Povežite se sa nama

INTERVJU

AMOR MAŠOVIĆ, član kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH: Genocid nad Bošnjacima postao je dio njihove kolektivne memorije

Objavljeno prije

na

MONITOR: I ove godine, zapravo 11. jula, organizovan je Marš mira – pohod koji se održava u sklopu obilježavanja 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini. Koliko se tog dana okupilo ljudi u Potočarama?
MAŠOVIĆ: Iako je ove godine sahranjen najmanji broj žrtava genocida u Srebrenici u odnosu na sve protekle godine počev od 2003 godine, kada su ukopane prve identifikovane žrtve u Memorijalnom kompleksu u Potočarima, dženazi i ukopu je prisustvovao veliki broj ljudi. Prema procjenama organizatora više od 30.000 ljudi , uključujući više od 6.000 učesnika Marša mira, učestvovalo je na komemoraciji žrtvama genocida. Posebno ističem jeste da je relativno mali broj srodnika žrtava, tek par stotina njih bio prisutan, što je i razumljivo jer je sahranjeno samo 35 žrtava. Prisustvo velikog broj ljudi na komemoraciji svjedoči o nečemu drugom, a što je od iznimne važnosti prije svega za bošnjački narod. Genocid nad Bošnjacima definitivno je postao dio kolektivne memorije za sada bošnjačkog naroda, a nadam se u dogledno vrijeme i svih drugih naroda koji žive u Bosni. I onda kada više ne bude ukopa Bošnjaci će svakog 11. jula sebe, svoje susjede i cjelokupno čovječanstvo podsjećati na ono što se desilo u Srebrenici i uvjeren sam da će i tim obilježavanjima prisusustvovati ljudi sa različitih kontinenata kao što je to slučaj i svih ovih prethodnih godina.

MONITOR: Šta je poručeno sa komemoracije i sahrane identifikovanih žrtava genocida?
MAŠOVIĆ: Rekao bih da su sa komemoracije odaslane dvije važne poruke. Obje su adresirane na aktuelnu vlast u Banjoj Luci. Prva glasi: prestanite nanositi bol preživjelim žrtvama genocida, prestanite nijekati i minimizirati postojanje i posljedice tog genocida, prestanite prijetiti ponovnim izgonom žrtvama genocida koje su smogle hrabrosti da se vrate na razorena i spaljena ognjišta svojih kuća.

Druga važna poruka odnosi se na one koji još tragaju za svojim najmilijim, a takvih je samo u Srebrenici više od 1.000, a ona glasi: progovorite, recite gdje su masovne grobnice koje kriju tijela žrtava srebreničkog genocida i svih drugih zločina protiv čovječnosti , uradite to umjesto što studentske domove nazivate imenima ratnih zločinaca.

MONITOR: Zna li se tačan broj žrtava napada na Srebrenicu Vojske Republike Srpske?
MAŠOVIĆ: Samo tokom nekoliko dana jula 1995. godine u Srebrenici je u masovnom egzekucijama tj. strijeljanjima ubijeno više od 7.000 ljudi, a nešto više od 1.000 ljudi ubijeno je tokom granatiranja kolone koja se kretala ka Tuzli. Na Spomen zidu u Potočarima uklesana su imena 8.372 žrtve genocida. Broj nije konačan.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je da će predložiti da parlament tog entiteta povuče izvještaj za Srebrenicu, koji je napisao Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u kojem je spisak osoba ubijenih u Srebrenici jula 1995. godine. Zašto to sada radi Dodik i na kakva je reagovanja naišla ta njegova namjera?
MAŠOVIĆ: Moje osobno mišljenje je da onomu što posljednjih nekoliko godina govori gospodin Dodik ne treba pridavati bilo kakvu pažnju. Sve što govori i radi je zapravo u funkciji njegova održavanja na vlasti. Taj čovjek je toliko puta obmanuo prije svega vlastiti narod da mu više čak ni oni ne vjeruju. Predmetni Izvještaj o genocidu u Srebrenici sačinila je Komisija koju su sačinjavali eksperti prije svega iz bosansko-srpskog naroda i tek po jedan bošnjački i strani ekspert. Stoga, uvjeren sam u to, taj Izvještaj neće ni biti razmatran u skupštini. Sve kada bi to ozbiljno i pokušao učiniti gospodin Dodik, to mu neće dopustiti gospodin Vučić. Već smo se uvjerili kakav on ima uticaj na gospodina Dodika.

Reagovanja u Bosni i Hercegovini, kako među žrtvama tako i u među slobodnomislećim ljudima u manjem entitetu, i predstavnika međunarodne zajednice su očekivana – osuda izjava gospodina Dodika i njegovih sljedbenika, koji ponovo prizivaju genocid nad Bošnjacima, kao što su bivši portparol gospodina Dodika Rajko Vasić i drugi.

MONTOR: Nedavno je Dodik izjavio da će zabraniti izučavanje u školama napada na Sarajevo i o genocidu u Srebrenici…
MAŠOVIĆ: Bilo kakve zabrane gospodina Dodika su zapravo kontraproduktivne. Sve je više mladih ljudi koji žude za istinitim informacijama, a one su im, hvala Bogu, itekako dostupne putem inerneta, tako da samo jednim klikom mogu ući u arhive Međunarodnog Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i iz prve ruke iz usta svjedoka-žrtava, ali i iz usta zločinaca-insajdera saznati što se događalo i ko je odgovoran za barbarsku opsadu Sarajeva, tokom koje je ubijeno više od 10.000 i ranjeno više od 50.000 ljudi, i o svemu onome što se događalo tokom četvorogodišnje opsade Srebrenice kao i o zločinima protiv čovječnosti u Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Brčkom, Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Višegradu, Foči, Rogatici,Vlasenici, Gacku, Nevesinju, Doboju,Tesliću itd…itd…

MONITOR: Kako teče proces suočavanja sa prošlošću u BiH?
MAŠOVIĆ: Teško i sporo se ljudi suočavaju sa nedavnom prošlošću. Najveću odgovornost, prema mom mišljenju, snose prorežimski mediji u Banjoj Luci. Te medije srpski poslanici, naravno iz svojih razloga, označavaju kao “gebelsovske”. Složio bih se, bez imalo dvojbe, sa ovakvom konstatacijom.

MONITOR: Nedavno je na predsjedničkim izborima u Turskoj opet pobijedio Erdogan, sa kojim je u veoma dobrim odnosima Bakir Izetbegović. Neki bh intelektualci kažu da je turkofilija premrežila bošnjački mentalni prostor. Kako vi vidite odnse između Turske i BiH i Bošnjaka i Turaka ?
MAŠOVIĆ: Turska dugi niz godina pruža značajnu pomoć Bosni i Hercegovini, kako u ekonomskom tako i u svakom drugom pogledu. Nikada nisam čuo o postojanju neke velike ljubavi između predsjednika Erdogana i Vučića iako, prema tvrdnjama nekih analitičara, Turska značajno više ulaže u susjednu Srbiju negoli u Bosnu i Hercegovinu. Osjećaj bliskosti sa turskim narodom, opravdano ili ne, kod većine pripadnika bošnjačkog naroda egzistira već nekoliko stoljeća i ja ga apsolutno ne bih vezivao za period vladavine predsjednika Erdogana. Zar su osjećanja Bošnjaka iz vremena kada su bili prisiljeni da sebe zovu muslimanima, dakle u vrijeme vladavine predsjednika Ataturka, bila drugačija? Nimalo nisam uvjeren da je riječ o nekoj “turkofiliji”. Prije bih rekao da se ovdje radi o obostranom osjećanju bliskosti dva naroda.

MONITOR: Neki analitičari kažu da je BiH zemlja kontrolisanog haosa, u kojoj vladajuće partije neprekidno vode predizbornu kampanju?
MAŠOVIĆ: Suštinski problem Bosne i Hercegovine jeste nespremnost onoga što nazivamo međunarodnom zajednicom, da stvari naziva pravim imenom, da razluči i javno progovori ko se zalaže za državu Bosnu i Hercegovinu, a ko za nastavak ostvarivanja nerealiziranih ratnih i propalih velikodržavnih ciljeva. Prečesto i neopravdano se “strane” u Bosni i Hercegovini izjednačavaju, a to ponekad ima za posljedicu frustracije kod bošnjačkog naroda i njihovog političkog vođstva. Posmatrano sa strane takva situacija možda nekome liči na kontrolisani haos. Ipak, ostaje činjenica da u Bosni i Hercegovini, upravo iz naprijed navedenih razloga, predizborne kampanje traju mnogo duže nego što je to uobičajeno.

MONITOR: Šta očekujete od oktobarskih parlamentarnih izbora u BiH?
MAŠOVIĆ: Oktobarski izbori neće donijeti promjenu odnosa snaga. Manje-više isti politički subjekti će biti relativni pobjednici oktobarskih izbora.

MONITOR: Kako vidite budućnost BiH?
MAŠOVIĆ: Imajući u vidu sve prirodne i ljudske resurse kojima raspolažemo Bosna i Hercegovina bi u budućnosti trebala biti u grupi zemalja poželjnih za život i ja sam uvjeren da je to naša perspektiva. Kojom brzinom ćemo se kretati ka tom cilju ovisi prije svega o tome kada će naši susjedi promijeniti svoj odnos prema nama, a ta promjena odnosa susjeda prema nama uslovljena je opet promjenom odnosa EU, SAD i Rusije prema našim susjedima.

MONITOR: Odnosi između Hrvatske i Srbije, između BiH i Hrvatske daleko su od dobrosusjedskih, jačaju nacionalizmi, desnica, ustaštvo, četništvo … Mogu li se iz takve situacije izroditi novi sukobi u našem regionu?
MAŠOVIĆ: Ne mislim da su mogući bilo kakvi sukobi u našem regionu. Otvorene agresije susjeda na Bosnu i Hercegovinu su potpuno isključene, a na unutrašnjem planu odnosi snaga su takvi da bi se gospodin Dodik ili bilo ko drugi teško usudio da se suprotstavi ogromnoj većini onih koji su spremni da brane nezavisnost i granice Bosne i Hercegovine.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo