Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Početak kraja

Objavljeno prije

na

Da li će Socijaldemokratska partija raskinuti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista i šta bi to, ako se desi, značilo za Crnu Goru?

Boris Marić, viši pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje
Važan, ali nedovoljan potez da se ugrozi DPS

– Sam sukob u vladajućoj koaliciji, sudeći po intenzitetu međusobnih optuživanja, kreće se ka sigurnom razlazu, i to daje određenu i potrebnu dinamiku crnogorskoj političkoj sceni. Ipak, konačni razlaz ne treba očekivati prije eventualne pozivnice za NATO, niti prije raspisivinja izbora, bili oni prijevremeni ili redovni.

SDP-u je od primarnog političkog značaja da eventualnu pozivnicu za NATO dočeka u vlasti i time sebi obezbijedi poziciju sa koje će ,,podijeliti” zasluge za približavanje ostvarenju jednog od dva spoljnopolitička prioriteta Vlade Crne Gore. Važno je naglasiti da i DPS i SDP politički taktiziraju sa ciljem da izbore dočekaju kao vlast, kroz mogućnost korišćenja različitih resursa, kako bi imali bolju osnovu za izbore. Međutim dinamika i kontinuitet sukoba nakon odluke o pozivnici za NATO, kakva god ona bude, može dovesti do ubrzanja razlaza u vladajućoj koaliciji, što će prouzrokovati dalje uspostavljanje drugačijih odnosa i saveza na političkoj sceni, iako izlazak SDP-a iz koalicije sa DPS-om ne mora značajnije promijeniti odnos snaga. Potrebno je mnogo raditi na polju unapređenja infrastrukturnog, pa i demokratskog kapaciteta opozicionih subjekata, kako bi se uspostavila neophodna koordinacija sa jasnim ciljem, programom i metodom za smjenu vlasti. U toj postavci izlazak SDP-a iz vlasti jeste veoma važan i može biti ohrabrenje, ali nije dovoljan da konačno ugrozi vladajući DPS i njegove saveznike.

 

Tatjana Bečanović, profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Kraj terora ili nastavak agonije

– Po ko zna koji put oči Crne Gore uperene su u SDP. Da li će žrtvovati svoju volju za moć, svoju strast za vladanjem i raskinuti koaliciju sa DPS-om? Pad Vlade, kako to dobro zvuči, opet se rodila nada da će se okončati teror DPS-a i njihovih falsifikovanih kadrova.

DPS himera – mitsko čudovište hranjeno našim strahom i bespogovornom poslušnošću, zadriglo je od političke bahatosti; guta sve svoje koalicione partnere, otima im identitet pa oni postaju samo krpa za čišćenje političkog gliba. Lavlja glava crnogorske himere oličava nezasitu glad za vladanjem, koja proždire sve društvene odnose i uspostavlja tiraniju kao jedini oblik komunikacije u izopačenom hronotopu totalitarnog režima. Jedino je njihova koalicija s mrakom podzemlja neupitna.

Dakle, izlazak SDP iz koalicije označiće početak kraja izopačene vladavine DPS himere. Da li SDP ima tu snagu i mudrost? Da li su zbilja dobili šamar zvani rascjep ili je sve samo predizborni performans? Đavo će ga znati. Podzemne igre iliti htonske rituale DPS-a nikad ne treba zanemariti. Kraj terora ili nastavak agonije?

 

Duško Kovačević, kolumnista
Rizična predviđanja

– Nezahvalno je i rizično upuštati se u predviđanja događaja koji će uslijediti na crnogorskoj političkoj sceni, pogotovo kada je riječ o tom kauzalnom odnosu uzmeđu DPS-a i SDP-a, jer on od početka nastanjuje prostor nezakonomjernog, antipolitičkog i lično interesnog.

Osim toga, stara je istina da ništa tako snažno i konzistentno ne veže (okoštava) kao saučestvovanje u inkriminisanom, pa otud moram izraziti čuđenje pred tom „optimističkom” i preuranjenom najavom već izvjesnog raskida te ipak tragične koalicije. Akcenat se stavlja na čudesno dok se stvarnost iskrivljuje i prerušava.

To naše iluzorno, često i fantazmagorično iščekivanje alternativne realnosti, tog povoljnog obrta sa SDP-om kao njegovim nosiocem, neodoljivo podsjeća na Frojdovu analizu snova gdje je Cenzura mehanizam koji dozvoljava da se u san pretoče samo sadržaji koji su snivaču prijatni. A nigdje se tako strasno ne sanja kao u dugim autokratijama.

S druge strane, nemoguće je ne upitati se – kakvu društvenu težinu i značaj danas nosi prepolovljeni SDP na granici cenzusa, načet i prilično sklon nastavku disolucije, inerciji urušavanja? Nije to više ni približno ona socijaldemokratija iz 2012. koja je imala solidnu potporu u crnogorskom glasačkom tijelu.

SDP je danas politički leš na vrelom suncu sopstvene hipokrizije i raspolućenosti, i teško je zamisliti da će vitalnu snagu potražiti silaskom u razjedinjeni opozicioni pakao koji je kao takav obesmislio svaki ozbiljniji transfer od režima ka opoziciji.

I na kraju da odgovorim na inicijalno pitanje Monitora, iako se odgovor naslućuje kroz prethodno rečeno: Ne smatram da ovakav SDP Crnoj Gori može donijeti više išta dobro i bitno. A kada je to i mogao, on je nažalost ojačao Đukanovića, a ne Crnu Goru.

Ognjen Jovović, predsjednik Skupštine Pokreta za neutralnost
Raskid je neminovan

– Politička scena u Crnoj Gori nikad kompleksnija, s tim što je najveći stepen homogenosti zadržao vladajući DPS. Ovako stanje treba uzeti u obzir kada je u pitanju eventualni (iako nas iskustvo uči da je deluzija da SDP napusti DPS) izlazak SDP-a iz vladajuće koalicije. Takođe, a to je čini se najpresudnija stvar, pitanje NATO integracija gotovo da determiniše naš javni prostor. Dovoljno je da se sjetimo ,,Rasmunsenovog ne”, koje se čekalo da bi se konsituisala vlast u Podgorici. Nakon toga ,,ne” koalicija između DPS-a i SDP-a je opstala, s obzirom na to da je NATO bio jedini alibi ili garant njenog opstanka.

Sada su stvari malo drugačije. DPS nije više imun na konstantne sabotaže i kritike SDP-a i razbijajući SDP našao je Krivokapićevom taboru zamjenu. Naravno, u liku Ivana Brajovića. Stoga, mišljenja sam da će koalicija opstati do decembra. Naime, ukoliko Crna Gora dobije poziv za članstvo u NATO, DPS-u više SDP neće ni biti potreban. Suprotni scenario (a to možda i paradoksalno zvuči) išao bi direktno naruku Ranku Krivokapiću, kao i cjelokupnoj opoziciji, koji bi u Đukanoviću našao glavnog krivca za taj spoljnopolitički neuspjeh. Uz taj neuspjeh Đukanoviću bi se, što je i opravdano, prišile sve afere, ekonomski promašaji, jako nizak stepen reformi na polju vladavine prava itd., što bi uslovilo moguće i pucanje DPS-a na narednim izborima.

Iz ove perspektive ova tvrdnja zvuči isuviše ,,optimistično”, budući da opozicija izgleda nikad heterogenija. Uprkos tome, taj scenario je moguć, pogotovo ako imamo u vidu promjene izbornog procesa kada je u pitanju elektronska identifikacija birača.

Summa summarum cijele priče svodi se na rasplet spoljnopolitičkih zapleta. Po mom dubokom uvjerenju, raskid u vladajućoj garnituri je neminovan. Međutim, tek ako ne dobijemo poziv pomenuti raskid bi donio benefite za zemlju. Svaka ostala kombinacija bi bila potpuno neosjetna.

MARINA VUJAČIĆ, UDRUŽENJE MLADIH SA HENDIKEPOM CRNE GORE
Teško se odreći privilegija

Ne bih sa sigurnošću mogla da tvrdim da li će se raskinuti koalicija DPS-SDP jer i pored političkih i u posljednje vrijeme i ličnih trvenja i neslaganja mnogih unutar ove koalicije ni jedna ni druga strana neće biti u stanju da se odrekne dugogodišnjih privilegija, brojnih beneficija i ,,osjećaja” vladanja. I jedna i druga strana koalicije neko vrijeme, posebno od osnivanja Socijaldemokrata Crne Gore, kalkuliše s kim će dalje. Ukoliko SDP, a prije svega njihov lider, procijeni da sa partijama iz opozicije može osvojiti vlast, lako će se otcijepiti od DPS-a. Međutim, to isto može uraditi i DPS s dijelom sadašnje opozicije i tako zadržati vlast i na neki način se ,,osvetiti SDP za loše vladanje”.

Na crnogorskoj političkoj sceni su očigledna međusobna nepodnošenja lidera i drugih predstavnika partija i sve je teže izvjesna i saradnja sadašnje opozicije između sebe, kao i sa novoformiranim partijama, posebno Demokratama i Socijaldemokratama. Neke od tih partija, kao što su Socijademokrate i CDU, su svakako, reklo bi se, bliže DPS-u nego opoziciji. Stoga, iako se raspadne koalicija na vlasti, ne mora značiti da će se desiti neke značajnije promjene za Crnu Goru, odnosno njene građane, jer se time neće postići smenjivost vlasti. Karakteristično je da sadašnja koalicija živi od ,,istorijskih rezultata”, kao što su referendum 2006, započinjanje procesa pregovora sa EU 2012. i slično, i sve te značajnije datume i događaje i jedni i drugi pripisuju sebi. To isto se sada dešava i sa učlanjenjem u NATO i ukoliko dobijemo poziv ove godine i DPS i SDP će to predstaviti kao lični uspjeh i rezultat. Međutim, i u tim, ali i u svakodnevnim procesima se i jedni i drugi odaljavaju od građana i sve više zaboravljaju da njih predstavljaju, pa je moguće da se promjene dese ukoliko, pod pritiskom međunarodne zajednice, dođe do rezultata u oblasti organizovanog kriminala i korupcije i na taj način se ,,osvijeste” građani i izbore se za promjene i smjenjivost vlasti.

VESKO PEJAK, INSTITUT ALTERNATIVA
Ne vjerujem da će do toga doći

Socijaldemokratska partija neće raskinuti koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista. Iako postoji jak društveni interes da se to desi, mala je vjerovatnoća da će zaista do toga doći. Društveni interes je jedno, dok je u ovom slučaju LIČNI interes potpuno druga stvar. Ne treba zaboraviti da su te dvije partije već 15 godina ZAJEDNO u vlasti. Za tih 15 godina oni su do sada uvijek bili ,,ruka spasa” DPS-u. Za to vrijeme su uspjeli da pored saradnje na institucionalnom nivou razviju i LIČNU saradnju. Mnogi članovi familija ljudi iz SDP-a su na intervencije ljudi iz DPS-a dobijali državne poslove. Ta simbioza je trajala tako dugo da je sada gotovo nemoguće razlikovati člana SDP-a od člana DPS-a.

To je jedan dio problema, drugi je savršena kontrola članova SDP-a koja se ostvaruje preko ANB-a. Dobar dio članova SDP-a je za ovih 15 godina uspio da ,,zaradi” podebeo dosije u ANB-u. Ako bi pokušali da naprave ,,preokret” u svojim stavovima, to bi za jedan dio njih značilo suočavanje sa zakonom. Njih zakon sada ne dira, jer je interes DPS-a da savršeno kontroliše ,,sistem”, a ne da kažnjava prestupnike. Ako dođe (hipotetički) do situacije da se SDP odluči na takav očajnički potez – to neće značiti mnogo. ,,Opozicija” je razbijena na komadiće i ne bi umjeli da iskoriste pometnju u DPS-u. Do sada je DPS mnogo puta dao priliku ,,opoziciji” da iskoristi momenat i zada jak udarac, međutim oni nijesu bili zainteresovani da to i iskoriste. Trenutno je najbolji posao u Crnoj Gori biti ,,opozicija”.

Koje je rješenje onda za ovu situaciju? Jedino rješenje je da slobodni pojedinci iz Skupštine organizuju parlamentarnu krizu neposlušnošću UNUTAR te institucije. To bi skrenulo pažnju javnosti na stanje u našem društvu. Ako bi se ti ljudi udružili oko ideje PROMJENA, siguran sam da bi to dalo jače rezultate nego što očekujem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo