Povežite se sa nama

INTERVJU

AMOR MAŠOVIĆ, član kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH: Genocid nad Bošnjacima postao je dio njihove kolektivne memorije

Objavljeno prije

na

MONITOR: I ove godine, zapravo 11. jula, organizovan je Marš mira – pohod koji se održava u sklopu obilježavanja 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini. Koliko se tog dana okupilo ljudi u Potočarama?
MAŠOVIĆ: Iako je ove godine sahranjen najmanji broj žrtava genocida u Srebrenici u odnosu na sve protekle godine počev od 2003 godine, kada su ukopane prve identifikovane žrtve u Memorijalnom kompleksu u Potočarima, dženazi i ukopu je prisustvovao veliki broj ljudi. Prema procjenama organizatora više od 30.000 ljudi , uključujući više od 6.000 učesnika Marša mira, učestvovalo je na komemoraciji žrtvama genocida. Posebno ističem jeste da je relativno mali broj srodnika žrtava, tek par stotina njih bio prisutan, što je i razumljivo jer je sahranjeno samo 35 žrtava. Prisustvo velikog broj ljudi na komemoraciji svjedoči o nečemu drugom, a što je od iznimne važnosti prije svega za bošnjački narod. Genocid nad Bošnjacima definitivno je postao dio kolektivne memorije za sada bošnjačkog naroda, a nadam se u dogledno vrijeme i svih drugih naroda koji žive u Bosni. I onda kada više ne bude ukopa Bošnjaci će svakog 11. jula sebe, svoje susjede i cjelokupno čovječanstvo podsjećati na ono što se desilo u Srebrenici i uvjeren sam da će i tim obilježavanjima prisusustvovati ljudi sa različitih kontinenata kao što je to slučaj i svih ovih prethodnih godina.

MONITOR: Šta je poručeno sa komemoracije i sahrane identifikovanih žrtava genocida?
MAŠOVIĆ: Rekao bih da su sa komemoracije odaslane dvije važne poruke. Obje su adresirane na aktuelnu vlast u Banjoj Luci. Prva glasi: prestanite nanositi bol preživjelim žrtvama genocida, prestanite nijekati i minimizirati postojanje i posljedice tog genocida, prestanite prijetiti ponovnim izgonom žrtvama genocida koje su smogle hrabrosti da se vrate na razorena i spaljena ognjišta svojih kuća.

Druga važna poruka odnosi se na one koji još tragaju za svojim najmilijim, a takvih je samo u Srebrenici više od 1.000, a ona glasi: progovorite, recite gdje su masovne grobnice koje kriju tijela žrtava srebreničkog genocida i svih drugih zločina protiv čovječnosti , uradite to umjesto što studentske domove nazivate imenima ratnih zločinaca.

MONITOR: Zna li se tačan broj žrtava napada na Srebrenicu Vojske Republike Srpske?
MAŠOVIĆ: Samo tokom nekoliko dana jula 1995. godine u Srebrenici je u masovnom egzekucijama tj. strijeljanjima ubijeno više od 7.000 ljudi, a nešto više od 1.000 ljudi ubijeno je tokom granatiranja kolone koja se kretala ka Tuzli. Na Spomen zidu u Potočarima uklesana su imena 8.372 žrtve genocida. Broj nije konačan.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je da će predložiti da parlament tog entiteta povuče izvještaj za Srebrenicu, koji je napisao Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u kojem je spisak osoba ubijenih u Srebrenici jula 1995. godine. Zašto to sada radi Dodik i na kakva je reagovanja naišla ta njegova namjera?
MAŠOVIĆ: Moje osobno mišljenje je da onomu što posljednjih nekoliko godina govori gospodin Dodik ne treba pridavati bilo kakvu pažnju. Sve što govori i radi je zapravo u funkciji njegova održavanja na vlasti. Taj čovjek je toliko puta obmanuo prije svega vlastiti narod da mu više čak ni oni ne vjeruju. Predmetni Izvještaj o genocidu u Srebrenici sačinila je Komisija koju su sačinjavali eksperti prije svega iz bosansko-srpskog naroda i tek po jedan bošnjački i strani ekspert. Stoga, uvjeren sam u to, taj Izvještaj neće ni biti razmatran u skupštini. Sve kada bi to ozbiljno i pokušao učiniti gospodin Dodik, to mu neće dopustiti gospodin Vučić. Već smo se uvjerili kakav on ima uticaj na gospodina Dodika.

Reagovanja u Bosni i Hercegovini, kako među žrtvama tako i u među slobodnomislećim ljudima u manjem entitetu, i predstavnika međunarodne zajednice su očekivana – osuda izjava gospodina Dodika i njegovih sljedbenika, koji ponovo prizivaju genocid nad Bošnjacima, kao što su bivši portparol gospodina Dodika Rajko Vasić i drugi.

MONTOR: Nedavno je Dodik izjavio da će zabraniti izučavanje u školama napada na Sarajevo i o genocidu u Srebrenici…
MAŠOVIĆ: Bilo kakve zabrane gospodina Dodika su zapravo kontraproduktivne. Sve je više mladih ljudi koji žude za istinitim informacijama, a one su im, hvala Bogu, itekako dostupne putem inerneta, tako da samo jednim klikom mogu ući u arhive Međunarodnog Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i iz prve ruke iz usta svjedoka-žrtava, ali i iz usta zločinaca-insajdera saznati što se događalo i ko je odgovoran za barbarsku opsadu Sarajeva, tokom koje je ubijeno više od 10.000 i ranjeno više od 50.000 ljudi, i o svemu onome što se događalo tokom četvorogodišnje opsade Srebrenice kao i o zločinima protiv čovječnosti u Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Brčkom, Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Višegradu, Foči, Rogatici,Vlasenici, Gacku, Nevesinju, Doboju,Tesliću itd…itd…

MONITOR: Kako teče proces suočavanja sa prošlošću u BiH?
MAŠOVIĆ: Teško i sporo se ljudi suočavaju sa nedavnom prošlošću. Najveću odgovornost, prema mom mišljenju, snose prorežimski mediji u Banjoj Luci. Te medije srpski poslanici, naravno iz svojih razloga, označavaju kao “gebelsovske”. Složio bih se, bez imalo dvojbe, sa ovakvom konstatacijom.

MONITOR: Nedavno je na predsjedničkim izborima u Turskoj opet pobijedio Erdogan, sa kojim je u veoma dobrim odnosima Bakir Izetbegović. Neki bh intelektualci kažu da je turkofilija premrežila bošnjački mentalni prostor. Kako vi vidite odnse između Turske i BiH i Bošnjaka i Turaka ?
MAŠOVIĆ: Turska dugi niz godina pruža značajnu pomoć Bosni i Hercegovini, kako u ekonomskom tako i u svakom drugom pogledu. Nikada nisam čuo o postojanju neke velike ljubavi između predsjednika Erdogana i Vučića iako, prema tvrdnjama nekih analitičara, Turska značajno više ulaže u susjednu Srbiju negoli u Bosnu i Hercegovinu. Osjećaj bliskosti sa turskim narodom, opravdano ili ne, kod većine pripadnika bošnjačkog naroda egzistira već nekoliko stoljeća i ja ga apsolutno ne bih vezivao za period vladavine predsjednika Erdogana. Zar su osjećanja Bošnjaka iz vremena kada su bili prisiljeni da sebe zovu muslimanima, dakle u vrijeme vladavine predsjednika Ataturka, bila drugačija? Nimalo nisam uvjeren da je riječ o nekoj “turkofiliji”. Prije bih rekao da se ovdje radi o obostranom osjećanju bliskosti dva naroda.

MONITOR: Neki analitičari kažu da je BiH zemlja kontrolisanog haosa, u kojoj vladajuće partije neprekidno vode predizbornu kampanju?
MAŠOVIĆ: Suštinski problem Bosne i Hercegovine jeste nespremnost onoga što nazivamo međunarodnom zajednicom, da stvari naziva pravim imenom, da razluči i javno progovori ko se zalaže za državu Bosnu i Hercegovinu, a ko za nastavak ostvarivanja nerealiziranih ratnih i propalih velikodržavnih ciljeva. Prečesto i neopravdano se “strane” u Bosni i Hercegovini izjednačavaju, a to ponekad ima za posljedicu frustracije kod bošnjačkog naroda i njihovog političkog vođstva. Posmatrano sa strane takva situacija možda nekome liči na kontrolisani haos. Ipak, ostaje činjenica da u Bosni i Hercegovini, upravo iz naprijed navedenih razloga, predizborne kampanje traju mnogo duže nego što je to uobičajeno.

MONITOR: Šta očekujete od oktobarskih parlamentarnih izbora u BiH?
MAŠOVIĆ: Oktobarski izbori neće donijeti promjenu odnosa snaga. Manje-više isti politički subjekti će biti relativni pobjednici oktobarskih izbora.

MONITOR: Kako vidite budućnost BiH?
MAŠOVIĆ: Imajući u vidu sve prirodne i ljudske resurse kojima raspolažemo Bosna i Hercegovina bi u budućnosti trebala biti u grupi zemalja poželjnih za život i ja sam uvjeren da je to naša perspektiva. Kojom brzinom ćemo se kretati ka tom cilju ovisi prije svega o tome kada će naši susjedi promijeniti svoj odnos prema nama, a ta promjena odnosa susjeda prema nama uslovljena je opet promjenom odnosa EU, SAD i Rusije prema našim susjedima.

MONITOR: Odnosi između Hrvatske i Srbije, između BiH i Hrvatske daleko su od dobrosusjedskih, jačaju nacionalizmi, desnica, ustaštvo, četništvo … Mogu li se iz takve situacije izroditi novi sukobi u našem regionu?
MAŠOVIĆ: Ne mislim da su mogući bilo kakvi sukobi u našem regionu. Otvorene agresije susjeda na Bosnu i Hercegovinu su potpuno isključene, a na unutrašnjem planu odnosi snaga su takvi da bi se gospodin Dodik ili bilo ko drugi teško usudio da se suprotstavi ogromnoj većini onih koji su spremni da brane nezavisnost i granice Bosne i Hercegovine.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo