Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA: SUDBINA SOKO ŠTARKA: Gorak kraj slatke fabrike

Objavljeno prije

na

Evropski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strazburu proglasio je neprihvatljivom predstavku koju su mu, žaleći se da su grubo oštećeni prilikom zatvaranja preduzeća, bivši radnici pogona Komovi iz Andrijevice uputili još 2009.

,,Imajući u vidu svu dostavljenu dokumentaciju, i u mjeri u kojoj su svi žalbeni razlozi u nadležnosti Suda, Sud je utvrdio da kriterijumi prihvatljivosti, postavljeni članom 34 i 35 Konvencije, nijesu ispunjeni”, navodi se u dopisu kojeg je Evropski sud upitio bivšim radnicima pogona Komovi.

Andrijevički radnici su od suda u Strazburu tražili da obaveže AD Soko Štark iz Beograda da im isplati razliku u otpremninama i da im plati troškove svih dosadašnjih parničnih postupaka.

,,Mi smo različitom primjenom socijalnog programa samo u novcu oštećeni za više od 600.000 eura. Zato smo od suda u Strazburu tražili da uvaži naše primjedbe i obaveže tuženu stranu da svakom radniku isplati razliku koja ga sleduje, kao i po pet hiljada eura na ime materijalne štete za pretrpljene duševne bolove. No, sva naša nastojanja da ispravimo nepravdu ostala su bezuspješna, čime je stavljena tačka na našu tužbu”, pričaju radnici ove nekadašnje velike i uspješne kompanije.

Time je stavljena tačka na dugogodišnju pravnu zavrzlamu, a takozvana ,,slatka fabrika” došla do gorkog kraja.

U dopisu kojeg su od suda iz Strazbura andrijevički radnici dobili navodi se i da oni više nemaju pravo žalbe. ,,Ova odluka je konačna i protiv nje ne postoji mogućnost žalbe Sudu niti bilo kojem drugom tijelu. Sekretarijat Suda stoga nije u mogućnosti da vam da bilo kakve detalje o razlozima odluke sudije pojedinca vezano za ovaj predmet, niti da vodi dalju prepisku s vama u vezi s ovom odlukom. Od Suda više nećete primati nikakva dokumenta koja se tiču ovog predmeta, a vaši spisi će biti uništeni godinu dana nakon donošenja odluke”, navodi se u dopisu kojeg je sud iz Strazbura dostavio radnicima „slatke fabrike”.

Pogoni Soko Štarka u Andrijevici već deset godina nalaze se u stanju mirovanja i propadanja. U više navrata najavljivano je da će neke druge kompanije u halama gdje su se proizvodili slatkiši pokrenuti sličnu proizvodnju. Te najave se nijesu obistinile, jer je po pravilu zaključivano da takva proizvodnja nije rentabilna. Sve se to dešava iako je ,,slatka fabrika”, s blizu dvjesta uposlenih punih tri decenije bila uspješan kolektiv. Bivši radnici podsjećaju da je zatvaranjem ove fabrike Andrijevica izgubila puno i da je veliki broj porodica grubo oštećen.

,,U posljednjih dvadeset i pet godina većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore doživjela je uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje. Takva sudbina zadesila je andrijevička preduzeća među kojima se izdvaja pogon Soko Štarka. To je bitno uticalo da ova opština doživi privredni i socijalni kolaps. U cijeloj tranzicionoj priči najviše su oštećeni bivši radnici koji su upućeni na biro rada”, pričaju ogorčeni radnici iz Andrijevice.

Fabrika ratluka i želea Soko Štark u Andrijevici napravljena je 1977. godine, kada još niko nije slutio šta će se desiti sa SFRJ. U njoj su posao našli radnici iz Andrijevice i Berana, a po visini plata i redovnosti isplate, čak i u najtežim godinama inflacije, bili su u svemu privilegovani u odnosu na radnike drugih kompanija. U Andrijevici je ova fabrika bila najbrojniji privredni kolektiv, čije se gašenje i te kako odrazilo na socijalnu sliku opštine.

Kompaniju Soko Štark u julu 2005. godine privatizovala je firma Grand kafa. Pogon u Andrijevici, prema riječima radnika, zatvoren je praktično preko noći, u decembru te godine, samo dva-tri mjeseca nakon privatizacije. Tada su radnici uz otpremninu upućeni na Biro rada. Oni su kasnije tvrdili da su prevareni i da su otpremnine koje su dobili mnogo manje od onih koje su dobile njihove kolege u pogonima Soko Štarka u Srbiji.

„Došla su tri predstavnika novih vlansika i ponudili nam po sistemu ‘uzmi ili ostavi’ po 150 eura po godini radnog staža. Morali smo prihvatiti. Tek kasnije kolege iz Srbije su nam javili da su oni koji su tamo napustili posao prilikom privatizacije, dobili 400 eura po godini staža. Mi smo prevareni i tužili smo vlasnika”, podsjećaju radnici na početak spora.

Od tada su bivši radnici Soko Štarka iz Andrijevice vodili sudske sporove, tvrdeći cijelo vrijeme da su primjenom različitog socijalnog programa dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na svoje kolege iz Srbije.

,,Pokušavali smo da tu nepravdu ispravimo mirnim i dogovornim putem, ali smo u kompaniji naišli na nerazumijevanje. Zato smo morali da pravdu potražimo kod pravosudnih organa u Crnoj Gori i u Srbiji, ali ni to nije dalo nikakve rezultate. Na kraju smo se obratili Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, koji je poslije dužeg vremena odbacio našu žalbu kao neosnovanu”, kažu radnici.

Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u privredi ili proizvodnji. Glavni nosioci razvoja gradića pod Komovima bili su upravo Soko Štark s oko 250 radnika u najbolje vrijeme, Termovent sa oko 175 zaposlenih, Polimka sa 170, Pako s oko 35, Andrimer s oko 40 zaposlenih, uz jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Danas, statistički pokazatelji govore, Andrijevica je na dnu. Stopa nezaposlenosti najveća je u državi, odnosno za skoro dvadeset procenata veća je od državnog prosjeka. Fabričke hale zjape prazne. Pogon Soko Štarka od zatvaranja obezbjeđuju samo dva-tri čuvara. Iz fabrike su prilikom zatvaranja odvučene sve vrednije mašine i oprema, mada je zgrada na atraktivnoj lokaciji, na ulazu u grad, odmah pored regionalnog puta Berane – Andrijevica.

Čeka nekog tajkuna, ali ova varošica očito ni za njih nije atraktivna.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORNA SERIJA RTCG: Režiranje istorije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odbijanja Skupštine krajem godine da uvrsti u dnevni red Rezoluciju o genocidu u Šahovićima,  režiranje istorije i nesuočavanje sa prošlošću nastavljeno je na RTCG.   Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije

 

 

Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije.

,,Emitovati tkz. dokumentarni serijal o Vraneškoj dolini (Šahovićima), pod nazivom Vraneš, zemlja i ljudi, a ne pomenuti ljude čijom je nevinom krvlju u monstruoznom genocidu natopljena Vraneška (Šahovićka) zemlja predstavlja grubo falsifikovanje istorije tog kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina – genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline), i grubu zloupotrebu javnog servisa koji se finansira novcem svih nas, pa i Bošnjaka u Crnoj Gori, i da budem lična, mojim kao direktne potomkinje šahovićkih Bošnjaka”, reagovala je, između ostalih, poslanica Bošnjačke stranke Kenana Strujić-Harbić uz poziv javnom servisu da hitno obustavi emitovanje ovog serijala.

Iz PEN centra su pozvali Agenciju za sudiovizuelne medijske usluge da zabrani dalje emitovanje serije, koja, kako tvrde, predstavlja klasičnu propagandnu fabrikaciju s ciljem produbljivanja nacionalne i vjerske mržnje i aproprijacije crnogorskoga nasljeđa. ,,Kad se zanemari bizarno neprofesionalna produkcija i to što najveći dio emisije liči na katalog krsnih slava i katastarski popis, s upitnim toponimima za koje su rođeni Vranešani premijerno imali prilike čuti tek u toj emisiji, jedino čemu može poslužiti taj jeftini propagandistički pamflet je promocija teze da je u Vranešu sve srpsko”, saopštili su.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZA I PROTIV KAMENOLOMA U BJELOPOLJSKOM SELU SRĐEVAC: Borba za životnu sredinu ili za monopol   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više bjelopoljskih sela, duže od godinu, bore se da preduzeće Imperijal ne otvori kamenolom u njihovom kraju. Država ćuti, Opština pere ruke od tog projekta, a koncesionar tvrdi da ima sve dozvole i da se njegovim poslovnim planovima protive samo oni koji nelegalno trguju kamenom

 

 

Za nekoliko desetina mještana bjelopoljskih sela Srđevca, Poda, Bioče i Lozne i ova godina počela je protestima, blokadom magistrale i nepokolebljivim stavom da neće dozvoliti da firma Imperijal izgradi kamenolom blizu njihovih domova.  Od Vlade, po ko zna koji put, traže raskid ugovora s koncesionarom.  Taj projekat je naumio da sprovede Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića.

Mještani, koji se protive tom projektu, još od kraja 2023. godine, ponavljaju da Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, urađen za kamenolom, nema veze sa stanjem na terenu. Kažu da je u dokumentu mnogo netačnih podataka, u šta se, tvrde, lako uvjeriti na terenu.

,,Recimo, najbliža kuća je oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne, kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Da su ga spustili još 300 metara, bio bi u centru Srđevca. A ovim kamenolom nije samo zagađen Srđevac, već i Poda, Jagoče, jedan dio Crnče, Štitari, sve je to u opsegu kamenoloma.  Investitor kaže da tu nema vodoizvorišta, da nas nagovara Bemax i još neki pojedinci. Nas interesuje samo zdravlje građana”,poručuju mještani sela na granici bjelopoljske i beranske opštine.

Preduzeće Imperijal je ugovor o koncesiji zaključilo 1. decembra 2020. godine, sa Ministarstvom ekonomije, u tehničkoj Vladi Duška Markovića. Smolovićeva kompanija tako je postala vlasnik koncesionih prava za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda. Predviđena je eksploatacija površine od 23,42 hektara. Za prvih deset godina planirana je eksploatacija od 27,291 metara  kvadratnih, ili 11 odsto ukupne površine koncesionog ležišta.  Cijeli postupak koji je prethodio potpisivanju koncesionog ugovora vodila je bjelopoljska Opština, odnosno,Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj. Mještani tvrde da u taj postupak nije uključivana javnost, pa tako ni  Mjesna zajednica (MZ) Lozna.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AKCIJA “GENERAL” I MISTERIOZNI BERANAC: Borovnice  i kokain

Objavljeno prije

na

Objavio:

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i  neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac, Mileta Božović. Božović se u Beranama bavio proizvodnjom borovnice i jabuke, zlatarskim i ugostiteljskim poslovima

 

 

Tek kada je nedavno, u decembru prošle godine,  Specijalno državno tužilaštvo blokiralo imovinu jednog broja   uhapšenih u akciji „General“ koja je izvedena nekoliko mjeseci ranije, Beranci su mogli doznati šta makar od dijela nekretnina u ovom gradu posjeduje njihov sugrađanin Mileta Božović.

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i ovaj neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac.

Nakon zahtjeva SDT-a da se stavi zabrana raspolaganja, Božović neće moći da raspolaže imovinom u naselju Lužac, kao i nekretninama u gradu.

Privremeno su mu blokirani njiva površine 588 kvadratnih metara i  osam voćnjaka ukupne površine 26.211 kvadratnih metara. Zabrana raspolaganja upisana je i na njegov poslovni prostor 112 kvadratnih metara, zemljište u Lužcu ukupne površine 7.916 kvadratnih metara, kao i na još dva voćnjaka površine 3.313 i 4.603 kvadrata.

Božoviću je blokirana  i  imovina upisana na firmu, ukupne površine 681 kvadrat,  šuma površine 8.950 kvadratnih metara, kao i zemljište od 2.736 metara kvadratnih. Vjeruje se da se  još značajan dio imovine Božovića u ovom sjevernom gradu formalno vodi na druge.

Mediji su  pisali da je ovom Berancu koji se nalazi u pritvoru u Spužu, početkom novembra u  ranim jutranjim satima, oko 4.30, u prigradskom naselju Lužac u Beranama, zapaljena jedna moderna drvena kuća velike vrijednosti.

Već tada se moglo saznati da Božović u ovom naselju na dvije lokacije, nedaleko jedna od druge, ima dvije velike plantaže jabuka i američke borovnice. Božović je u ovom prigradskom naselju napravio prave hacijende. Tu je preko noći nikla velelepna vila,  sa pomoćnim objektom ogromne vrijednosti. Upravo je na ovoj lokaciji policija u akciji „General“ tokom pretresa pronašla veliku količinu satova, zlata i oružja. Nekoliko dana je policija obezbjeđivala ovo mjesto, dok su dovedene specijalne mašine za prekopavanje zemlje i traženje podzemnih bunkera.

Ko je, zapravo, Mileta Božović, za koga veliki broj Beranaca, posebno mlađe generacije, nikada nije čuo?

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo