija, te da je sigurna da će tako nastaviti. Ispunio je očekivanja. Predsjednica Vrhovnog suda sigurno nema zamjerku, dok Savića na  kraju mandata opozicija proziva da je  ,,specijalni partijski sudija DPS-a”

Predsjedniku Višeg suda Borisu Saviću bliži se kraj mandata. Bez obzira hoće li iduće godine biti reizabran, ostaće upamćene njegove presude da se dvojica opozicionih lidera ,,stave u zatvor”, uz obrazloženje da ,,stavljanje u zatvor – nije pritvor”.

Bilo šija ili vrat, tek nakon što je Nebojša Medojević štrajkovao glađu u Spužu, Ustavni sud je ,,obustavio stavljanje u zatvor”. Koliko će i da li će uopšte ova odluka uticati na reizbor Savića ili njegovo dalje napredovanje u sudsko-tužilačkoj karijeri biće poznato početkom sljedeće godine.

Dosadašnja karijera išla je uzlaznom putanjom. Savić je za zamjenika Osnovnog javnog tužioca imenovan 1991, krajem 1994. izabran je za sudiju Osnovnog suda u Kotoru. Na toj funkciji ostaje do 2003. kada je imenovan za  Osnovnog tužioca u Kotoru. Od strane Sudskog savjeta izabran je za predsjednika Višeg suda u februaru 2014.

Kada se prijavio za mjesto predsjednika suda, mnogi su sumnjali da Savić ima političko-pravosudnu podršku za ovu funkciju, pored dva ozbiljna kandidata sudija – Valentine Pavličić i Radomira Ivanovića. Vesna Medenica, predsjednica Sudskog savjeta, izjavila je nakon što je Savić izabran da je imao sjajnu sudijsku i tužilačku karijeru, te da je sigurna da će tako nastaviti.

Ispunio je očekivanja. I statistika mu ide. Samo tokom prošle godine Savić je od 884 pristigla predmeta riješio 804, plus još 16 iz ranijih godina, uz samo 27 neriješenih predmeta.

Pretprošla 2016. godina bila je jedna od rekordnih – Viši sud je riješio 104,34 posto predmeta u odnosu na priliv. A predsjednik Višeg suda se hvalio kako taj sud u mnogo čemu ima rezultate bolje od evropskog prosjeka.

No, kad se razgrne statistička magla, vidi se da je crnogorsko pravosuđe blagonaklono prema počiniocima srednje i visoke korupcije. Samo pet državnih funkcionera osuđeno je u Crnoj Gori zbog korupcije i u svim slučajevima je visina kazne bila ispod zakonskog minimuma, pokazuju podaci evidentirani u bazi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

Savić je osudio u septembru 2016. godine Svetozara Marovića na godinu i 10 mjeseci zatvora i da uplati 50.000 eura u državni budžet, a oko milion na račun Opštine Budva, zbog brojnih malverzacija u tom gradu, što je kazna ispod minimuma.

Šteta koju je budvanska kriminalna grupa istaknutih funkcionera DPS-a na čelu sa Svetozarom Marovićem, nanijela opštinskom budžetu u osam kriminalnih afera, izbosi 45,5 miliona eura. Specijalno tužilaštvo se diči time što je u kasu Opštine vraćeno 23,5 miliona, međutim glavninu tog iznosa Budva je dobila u nekretninama a ne u novcu. ,,Kao da se imalo više razumijevanja za finansijsku situaciju okrivljenih kriminalaca nego za interese Opštine i njenih građana”, pisao je Monitor.

Savić je sudija koji je potvrdio gotovo sve sporazume Specijalnog tužilaštva sa Budvanima osuđenim za organizovani kriminal.

Predsjedniku Višeg suda se spočitava da je kao tužilac Osnovnog suda u Kotoru imao izuzetno dobre odnose sa bivšom budvanskom vlašću, za koju se kasnije ispostavilo da je bila leglo kriminalaca. Protiv Savića su budvanski odbornici DF-a Božidar Vujičić i Stevan Džaković podnijeli krivičnu prijavu, jer nije u vrijeme dok je bio tužilac u Kotoru procesuirao aferu TQ Plaža.

Pokret za promjene je tražio od SDT-a da pokrene istragu protiv Savića jer nije podigao nijednu optužnicu protiv budvanske kriminalne grupe, dok je bio tužilac u Kotoru: ,,Savić ne može da objasni porijeklo svoje imovine i svoj dosta razuzdani životni stil, kao i činjenicu da je praktično oslobodio svoga šefa Svetozara Marovića, koji sada slobodno troši opljačkane milione u Beogradu”. Savić je ove navode demantovao – negirajući da je prijatelj sa Marovićem i da vodi ,,razuzdan život”: ,,Navodi da protiv organizovane kriminalne grupe nikada nijesam podigao optužnicu kao tužilac u Kotoru je odraz nepoznavanja prava od strane podnosioca saopštenja koji ne razlikuju nadležnosti tužioca i koji vjerovatno nijesu primijetili da ni kasnije optužnice nije podigao ODT u Kotoru, već Specijalno državno tužilaštvo’’.

Najnovija informacija o slučaju Marović govori da je on i pored toga što je na Interpolovoj potjernici u međuvremenu uspio da proda stan u Budvi za 180.000 eura.

,,Da je Boris Savić potvrđujući sporazum o krivici sa Svetozarom Marovićem njemu i sinu Milošu oduzeo pasoše, kao što ih drugi put uzima Andriji Mandiću i meni, ne bi ih sad uzalud dozivali da se vrate iz Madere u pitome ćelije Spuža”, rezignirano je konstatovao poslanik DF-a Milan  Knežević.

Savić je, s druge strane o eventualnim pritiscima u slučaju Marović, ovako kazao: ,,Ni u ovim, ni u bilo kojem drugom predmetu u kojem sam postupao u karijeri, nijesam bio izložen pritiscima kakvu odluku da donesem”.

Iz DF ne samo što tvrde da je učestvovao u ,,organizovanju bjekstva” Marovića, već ističu i da je dozvolio Saši Sinđeliću da napusti Crnu Goru. Iz ove kolacije tvrde da je Savić  učestvovao u ,,promjeni identiteta” svjedoka saradnika u predmetu ,,Državni udar” Saše Sinđelića, sa ciljem da se to lice zaštiti od zatvorske kazne od 21 godine zatvora u Hrvatskoj zbog krivičnog djela teško ubistvo.

Kada je u martu ove godine Sindjelić napustio Crnu Goru iz Višeg suda je saopšteno da mu nije izrečena mjera zabrane napuštanja Crne Gore. Predsjednik Višeg suda je u oktobru 2017. kazao da odluka o ekstradiciji Sinđelića, svjedoka saradnika u postupku za teroristički napad, mora biti povezana sa postupkom koji se vodi u Crnoj Gori, naglašavajući da će, po okončanju tog postupka, Viši sud postupiti u skladu sa Zakonom o ekstradicionom zahtjevu koji dolazi iz Hrvatske.

Od kada je na čelu Višeg suda, Savić nije pokrenuo nijedan disciplinski postupak protiv sudije ili službenika. Kaže da nije bilo osnova. Sudski rad je, prema njegovim riječima, izložen provjeri, kako kroz višestepeno sudsko odlučivanje, te kontrolu javnosti kroz elektronski sistem, medije i nevladin sektor.

Savić je odlučno branio kolege sudije. Tako je procijenio da nema razloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija u postupku u kome je bivši ministar Petar Ivanović, zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu. Mediji su pisali da prema Krivičnom zakoniku pravilo o zastari nakon četiri godine ne važi za maloljetnike, odnosno da u slučaju kada je oštećeno maloljetno lice, zastara počinje da teče od njegovog punoljetstva. Ustavni sud je u oktobru ove godine donio odluku po kojoj je Viši sud povrijedio pravo na pravično suđenje djeci koja su se otrovala u Čanju prije sedam godina. Kao i u slučaju Ivanović i u ovom se Viši sud pozvao na zastaru.

Savić se oglasio nenadležnim i po pitanju disiplinske odgovornosti sudija koje su, po ocjeni NVO Akcija za ljudska prava, Sigurna ženska kuća i Centar za ženska prava, pristrasno i neprofesionalno postupali u suđenju protiv moldavske državljanke S.Č.

Dok se na početku mandata u Višem sudu dio javnosti pitao ima li Savić podršku pravosudno-političkih centara moći, ona je, krajem prošle godine,  potvrđena njegovim izborom za jednog od kandidata za sudiju Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.  U Vladinoj komisiji koja je birala kandidate bili su: predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, ministar pravde Zoran Pažin, predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, predsjednik Odbora za evropske integracije Skupštine Crne Gore Adrijan Vuksanović, predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti prof. dr Dragan Vukčević. Komisija je pored Savića, za kandidate izabrala Ivanu Jelić i Mirjanu Popović. Na Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope Jelićeva je dobila 101 glas, Popovićeva 48, a Savić 11.

U intervjuu Pobjedi, početkom ove godine, Savić je na pitanje da li će se ponovo kandidovati na funkciju predsjednika Višeg suda, odgovorio: ,,Bojim se da me te obaveze isuviše opterećuju da bih imao vremena da razmišljam o budućnosti”. Ranije informacije da je kandidat za prelazak u Vrhovno tužilaštvo je demantovao.

Sredinom prošle godine, Savić je sa svojim kolegama iz Višeg suda, tražio

donošenje posebnih zakona kojima bi se omogućila veća samostalnost sudstva. Savića i sve kolege, trebala bi da zabrine ovonedjeljna epizoda –
i pored dozvole koju je potpisao predsjedinik Višeg suda Savić, advokati nijesu uspjeli da u Kliničkom centru posjete svog branjenika Medojevića: ,,Sišao čovek iz obezbeđenja i rekao, Uprava kaže da ne možete da ga vidite”, kazao je jedan od advokata.

Pokazni primjer kako u praksi sve funkcioniše.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo