Povežite se sa nama

MONITORING

Ako crna kutija progovori

Objavljeno prije

na

Početak ponovljenog suđenja Veselinu Vesku Vukotiću za ubistvo i pokušaj ubistva prije 14 godina, za koje je u Crnoj Gori u odsustvu osuđen na 20 godina zatvora, po treći put je zakazan za petak, 18. novembar. Malo ko vjeruje da će se okrivljeni pojaviti pred vijećem sudije Svetlane Tomić – Jokić u Novom Sadu. Vukotić, Nikšićanin, bivši bokser, je za ubustvo Duška Boškovića 1997. u Prčnju i ranjavanje Vladimira Pavićevića, osuđen u odsustvu u Crnoj Gori na 20 godina robije, ali je bio nedostupan našim organima. Lišen je slobode na aerodromu u Madridu 2006. po potjernicama tri zemlje – Belgije, Srbije i Crne Gore. Španci su ga predali Belgijancima.

Belgijske vlasti su Vukotića optužile da je 1990. u Briselu likvidirao političkog emigranta Envera Hadrija.

Vukotić je iste godine u Srbiji bio osumnjičen i za ubistvo Andrije Lakonića, još jednog Nikšićanina i boksera u beogradskom klubu Nana. Postojala je i presuda iz Crne Gore.

Poslije dvije godine, provedene u belgijskom zatvoru, Vukotić je pušten da se brani sa slobode, uz kauciju. Ipak, lisice mu nisu skinute, već je odmah izručen Beogradu zbog izdržavanja kazne za ubistvo Boškovića.

U vrijeme raspisivanja potjernica, Srbija i Crna Gora su bile jedna država. Otuda je srpski sud, po Vukotićevom mjestu boravka u Novom Sadu, bio nadležan za izvršenje kazne.

Vlasti Srbije su se obavezale da će biti ponovljen postupak protiv Vukotića. Izručenje Srbiji je podrazumijevalo i to da on ne može biti izručen trećoj zemlji.

Vukotić koji je u 1990-im imao poznati kazino MR Rojal, na posljednjem spratu hotela Putnik u centru Novog Sada, odmah poslije ekstradicije iz Belgije počeo je s izdržavanjem kazne izrečene u Crnoj Gori. No, u avgustu 2009. pozlilo mu je u novosadskom Okružnom zatvoru pa je prevezen u Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici. Prije nego što je istekao privremeni otpust zbog zdravstvenih tegoba Apelacioni sud u Novom Sadu potvrdio je odluku Višeg suda kojom je odbijena molba Crne Gore za Vukotićevo izručenje. Poslije ovoga je Vukotić pušten da se brani sa slobode.

Sada je Balkanska mreža istraživačkog novinarstva (BIRN) objavila opširan članak u kome tvrdi da je Vukotić pristao da sarađuje i podijeli sa policijom Srbije osjetljive informacije koje se tiču Crne Gore. ,,Nekoliko izvora na visokim položajima u policiji i pravosuđu potvrdili su da Vukotić sarađuje sa istražiteljima u Srbiji koji nastoje da dođu do dokaza koji terete ključne crnogorske zvaničnike i povezuju ih sa krugovima organizovanog kriminala”, navodi se u članku.

„Vukotić nas je kontaktirao prije puštanja iz zatvora u Belgiji i objasnio nam da u slučaju da ga izruče Crnoj Gori, tamo neće poživjeti duže od nekoliko dana. Navodno se razišao sa nekadašnjim partnerima, a bio je spreman da nam zauzvrat ponudi korisne informacije”, izjavio je za BIRN visoki srpski zvaničnik iz Ministarstva pravde. „On zna mnogo toga o crnogorskim mafijašima i spreman je da govori”.

Isti zvaničnik je natuknuo da bi informacije dobijene od Vukotića mogle dovesti do podizanja novih optužnica, a možda i do proširenja optužnice protiv Stanka Subotića, biznismena koji se trenutno nalazi u Švajcarskoj, a 28. oktobra je osuđen na šest godina zatvora zbog šverca cigareta. Subotiće je veoma blizak prijatelj sa bivšim crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem. Njihova se imena povezuju u brojnim aferama.

Posljednjeg dana 2010. objelodanjeno je da je Vukotića, plaćenog ubicu nekadašnje Službe državne bezbjednosti Jugoslavije (SDB), policija uhapsila u Novom Sadu po potjernici Crne Gore. Poslije hapšenja je, kako je pisao Blic, Vukotiću određen ekstradicioni pritvor.

Na osnovu sporazuma o izručenju sopstvenih državljana potpisanog u oktobru 2010, Vukotić je po isteku pritvora trebalo da bude izručen Crnoj Gori, koja je za njim raspisala Interpolovu potjernicu.

Vukotić je međutim ubrzo pušten. Istražni sudija suda u Novom Sadu konstatovano je da ne postoji osnov za određivanje pritvora, jer će Vukotiću Viši sud u Novom Sadu suditi u ponovljenom postupku za djelo za koje je osuđen u Crnoj Gori. Tri nedjelje kasnije, vlasti Crne Gore su zvanično zatražile od Srbije izručenje Vukotića.

Vukotić je i prije prednovogodišnjeg hapšenja u Novom Sadu, a naročito poslije potpisivanja sporazuma Srbije sa Crnom Gorom o međusobnom izručenju osumnjičenih za organizovani kriminal u oktobaru 2010, postao i kamen spoticanja saradnje zvaničnog Beograda i Podgorice. Njegovo ime se našlo na prvom spisku osoba čije je izručenje zatražila Crna Gora.

,,Srbija je zamjerala Crnoj Gori što ne hapsi glavnog Šarićevog saradnika Gorana Sokovića, protiv kog se vodi postupak u Beogradu. Neformalno, Crna Gora je na to odgovarala imenom Veselina Vukotića, zamjerajući Srbiji što mu je dala državljanstvo i pustila ga iz zatvora”, kazao izvor Blica iz vrha MUP Srbije.

Crnogorski premijer Igor Lukšić je prilikom posljednje posjete Beogradu u februaru 2011, izjavio da je tokom susreta sa predsjednikom Borisom Tadićem razmatran i Vukotićev slučaj. No, sporazum nije postignut.

Vukotić je do sada odbijao da odgovori na bilo kakva pitanja u vezi sa optužbama. Osim izjave da se „Vukotićev slučaj pažljivo prati”, srpsko tužilaštvo je odbilo da direktno komentariše postupak protiv Vukotića. Snežana Malović, srpska ministarka pravde, izjavila je samo to da ministarstvo „poštuje državne propise i pravila” u pogledu Vukotićevog slučaja.

Još u januaru 2011. su se čula mišljenja i u Beogradu i u Podgorici da bi Vukotić mogao da bude upotrijebljen kao adut u nekom – političkom ili sudskom – procesu protiv crnogorskih državnih čelnika. Večernje novosti pisale su da su mafijaški krugovi u Crnoj Gori spremali likvidaciju Vukotića, čim bi bio izručen Podgorici. Navodno, do ovih saznanja došle su obavještajne službe, koje sa istražnim organima rade na obezbjeđivanju Vukotića, kao ključnog svjedoka protiv ,,duvanske mafije”.

Vukotić, prema svim procjenama, nije bezbjedan, život mu je ugrožen i okružen je jakim obezbjeđenjem. „Na njegovu glavu jurišaju mnogi, ali je u ovom trenutku u njega uperena cijev nekadašnjeg jakog duvanskog kartela, čije su uhodane kanale preuzeli narkobosovi poput Darka Šarića”, tvrdile su Novosti.

Vukotić bi mogao da bude jedan od ključnih svjedoka u istrazi krijumčarenja cigareta na prostorima Balkana i Apeninskog poluostrva. Novosti tvrde da su za Vukotića, zbog švercerskih kanala, zainteresovane i strane obavještajne službe. „On bi mogao, a određena saznanja govore da već razgovara sa istražnim organima na tu temu, da do kraja dovede proces u Italiji, koji se vodi protiv krijumčara cigareta” pisale su Novosti.

To je posebno interesantno, jer su iz određenih razloga neka imena ostala van optužnice zbog manjka dokaza, a Vukotić bi mogao da i taj problem riješi. Sve je više i saznanja da su tadašnje švercerske kanale kasnije naslijedili narkobosovi poput Darka Šarića, ali i članova grupe Amerika.

Da Vukotić zna mnogo o švercu duvana 1990-ih, kojeg su pratila i spektakularna nerazjašnjena ubistva, moglo se naslutiti i iz svjedočenja crnogorskog biznismena Ratka Kneževića u istrazi o likvidaciji vlasnika i glavnog urednika hrvatskog magazina Nacional Ive Pukanića u Zagrebu oktobra 2009.

On je izjavio da su se Vukotić i Pukanić sreli i da mu je Nikšićanin rekao da je dobio nalog da ubije njega i Kneževića.

Prema Kneževićevim tvrdnjama, Vukotića su angažovali Đukanović i Subotić. Vukotić se na ovu temu se nikada nije oglasio, ali je pisao Novostima početkom 2008. iz briselskog zatvora. U pismu je, pored ostalog, tvrdio da mu je u zamjenu za oslobađanje od optužbi za ubistvo Envera Hadrijua, nuđeno svjedočenje u Hagu protiv Slobodana Miloševića.

Vukotić je na suđenju Miloševiću pomenut kao vlasnik novosadskog kazina MR Rojal u kome su organizovani tajni sastanci mafije i tadašnjih političara, kao i da je bio blizak sa Markom i Marijom Milošević. Zaštićeni svjedok, na koga je računalo haško tužilaštvo, svojevremeno je radio u kazinu kod Vukotića.

Italijansko tužilaštvo podiglo je u oktobru 2008. optužnicu protiv 14 osoba zbog šverca cigareta, od 1994. do 2002. Među optuženima je sedmoro bilo iz Srbije i Crne Gore. Istraga se vodila i protiv bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, ali je postupak protiv njega obustavljen jer ga je štitio imunitet.

Među optuženima su Branislav Mićunović, Veselin Barović, Branko Vujošević, bivši ministar finansija Miroslav Ivanišević i diplomata Dušanka Pešić-Jeknić (istraga potiv Ivaniševića je obustavljena). Na listi su i biznismeni iz Srbije Stanko Subotić Cane i Andrija Drašković, kao i sedmoro italijanskih državljana.

Po Novostima Vukotić je bio važna karika u švercu duvana koji je cvjetao devedesetih godina. Pitanje je da li može biti svjedok-saradnik, jer je pravosnažno osuđen za ubistvo Boškovića u prčanjskoj diskoteci.

Izvor BIRN-a tvrdi da srpsko tužilaštvo nema namjeru da koristi Vukotića kao svjedoka, zbog „problema kredibilnosti”, ali istražitelji nastavljaju da izvlače od njega informacije o pozadini kriminalnih radnji.

Zauzvrat srpske vlasti čine sve da Vukotića sačuvaju u životu – vjeruje se da je u opasnosti od crnogorskih kriminalaca koji strahuju da će biti otkriveni. I to, kako izgleda, na veliko.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo