Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA RADOVIĆ, NOVINAR I REDITELJ: On je volio nju, ona ne samo njega

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pretpremijera vašeg filma Dvije povratne Titograd-Podgorica je zakazana za kraj januara u Cineplex-u. Da li je bilo teško ubaciti takav film u repertoar pun holivudskih blokbastera, u jedinom bioskopu u gradu?
RADOVIĆ: Domaći film, pod tim podrazumijevam filmove sa našeg govornog područja – očigledno je u trendu. Dvije povratne Titograd – Podgorica nastavljaju trend. Planirali smo premijeru za novembar prošle godine, odmah poslije Mojkovačke filmske jeseni, gdje smo nagrađeni, međutim direktor Cineplex-a Goran Škuletić nam je savjetovao da sačekamo da prođe talas domaćih filmova – Mali Budo, Dječaci iz Ulice Marksa i Englesa – i mislim da je bio u pravu. Ono što ohrabruje je da filmovi na našem zajedničkom jeziku privlače publiku. Ipak, vjerovatno je riječ o interesantnim ostvarenjima, jer džaba i reklama i sve, ako se publici ne sviđa film – bioskop će već treći dan biti prazan.

Što se tiče bioskopskih sala, to je već pitanje globalnih tokova i trendova o kojima malo znam. Očito da je kapital svugdje isti – prvo se dobro grupiše i ojača, pa onda podavi ove male. Nijesam siguran da je kino Kultura smetao Cineplex-u ili obratno. Naprotiv, mislim da je pametnim rukovođenjem mogao itekako dobro da posluje i uz to još da održi onaj stari podgorički šmek (što je neprocjenjivo). Ali sila boga ne moli i grad je tu pao na ispitu. Ako mene pitate ko je individualno kriv, otvoreno ću reći – svaki živi Podgoričanin.

MONITOR: Koliko je para, vremena i muke bilo potrebno da se napravi dugometražni film? Je li ko pomogao?
RADOVIĆ: Film je izuzetno skupa stvar, ali mi smo dokazali da se film može snimiti skoro bez novca. Već mi je muka da pričam o tome, zato ću samo da kažem: bilo je muke i jada ali sam utoliko više uživao i uživam. Vjerujem da su uživali i svi ostali koji su nesebično i na razne načine doprinijeli da se projekat Dvije povratne Titograd- Podgorica uspješno okonča. Na kraju, kad sam mislio da stvarno nema izlaza pojavila se Crnogorska komarcijalna banka kao sponzor. Svima njima sam beskrajno zahvalan. Živjeli i hvala svima!

Dodao bih samo da odavno radim na RTCG i da imam veliko iskustvo, poznajem zaista mnogo ljudi iz svijeta filma, prvenstveno mislim na glumce, koji su dali dio sebe da bi se ovaj film snimio, tako da sam ubijeđen da smo uspjeli da uradimo nešto stvarno dobro.

Što se tiče Ministarstva kulture, oni još uvijek imaju šansu da se poprave. Upravo je u toku njihov konkurs na kome ću tražiti da nam daju sredstva da sa filmom izađemo van granica Crne Gore.

MONITOR: Naziv obećava – ,,Dvije povratne Titograd-Podgorica”. Što bi žargonski rekli – ,,o čemu se radi”?
RADOVIĆ: Titograd (ili Podgorica, ili obratno) je moj grad i moja velika, najveća ljubav. Izuzetno dobro se znamo jer sam ja (mali) dio njega, a on (veliki) dio mene. I mogu da ga napustim, ali on mene nikad. Želim da ga crtam, skiciram, slikam, da mu se rugam, zajebavam ga, dižem u nebo, namigujem mu dripački iza leđa… Tako ću i njemu i sebi da pomognem da se pogledamo u ogledalo. I baš to radim ovim filmom

A sad ono teško pitanje: o čemu se tu radi. To ja teško objašnjavam. Međutim nekad se mora, kao npr. kad predaješ papiriće na konkurs Ministarstva kulture. Tad sam napisao: On je volio nju, ona ne samo njega. To dosta govori. Mislim da je film brutalno realan, višeslojno duhovit, a opet nepretenciozan,lagan, vazdušast, veseo. Nema onih ruralija-fora tipa: taaata eo ga striiiko i sl. Nećemo tako. To je film za veselu i pametnu omladinu, da se klikerići vrte i da se smijemo, pa da se iz bioskopa izađe laganog koraka, veselih ušiju. To je prava stvar i tvrdim da je ovo prvi film u Crnoj Gori takvog tipa.

MONITOR: Ima li šanse za povratak iz Podgorica, koja sve manje liči na grad a više na kasarnu u kojoj se samo doseljava, u grad koji je imao svoj prepoznatljiv duh, humor, kulturu?
RADOVIĆ: Ne zamjerite, ali ne bih se složio s vašim pitanjem- konstatacijom. Ja bih to formulisao u tri riječi: obećavao je više. Mnogo više, ali polako. Pamtim dane kad je Podgorica cvjetala, bila je rasadnik. Te plodove bi Jugoslavija brala danas i uživala u njima, ali stigli su loši baštovani, pa loše orezali. No, nikada ne treba potcijeniti duh ovog podneblja i snagu koju nosi. Raste ovaj grad konstantno i duboko vjerujem da će svojim pozitivnim bezobrazlukom da se izbori za svoj kvalitet. Ne može drugačije.

MONITOR: Kumovali ste tome da jedna ulica na Zabjelu nosi ime Milana Mladenovića. Kako je do toga došlo? Kada bi Vam novi gradonačelnik sada ukazao tu priliku, čije ime biste predložili?
RADOVIĆ: Tačno je. 2006. neđe pred referendum, pripala mi je čast da dam ime ulici na Zabjelu. Okupilo se tu bilo građana što se redovno roje oko glavara, pa pitaju ko je taj Mladenović. Ja objasnih kako je to veliki serdar i stvar nekako i prođe. Mugoša aminova, te izvukoh glavu. Kome bih danas dao ulicu? Takođe nekom serdaru. Novom gradonačelniku bih poručio da me uzme za savjetnika. Volontirao bih.

MONITOR: Kazali ste da je novi film komedija koja baštini humor Zabjelo Republike. Što je bilo sa tim projektom? Zašto se stalo?
RADOVIĆ: Nije se stalo. Pauziralo se. Trebalo mi je vremena da se distanciram od sebe iz onog vremena. To je bio divan period života koji sam proveo sa Zokom Bojovićem radeći Zabjelo Republika. Iza nas su ostale ispisane sveske scenarija koje nikada nismo ekranizovali. Ali, sve ima kraj. Na taj način nismo mogli dalje. Ostale su nam lijepe uspomene, neraskidiva veza između nas dvojice i lijepo djelo. Inače, poslije toliko vremena, imam potrebu da kažem da Zabjelo iz naših filmića nije katastarska, već duhovna teritorija, a to ne zna za međe (a to opet ne znaju međaši).

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo