Podaci o broju novoupisane djece, odnosno prvaka u dvije najmanje sjeverne opštine, Petnjici i Andrijevici, su alarmantni. U svim školama, na čitavoj teritoriji opštine Petnjica ove školske godine upisano je svega pedeset i osam prvaka. Taj broj u Andrijevici još je manji – četrdeset i šest.
Neumoljiva statistika iz Petnjice i Andrijevice govori o nezaustavljivom procesu migracija i pada nataliteta. O tome svjedoči i činjenica da je na prostoru opštine Petnjica upisano samo 560 učenika svih razreda. Taj broj osamdesetih godina prošlog vijeka bio je skoro tri hiljade.
Odliv stanovništva s ovih područja i pad nataliteta na području Bihora najbolje potvrđuje stanje u osnovnoj školi u Petnjici koja je prošle školske godine, uključujući četiri područna odjeljenja, brojala 187 učenika od čega dvadeset i četiri prvaka. To je pet puta manje nego 1985. godine.
Ako se tome doda da je srednju školu u Petnjici prošle godine pohađalo svega stotinu jedanaest učenika, onda se lako može zaključiti da je posljednjih decenija na ovom prostoru koji sa 28 naselja obuhvata površinu od 173 kvadratna kilometra, broj đaka skoro desetkovan.
U lokalnoj upravi u Petnjici smatraju da su migracije veliki problemi sa kojima se suočava ne samo Bihor, nego i čitavi sjeverni region. Kažu da lokalna uprava, u okviru svojih mogućnosti, nastoji da stvori povoljniji ambijent za zaustavljanje negativnih trendova, podizanje nataliteta i život mladih bračnih parova.
,,Nakon uspostavljanja Opštine Petnjica usvojili smo niz stimulativnih mjera, od pospješivanja poljoprivredne proizvodnje i rješavanja krupnih infrastrukturnih problema do stvaranja povoljnog ambijenta za investitore koji žele da ulažu u Petnjicu. Iskreno se nadamo da će ove aktivnosti, koje podrazumijevaju otvaranje novih radnih mjesta, dati rezultate i da ćemo u narednom periodu imati znatno veći broj đaka u obrazovnim ustanovama”, tvrde u Opštini Petnjica.
Većina Petnjičana s druge strane smatra da su neravnomjerni regionalni razvoj i diskriminatorski odnos države prema Bihoru kumovali smanjenju broja učenika.
,,Petnjici je pedesetih godina prošlog vijeka nepravedno oduzet status opštine. Nakon toga je izostala realizacija nekih krupnih infrastrukturnih projekata, pa samim tim i otvaranje novih radnih mjesta. Zato su ljudi iz Bihora masovno napuštali zavičaj, jer čim nema odgovarajućih poslova mladi odlaze, a i oni koji ostaju rijetko se odlučuju da zasnuju bračnu zajednicu. Nije čudo što je i u Petnjici sve manje naroda, a samim tim i sve manje đaka u školskim klupama”, priča jedan od nasjtarijih Petnjičana Faik Adrović.
Njegovo mišljenje dijeli i Sabaheta Novalić iz Udruženja Vrijedne ruke. Ona navodi da je maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore jedan od glavnih uzročnika što je došlo do desetkovanja učenika u obrazovnim ustanovama na prostoru Bihora.
,,Ljudi s ovog područja decenijama se pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, iseljavaju u zapadnoevropske zemlje, Podgoricu i na jug Crne Gore. To nije doticalo državne institucije. Umjesto konkretnih mjera slušali smo praznu priču zvaničnika. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu opadao i poprimao zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da svi zajedno moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju Petnjice ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo”, kaže Novalić.
U lokalnoj upravi ohrabrenje vide u činjenici da je od prošle godine u Petnjici počela s radom samostalna srednja škola, koja je do tada radila u sastavu beranske Srednje stručne škole Vukadin Vukadinović. Lokalne vlasti smatraju da će to uticati da se zaustavi izražena migracija stanovništva.
Kažu i da će u ovoj srednjoškolskoj ustanovi u narednom periodu biti zastupljeni različiti obrazovni profili i da će na taj način petnjički srednjoškolci moći da izučavaju školu na kućnom pragu.
,,Stvaranjem uslova da učenici s područja Bihora srednjoškolsko obrazovanje stiču u Petnjici kućni budžeti roditelja biće zaštićeniji, jer njihova djeca u potrazi za obrazovanjem više ne putuju u Berane i druge crnogorske gradove”, tvrde u Opštini Petnjica.
I podaci iz Andrijevice su dramatični. S otprilike istim brojem stanovnika, Andrijevica je ove školske godine dobila svega četrdeset i šest prvaka.
Pokazatelji govore da je u Andrijevici broj stanovnika u posljednje dvije decenije praktično prepolovljen.
Mještani podsjećaju da je gradska Osnovna škola Bajo Jojić 1965. godine brojala 1.171 učenika, da bi ove godine taj broj bio sveden na jedva pet stotina. Osnovna škola u nekada najvećem mjesnom centru Konjusi, zbog malog broja učenika, nalazi se pred zatvaranjem.
Kao alarmantan podatak navodi se i to da je u opštini Andrijevica tokom prošle godine sklopljeno svega dvadesetak brakova.
,,Ni državne ni lokalne vlasti, i pored brojnih najava, nijesu stvorile odgovarajuće uslove koji bi mlade ljude stimulisali da stvaraju porodice i ostanu u Andrijevici. Svih ovih godina našim se selima poklanjalo malo pažnje. Omladina je prepuštena sama sebi, bez ikakvog usmjeravanja u neku razvojnu priču. Rijetko ko dobija šansu za zaposlenje. Zato se ne treba čuditi što u selima ima sve manje naroda i sve manje đaka u školskim klupama”, objašnjavaju naši sagovornicvi, Andrijevčani.
Prema posljednjem popisu, u andrijevičkoj opštini živi 5.117 stanovnika. To je oko šest stotina manje nego 2003. godine, ili duplo manje nego 1953. godine.
U Andrijevici i Petnjici nijesu rijetki oni koji smatraju da bi radi prevazilaženja ovakve deprimirajuće situacije, morala da se donese posebna strategija za razvoj sjevera Crne Gore.
Država, kažu oni, mora da donese strategiju za razvoj sjevera, kojom treba da se definiše poseban fond iz kojeg bi se izdvajao novac za realizaciju kapitalnih investicija, otvaranje radnih mjesta i jačanje porodičnog biznisa. To bi značilo da ulaganja u cilju zaustavljanja migracija i podizanja nataliteta moraju da budu prioritet.
Ako se to ne uradi, cijeli sjever, pa i Andrijevica i Petnjica, još snažnije će biti suočeni s razvojnom stagnacijom, nemaštinom i odlivom stanovništva, a učionice će čeznuti za prvacima.
Tufik SOFTIĆ