Šta mislite o ostavci ministra zdravlja dr Miodraga Radunovića?
Dr Ivo Đurišić, bivši direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu
Radunović je ostavio razvaline zdravstva
– Kad govorimo o bivšem ministru zdravlja dr Miodragu Radunoviću moramo shvatiti da on kao hirurg nije uspio da se snađe u organizovanju zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Promijenio sam u svojoj karijeri oko petnaest ministara, ali Radunović je upadljivo bio najgori. Uništio je sve što su njegovi prethodnici uradili, a što je značilo dobro u zdravstvu Crne Gore.
Ostavio je stanovništvo bez ljekova. Ukinuo stomatološku zaštitu u osnovnim i srednjim školama, gdje su u ambulantama u prva tri mjeseca školske godine obavljani sistematski pregledi zuba, a kasnije sanirano nađeno stanje. Predložio je zakon o ukidanju domova zdravlja i stvaranje zdravstvenih centara, koji su se pokazali kao potpuni promašaj.
Dozvolio je korupciju u zdravstvu i zatvorio vrata bolnica pacijentima koji nemaju para. Katastrofa u zakazivanju pregleda na koje se čeka mjesecima. Status zdravstvenih radnika doveo je na nivo materijalnog siromaštva. Nedostatak specijalističkog kadra u određenim specijalizacijama.
Da li dr Radunović zna da je plač novorođenog djeteta himna života? Ali u Bijelom Polju dr Radunović nije čuo himnu života, već plač roditelja jedne sirote bebe, koja je platila životom katastrofalno stanje u zdravstvu Crne Gore. Ko zna koliko je još crnih marama u ovom krugu života za koje i ne znamo. Ne možemo gradirati promašaje dr Radunovića po težini. Ali smrt bjelopoljske bebe bio je okidač i njemu i onome koga je zbog DPS knjižice doveo na mjesto ministra da dr Radunović podnese ostavku. No, ta ostavka sama po sebi ne znači ništa ako za sobom ne povuče krivičnu odgovornost.
Nasljednika dr Radunovića čeka težak posao. On neće krenuti od nule nego od minusa, sa razvalina zdravstva koje je iza sebe ostavio dr Radunović.
Nada Bukilić, NVO Udruženje roditelja, Podgorica
Ostavka kao izuzetak
– Život žena, a samim tim i život djece, ,,pojave” su koje suštinski pokazuju i ko smo, i kakvi smo, i đe smo. Nego, to svi vide tek kad se dogodi nešto kardinalno i nenadomjestivo.
Drugo dijete sam rodila na Cetinju. Bolnica stara, oprema stara, fali svega, ali sve besprijekorno čisto; a ljekari, medicinske sestre, čistačice, uprava bolnice… svi odreda prvorazredni LJUDI! Ono što me oborilo s nogu desilo se dok sam još bila u rađaoni; hitno su unijeli mladu Romkinju i sestre su i njoj govorile: ‘Ajde, zlato, još samo malo, ‘ajde da vidimo to tvoje lijepo djetence…” Tu smo nas dvije bile veličanstva – majke, a naša djeca – najvažnija bića na cijeloj planeti! Pedijatra sam vidjela već sat nakon porođaja. Prvo dijete sam rodila u podgoričkoj bolnici – gdje me, stvarno, nisu tukli – ali, nisu ničim pokazali ni da sam ja, ni da su oni ljudska bića. A pedijatra za nedjelju dana ni vidjela nisam!
Iz MOG iskustva, sve se svodi na LJUDE i – one druge! Ali, i iz NAŠEG iskustva se sve svodi na – iste.
Nisam očekivala ostavku ministra Radunovića; zašto bih? Izginu onoliko ljudi iz voza na Bioču, poginuše piloti – nikom ništa; nema ljekara u ordinaciji, nema profesora na času, nema sudija na ročištu, nema bazena, nema pozorišta… i uvijek nikom ništa! Zašto bi Radunović bio izuzetak? Ali, eto, izuzetak je. Izuzetak, a učinio je samo ono što se očekuje od ljudskog bića, od ČOVJEKA!
U zemlji u kojoj je najnormalnije stvarati samom sebi prilike za posao, za neki ,,ugled”, pa potom samom sebi dodjeljivati titule ili nagrade, zaista je izuzetan događaj kad se pojavi ljudsko biće. Pojavi se tako čovjek, radi svoj posao, ne ide mu i on, eto – podnese ostavku!
Ono što me zaprepašćuje u ovoj priči, jesu cinični i vrlo površni komentari dušebrižnika, kako smo, eto, ,,u XXI vijeku, a ne peremo ruke”! Ne, mi smo u XXI vijeku, a tako rijetko sretnemo čovjeka. Pa, kad ga konačno ugledamo, ne možemo da vjerujemo! Svaka čast gospodinu Radunoviću što mu je važnije ostati čovjek, nego biti ministar (sjetite se đe živimo i koliko je to teška odluka!), ali vjerujem da bi mu bilo draže da ga NAŠE iskustvo pamti i kao ministra koji je opravdano bio ministar!
Ljupka Kovačević, NVO Anima, Kotor
Lustrirati ministra zdravstva
– Ostavka je došla suviše kasno u situaciji kada više treba propitivati krivičnu odgovornost ministra nego ostavku kao moralni čin.
Ministar Radunović je skoro u parlamentu ukazao na lošu situaciju u zdravstvu, ali to ga nije navelo da ponudi ostavku kao moralni čin, iako nije realizovano ono za šta je preuzeo odgovornost – nije uspio ni da obezbijedi veći budžet i bolje uslove za sistem zdravstva, a taj je budžet aminovao i sam ministar.
Po mom mišljenju moralnu i političku odgovornost za ovo što se dešava u zdravstvu snose i svi u Vladi i parlamentu, jer su prihvatili izvještaj ministra, a nisu tražili njegovu ostavku. Tako su direktno podržali ovakvo stanje.
Nije samo nehuman i nemoralan (u kontinuitetu) bio odnos ministra zdravlja prema funkcionisanju zdravstvenog sistema, nego i prema zdravstvenim radnicima, kojima se oduzimaju elementarna ljudska prava, koji se kažnjavaju i permanentno drže u siromaštvu i strahu od gubitka posla. Zbog toga je bilo moralno dati ostavku.
Ministar je morao podnijeti ostavku iz moralnih razloga i kada ljudi iz vrhova vlasti ne koriste usluge našeg zdravstvenog sistema nego se novcem iz našeg zdravstvenog sistema liječe u inostranstvu, a njegovi zaposlenici tvrde da je zdravstvo po svim indikatorima kao u EU.
Ministar je morao podnijeti ostavku i kada su mu bijedno plaćeni zdravstveni radnici izašli na ulicu. Izgleda, ipak, da su ministrima u Crnoj Gori potrebni leševi da bi se oni sami ili onaj koji ih postavlja prisjetili odgovornosti.
Mislim da bi bilo neophodno kako bi pravda bila zadovoljena, ako se isključi krivična odgovornost, lustrirati ministra zdravstva. To znači oduzeti mu pravo na rukovođenje institucijama i djelovanje u javnosti određen broj godina. To bi bio znak da se žele evropski standardi u zdravstvu Crne Gore. No, teško je ovakav način razmišljanja, a još manje djelovanja, očekivati od partijske garniture koja nije željela ni lustraciju kada su u pitanju ratni zločini, pa je razvijala politike nekažnjivosti i neodgovornosti.
Čini mi se da će ostavka ministra poslužiti (tzv. moralni čin) kao uvod u kaznene ekspedicije u institucije zdravstva kako bi se dovršila potpuna devastacija morala i dostojanstva zdravstvenih radnika. Podsjetimo da je taj isti ministar stao iza dovođenja policije da štiti zdravstvene radnike od pacijenata.
Mislim da nas očekuje još mnogo smrti u nerazjašnjenim okolnostima, sa nerazjašnjenom odgovornošću, još mnogi ,,propusti”. Predstoji teško vrijeme suočavanja sa bijednim zdravstvenim sistemom kako bi ono bilo ozdravljeno, ali hoću da vjerujem da je ostavka ministra znak ojačane svijesti ljudi u Crnoj Gori da je promjena sistema zdravstva neophodna i pred tim je ova bahata vlast prvi put ustuknula i prihvatila ostavku.
Miluša Žugić, izvršna direktorica Udruženja za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju, Nikšić
Zdravlje ničim ne smije biti ugroženo
– Prije 28 godina i naša beba je umrla zbog propusta medicinskog osoblja, tako da me ova situacija dodatno pogodila. Živimo u pravnoj državi i svak treba da odgovara za propuste koje napravi bez obzira na funkciju i poziciju, dječiji život je važniji od svega. Nema opravdanja za takve propuste – loša higijena i prisustvo bakterija na porodilištu i dječijem odjeljenju, nestašica vode, nedovoljna higijena ruku medicinskog osoblja u 21. vijeku u Crnoj Gori, socijalnoj i ekološkoj državi! Nedopustivo.
Svjesni smo da nema dovoljno novca za sve potrebe naših građana, ali kad su u pitanju zdravstvo i obrazovanje – nema ništa prioritetnije od toga. Život i zdravlje naših građana, posebno djece, ne smiju biti ugroženi ni iz kog razloga, posebno zbog higijene.
Već dvadeset pet godina vodim Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju u Nikšiću, a imamo i Mrežu za edukaciju i razvoj servisa podrške za osobe sa invaliditetom, i trudimo se da poboljšamo uslove života osoba sa invaliditetom, prvenstveno djece. Bavimo se edukacijom, pripremom za školu, pružamo stručne tretmane, prilagođen prevoz, zapošljavamo osobe sa invaliditetom i trudimo se da uspostavimo dobru saradnju sa svim ministarstvima kako bi stvorili što bolje uslove za tu populaciju. Nažalost, najviše potreba i problema je u oblasti zdravstva. A osobama sa invaliditetom potrebna je posebna njega, zdravstvena zaštita, fizikalna rehabilitacija i prije svega dobar pristup medicinskim uslugama.
Zbog svega toga u susret trećem decembru – Danu osoba sa invaliditetom, želim da poručim – ne dozvolimo nijednoj majci da zaplače zbog nečijeg nemara ili nerada i da nikome zbog nečijeg lošeg rada ili nemara život bude ugrožen.
Dejan Cvijanović, NVO Krug života, Podgorica
Profesionalni poraz ministrovog tima
– Bjelopoljska tragedija je pokazala i onu mračniju stranu naših belih mantila. Nažalost, trebala je još jedna žrtva, pa da se svi zajedno dozovemo pameti.
Ostavku ministra Radunovića ne mogu gledati iz ugla moralnog čina.
Za nas ona je očekivana i najmanje što se moglo tražiti. Mnogo veća dimenzija je u profesionalnom porazu i nemoći g.Radunovića i njegovog tima. Profesionalnog, jer je izgubljen jedan život. Podsetiću Minstar Radunović je sličnih sitacija imao i u ne tako dalekoj prošlosti. Sad u javnost izlazi slična situacija, kao što je bila u beranskoj bolnici 2009. godine, pa Kliničkom centru 2010. godine i, nažalost, bilo je još niz pojedinačnih slučajeva u drugim zdravstvenim ustanovama Crne Gore.
Gospodin Radunović je više nego dobro znao za sve te slučajeve i morao je da reaguje i tada. Nemamo nikakvu dilemu da čak i tragedija iz Bijelog Polja ne bi naterala g. Radunovića da podnese ostavku da nije dobila ove razmere.
Svedoci smo takođe tvrdnje kako ministra tako i njegovih najbližih sradnika da nisu imali kontrolu nad direktorima bolnica.Tvrdnja da su dobijali lažne izveštaje sa terena, te da nisu znali šta se događa za nas je pokazatelj nedostatka autoriteta Ministarstva zdravlja i tražićemo da se obelodane imena tih ljudi.
Postavlja se pitanja koji su centri moći, a videli smo da Ministarstvo nije, kreirali našu zdravstvenu politika i postavljali te ljude na tako odgovorna mesta. To je jasan pokazatelj nemoći gospodina Radunovića.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FELJTON3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice