Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA IVANOVIĆ, ČLAN SAVJETA AGENCIJE ZA ZAŠTITU LIČNIH PODATAKA I SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA: Doba erozije prava na privatnost

Objavljeno prije

na

Crna Gora je dobila novi slučaj povrede prava privatnosti. Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojan Obrenović izjavio je da je specijalna tužiteljka za organizovani kriminal Đurđina Ivanović povrijedila pravo privatnosti bivše generalne direktorice Crnogorske komercijalne banke Milke Ljumović javno iznoseći informacije o njenom zdravstvenom stanju. To je bio povod da o fenomenu zaštite ličnih podataka u Crnoj Gori razgovaramo sa Aleksom Ivanovićem, članom Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

– Taj slučaj ne bih komentarisao, jer, kako je i objavljeno u medijima, inspektori Agencije posjetiće specijalnu tužiteljku Ivanović da ispitaju da li je prekršila Zakon o zaštiti ličnih podataka. Posebno bih naglasio činjenicu da je za tri godine od kada Agencija postoji primijećeno da se zaštita ličnih podataka krši i u javnom i u privatnom sektoru. Lični podaci se krše kad su u pitanju matični brojevi, korišćenje video nadzora, obrada podataka posebne kategorije, posebno medicinskih, kad je riječ o zadržanim podacima iz telekomunikacionog saobraćaja… Širok je dijapazon oblasti gdje se krše lični podaci. U svakom slučaju radi se o kršenju jednog od temeljnih ljudskih prava u demokratskom društvu – pravu na privatnost, kaže Ivanović.

MONITOR: I ranije se dešavalo da se u medijima objavljuje nečija medicinska dokumentacija. Pobjeda je objavila podatke iz vojničke zdravstvene knjižice predsjednika Sindikata Željezare Janka Vučinića, a svojevremeno je bila aktuelna afera Vibrator, kada je neko snimio operaciju u Kliničkom centru u Podgorici i taj je snimak kružio mobilnim telefonima.
IVANOVIĆ: Objavljivanje medicinske dokumentacije je strogo zabranjeno! To su posebne kategorije privatnih podataka i tu nema tolerancije. Demokratski razvoj jednog društva, odnosno politička i društvena opredijeljenost elite tog društva, ogleda se u tome koliko je ono spremno da štiti lične podatke. Tako se društvo deklariše da li zaista poštuje ljudska prava i slobode. Ali, pored medicinskih podataka objavljuju se i neki drugi podaci kada je riječ o krivičnim djelima, kao što je čedomorstvo. Mediji imaju veliku odgovornost kada je u pitanju objavljivanje takvih podataka. Osobe čije ste podatke objavili ostaju žigosane za cio život.

MONITOR: Bez epiloga je i prošlogodišnja afera Listing. Podsjetimo – u medijima je objavljeno da su tadašnji premijer Igor Lukšić i ministar inostranih poslova Milan Roćen imali intenzivnu komunikaciju sa Darkom Šarićem.
IVANOVIĆ: Ne bih se bavio odgovornošću drugih za te afere, ali reći ću nešto što je za slučajeve Listing i Vibrator jako važno. Stepen pravne zaštite ličnih podataka zavisi od stepena političkog značaja koji se pridaje ličnim podacima. Živimo u dobu erozije privatnosti i opasnosti da se to dešava svakodnevno i smatram da je odgovornost na političkoj eliti da to reguliše. Agencija je podnijela Ministarstvu pravde inicijativu za izmjenu Zakonika o krivičnom postupku u dijelu vezanom za aferu Listing, odnosno o objavljivanju takozvanih zadržanih podataka iz telekomunikacionog saobraćaja. Problem je u tome što je član 257 Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) nejasan u dijelu da policija može samoinicijativno da dobija podatke od operatora mobilne telefonije. Listinzi telefonskih poziva, listinzi sms poruka i informacije sa baznih stanica su par ekselans privilegovani lični podaci, odnosno podaci iz prava na privatnost. Ako bismo prihvatili, a ja to ne prihvatam, da se ovi podaci mogu dobijati samoinicijativno bez sudske kontrole onda bismo zaista zadirali u onaj najniži nivo standarda zaštite ličnih podataka. Zalažem se za to da se izmijeni ZKP i da se ovi podaci mogu prikupljati samo uz sudsko odobrenje. Sada naša policija tako već radi. To je dobro, ali zakon se mora mijenjati. I afera Listing upućuje na to.

MONITOR: Da li to važi i za prikupljanje DNK podataka?
IVANOVIĆ: Zadržani podaci su jako osjetljivi. Smatram da ZKP treba izmijeniti i kad je u pitanju prikupljanje podataka DNK. I tu postoji kolizija između člana 257 i 277. Prvi član dozvoljava samoinicijativno prikupljanje tih podataka, a drugi kaže – samo uz nalog tužilaštva.

MONITOR: Koliko savremene tehnologije doprinose kršenju prava na privatnost?
IVANOVIĆ: Kraj 20. vijeka označila je eksplozija informacionih tehnologija, koja je donijela benefite građanima, ali i pospješila eroziju prava na privatnost. Upravo zbog toga zemlje stare demokratije zaštitu ličnih podataka garantuju ustavima i zakonima. Zaštita ličnih podataka kao dio korpusa prava na privatnost nije apsolutna kategorija zabrane ili zaštite određenog prava ili slobode kao zabrana torture ili nečovječnog postupanja. Ili kao prava na slobodu savjesti ili vjeroispovijesti. No, po posljedicama kršenje prava na privatnost u nekim slučajevima je teže za integritet ličnosti od nečovječnog postupanja. Na primjer, ukoliko maloljetnoj osobi prekršite pravo na privatnost u doba informacione tehnologije to na internetu ostaje zabilježeno za sva vremena.

MONITOR: Dosta se polemiše i oko objavljivanja matičnih brojeva građana.
IVANOVIĆ: Da, problem su i matični brojevi. Matični broj građanina vezan je za konkretnu osobu. I duh uvođenja takvog sistema u Crnu Goru jeste da taj broj mora biti zaštićen. Ako je taj broj objavljen u medijima, posebno u elektronskoj formi, on je poznat svima maltene za sva vremena. Tada se potpuno gubi smisao postojanja takvog broja. Zemlje zapadne demokratije imaju više identifikacionih brojeva tako da građanin kontroliše kome će dati svoje podatke, kako će se oni obrađivati, kome će se prosleđivati. Mi i u ovom slučaju imamo koliziju unutar zakonodavstva.

MONITOR: U Hrvatskoj je ove godine stupio na snagu novi Krivični zakon koji predviđa i kazne za uvrede i klevetu na internetu. Da li se nešto slično može očekivati u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Potpuno poštujem slobodu izražavanja u medijima, ali da li zaista smijemo da dozvolimo da se u internet komentarima grubo krši pravo na privatnost. Ili da u njima provejava govor mržnje. Naravno da ne smijemo. Da li će Crna Gora eventualno slijediti primjer Hrvatske da to bude krivično djelo ne znam, ali sa aspekta zaštite ličnih podataka neprihvatljivi su komentari u kojima imate govor mržnje i kršenje prava na privatnost.

Video nadzor uvodi ko god hoće

MONITOR: Često se mogu čuti kontroverzni stavovi i oko video nadzora.
IVANOVIĆ: Posebno pitanje zaštite ličnih podataka i pravo na privatnost odnosi se na video nadzor. Video nadzor u Crnoj Gori uvodi ko god hoće i kad god hoće. Agencija je ustanovila da je veliki dio video nadzora postavljen nezakonito. Prema zakonu video nadzor se postavlja za mjere bezbjednosti tako da video kamere pokrivaju samo ulaz u službene ili privatne prostorije. U praksi imamo da video kamere pokrivaju i javne površine kojima građani mogu da se slobodno kreću. Takvo prikupljanje ličnih podataka ne može se tolerisati, jer to nije u duhu zakona, ali je masovna pojava. Iznosim pravnu dilemu: ako je video nadzor nezakonito postavljen, zašto onda bilo ko u Crnoj Gori ko vodi neke postupke koristi nezakonito postavljen video nadzor? Da li se mogu presude temeljiti na dokazima dobijenim protivzakonitim video nadzorom? Upravo zbog toga video nadzoru treba pokloniti posebnu pažnju. Video nadzor je nedozvoljiv u službenim prostorijama. Čemu on služi u radnim prostorijama? Iskustva zapadnih demokratija govore da video nadzor u radnim prostorijama izaziva psihičke probleme zaposlenih. Tako je fenomen Velikog brata u moćnim institucijama sveden na niži nivo, ali logikom Velikog brata počinju da se bave i niže institucije, razne državne institucije, pa čak i građani. Da li idemo onim putem koji je još Haksli opisao 1949. godine u djelu Vrli novi svijet. Taj sjajni pisac vizionarski je ukazao na posljedice koje mogu proizvesti takve antidemokratske mjere.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo