Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Početak kraja

Objavljeno prije

na

Da li će Socijaldemokratska partija raskinuti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista i šta bi to, ako se desi, značilo za Crnu Goru?

Boris Marić, viši pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje
Važan, ali nedovoljan potez da se ugrozi DPS

– Sam sukob u vladajućoj koaliciji, sudeći po intenzitetu međusobnih optuživanja, kreće se ka sigurnom razlazu, i to daje određenu i potrebnu dinamiku crnogorskoj političkoj sceni. Ipak, konačni razlaz ne treba očekivati prije eventualne pozivnice za NATO, niti prije raspisivinja izbora, bili oni prijevremeni ili redovni.

SDP-u je od primarnog političkog značaja da eventualnu pozivnicu za NATO dočeka u vlasti i time sebi obezbijedi poziciju sa koje će ,,podijeliti” zasluge za približavanje ostvarenju jednog od dva spoljnopolitička prioriteta Vlade Crne Gore. Važno je naglasiti da i DPS i SDP politički taktiziraju sa ciljem da izbore dočekaju kao vlast, kroz mogućnost korišćenja različitih resursa, kako bi imali bolju osnovu za izbore. Međutim dinamika i kontinuitet sukoba nakon odluke o pozivnici za NATO, kakva god ona bude, može dovesti do ubrzanja razlaza u vladajućoj koaliciji, što će prouzrokovati dalje uspostavljanje drugačijih odnosa i saveza na političkoj sceni, iako izlazak SDP-a iz koalicije sa DPS-om ne mora značajnije promijeniti odnos snaga. Potrebno je mnogo raditi na polju unapređenja infrastrukturnog, pa i demokratskog kapaciteta opozicionih subjekata, kako bi se uspostavila neophodna koordinacija sa jasnim ciljem, programom i metodom za smjenu vlasti. U toj postavci izlazak SDP-a iz vlasti jeste veoma važan i može biti ohrabrenje, ali nije dovoljan da konačno ugrozi vladajući DPS i njegove saveznike.

 

Tatjana Bečanović, profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Kraj terora ili nastavak agonije

– Po ko zna koji put oči Crne Gore uperene su u SDP. Da li će žrtvovati svoju volju za moć, svoju strast za vladanjem i raskinuti koaliciju sa DPS-om? Pad Vlade, kako to dobro zvuči, opet se rodila nada da će se okončati teror DPS-a i njihovih falsifikovanih kadrova.

DPS himera – mitsko čudovište hranjeno našim strahom i bespogovornom poslušnošću, zadriglo je od političke bahatosti; guta sve svoje koalicione partnere, otima im identitet pa oni postaju samo krpa za čišćenje političkog gliba. Lavlja glava crnogorske himere oličava nezasitu glad za vladanjem, koja proždire sve društvene odnose i uspostavlja tiraniju kao jedini oblik komunikacije u izopačenom hronotopu totalitarnog režima. Jedino je njihova koalicija s mrakom podzemlja neupitna.

Dakle, izlazak SDP iz koalicije označiće početak kraja izopačene vladavine DPS himere. Da li SDP ima tu snagu i mudrost? Da li su zbilja dobili šamar zvani rascjep ili je sve samo predizborni performans? Đavo će ga znati. Podzemne igre iliti htonske rituale DPS-a nikad ne treba zanemariti. Kraj terora ili nastavak agonije?

 

Duško Kovačević, kolumnista
Rizična predviđanja

– Nezahvalno je i rizično upuštati se u predviđanja događaja koji će uslijediti na crnogorskoj političkoj sceni, pogotovo kada je riječ o tom kauzalnom odnosu uzmeđu DPS-a i SDP-a, jer on od početka nastanjuje prostor nezakonomjernog, antipolitičkog i lično interesnog.

Osim toga, stara je istina da ništa tako snažno i konzistentno ne veže (okoštava) kao saučestvovanje u inkriminisanom, pa otud moram izraziti čuđenje pred tom „optimističkom” i preuranjenom najavom već izvjesnog raskida te ipak tragične koalicije. Akcenat se stavlja na čudesno dok se stvarnost iskrivljuje i prerušava.

To naše iluzorno, često i fantazmagorično iščekivanje alternativne realnosti, tog povoljnog obrta sa SDP-om kao njegovim nosiocem, neodoljivo podsjeća na Frojdovu analizu snova gdje je Cenzura mehanizam koji dozvoljava da se u san pretoče samo sadržaji koji su snivaču prijatni. A nigdje se tako strasno ne sanja kao u dugim autokratijama.

S druge strane, nemoguće je ne upitati se – kakvu društvenu težinu i značaj danas nosi prepolovljeni SDP na granici cenzusa, načet i prilično sklon nastavku disolucije, inerciji urušavanja? Nije to više ni približno ona socijaldemokratija iz 2012. koja je imala solidnu potporu u crnogorskom glasačkom tijelu.

SDP je danas politički leš na vrelom suncu sopstvene hipokrizije i raspolućenosti, i teško je zamisliti da će vitalnu snagu potražiti silaskom u razjedinjeni opozicioni pakao koji je kao takav obesmislio svaki ozbiljniji transfer od režima ka opoziciji.

I na kraju da odgovorim na inicijalno pitanje Monitora, iako se odgovor naslućuje kroz prethodno rečeno: Ne smatram da ovakav SDP Crnoj Gori može donijeti više išta dobro i bitno. A kada je to i mogao, on je nažalost ojačao Đukanovića, a ne Crnu Goru.

Ognjen Jovović, predsjednik Skupštine Pokreta za neutralnost
Raskid je neminovan

– Politička scena u Crnoj Gori nikad kompleksnija, s tim što je najveći stepen homogenosti zadržao vladajući DPS. Ovako stanje treba uzeti u obzir kada je u pitanju eventualni (iako nas iskustvo uči da je deluzija da SDP napusti DPS) izlazak SDP-a iz vladajuće koalicije. Takođe, a to je čini se najpresudnija stvar, pitanje NATO integracija gotovo da determiniše naš javni prostor. Dovoljno je da se sjetimo ,,Rasmunsenovog ne”, koje se čekalo da bi se konsituisala vlast u Podgorici. Nakon toga ,,ne” koalicija između DPS-a i SDP-a je opstala, s obzirom na to da je NATO bio jedini alibi ili garant njenog opstanka.

Sada su stvari malo drugačije. DPS nije više imun na konstantne sabotaže i kritike SDP-a i razbijajući SDP našao je Krivokapićevom taboru zamjenu. Naravno, u liku Ivana Brajovića. Stoga, mišljenja sam da će koalicija opstati do decembra. Naime, ukoliko Crna Gora dobije poziv za članstvo u NATO, DPS-u više SDP neće ni biti potreban. Suprotni scenario (a to možda i paradoksalno zvuči) išao bi direktno naruku Ranku Krivokapiću, kao i cjelokupnoj opoziciji, koji bi u Đukanoviću našao glavnog krivca za taj spoljnopolitički neuspjeh. Uz taj neuspjeh Đukanoviću bi se, što je i opravdano, prišile sve afere, ekonomski promašaji, jako nizak stepen reformi na polju vladavine prava itd., što bi uslovilo moguće i pucanje DPS-a na narednim izborima.

Iz ove perspektive ova tvrdnja zvuči isuviše ,,optimistično”, budući da opozicija izgleda nikad heterogenija. Uprkos tome, taj scenario je moguć, pogotovo ako imamo u vidu promjene izbornog procesa kada je u pitanju elektronska identifikacija birača.

Summa summarum cijele priče svodi se na rasplet spoljnopolitičkih zapleta. Po mom dubokom uvjerenju, raskid u vladajućoj garnituri je neminovan. Međutim, tek ako ne dobijemo poziv pomenuti raskid bi donio benefite za zemlju. Svaka ostala kombinacija bi bila potpuno neosjetna.

MARINA VUJAČIĆ, UDRUŽENJE MLADIH SA HENDIKEPOM CRNE GORE
Teško se odreći privilegija

Ne bih sa sigurnošću mogla da tvrdim da li će se raskinuti koalicija DPS-SDP jer i pored političkih i u posljednje vrijeme i ličnih trvenja i neslaganja mnogih unutar ove koalicije ni jedna ni druga strana neće biti u stanju da se odrekne dugogodišnjih privilegija, brojnih beneficija i ,,osjećaja” vladanja. I jedna i druga strana koalicije neko vrijeme, posebno od osnivanja Socijaldemokrata Crne Gore, kalkuliše s kim će dalje. Ukoliko SDP, a prije svega njihov lider, procijeni da sa partijama iz opozicije može osvojiti vlast, lako će se otcijepiti od DPS-a. Međutim, to isto može uraditi i DPS s dijelom sadašnje opozicije i tako zadržati vlast i na neki način se ,,osvetiti SDP za loše vladanje”.

Na crnogorskoj političkoj sceni su očigledna međusobna nepodnošenja lidera i drugih predstavnika partija i sve je teže izvjesna i saradnja sadašnje opozicije između sebe, kao i sa novoformiranim partijama, posebno Demokratama i Socijaldemokratama. Neke od tih partija, kao što su Socijademokrate i CDU, su svakako, reklo bi se, bliže DPS-u nego opoziciji. Stoga, iako se raspadne koalicija na vlasti, ne mora značiti da će se desiti neke značajnije promjene za Crnu Goru, odnosno njene građane, jer se time neće postići smenjivost vlasti. Karakteristično je da sadašnja koalicija živi od ,,istorijskih rezultata”, kao što su referendum 2006, započinjanje procesa pregovora sa EU 2012. i slično, i sve te značajnije datume i događaje i jedni i drugi pripisuju sebi. To isto se sada dešava i sa učlanjenjem u NATO i ukoliko dobijemo poziv ove godine i DPS i SDP će to predstaviti kao lični uspjeh i rezultat. Međutim, i u tim, ali i u svakodnevnim procesima se i jedni i drugi odaljavaju od građana i sve više zaboravljaju da njih predstavljaju, pa je moguće da se promjene dese ukoliko, pod pritiskom međunarodne zajednice, dođe do rezultata u oblasti organizovanog kriminala i korupcije i na taj način se ,,osvijeste” građani i izbore se za promjene i smjenjivost vlasti.

VESKO PEJAK, INSTITUT ALTERNATIVA
Ne vjerujem da će do toga doći

Socijaldemokratska partija neće raskinuti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista. Iako postoji jak društveni interes da se to desi, mala je vjerovatnoća da će zaista do toga doći. Društveni interes je jedno, dok je u ovom slučaju LIČNI interes potpuno druga stvar. Ne treba zaboraviti da su te dvije partije već 15 godina ZAJEDNO u vlasti. Za tih 15 godina oni su do sada uvijek bili ,,ruka spasa” DPS-u. Za to vrijeme su uspjeli da pored saradnje na institucionalnom nivou razviju i LIČNU saradnju. Mnogi članovi familija ljudi iz SDP-a su na intervencije ljudi iz DPS-a dobijali državne poslove. Ta simbioza je trajala tako dugo da je sada gotovo nemoguće razlikovati člana SDP-a od člana DPS-a.

To je jedan dio problema, drugi je savršena kontrola članova SDP-a koja se ostvaruje preko ANB-a. Dobar dio članova SDP-a je za ovih 15 godina uspio da ,,zaradi” podebeo dosije u ANB-u. Ako bi pokušali da naprave ,,preokret” u svojim stavovima, to bi za jedan dio njih značilo suočavanje sa zakonom. Njih zakon sada ne dira, jer je interes DPS-a da savršeno kontroliše ,,sistem”, a ne da kažnjava prestupnike. Ako dođe (hipotetički) do situacije da se SDP odluči na takav očajnički potez – to neće značiti mnogo. ,,Opozicija” je razbijena na komadiće i ne bi umjeli da iskoriste pometnju u DPS-u. Do sada je DPS mnogo puta dao priliku ,,opoziciji” da iskoristi momenat i zada jak udarac, međutim oni nijesu bili zainteresovani da to i iskoriste. Trenutno je najbolji posao u Crnoj Gori biti ,,opozicija”.

Koje je rješenje onda za ovu situaciju? Jedino rješenje je da slobodni pojedinci iz Skupštine organizuju parlamentarnu krizu neposlušnošću UNUTAR te institucije. To bi skrenulo pažnju javnosti na stanje u našem društvu. Ako bi se ti ljudi udružili oko ideje PROMJENA, siguran sam da bi to dalo jače rezultate nego što očekujem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo