Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA IVANOVIĆ, ČLAN SAVJETA AGENCIJE ZA ZAŠTITU LIČNIH PODATAKA I SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA: Doba erozije prava na privatnost

Objavljeno prije

na

Crna Gora je dobila novi slučaj povrede prava privatnosti. Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojan Obrenović izjavio je da je specijalna tužiteljka za organizovani kriminal Đurđina Ivanović povrijedila pravo privatnosti bivše generalne direktorice Crnogorske komercijalne banke Milke Ljumović javno iznoseći informacije o njenom zdravstvenom stanju. To je bio povod da o fenomenu zaštite ličnih podataka u Crnoj Gori razgovaramo sa Aleksom Ivanovićem, članom Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

– Taj slučaj ne bih komentarisao, jer, kako je i objavljeno u medijima, inspektori Agencije posjetiće specijalnu tužiteljku Ivanović da ispitaju da li je prekršila Zakon o zaštiti ličnih podataka. Posebno bih naglasio činjenicu da je za tri godine od kada Agencija postoji primijećeno da se zaštita ličnih podataka krši i u javnom i u privatnom sektoru. Lični podaci se krše kad su u pitanju matični brojevi, korišćenje video nadzora, obrada podataka posebne kategorije, posebno medicinskih, kad je riječ o zadržanim podacima iz telekomunikacionog saobraćaja… Širok je dijapazon oblasti gdje se krše lični podaci. U svakom slučaju radi se o kršenju jednog od temeljnih ljudskih prava u demokratskom društvu – pravu na privatnost, kaže Ivanović.

MONITOR: I ranije se dešavalo da se u medijima objavljuje nečija medicinska dokumentacija. Pobjeda je objavila podatke iz vojničke zdravstvene knjižice predsjednika Sindikata Željezare Janka Vučinića, a svojevremeno je bila aktuelna afera Vibrator, kada je neko snimio operaciju u Kliničkom centru u Podgorici i taj je snimak kružio mobilnim telefonima.
IVANOVIĆ: Objavljivanje medicinske dokumentacije je strogo zabranjeno! To su posebne kategorije privatnih podataka i tu nema tolerancije. Demokratski razvoj jednog društva, odnosno politička i društvena opredijeljenost elite tog društva, ogleda se u tome koliko je ono spremno da štiti lične podatke. Tako se društvo deklariše da li zaista poštuje ljudska prava i slobode. Ali, pored medicinskih podataka objavljuju se i neki drugi podaci kada je riječ o krivičnim djelima, kao što je čedomorstvo. Mediji imaju veliku odgovornost kada je u pitanju objavljivanje takvih podataka. Osobe čije ste podatke objavili ostaju žigosane za cio život.

MONITOR: Bez epiloga je i prošlogodišnja afera Listing. Podsjetimo – u medijima je objavljeno da su tadašnji premijer Igor Lukšić i ministar inostranih poslova Milan Roćen imali intenzivnu komunikaciju sa Darkom Šarićem.
IVANOVIĆ: Ne bih se bavio odgovornošću drugih za te afere, ali reći ću nešto što je za slučajeve Listing i Vibrator jako važno. Stepen pravne zaštite ličnih podataka zavisi od stepena političkog značaja koji se pridaje ličnim podacima. Živimo u dobu erozije privatnosti i opasnosti da se to dešava svakodnevno i smatram da je odgovornost na političkoj eliti da to reguliše. Agencija je podnijela Ministarstvu pravde inicijativu za izmjenu Zakonika o krivičnom postupku u dijelu vezanom za aferu Listing, odnosno o objavljivanju takozvanih zadržanih podataka iz telekomunikacionog saobraćaja. Problem je u tome što je član 257 Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) nejasan u dijelu da policija može samoinicijativno da dobija podatke od operatora mobilne telefonije. Listinzi telefonskih poziva, listinzi sms poruka i informacije sa baznih stanica su par ekselans privilegovani lični podaci, odnosno podaci iz prava na privatnost. Ako bismo prihvatili, a ja to ne prihvatam, da se ovi podaci mogu dobijati samoinicijativno bez sudske kontrole onda bismo zaista zadirali u onaj najniži nivo standarda zaštite ličnih podataka. Zalažem se za to da se izmijeni ZKP i da se ovi podaci mogu prikupljati samo uz sudsko odobrenje. Sada naša policija tako već radi. To je dobro, ali zakon se mora mijenjati. I afera Listing upućuje na to.

MONITOR: Da li to važi i za prikupljanje DNK podataka?
IVANOVIĆ: Zadržani podaci su jako osjetljivi. Smatram da ZKP treba izmijeniti i kad je u pitanju prikupljanje podataka DNK. I tu postoji kolizija između člana 257 i 277. Prvi član dozvoljava samoinicijativno prikupljanje tih podataka, a drugi kaže – samo uz nalog tužilaštva.

MONITOR: Koliko savremene tehnologije doprinose kršenju prava na privatnost?
IVANOVIĆ: Kraj 20. vijeka označila je eksplozija informacionih tehnologija, koja je donijela benefite građanima, ali i pospješila eroziju prava na privatnost. Upravo zbog toga zemlje stare demokratije zaštitu ličnih podataka garantuju ustavima i zakonima. Zaštita ličnih podataka kao dio korpusa prava na privatnost nije apsolutna kategorija zabrane ili zaštite određenog prava ili slobode kao zabrana torture ili nečovječnog postupanja. Ili kao prava na slobodu savjesti ili vjeroispovijesti. No, po posljedicama kršenje prava na privatnost u nekim slučajevima je teže za integritet ličnosti od nečovječnog postupanja. Na primjer, ukoliko maloljetnoj osobi prekršite pravo na privatnost u doba informacione tehnologije to na internetu ostaje zabilježeno za sva vremena.

MONITOR: Dosta se polemiše i oko objavljivanja matičnih brojeva građana.
IVANOVIĆ: Da, problem su i matični brojevi. Matični broj građanina vezan je za konkretnu osobu. I duh uvođenja takvog sistema u Crnu Goru jeste da taj broj mora biti zaštićen. Ako je taj broj objavljen u medijima, posebno u elektronskoj formi, on je poznat svima maltene za sva vremena. Tada se potpuno gubi smisao postojanja takvog broja. Zemlje zapadne demokratije imaju više identifikacionih brojeva tako da građanin kontroliše kome će dati svoje podatke, kako će se oni obrađivati, kome će se prosleđivati. Mi i u ovom slučaju imamo koliziju unutar zakonodavstva.

MONITOR: U Hrvatskoj je ove godine stupio na snagu novi Krivični zakon koji predviđa i kazne za uvrede i klevetu na internetu. Da li se nešto slično može očekivati u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Potpuno poštujem slobodu izražavanja u medijima, ali da li zaista smijemo da dozvolimo da se u internet komentarima grubo krši pravo na privatnost. Ili da u njima provejava govor mržnje. Naravno da ne smijemo. Da li će Crna Gora eventualno slijediti primjer Hrvatske da to bude krivično djelo ne znam, ali sa aspekta zaštite ličnih podataka neprihvatljivi su komentari u kojima imate govor mržnje i kršenje prava na privatnost.

Video nadzor uvodi ko god hoće

MONITOR: Često se mogu čuti kontroverzni stavovi i oko video nadzora.
IVANOVIĆ: Posebno pitanje zaštite ličnih podataka i pravo na privatnost odnosi se na video nadzor. Video nadzor u Crnoj Gori uvodi ko god hoće i kad god hoće. Agencija je ustanovila da je veliki dio video nadzora postavljen nezakonito. Prema zakonu video nadzor se postavlja za mjere bezbjednosti tako da video kamere pokrivaju samo ulaz u službene ili privatne prostorije. U praksi imamo da video kamere pokrivaju i javne površine kojima građani mogu da se slobodno kreću. Takvo prikupljanje ličnih podataka ne može se tolerisati, jer to nije u duhu zakona, ali je masovna pojava. Iznosim pravnu dilemu: ako je video nadzor nezakonito postavljen, zašto onda bilo ko u Crnoj Gori ko vodi neke postupke koristi nezakonito postavljen video nadzor? Da li se mogu presude temeljiti na dokazima dobijenim protivzakonitim video nadzorom? Upravo zbog toga video nadzoru treba pokloniti posebnu pažnju. Video nadzor je nedozvoljiv u službenim prostorijama. Čemu on služi u radnim prostorijama? Iskustva zapadnih demokratija govore da video nadzor u radnim prostorijama izaziva psihičke probleme zaposlenih. Tako je fenomen Velikog brata u moćnim institucijama sveden na niži nivo, ali logikom Velikog brata počinju da se bave i niže institucije, razne državne institucije, pa čak i građani. Da li idemo onim putem koji je još Haksli opisao 1949. godine u djelu Vrli novi svijet. Taj sjajni pisac vizionarski je ukazao na posljedice koje mogu proizvesti takve antidemokratske mjere.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo