Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Plač novorođenčeta je himna života

Objavljeno prije

na

Šta mislite o ostavci ministra zdravlja dr Miodraga Radunovića?

Dr Ivo Đurišić, bivši direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu
Radunović je ostavio razvaline zdravstva

– Kad govorimo o bivšem ministru zdravlja dr Miodragu Radunoviću moramo shvatiti da on kao hirurg nije uspio da se snađe u organizovanju zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Promijenio sam u svojoj karijeri oko petnaest ministara, ali Radunović je upadljivo bio najgori. Uništio je sve što su njegovi prethodnici uradili, a što je značilo dobro u zdravstvu Crne Gore.

Ostavio je stanovništvo bez ljekova. Ukinuo stomatološku zaštitu u osnovnim i srednjim školama, gdje su u ambulantama u prva tri mjeseca školske godine obavljani sistematski pregledi zuba, a kasnije sanirano nađeno stanje. Predložio je zakon o ukidanju domova zdravlja i stvaranje zdravstvenih centara, koji su se pokazali kao potpuni promašaj.

Dozvolio je korupciju u zdravstvu i zatvorio vrata bolnica pacijentima koji nemaju para. Katastrofa u zakazivanju pregleda na koje se čeka mjesecima. Status zdravstvenih radnika doveo je na nivo materijalnog siromaštva. Nedostatak specijalističkog kadra u određenim specijalizacijama.

Da li dr Radunović zna da je plač novorođenog djeteta himna života? Ali u Bijelom Polju dr Radunović nije čuo himnu života, već plač roditelja jedne sirote bebe, koja je platila životom katastrofalno stanje u zdravstvu Crne Gore. Ko zna koliko je još crnih marama u ovom krugu života za koje i ne znamo. Ne možemo gradirati promašaje dr Radunovića po težini. Ali smrt bjelopoljske bebe bio je okidač i njemu i onome koga je zbog DPS knjižice doveo na mjesto ministra da dr Radunović podnese ostavku. No, ta ostavka sama po sebi ne znači ništa ako za sobom ne povuče krivičnu odgovornost.

Nasljednika dr Radunovića čeka težak posao. On neće krenuti od nule nego od minusa, sa razvalina zdravstva koje je iza sebe ostavio dr Radunović.

Nada Bukilić, NVO Udruženje roditelja, Podgorica
Ostavka kao izuzetak

– Život žena, a samim tim i život djece, ,,pojave” su koje suštinski pokazuju i ko smo, i kakvi smo, i đe smo. Nego, to svi vide tek kad se dogodi nešto kardinalno i nenadomjestivo.

Drugo dijete sam rodila na Cetinju. Bolnica stara, oprema stara, fali svega, ali sve besprijekorno čisto; a ljekari, medicinske sestre, čistačice, uprava bolnice… svi odreda prvorazredni LJUDI! Ono što me oborilo s nogu desilo se dok sam još bila u rađaoni; hitno su unijeli mladu Romkinju i sestre su i njoj govorile: ‘Ajde, zlato, još samo malo, ‘ajde da vidimo to tvoje lijepo djetence…” Tu smo nas dvije bile veličanstva – majke, a naša djeca – najvažnija bića na cijeloj planeti! Pedijatra sam vidjela već sat nakon porođaja. Prvo dijete sam rodila u podgoričkoj bolnici – gdje me, stvarno, nisu tukli – ali, nisu ničim pokazali ni da sam ja, ni da su oni ljudska bića. A pedijatra za nedjelju dana ni vidjela nisam!

Iz MOG iskustva, sve se svodi na LJUDE i – one druge! Ali, i iz NAŠEG iskustva se sve svodi na – iste.

Nisam očekivala ostavku ministra Radunovića; zašto bih? Izginu onoliko ljudi iz voza na Bioču, poginuše piloti – nikom ništa; nema ljekara u ordinaciji, nema profesora na času, nema sudija na ročištu, nema bazena, nema pozorišta… i uvijek nikom ništa! Zašto bi Radunović bio izuzetak? Ali, eto, izuzetak je. Izuzetak, a učinio je samo ono što se očekuje od ljudskog bića, od ČOVJEKA!

U zemlji u kojoj je najnormalnije stvarati samom sebi prilike za posao, za neki ,,ugled”, pa potom samom sebi dodjeljivati titule ili nagrade, zaista je izuzetan događaj kad se pojavi ljudsko biće. Pojavi se tako čovjek, radi svoj posao, ne ide mu i on, eto – podnese ostavku!

Ono što me zaprepašćuje u ovoj priči, jesu cinični i vrlo površni komentari dušebrižnika, kako smo, eto, ,,u XXI vijeku, a ne peremo ruke”! Ne, mi smo u XXI vijeku, a tako rijetko sretnemo čovjeka. Pa, kad ga konačno ugledamo, ne možemo da vjerujemo! Svaka čast gospodinu Radunoviću što mu je važnije ostati čovjek, nego biti ministar (sjetite se đe živimo i koliko je to teška odluka!), ali vjerujem da bi mu bilo draže da ga NAŠE iskustvo pamti i kao ministra koji je opravdano bio ministar!

Ljupka Kovačević, NVO Anima, Kotor
Lustrirati ministra zdravstva

– Ostavka je došla suviše kasno u situaciji kada više treba propitivati krivičnu odgovornost ministra nego ostavku kao moralni čin.

Ministar Radunović je skoro u parlamentu ukazao na lošu situaciju u zdravstvu, ali to ga nije navelo da ponudi ostavku kao moralni čin, iako nije realizovano ono za šta je preuzeo odgovornost – nije uspio ni da obezbijedi veći budžet i bolje uslove za sistem zdravstva, a taj je budžet aminovao i sam ministar.

Po mom mišljenju moralnu i političku odgovornost za ovo što se dešava u zdravstvu snose i svi u Vladi i parlamentu, jer su prihvatili izvještaj ministra, a nisu tražili njegovu ostavku. Tako su direktno podržali ovakvo stanje.

Nije samo nehuman i nemoralan (u kontinuitetu) bio odnos ministra zdravlja prema funkcionisanju zdravstvenog sistema, nego i prema zdravstvenim radnicima, kojima se oduzimaju elementarna ljudska prava, koji se kažnjavaju i permanentno drže u siromaštvu i strahu od gubitka posla. Zbog toga je bilo moralno dati ostavku.

Ministar je morao podnijeti ostavku iz moralnih razloga i kada ljudi iz vrhova vlasti ne koriste usluge našeg zdravstvenog sistema nego se novcem iz našeg zdravstvenog sistema liječe u inostranstvu, a njegovi zaposlenici tvrde da je zdravstvo po svim indikatorima kao u EU.

Ministar je morao podnijeti ostavku i kada su mu bijedno plaćeni zdravstveni radnici izašli na ulicu. Izgleda, ipak, da su ministrima u Crnoj Gori potrebni leševi da bi se oni sami ili onaj koji ih postavlja prisjetili odgovornosti.

Mislim da bi bilo neophodno kako bi pravda bila zadovoljena, ako se isključi krivična odgovornost, lustrirati ministra zdravstva. To znači oduzeti mu pravo na rukovođenje institucijama i djelovanje u javnosti određen broj godina. To bi bio znak da se žele evropski standardi u zdravstvu Crne Gore. No, teško je ovakav način razmišljanja, a još manje djelovanja, očekivati od partijske garniture koja nije željela ni lustraciju kada su u pitanju ratni zločini, pa je razvijala politike nekažnjivosti i neodgovornosti.

Čini mi se da će ostavka ministra poslužiti (tzv. moralni čin) kao uvod u kaznene ekspedicije u institucije zdravstva kako bi se dovršila potpuna devastacija morala i dostojanstva zdravstvenih radnika. Podsjetimo da je taj isti ministar stao iza dovođenja policije da štiti zdravstvene radnike od pacijenata.

Mislim da nas očekuje još mnogo smrti u nerazjašnjenim okolnostima, sa nerazjašnjenom odgovornošću, još mnogi ,,propusti”. Predstoji teško vrijeme suočavanja sa bijednim zdravstvenim sistemom kako bi ono bilo ozdravljeno, ali hoću da vjerujem da je ostavka ministra znak ojačane svijesti ljudi u Crnoj Gori da je promjena sistema zdravstva neophodna i pred tim je ova bahata vlast prvi put ustuknula i prihvatila ostavku.

Miluša Žugić, izvršna direktorica Udruženja za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju, Nikšić
Zdravlje ničim ne smije biti ugroženo

– Prije 28 godina i naša beba je umrla zbog propusta medicinskog osoblja, tako da me ova situacija dodatno pogodila. Živimo u pravnoj državi i svak treba da odgovara za propuste koje napravi bez obzira na funkciju i poziciju, dječiji život je važniji od svega. Nema opravdanja za takve propuste – loša higijena i prisustvo bakterija na porodilištu i dječijem odjeljenju, nestašica vode, nedovoljna higijena ruku medicinskog osoblja u 21. vijeku u Crnoj Gori, socijalnoj i ekološkoj državi! Nedopustivo.

Svjesni smo da nema dovoljno novca za sve potrebe naših građana, ali kad su u pitanju zdravstvo i obrazovanje – nema ništa prioritetnije od toga. Život i zdravlje naših građana, posebno djece, ne smiju biti ugroženi ni iz kog razloga, posebno zbog higijene.

Već dvadeset pet godina vodim Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju u Nikšiću, a imamo i Mrežu za edukaciju i razvoj servisa podrške za osobe sa invaliditetom, i trudimo se da poboljšamo uslove života osoba sa invaliditetom, prvenstveno djece. Bavimo se edukacijom, pripremom za školu, pružamo stručne tretmane, prilagođen prevoz, zapošljavamo osobe sa invaliditetom i trudimo se da uspostavimo dobru saradnju sa svim ministarstvima kako bi stvorili što bolje uslove za tu populaciju. Nažalost, najviše potreba i problema je u oblasti zdravstva. A osobama sa invaliditetom potrebna je posebna njega, zdravstvena zaštita, fizikalna rehabilitacija i prije svega dobar pristup medicinskim uslugama.

Zbog svega toga u susret trećem decembru – Danu osoba sa invaliditetom, želim da poručim – ne dozvolimo nijednoj majci da zaplače zbog nečijeg nemara ili nerada i da nikome zbog nečijeg lošeg rada ili nemara život bude ugrožen.

Dejan Cvijanović, NVO Krug života, Podgorica
Profesionalni poraz ministrovog tima

– Bjelopoljska tragedija je pokazala i onu mračniju stranu naših belih mantila. Nažalost, trebala je još jedna žrtva, pa da se svi zajedno dozovemo pameti.

Ostavku ministra Radunovića ne mogu gledati iz ugla moralnog čina.

Za nas ona je očekivana i najmanje što se moglo tražiti. Mnogo veća dimenzija je u profesionalnom porazu i nemoći g.Radunovića i njegovog tima. Profesionalnog, jer je izgubljen jedan život. Podsetiću Minstar Radunović je sličnih sitacija imao i u ne tako dalekoj prošlosti. Sad u javnost izlazi slična situacija, kao što je bila u beranskoj bolnici 2009. godine, pa Kliničkom centru 2010. godine i, nažalost, bilo je još niz pojedinačnih slučajeva u drugim zdravstvenim ustanovama Crne Gore.

Gospodin Radunović je više nego dobro znao za sve te slučajeve i morao je da reaguje i tada. Nemamo nikakvu dilemu da čak i tragedija iz Bijelog Polja ne bi naterala g. Radunovića da podnese ostavku da nije dobila ove razmere.

Svedoci smo takođe tvrdnje kako ministra tako i njegovih najbližih sradnika da nisu imali kontrolu nad direktorima bolnica.Tvrdnja da su dobijali lažne izveštaje sa terena, te da nisu znali šta se događa za nas je pokazatelj nedostatka autoriteta Ministarstva zdravlja i tražićemo da se obelodane imena tih ljudi.

Postavlja se pitanja koji su centri moći, a videli smo da Ministarstvo nije, kreirali našu zdravstvenu politika i postavljali te ljude na tako odgovorna mesta. To je jasan pokazatelj nemoći gospodina Radunovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠVERCOVANE CIGARETE I VLAST: Koju igru igraš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja

 

 

Poslanici vladajuće većine donijeli su odluku o osnivanju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u vezi sa švercom cigareta u Crnoj Gori.

“Cilj Anketnog odbora nije zamjena za pravosudne organe, već vršenje Ustavom utvrđene nadzorne funkcije Skupštine…“, saopštio je, u ime jednog od predlagača (Demokrate), poslanik Boris Bogdanović. „Odbor će istražiti veze između organizovanog kriminala i državnih struktura, analizirati ekonomsku štetu nastalu usljed gubitka poreskih prihoda i predložiti sistemske mehanizme za sprečavanje budućih zloupotreba. Takođe, kroz parlamentarnu kontrolu, biće identifikovane političke odgovornosti svih onih koji su svojim nečinjenjem ili aktivnim djelovanjem omogućili dugogodišnje funkcionisanje šverca cigareta.”

Prethodno je opoziciona URA parlamentu uputila gotovo identičnu inicijativu, predlažući osnivanje istoimenog anketnog odbora, sa istim brojem članova i rasporedom mjesta koja bi u njemu pripala poziciji, odnosno, opoziciji.

Rad Anketnog odbora podržaće i DPS (njima će, izgleda, pripasti i mjesto predsjednika odbora). “Kao što smo više puta kazali – nemamo problem da o ovoj i svim drugim temama iz prošlosti razgovaramo u Skupštini”, napisao je šef poslaničkog kluba DPS Andrija Nikolić na mreži X, ne propuštajući da naglasi kako je „jasno šta su stvarni politički motivi ove inicijative“.

Možemo pretpostaviti  na šta je mislio Nikolić pominjući stvarne političke motive. Počev od predstojećih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Činjenica je, međutim, da je šverc cigareta bio, a čini se, i ostao na vrhu popisa ilegalnih poslova koji u Crnoj Gori. Nijesu malobrojni oni koji tvrde da su se u švercu cigareta preko  naše zemlje  promijenili samo organizatori i, eventualno, tranzitni putevi i krajnja odredišta švercovane robe. Taj ilegalni posao  oblikuje ekonomske, društvene i političke tokove u zemlji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine  Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.

Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.

Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo  stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu  uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.

Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje,  javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.

Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.

Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji  podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.

Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.

Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.

Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.

Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu,  istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri  djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.

Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti.  Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.

Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.

Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.

Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti.  Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok  sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.

U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”

Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.

Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.

Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.

Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.

Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.

Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.

Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.

Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u  stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.

Isti aršini i literarne slobode nijesu  važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove  velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo  od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.

Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića  od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.

Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo