Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR STANKOVIĆ, AUTOR I VODITELJ EMISIJE NEDJELJOM U DVA NA HRT: Kvalitet se ipak ne da

Objavljeno prije

na

Novinarstvo kao profesija dovodi se u pitanje kao nikada do sada. S jedne strane, razlozi su u tehnološkom razvoju i popularnosti interneta i društvenih mreža, a drugi su problemi u igri društvenih moći kojima „pobjednici”, politički moćnici ili vlasnici medija demokratskim procedurama dolaze u poziciju bar „mekane” društvene moći i agresivno manipulišu medijskom scenom. Manje-više ogoljena, ova moć je nezaobilazna tema zemalja u tranziciji vrijednosti i sistema, ali je česta tema i u borbama za očuvanje i unapređenje medijskih sloboda i u zemljama tzv. razvijene demokratije. Ipak, treći razlog je najvažniji i najopasniji – kada novinarska profesija brzo i sa malim izuzecima pristane da joj ove druge dvije oduzmu profesionalnu autonomiju tržištem trivijalnog materijala, nasiljem ili korupcijom. Kakvo je iskustvo u tome jednog od vodećih novinara i TV autora u našem regionu Aleksandra Stankovića, autora i voditelja rado gledane emisije Nedjeljom u dva na HRT, zanimalo nas je u ovom razgovoru.

MONITOR: Radite na javnom servisu, HRT. U regionu ex-yu, javni servisi imaju dosta problema sa manje-više prikrivenim pritiscma vlasti i „uticajnih pojedinaca”, bez obzira koliko im zakon garantuje nezavisnost u izboru poslovodstva i uređivačke politike. Koliko je moguće, po vašem iskustvu , oduprijeti se tome ako ste oslonjeni „samo” na kodeks profesije i podršku javnosti?
STANKOVIĆ: Ja sam na neki način u privilegiranoj poziciji jer na moju emisiju danas nitko od urednika ne vrši pritisak, a vjerojatno je tome tako jer sam godinama dokazao da se uspješno opirem pritiscima i ne trpim nikakvo nametanje cenzure. Veliku zaslugu za to ima moj prvi direktor Mirko Galić koji je sedam godina mene i emisiju štitio od neargumentiranh napada iz politike i, kako vi kažete, od utjecajnih pojedinaca.

MONITOR: U vašoj emisiji „Nedjeljom u dva”, rado učestvuju zvaničnici iz susjednih država. Imate li, možda, utisak da kod političara i javnih ličnosti iz „nacionalnih kultura” postoji jak motiv da izađu iz relativne anonimnosti van svoje nacionalne biračke baze?
STANKOVIĆ: Bez ikakve lažne skromnosti nastup u ,,Nedjeljom u dva” je svojevrsna potvrda za svakog političara u regiji i mogućnost za promociju i izvan granica domovine i zato najčešće nemam problema s gostima kako iz Hrvatske tako i iz Srbije, Crne Gore, BiH i Slovenije.

MONITOR: Nedavno ste objavili stihovanu priču o „srpskom zetu”. Objasnili ste da to više nije kontroverzna tema u većinskom hrvatskom građanstvu. Ima li i dalje neka granica preko koje to „srpsko” jeste još „kontroverzno”?
STANKOVIĆ: ,,Srpsko” više nije kontroverzno u politici državnih vlasti, ali bojim se da jeste u dominantnom razmišljanju građana Hrvatske. Dijelom je to razumljivo zbog nemilih događaja iz devedesetih, a dijelom se radi o čistom nacionalšovinizmu koji nikako nema moje simpatije. Tješim se s time da je barem službena politika Zagreba najvećim dijelom lišena ksenofobije.

MONITOR: Vaše su emisije često objelodanjivale da se iza marketinga neke ličnosti kriju i dosta mračne strane, površne a opasne i zapaljive šovinističke i rasističke retorike. Da li ste zadovoljni onim što ste kroz odgovore sagovornika u vašim intervjuima pokazali javnosti?
STANKOVIĆ: Pa, najčešće jesam. Sat vremena razgovora je puno i zato se vjerojatno neki od njih i otkriju do gola. Nekad je to moja zasluga, a nekad su i oni sami dovoljno nepromišljeni pa im je jezik brži od pameti.

MONITOR: Novinari se suočavaju sa inkriminacijom citiranja uvredljivih, teško dokazivih ili netačnih navoda javnih ličnosti jednih o drugima. Kao i sa osudom „prava na mišljenje” novinara-komentatora. Vidite li u tome kontroverzu ili manipulaciju pravom sagovornika da sebe zaštiti od „povrede ugleda i časti”, kojom se pokušavaju ograničiti osnovne slobode?
STANKOVIĆ: Povreda časti i ugleda je jedna od diskutabilnijih inkriminacija i u hrvatskom kaznenom zakonu. Zamislite ovo. Mene je tužio jedan parlamentarni zastupnik za uvredu zato jer sam u šali za njega napisao da je žena. Naslov teksta je glasio ,,Josip Đakić je žena”. I umjesto da sud takvu tužbu odbaci kao idiotsku, ja se sad moram pojavljivati na sudu, dokazivati što sam mislio s tim tekstom, je li uvreda za nekoga kada mu kažeš da je žena, i slične ludorije. Umjesto da se dotičnoga kazni zbog obijesnog sudovanja, sud svoje i moje vrijeme troši na takve gluposti. Eto to vam je odgovor na vaše pitanje.

MONITOR: Hrabrost da se izloži opasnosti smatra se obaveznim atributom visokog ranga novinara. Čini se da je „intelektualnost” nekako pala u veliku sjenku drugih naizgled poželjnijih kvaliteta kod ove profesije?
STANKOVIĆ: Možda vam se to čini na prvi pogled, ali to u stvari nije tako. Naravno da će oni najpametniji i najhrabriji isplivati van. Možda će to platiti glavom, možda otkazom, možda šikaniranjem, ali to je cijena ovog posla. Vrhunske karakteristike novinara uvijek će biti i hrabrost i dosljednost, ali i intelektualnost kako vi kažete.

MONITOR: Vjerujete li da će poluanonimni junaci društvenih mreža ili vješti i hrabri hakeri kao Džulijan Asanž zasijeniti novinarske ratne reportere ili istraživačke novinare tipa junaka Votergejta, kao što se danas često propovijeda?
STANKOVIĆ: Ne vjerujem u to. Vjerujem da će novinari i dalje ostati četvrta vlast u državi, barem još neko vrijeme.

MONITOR: Dokle se u novinarskoj profesiji mogu slijediti uzori a gdje je „brisani prostor” novinarskog zanata?
STANKOVIĆ: Pa ne znam, mi smo mala sredina da bi čovjek imao baš neke velike novinarske uzore. Bio bih zadovoljan da se netko može ugledati u Acu Stankovića, ali ne vjerujem da je to baš čest slučaj. Svatko treba biti svoj i to je u redu.

MONITOR: Mediji i tržište – stalna su tema. Da li se i na tržištu mogu ponuditi najkvalitetniji medijski proizvodi?
STANKOVIĆ: Na velikim svjetskim tržištima moguće je ponuditi i najkvalitetnije medijske proizvode zato jer jednostavno postoji dovoljan broj ljudi koji će to konzumirati i tako omogućiti da taj proizvod opstane. U našim krajevima to baš nije tako i vjerojatno se moramo pomiriti s tim da će i najbolji proizvodi u svom sadržaju imati čistu trivijalu jer jedino tako mogu opstati.

MONITOR: Kako vidite medijski fenomen Opra Vinfri s jedne strane, a sa druge ratno izvještavanje slavne Kristijan Amanpur, kao početak danas potpuno entropijskog „rijaliti” programa?
STANKOVIĆ: Što se tiče Oprah i reality pristupa ratu bojim se da tu nema pomoći.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo