Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA VUKOTIĆ, DIREKTORICA FIAT-A: Kreativnost i istraživanje

Objavljeno prije

na

Nakon petnaest izdanja priređenih od 1985. godine do danas, Festival internacionalnog alternativnog teatra – FIAT vratio se na kulturnu mapu Podgorice i od 1. do 15. septembra dokazao da je ispunio svoju misiju. Festival je otvoren koncertom benda Gospoda Glembajevi, a uslijedile su predstave, izložbe, projekcije video zapisa, promocije slikarskih monografija, pisaca, dramaturga i dizajnera, kao i koncert hrvatske grupe LET3… Za najbolju predstavu proglašen je Grad demona – komad u režiji Andraša Urbana koji su izveli Teatar Kosztolanyi Dezso i MASZK iz Subotice. Andraš Urban je dobio nagradu za najboljeg reditelja, a priznaje za najbolje glumačko ostvarenje pripalo je Zdravku Stojmirovu, za ulogu u komadu Dnevnik jednog ludaka. Direktorica festivala, poznata crnogorska rediteljka Ana Vukotić ističe da kombinacija stare i nove fiatovske publike i veliko prisustvo umjetnika na svim programima definišu FIAT kao prostor drugačije komunikacije na crnogorskoj kulturnoj sceni.

MONITOR: Odrasli ste u Podgorici gdje je FIAT devedesetih predstavljao utočište mladim ljudima koji su bili željni kulturnih dešavanja. Generacije su stasavale gledajući odlične predstave iz cijelog svijeta i to obično ispred scene, na ulicama, u parku… Šta je za vas predstavljao tadašnji FIAT?
VUKOTIĆ: FIAT kao mogućnost izbora i slobode u godinama kada smo odrastali, tragajući za novim i drugačijim bio je važan činilac u formiranju svakog Podgoričanina, makar on to i nije želio… Što se mene tiče, izvršio je ključni uticaj na izbor moje profesije… Inficirao me teatrom, učinio da mislim o umjetnosti kao neiscrpnom polju maštanja i mišljenja. Ostavio je takav trag da sam smogla snage da se bavim neumjetničkim poslovima da zajedno sa njegovim osnivačima i institucijama kulture grada i države vratimo FIAT umjetnicima i publici.

MONITOR: FIAT je obnovljen, a najvažnije je što ima svoju publiku. Jeste li imali strah kako će sve ispasti, hoće li se taj fiatovski duh vratiti u Podgoricu?
VUKOTIĆ: Priznajem da smo u poduhvat obnove FIAT-a , zajedno sa Slobodanom Milatovićem, osnivačem i sinonimom za FIAT, i Ministarstvom kulture kao inicijatorom obnove, uz podršku Glavnog grada koji nam je ustupio FIAT na realizaciju za 2013. godinu, u obnovu FIAT-a ušli sa zebnjom. Ali broj publike, atmosfera u prepoznatljivom fiatovskom duhu koja napreduje i biva sve bolja dokazala je i pokazala da je FIAT neophodan Podgorici i Crnoj Gori. Kombinacija stare i nove fiatovske publike i veliko prisustvo umjetnika na svim programima definišu FIAT kao prostor drugačije komunikacije na crnogorskoj kulturnoj sceni, tako neophodan, složićemo se. Voljela bih da se to prepoznaje kao podsticaj, a ne kao faktor ugrožavanja bilo koga na crnogorskoj pozornici.

MONITOR: Obnovljeni FIAT bio je koncepcijski drugačiji. Pažnja je posvećena crnogorskoj umjetničkoj sceni.
VUKOTIĆ: Koncepcijski, držim da FIAT i nadalje treba posebnu pažnju da posvećuje crnogorskim umjetnicima i u budućnosti obezbijedi sredstva za produciranje projekata. Ove godine se taj segment nametnuo kao dominantan s obzirom da smo na FIAT-u vidjeli regionalnu selekciju zadatih produkcionih okvira u smislu da smo tražili manje forme koje možemo finansijski da ispratimo. Moja je želja i namjera da segment Montenegro Art Gerilu unapređujemo ulažući u njega novac, ali i na način da je za vrijeme FIAT-a, neophodno da naši gosti umjetnici i producenti budu u prilici da vide i crnogorska ostvarenja i tako učinimo mogućom više nego potrebnu razmjenu sa inostranim tokovima i stvaraocima.

MONITOR: FIAT su obilježili i koncerti, izložbe, performansi, književne večeri… Iako je FIAT prvenstveno festival teatra, smatrate li da baš ovakvi događaji nedostaju Podgorici?
VUKOTIĆ: Podgorici definitivno nedostaje FIAT sa svim sadržajima koje nudi. Oni nijesu samo pozorišni, ali sve ih ujedinjuje radoznalost, istraživanje, čistota, potreba za kreativnošću i traganje za kvalitetnijim i istinitijim životnim i umjetničkim doživljajem. To dokazuje i činjenica da su svi programi izvan pozorišnog sadržaja bili iznimno dobro posjećeni. Ogromna medijska pažnja koju je FIAT u godini obnove imao takođe govori u korist neophodnosti postojanja festivala. Takođe FIAT je ponosan da za partnere ima CNP, KIC Budo Tomović, Kraljevsko pozorište Zetski Dom, JU Muzeji i galerije Podgorice i Centar savremene umjetnosti Crne Gore, bez čije podrške bi bilo nemoguće obnoviti FIAT.

MONITOR: Posljednja tri dana odigrane su predstave iz zemalja regiona. Pretpostavljam da je to samo uvod za sljedeće izdanje. Kad krećete sa pripremama narednog i nadate li se da više neće biti pauza FIAT-a?
VUKOTIĆ: Duboko vjerujem da smo požrtvovanošću i ogromnim radom, sa više nego skromnim finansijskim sredstvima, Podgorici i Crnoj Gori donijeli fantastičnu atmosferu i dokaz da u FIAT treba ulagati. Vjerujem da će naš rad biti prepoznat od odgovornih institucije koje jedine mogu garantovati opstanak FIAT-a. Dakle, mi smo pokazali da FIAT treba, može i mora da postoji, a sad je na nedležnima hoće li nam nadalje ukazati povjerenje i smjestiti FIAT u pravnu formu koja će mu obezbijediti dugovječnost.

Vjerujem u inicijativu Ministarstva kulture da obnovi FIAT, vjerujem u dobru saradnju sa Glavnim gradom i našim generalnim sponzorom Crnogorskim Telekomom i ostalim donatorima da ćemo na FIAT -u 2014. uspjeti da ugostimo selekciju njemačkog savremenog teatra, vizuelne umjetnosti, književnosti..

MONITOR: Sigurno je lakše umjetnici da režira, nego da se bavi organizacijom festivala. Crnogorska pozorišna publika upoznata je vašim radom – predstavama koje su dobile važna priznanja. Festival se završio, pa me interesuje – kad da očekujemo premijeru vaše predstave?
VUKOTIĆ: Znači mi što je Slobodan Milatović prepoznao moju posvećenost poslu i energiju koju ulažem u svaki detalj posla i to je važan činilac uspjeha obnove FIAT-a. Ogroman je napor obnoviti i pokrenuti energiju za koju u startu do kraja ne vjerujete da i dalje postoji. Teško je nositi se sa administracijom, novcima i drugim nepoznanicama za umjetnika, ali neopisiva je satisfakcija broj nasmijanih i zadovoljnih ljudi koji su za petnaest dana programa prošli kroz FIAT. Na vratu nam je neizvjesnost da li ostajemo u Kusleovoj kući, da li imamo dovoljno novca da platimo dugove, ima li još ljudi, institucija, kompanija koji bi podžali FIAT.

Željela bih da režiram, to je moje osnovno zanimanje i jedna od stvari u životu u kojima najviše uživam. Ako me pitate, nemam poziv od crnogorskih pozorišta za ovu sezonu, a ja svakako neću koristiti FIAT za ličnu promociju kako smo navikli u Crnoj Gori. Nedavno sam sa glumcima Dejanom Ivanićem i Aleksandrom Radulovićem osnovala Cug Teatar i borićemo se da mu obezbijedimo život i uradimo makar jednu produkciju godišnje. Ovo nije poruka za nadležne u malom broju teatara u Crnoj Gori da me ne zovu, naprotiv, puna sam prijedloga, raspoložena za saradnju i jedva čekam da režiram.

Miroslav MINIĆ
Foto: Duško MILJANIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo