Povežite se sa nama

OKO NAS

AQUA MONTA: U PITANJU OPSTANAK: Kolaps daleko od očiju javnosti

Objavljeno prije

na

Informacije o onome što se dešavalo minulih mjeseci u kolašinskoj fabrici za flaširanje vode Aqua Monta, koju kontroliše Atlas grupa Duška Kneževića s povezanim firmama iz inostranstva, do javnosti su teško dopirale. Radnicima je, pod prijetnjom otkaza poslodavac zabranio svaku komunikaciju s novinarima, pa su oni anonimnim izjavama tek ponekad pristajali da objasne u kakvim uslovima rade. Prošlog ljeta u tajnosti su i štrajkovali. U fabrici su minulih godina nekoliko puta smjenjivani direktori, pogoni bili zatvoreni mjesecima, inspekcija rada pisala kazne, a da nijedno zvanična informacija o tome nije saopštena. I dok su radnici ponekad medijima govorili o, kako su tvrdili, sve goroj situaciji u preduzeću, višemjesečnom kašnjenju plata i neplaćanju poreza i doprinosa, Nebojša Šofran, predsjednik upravnog odbora pohvalio se kako su Atlas grupi ,,radnici na prvom mjestu”. Prema njegovim riječima, i u vrijeme ekonomske krize, fabrika je zadržala nivo ličnih dohodaka znatno iznad prosjeka.

,,Kako je ta investicija veoma bitna za nas, uložili smo velike napore da unapredimo poslovanje, uključujući i određene kadrovske promjene”, kazao je on u vrijeme kada je za novog direktora fabrike imenovan Jozo Maljević.

Minulog mjeseca Maljević je smijenjen, a dok je bio na funkciji direktora fabrika je više bila zatvorena nego što je radila. Novi izvršni direktor Aqua Monte je Miroslav Cimbaljević.

U Lipovu se od prije dva mjeseca ponovo flašira voda, a višemjesečna dugovanja radnicima za neisplaćene zarade u nekoliko navrata proteklih mjeseci pokrivali su bonovima za trgovinu u marketima.

Tokom februara devet zaposlenih radnika iz distributivnog centra fabrike u Podgorici, među kojima je bio direktor Maljević, imali su mogućnost da u jednom podgoričkom marketu trguju do iznosa od 200 eura. Prema zbirnom zaduženju u tom marketu devetoro zaposlenih trgovalo je za ukupno 1.534 eura. U julu prošle godine zaposleni su kratkotrajnom obustavom rada prinudili su poslodavce da im isplate po jednu zaradu.

Još neuspješniji direktor od Maljevića, tvrde radnici, bio je njegov prethodnik Goran Rakočević, koji je kao kadar Demokratskog fronta (DF) sada sekretar za finansije u lokalnoj upravi.

Jedan od bivših zaposlenih kaže za Monitor da su fabriku uništili nestručni direktori i javašluk radnika.

,,Naravno da su sada u teškoj situaciji, ali su prvih šest godina poslovanja bili više nego zadovoljni. Primali su plate veće nego ljekari u kolašinskom Domu zdravlja ili gimnazijski profesori, a godišnje su jedva 60 dana bili na poslu. Tada niko nikoga nije kritikovao. Veliki broj radnika u distributivnom centru u Podgorici, takođe je doprinio neuspješnom poslovanju. Na moment mi se činilo da pojedini direktori sve čine da unište fabriku”, kaže sagovornik Monitora.

Problemi su, podsjeća on, došli kasnije, a opet nije bilo nikog dovoljno stručnog da pomogne ozdravljenju preduzeća koje je polako tonulo. Sa prvim kašnjenjem plata zaposleni su pozvali i inspekciju rada.

Ta inspekcija je krajem aprila prošle godine inicirala i pokretanje prekršajnog postupka protiv fabrike Lipovo i Rakočevića, kao odgovornog lica, zbog neuplaćivanja doprinosa. Firma je zbog toga dobila kaznu od 1.300 eura, a direktor od 1.400.

Blokadom računa vlasnici fabrike prinuđeni su da uplate poreze i doprinose, jer to nijesu činili od 2012. godine.

Iz Uprave za inspekcijske poslove prošle godine informisali su novinare da je inspekcijski nadzor u fabrici obavljan u kontinuitetu od 16. aprila 2013. godine, kako na inicijativu inspektora, tako i po zahtjevima zaposlenih.

Iz Uprave su tada kazali da poslodavac duguje doprinose na zarade za 32 zaposlena od januara 2012. godine. To je konstatovano zapisnicima iz aprila i juna sljedeće godine, a kasnije je nadzor pokrenula Poreska uprava.

,,Ponovno pokretenje proizvodnje ulilo je nadu da fabrika nije u potpunom kolapsu, kako smo to imali utisak početkom godine. Proizvodnja vode je bila stala, mjesecima nijesmo primali zarade, a imovina kompanije je odavno založena zbog nevraćenog kredita. Nije bilo potrebne ambalaže za punjenje vode, a ni gasa čiji nedostatak može imati za posljedicu štetu i za mašine njemačke proizvodnje”, kaže jedan od 32 radnika, od kojih je desetak angažovano u distributivnom centru u Podgorici.

Prema njegovim riječima, u fabrici vode lako se ostaje bez posla, a sankcija za otkrivanje informacija o zaradama je otkaz. Ipak, tvrdi, zaposleni su nalazili načine da u javnost proture što je moguće više informacija o uslovima rada u tom preduzeću. Zaposleni su ranije tvrdili da u kolašinskoj kompaniji glavnu riječ vodi Nikola Gazivoda, iako je izvršni direktor u RR Gradnja, koja, takođe, pripada Atlas grupaciji.

A kada je 2006. godine otvorena, za fabriku je rečeno da je to projekat koji ne može propasti ili biti neisplativ. Bilo je najavljeno zapošljavanje više od 50 radnika, u dvije faze. Investicija je vrijedna 10 miliona eura, a polovina tog iznosa uložena je u postrojenje za flaširanje vode. Esploatiše se izvorište Ropušnica, ispod Sinjavine, na nadmorskoj visini od preko 1300 metara. Kapacitet fabrike je 12. 000 flaša na sat, odnosno 50 miliona litara godišnje. Fabrika ima i savremenu laboratoriju za mikrobiološka i hemijska ispitivanja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo