Informacije o onome što se dešavalo minulih mjeseci u kolašinskoj fabrici za flaširanje vode Aqua Monta, koju kontroliše Atlas grupa Duška Kneževića s povezanim firmama iz inostranstva, do javnosti su teško dopirale. Radnicima je, pod prijetnjom otkaza poslodavac zabranio svaku komunikaciju s novinarima, pa su oni anonimnim izjavama tek ponekad pristajali da objasne u kakvim uslovima rade. Prošlog ljeta u tajnosti su i štrajkovali. U fabrici su minulih godina nekoliko puta smjenjivani direktori, pogoni bili zatvoreni mjesecima, inspekcija rada pisala kazne, a da nijedno zvanična informacija o tome nije saopštena. I dok su radnici ponekad medijima govorili o, kako su tvrdili, sve goroj situaciji u preduzeću, višemjesečnom kašnjenju plata i neplaćanju poreza i doprinosa, Nebojša Šofran, predsjednik upravnog odbora pohvalio se kako su Atlas grupi ,,radnici na prvom mjestu”. Prema njegovim riječima, i u vrijeme ekonomske krize, fabrika je zadržala nivo ličnih dohodaka znatno iznad prosjeka.
,,Kako je ta investicija veoma bitna za nas, uložili smo velike napore da unapredimo poslovanje, uključujući i određene kadrovske promjene”, kazao je on u vrijeme kada je za novog direktora fabrike imenovan Jozo Maljević.
Minulog mjeseca Maljević je smijenjen, a dok je bio na funkciji direktora fabrika je više bila zatvorena nego što je radila. Novi izvršni direktor Aqua Monte je Miroslav Cimbaljević.
U Lipovu se od prije dva mjeseca ponovo flašira voda, a višemjesečna dugovanja radnicima za neisplaćene zarade u nekoliko navrata proteklih mjeseci pokrivali su bonovima za trgovinu u marketima.
Tokom februara devet zaposlenih radnika iz distributivnog centra fabrike u Podgorici, među kojima je bio direktor Maljević, imali su mogućnost da u jednom podgoričkom marketu trguju do iznosa od 200 eura. Prema zbirnom zaduženju u tom marketu devetoro zaposlenih trgovalo je za ukupno 1.534 eura. U julu prošle godine zaposleni su kratkotrajnom obustavom rada prinudili su poslodavce da im isplate po jednu zaradu.
Još neuspješniji direktor od Maljevića, tvrde radnici, bio je njegov prethodnik Goran Rakočević, koji je kao kadar Demokratskog fronta (DF) sada sekretar za finansije u lokalnoj upravi.
Jedan od bivših zaposlenih kaže za Monitor da su fabriku uništili nestručni direktori i javašluk radnika.
,,Naravno da su sada u teškoj situaciji, ali su prvih šest godina poslovanja bili više nego zadovoljni. Primali su plate veće nego ljekari u kolašinskom Domu zdravlja ili gimnazijski profesori, a godišnje su jedva 60 dana bili na poslu. Tada niko nikoga nije kritikovao. Veliki broj radnika u distributivnom centru u Podgorici, takođe je doprinio neuspješnom poslovanju. Na moment mi se činilo da pojedini direktori sve čine da unište fabriku”, kaže sagovornik Monitora.
Problemi su, podsjeća on, došli kasnije, a opet nije bilo nikog dovoljno stručnog da pomogne ozdravljenju preduzeća koje je polako tonulo. Sa prvim kašnjenjem plata zaposleni su pozvali i inspekciju rada.
Ta inspekcija je krajem aprila prošle godine inicirala i pokretanje prekršajnog postupka protiv fabrike Lipovo i Rakočevića, kao odgovornog lica, zbog neuplaćivanja doprinosa. Firma je zbog toga dobila kaznu od 1.300 eura, a direktor od 1.400.
Blokadom računa vlasnici fabrike prinuđeni su da uplate poreze i doprinose, jer to nijesu činili od 2012. godine.
Iz Uprave za inspekcijske poslove prošle godine informisali su novinare da je inspekcijski nadzor u fabrici obavljan u kontinuitetu od 16. aprila 2013. godine, kako na inicijativu inspektora, tako i po zahtjevima zaposlenih.
Iz Uprave su tada kazali da poslodavac duguje doprinose na zarade za 32 zaposlena od januara 2012. godine. To je konstatovano zapisnicima iz aprila i juna sljedeće godine, a kasnije je nadzor pokrenula Poreska uprava.
,,Ponovno pokretenje proizvodnje ulilo je nadu da fabrika nije u potpunom kolapsu, kako smo to imali utisak početkom godine. Proizvodnja vode je bila stala, mjesecima nijesmo primali zarade, a imovina kompanije je odavno založena zbog nevraćenog kredita. Nije bilo potrebne ambalaže za punjenje vode, a ni gasa čiji nedostatak može imati za posljedicu štetu i za mašine njemačke proizvodnje”, kaže jedan od 32 radnika, od kojih je desetak angažovano u distributivnom centru u Podgorici.
Prema njegovim riječima, u fabrici vode lako se ostaje bez posla, a sankcija za otkrivanje informacija o zaradama je otkaz. Ipak, tvrdi, zaposleni su nalazili načine da u javnost proture što je moguće više informacija o uslovima rada u tom preduzeću. Zaposleni su ranije tvrdili da u kolašinskoj kompaniji glavnu riječ vodi Nikola Gazivoda, iako je izvršni direktor u RR Gradnja, koja, takođe, pripada Atlas grupaciji.
A kada je 2006. godine otvorena, za fabriku je rečeno da je to projekat koji ne može propasti ili biti neisplativ. Bilo je najavljeno zapošljavanje više od 50 radnika, u dvije faze. Investicija je vrijedna 10 miliona eura, a polovina tog iznosa uložena je u postrojenje za flaširanje vode. Esploatiše se izvorište Ropušnica, ispod Sinjavine, na nadmorskoj visini od preko 1300 metara. Kapacitet fabrike je 12. 000 flaša na sat, odnosno 50 miliona litara godišnje. Fabrika ima i savremenu laboratoriju za mikrobiološka i hemijska ispitivanja.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice