Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Početak kraja

Objavljeno prije

na

Da li će Socijaldemokratska partija raskinuti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista i šta bi to, ako se desi, značilo za Crnu Goru?

Boris Marić, viši pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje
Važan, ali nedovoljan potez da se ugrozi DPS

– Sam sukob u vladajućoj koaliciji, sudeći po intenzitetu međusobnih optuživanja, kreće se ka sigurnom razlazu, i to daje određenu i potrebnu dinamiku crnogorskoj političkoj sceni. Ipak, konačni razlaz ne treba očekivati prije eventualne pozivnice za NATO, niti prije raspisivinja izbora, bili oni prijevremeni ili redovni.

SDP-u je od primarnog političkog značaja da eventualnu pozivnicu za NATO dočeka u vlasti i time sebi obezbijedi poziciju sa koje će ,,podijeliti” zasluge za približavanje ostvarenju jednog od dva spoljnopolitička prioriteta Vlade Crne Gore. Važno je naglasiti da i DPS i SDP politički taktiziraju sa ciljem da izbore dočekaju kao vlast, kroz mogućnost korišćenja različitih resursa, kako bi imali bolju osnovu za izbore. Međutim dinamika i kontinuitet sukoba nakon odluke o pozivnici za NATO, kakva god ona bude, može dovesti do ubrzanja razlaza u vladajućoj koaliciji, što će prouzrokovati dalje uspostavljanje drugačijih odnosa i saveza na političkoj sceni, iako izlazak SDP-a iz koalicije sa DPS-om ne mora značajnije promijeniti odnos snaga. Potrebno je mnogo raditi na polju unapređenja infrastrukturnog, pa i demokratskog kapaciteta opozicionih subjekata, kako bi se uspostavila neophodna koordinacija sa jasnim ciljem, programom i metodom za smjenu vlasti. U toj postavci izlazak SDP-a iz vlasti jeste veoma važan i može biti ohrabrenje, ali nije dovoljan da konačno ugrozi vladajući DPS i njegove saveznike.

 

Tatjana Bečanović, profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Kraj terora ili nastavak agonije

– Po ko zna koji put oči Crne Gore uperene su u SDP. Da li će žrtvovati svoju volju za moć, svoju strast za vladanjem i raskinuti koaliciju sa DPS-om? Pad Vlade, kako to dobro zvuči, opet se rodila nada da će se okončati teror DPS-a i njihovih falsifikovanih kadrova.

DPS himera – mitsko čudovište hranjeno našim strahom i bespogovornom poslušnošću, zadriglo je od političke bahatosti; guta sve svoje koalicione partnere, otima im identitet pa oni postaju samo krpa za čišćenje političkog gliba. Lavlja glava crnogorske himere oličava nezasitu glad za vladanjem, koja proždire sve društvene odnose i uspostavlja tiraniju kao jedini oblik komunikacije u izopačenom hronotopu totalitarnog režima. Jedino je njihova koalicija s mrakom podzemlja neupitna.

Dakle, izlazak SDP iz koalicije označiće početak kraja izopačene vladavine DPS himere. Da li SDP ima tu snagu i mudrost? Da li su zbilja dobili šamar zvani rascjep ili je sve samo predizborni performans? Đavo će ga znati. Podzemne igre iliti htonske rituale DPS-a nikad ne treba zanemariti. Kraj terora ili nastavak agonije?

 

Duško Kovačević, kolumnista
Rizična predviđanja

– Nezahvalno je i rizično upuštati se u predviđanja događaja koji će uslijediti na crnogorskoj političkoj sceni, pogotovo kada je riječ o tom kauzalnom odnosu uzmeđu DPS-a i SDP-a, jer on od početka nastanjuje prostor nezakonomjernog, antipolitičkog i lično interesnog.

Osim toga, stara je istina da ništa tako snažno i konzistentno ne veže (okoštava) kao saučestvovanje u inkriminisanom, pa otud moram izraziti čuđenje pred tom „optimističkom” i preuranjenom najavom već izvjesnog raskida te ipak tragične koalicije. Akcenat se stavlja na čudesno dok se stvarnost iskrivljuje i prerušava.

To naše iluzorno, često i fantazmagorično iščekivanje alternativne realnosti, tog povoljnog obrta sa SDP-om kao njegovim nosiocem, neodoljivo podsjeća na Frojdovu analizu snova gdje je Cenzura mehanizam koji dozvoljava da se u san pretoče samo sadržaji koji su snivaču prijatni. A nigdje se tako strasno ne sanja kao u dugim autokratijama.

S druge strane, nemoguće je ne upitati se – kakvu društvenu težinu i značaj danas nosi prepolovljeni SDP na granici cenzusa, načet i prilično sklon nastavku disolucije, inerciji urušavanja? Nije to više ni približno ona socijaldemokratija iz 2012. koja je imala solidnu potporu u crnogorskom glasačkom tijelu.

SDP je danas politički leš na vrelom suncu sopstvene hipokrizije i raspolućenosti, i teško je zamisliti da će vitalnu snagu potražiti silaskom u razjedinjeni opozicioni pakao koji je kao takav obesmislio svaki ozbiljniji transfer od režima ka opoziciji.

I na kraju da odgovorim na inicijalno pitanje Monitora, iako se odgovor naslućuje kroz prethodno rečeno: Ne smatram da ovakav SDP Crnoj Gori može donijeti više išta dobro i bitno. A kada je to i mogao, on je nažalost ojačao Đukanovića, a ne Crnu Goru.

Ognjen Jovović, predsjednik Skupštine Pokreta za neutralnost
Raskid je neminovan

– Politička scena u Crnoj Gori nikad kompleksnija, s tim što je najveći stepen homogenosti zadržao vladajući DPS. Ovako stanje treba uzeti u obzir kada je u pitanju eventualni (iako nas iskustvo uči da je deluzija da SDP napusti DPS) izlazak SDP-a iz vladajuće koalicije. Takođe, a to je čini se najpresudnija stvar, pitanje NATO integracija gotovo da determiniše naš javni prostor. Dovoljno je da se sjetimo ,,Rasmunsenovog ne”, koje se čekalo da bi se konsituisala vlast u Podgorici. Nakon toga ,,ne” koalicija između DPS-a i SDP-a je opstala, s obzirom na to da je NATO bio jedini alibi ili garant njenog opstanka.

Sada su stvari malo drugačije. DPS nije više imun na konstantne sabotaže i kritike SDP-a i razbijajući SDP našao je Krivokapićevom taboru zamjenu. Naravno, u liku Ivana Brajovića. Stoga, mišljenja sam da će koalicija opstati do decembra. Naime, ukoliko Crna Gora dobije poziv za članstvo u NATO, DPS-u više SDP neće ni biti potreban. Suprotni scenario (a to možda i paradoksalno zvuči) išao bi direktno naruku Ranku Krivokapiću, kao i cjelokupnoj opoziciji, koji bi u Đukanoviću našao glavnog krivca za taj spoljnopolitički neuspjeh. Uz taj neuspjeh Đukanoviću bi se, što je i opravdano, prišile sve afere, ekonomski promašaji, jako nizak stepen reformi na polju vladavine prava itd., što bi uslovilo moguće i pucanje DPS-a na narednim izborima.

Iz ove perspektive ova tvrdnja zvuči isuviše ,,optimistično”, budući da opozicija izgleda nikad heterogenija. Uprkos tome, taj scenario je moguć, pogotovo ako imamo u vidu promjene izbornog procesa kada je u pitanju elektronska identifikacija birača.

Summa summarum cijele priče svodi se na rasplet spoljnopolitičkih zapleta. Po mom dubokom uvjerenju, raskid u vladajućoj garnituri je neminovan. Međutim, tek ako ne dobijemo poziv pomenuti raskid bi donio benefite za zemlju. Svaka ostala kombinacija bi bila potpuno neosjetna.

MARINA VUJAČIĆ, UDRUŽENJE MLADIH SA HENDIKEPOM CRNE GORE
Teško se odreći privilegija

Ne bih sa sigurnošću mogla da tvrdim da li će se raskinuti koalicija DPS-SDP jer i pored političkih i u posljednje vrijeme i ličnih trvenja i neslaganja mnogih unutar ove koalicije ni jedna ni druga strana neće biti u stanju da se odrekne dugogodišnjih privilegija, brojnih beneficija i ,,osjećaja” vladanja. I jedna i druga strana koalicije neko vrijeme, posebno od osnivanja Socijaldemokrata Crne Gore, kalkuliše s kim će dalje. Ukoliko SDP, a prije svega njihov lider, procijeni da sa partijama iz opozicije može osvojiti vlast, lako će se otcijepiti od DPS-a. Međutim, to isto može uraditi i DPS s dijelom sadašnje opozicije i tako zadržati vlast i na neki način se ,,osvetiti SDP za loše vladanje”.

Na crnogorskoj političkoj sceni su očigledna međusobna nepodnošenja lidera i drugih predstavnika partija i sve je teže izvjesna i saradnja sadašnje opozicije između sebe, kao i sa novoformiranim partijama, posebno Demokratama i Socijaldemokratama. Neke od tih partija, kao što su Socijademokrate i CDU, su svakako, reklo bi se, bliže DPS-u nego opoziciji. Stoga, iako se raspadne koalicija na vlasti, ne mora značiti da će se desiti neke značajnije promjene za Crnu Goru, odnosno njene građane, jer se time neće postići smenjivost vlasti. Karakteristično je da sadašnja koalicija živi od ,,istorijskih rezultata”, kao što su referendum 2006, započinjanje procesa pregovora sa EU 2012. i slično, i sve te značajnije datume i događaje i jedni i drugi pripisuju sebi. To isto se sada dešava i sa učlanjenjem u NATO i ukoliko dobijemo poziv ove godine i DPS i SDP će to predstaviti kao lični uspjeh i rezultat. Međutim, i u tim, ali i u svakodnevnim procesima se i jedni i drugi odaljavaju od građana i sve više zaboravljaju da njih predstavljaju, pa je moguće da se promjene dese ukoliko, pod pritiskom međunarodne zajednice, dođe do rezultata u oblasti organizovanog kriminala i korupcije i na taj način se ,,osvijeste” građani i izbore se za promjene i smjenjivost vlasti.

VESKO PEJAK, INSTITUT ALTERNATIVA
Ne vjerujem da će do toga doći

Socijaldemokratska partija neće raskinuti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista. Iako postoji jak društveni interes da se to desi, mala je vjerovatnoća da će zaista do toga doći. Društveni interes je jedno, dok je u ovom slučaju LIČNI interes potpuno druga stvar. Ne treba zaboraviti da su te dvije partije već 15 godina ZAJEDNO u vlasti. Za tih 15 godina oni su do sada uvijek bili ,,ruka spasa” DPS-u. Za to vrijeme su uspjeli da pored saradnje na institucionalnom nivou razviju i LIČNU saradnju. Mnogi članovi familija ljudi iz SDP-a su na intervencije ljudi iz DPS-a dobijali državne poslove. Ta simbioza je trajala tako dugo da je sada gotovo nemoguće razlikovati člana SDP-a od člana DPS-a.

To je jedan dio problema, drugi je savršena kontrola članova SDP-a koja se ostvaruje preko ANB-a. Dobar dio članova SDP-a je za ovih 15 godina uspio da ,,zaradi” podebeo dosije u ANB-u. Ako bi pokušali da naprave ,,preokret” u svojim stavovima, to bi za jedan dio njih značilo suočavanje sa zakonom. Njih zakon sada ne dira, jer je interes DPS-a da savršeno kontroliše ,,sistem”, a ne da kažnjava prestupnike. Ako dođe (hipotetički) do situacije da se SDP odluči na takav očajnički potez – to neće značiti mnogo. ,,Opozicija” je razbijena na komadiće i ne bi umjeli da iskoriste pometnju u DPS-u. Do sada je DPS mnogo puta dao priliku ,,opoziciji” da iskoristi momenat i zada jak udarac, međutim oni nijesu bili zainteresovani da to i iskoriste. Trenutno je najbolji posao u Crnoj Gori biti ,,opozicija”.

Koje je rješenje onda za ovu situaciju? Jedino rješenje je da slobodni pojedinci iz Skupštine organizuju parlamentarnu krizu neposlušnošću UNUTAR te institucije. To bi skrenulo pažnju javnosti na stanje u našem društvu. Ako bi se ti ljudi udružili oko ideje PROMJENA, siguran sam da bi to dalo jače rezultate nego što očekujem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo