Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA VUKOTIĆ, DIREKTORICA FIAT-A: Kreativnost i istraživanje

Objavljeno prije

na

Nakon petnaest izdanja priređenih od 1985. godine do danas, Festival internacionalnog alternativnog teatra – FIAT vratio se na kulturnu mapu Podgorice i od 1. do 15. septembra dokazao da je ispunio svoju misiju. Festival je otvoren koncertom benda Gospoda Glembajevi, a uslijedile su predstave, izložbe, projekcije video zapisa, promocije slikarskih monografija, pisaca, dramaturga i dizajnera, kao i koncert hrvatske grupe LET3… Za najbolju predstavu proglašen je Grad demona – komad u režiji Andraša Urbana koji su izveli Teatar Kosztolanyi Dezso i MASZK iz Subotice. Andraš Urban je dobio nagradu za najboljeg reditelja, a priznaje za najbolje glumačko ostvarenje pripalo je Zdravku Stojmirovu, za ulogu u komadu Dnevnik jednog ludaka. Direktorica festivala, poznata crnogorska rediteljka Ana Vukotić ističe da kombinacija stare i nove fiatovske publike i veliko prisustvo umjetnika na svim programima definišu FIAT kao prostor drugačije komunikacije na crnogorskoj kulturnoj sceni.

MONITOR: Odrasli ste u Podgorici gdje je FIAT devedesetih predstavljao utočište mladim ljudima koji su bili željni kulturnih dešavanja. Generacije su stasavale gledajući odlične predstave iz cijelog svijeta i to obično ispred scene, na ulicama, u parku… Šta je za vas predstavljao tadašnji FIAT?
VUKOTIĆ: FIAT kao mogućnost izbora i slobode u godinama kada smo odrastali, tragajući za novim i drugačijim bio je važan činilac u formiranju svakog Podgoričanina, makar on to i nije želio… Što se mene tiče, izvršio je ključni uticaj na izbor moje profesije… Inficirao me teatrom, učinio da mislim o umjetnosti kao neiscrpnom polju maštanja i mišljenja. Ostavio je takav trag da sam smogla snage da se bavim neumjetničkim poslovima da zajedno sa njegovim osnivačima i institucijama kulture grada i države vratimo FIAT umjetnicima i publici.

MONITOR: FIAT je obnovljen, a najvažnije je što ima svoju publiku. Jeste li imali strah kako će sve ispasti, hoće li se taj fiatovski duh vratiti u Podgoricu?
VUKOTIĆ: Priznajem da smo u poduhvat obnove FIAT-a , zajedno sa Slobodanom Milatovićem, osnivačem i sinonimom za FIAT, i Ministarstvom kulture kao inicijatorom obnove, uz podršku Glavnog grada koji nam je ustupio FIAT na realizaciju za 2013. godinu, u obnovu FIAT-a ušli sa zebnjom. Ali broj publike, atmosfera u prepoznatljivom fiatovskom duhu koja napreduje i biva sve bolja dokazala je i pokazala da je FIAT neophodan Podgorici i Crnoj Gori. Kombinacija stare i nove fiatovske publike i veliko prisustvo umjetnika na svim programima definišu FIAT kao prostor drugačije komunikacije na crnogorskoj kulturnoj sceni, tako neophodan, složićemo se. Voljela bih da se to prepoznaje kao podsticaj, a ne kao faktor ugrožavanja bilo koga na crnogorskoj pozornici.

MONITOR: Obnovljeni FIAT bio je koncepcijski drugačiji. Pažnja je posvećena crnogorskoj umjetničkoj sceni.
VUKOTIĆ: Koncepcijski, držim da FIAT i nadalje treba posebnu pažnju da posvećuje crnogorskim umjetnicima i u budućnosti obezbijedi sredstva za produciranje projekata. Ove godine se taj segment nametnuo kao dominantan s obzirom da smo na FIAT-u vidjeli regionalnu selekciju zadatih produkcionih okvira u smislu da smo tražili manje forme koje možemo finansijski da ispratimo. Moja je želja i namjera da segment Montenegro Art Gerilu unapređujemo ulažući u njega novac, ali i na način da je za vrijeme FIAT-a, neophodno da naši gosti umjetnici i producenti budu u prilici da vide i crnogorska ostvarenja i tako učinimo mogućom više nego potrebnu razmjenu sa inostranim tokovima i stvaraocima.

MONITOR: FIAT su obilježili i koncerti, izložbe, performansi, književne večeri… Iako je FIAT prvenstveno festival teatra, smatrate li da baš ovakvi događaji nedostaju Podgorici?
VUKOTIĆ: Podgorici definitivno nedostaje FIAT sa svim sadržajima koje nudi. Oni nijesu samo pozorišni, ali sve ih ujedinjuje radoznalost, istraživanje, čistota, potreba za kreativnošću i traganje za kvalitetnijim i istinitijim životnim i umjetničkim doživljajem. To dokazuje i činjenica da su svi programi izvan pozorišnog sadržaja bili iznimno dobro posjećeni. Ogromna medijska pažnja koju je FIAT u godini obnove imao takođe govori u korist neophodnosti postojanja festivala. Takođe FIAT je ponosan da za partnere ima CNP, KIC Budo Tomović, Kraljevsko pozorište Zetski Dom, JU Muzeji i galerije Podgorice i Centar savremene umjetnosti Crne Gore, bez čije podrške bi bilo nemoguće obnoviti FIAT.

MONITOR: Posljednja tri dana odigrane su predstave iz zemalja regiona. Pretpostavljam da je to samo uvod za sljedeće izdanje. Kad krećete sa pripremama narednog i nadate li se da više neće biti pauza FIAT-a?
VUKOTIĆ: Duboko vjerujem da smo požrtvovanošću i ogromnim radom, sa više nego skromnim finansijskim sredstvima, Podgorici i Crnoj Gori donijeli fantastičnu atmosferu i dokaz da u FIAT treba ulagati. Vjerujem da će naš rad biti prepoznat od odgovornih institucije koje jedine mogu garantovati opstanak FIAT-a. Dakle, mi smo pokazali da FIAT treba, može i mora da postoji, a sad je na nedležnima hoće li nam nadalje ukazati povjerenje i smjestiti FIAT u pravnu formu koja će mu obezbijediti dugovječnost.

Vjerujem u inicijativu Ministarstva kulture da obnovi FIAT, vjerujem u dobru saradnju sa Glavnim gradom i našim generalnim sponzorom Crnogorskim Telekomom i ostalim donatorima da ćemo na FIAT -u 2014. uspjeti da ugostimo selekciju njemačkog savremenog teatra, vizuelne umjetnosti, književnosti..

MONITOR: Sigurno je lakše umjetnici da režira, nego da se bavi organizacijom festivala. Crnogorska pozorišna publika upoznata je vašim radom – predstavama koje su dobile važna priznanja. Festival se završio, pa me interesuje – kad da očekujemo premijeru vaše predstave?
VUKOTIĆ: Znači mi što je Slobodan Milatović prepoznao moju posvećenost poslu i energiju koju ulažem u svaki detalj posla i to je važan činilac uspjeha obnove FIAT-a. Ogroman je napor obnoviti i pokrenuti energiju za koju u startu do kraja ne vjerujete da i dalje postoji. Teško je nositi se sa administracijom, novcima i drugim nepoznanicama za umjetnika, ali neopisiva je satisfakcija broj nasmijanih i zadovoljnih ljudi koji su za petnaest dana programa prošli kroz FIAT. Na vratu nam je neizvjesnost da li ostajemo u Kusleovoj kući, da li imamo dovoljno novca da platimo dugove, ima li još ljudi, institucija, kompanija koji bi podžali FIAT.

Željela bih da režiram, to je moje osnovno zanimanje i jedna od stvari u životu u kojima najviše uživam. Ako me pitate, nemam poziv od crnogorskih pozorišta za ovu sezonu, a ja svakako neću koristiti FIAT za ličnu promociju kako smo navikli u Crnoj Gori. Nedavno sam sa glumcima Dejanom Ivanićem i Aleksandrom Radulovićem osnovala Cug Teatar i borićemo se da mu obezbijedimo život i uradimo makar jednu produkciju godišnje. Ovo nije poruka za nadležne u malom broju teatara u Crnoj Gori da me ne zovu, naprotiv, puna sam prijedloga, raspoložena za saradnju i jedva čekam da režiram.

Miroslav MINIĆ
Foto: Duško MILJANIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo