Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, KOORDINATOR GRAĐANSKOG POKRETA: Nema trećeg puta

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zašto Građanski pokret i zašto sada?
RAKČEVIĆ: U Pokretu se objedinjavaju ne samo ljudi iz civilnog sektora i partija, Foruma 2010, dijela Pozitivne Crne Gore i Pravedne Crne Gore, već značajan broj ljudi iz svih struktura koji žele drugačiju Crnu Goru. Slobodni ljudi različitih nacionalnosti koji znaju i vjeruju da se može i mora bolje na svim poljima.

Pokret je i bunt protiv partitokratije, okova i neslobode i podobnih partijskih vojnika. Apsolutna, suštinski ista partijska vlast zarobila je Crnu Goru i njene institucije. Danas, kao ,,lideri integracija u regionu”, smo bar šest godina daleko od članstva u Evropskoj uniji. Prije četvrt vijeka, kada je ova ista vlast razgonila nas izdajnike, suvereniste, reformiste evropske orijentacije, bili smo na pragu EU.

Želimo da kao kredibilna alternativa doprinesemo demokratskoj, mirnoj promjeni vlasti, što je osnovni preduslov za oporavak Crne Gore. Veliki broj ljudi okupljen u Pokretu je doprinio da iz pepela vaskrsne i obnovi se naša Crna Gora. Danas treba doprinijeti da se Crna Gora uspostavi kao pravna država slobodnih ljudi i institucija, a ne država straha, gospodara i podanika.

MONITOR: Stigle su i prve optužbe na račun Pokreta – da su njegovi osnivači u stvari profesor Miodrag Perović , Vijesti i Monitor, i da se radi o projektu koji je uperen i protiv dijela opozicije.
RAKČEVIĆ: U Pokretu se okupljaju slobodni, autonomni i ostvareni ljudi. Ovo nije lutkarsko pozorište i ovo nijesu marionete. Kad je prije četvrt vijeka Crna Gora nestajala boreći se za tuđe interese, kad se brukala kod Dubrovnika i gušila u blatu ratnih zločina i fašističkih deportacija zasijao je Monitor nade. Pokojni Žarko Jovanović i ja smo dali novac za štampanje prvih brojeva Monitora u Sarajevu. Kasnije su veliki Ćano Koprivica i nekoliko desetina slobodara podržali taj plamen crnogorske i građanske slobode. DPS, njegovi lideri i propagandisti i tada su, kao i danas, crtali mete, bacali bombe na redakciju Monitora, a onda i Vijesti. Pobjeda i RTCG su kao i danas vodili ,,rat za mir”, veličali vizionarstvo i nepogrešivost DPS-a i vođe, a razgonili izdajnike, sumnjivce i zaludnjake.

Kao svjedok tog mraka i raspeća izuzetno cijenim doprinos profesora Perovića kao osnivača Monitora i jednog od osnivača Vijesti u vaskrsnuću Crne Gore i njenoj mukotrpnoj demokratizaciji i emancipaciji. Od tada traje naše poznanstvo i vjerujem međusobno uvažavanje koje neki današnji hajkači ,,razotkrivaju”.

Na tom teškom putu Monitora i Vijesti po mom sudu ponekad je bilo i padova, faulova i senzacionalizma, olako izrečenih sudova o ljudima i procesima. Ali dominantan tok, matica i misija ovih medija su neosporni i ja ih poštujem. Nezavisne medije i kada se ne slažete sa njima možete podržavati kao stubove slobodnog društva, a možete, kao u Crnoj Gori, ubiti urednika Dana Duška Jovanovića, organizovano premlatiti urednika Vijesti Željka Ivanovića, premlaćivati novinare i bacati bombe na te redakcije.

Budalaštine da GP osniva ,,medijska mafija” dolaze od istog mentalnog sklopa i gotovo iste partije, istih ljudi i njihovih propagandista koji su ,,pouzdano tvrdili i znali” da iza antiratnih, reformskih snaga iz 1990. godine stoje CIA, Vatikan i Teheran.

MONITOR: Ideja GP je, pokretanje šireg društvenog pokreta kako bi se smijenila vlast i Crna Gora krenula na put promjena. Umjesto ujedinjenja, opozicione snage se konstantno usitnjavaju. Strahujete li da bi Pokret mogao doživjeti sudbinu Pozitivne?
RAKČEVIĆ: Previše je lutanja, podjela, pa i neozbiljnosti na opozicionoj sceni. Postoje razlike, ali treba tražiti vrijednosti, oko kojih se možemo okupiti. Zajedničko svim, različitim programima i ideologijama DPS-a za ovo četvrt vijeka je vlast, moć i monopol. Njihov stvaralački opus je impresivan. Ne smije se zaboravili njihova maestralna transformacija iz ratnih huškača u mirotvorce, iz aktera i saučesnika ratnih zločina u dobitnike mirovnih nagrada, iz velikosrba u antisrbe, iz unitarista preko federalista u suvereniste, iz socijalista u liberale, iz ljevice u desnicu…

Ako je zajednički cilj opozicije pravna država, demokratizacija, obnova posrnule ekonomije, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, članstvo u EU, onda ne možete antievropskom retorikom i prevaziđenom ideologijom biti kredibilna alternativa. Pokret želi presudno da doprinese demokratskoj promjeni vlasti, dakle potpuno suprotno od onog što je Pozitivna uradila u Nikšiću, Budvi, Podgorici. Nema trećeg puta, nemamo iluzija da se ulaskom u vlast sa ovakvim DPS-om i prihvatajem mrvica i privilegija može mijenjati sistem i Crna Gora. Sa svima kojima su bliske vrijednosti koje sam pomenuo sarađivaćemo.

MONITOR: Kakav je vaš odnos prema protestima, o kojima se raspravlja na opozicionoj sceni?
RAKČEVIC: Vidljiv je proces preispitivanja koji se odvija u najjačoj opozicionoj grupaciji, DF-u. Nadam se da se Front sa gospodinom Miodragom Lekićem na čelu neće vratiti unazad, da neće ni zastati, već da će nastaviti sa transformacijom u pravcu građanskih i evropskih vrijednosti i prevazilaženju podjela. Normalno je da sa tim i takvim subjektom želimo i planiramo saradnju. I sa drugim opozicionim snagama.

Mi smo za mirnu, demokratsku smjenu vlasti. Nije dovoljno reći kao 89-te – dovoljno je da vi odete. Vrlo je važno sa koje ćete platforme tražiti promjene. Treba definisati ciljeve a onda na sve legalne načne, institucionalne i vaninstitucionalne, ali demokratskim sredstvima, tražiti fer izbore. Jer smo i bez afere Snimak bili svjesni da se radi o teškim zloupotrebama – zastrašivanju, ucjenjivanju, kupovini glasova, ljudi i njihovih duša.

MONITOR: Kazali ste da su rezultati vlasti u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, što su glavni zahtjevi EU, slabi. Da li je premijer odustao od evropskog puta?
RAKČEVIĆ: Nijesam samo ja to kazao, to vide i EU i SAD, i svi koji crnogorsku stvarnost ne gledaju kroz pink DPS naočari. Zbog nejakih demokratskih kapaciteta crnogorskog društva, u tom je procesu vrlo važna uloga Vašingtona i Brisela. Da nije te uloge vjerovatno bi i danas, kao i sve do sredine 2010. godine, vlast konstatovala da u Crnoj Gori nema organizovanog kriminala. Uvaženi članovi društva, gospoda Šarić, Kalić i Keljmendi bili bi i dalje dobri momci, donatori vlasti, ktitori vjerskih organzacija, strateški partneri. Obračuna sa organizovanim kriminalom i korupcijom nema jer gotovo svi putevi odgovornosti vode ka vrhu vlasti.

Evo samo dva primjera koja potvrđuju da je na djelu institucionalna legalizacija korupcije. Saopšteno je da je u oktobru ove godine poreski dug bio blizu 530 miliona eura. Zvaničnici konstatuju da je naplativo svega 10 odsto od tog poreskog duga. Nenaplaćeno – oprošteno je oko 470 miliona eura. Kad pogledate spisak 200 firmi najvećih poreskih dužnika, koje duguju 157,5 miliona eura mnoge stvari postaju jasne. Na prvom mjestu je Duvanski kombinat i opet duvanska priča sa 37 miliona eura. Tu je Zavala sa 6,8 miliona, Pantomarket sa 10,1 milona, KAP i gospodin Deripaska, strateški partner sa 5,5 miliona eura, Vektra Montenegro 3,1, Vektra Jakić 1,6 miliona, Željezara sa 1,8 miliona eura. Ko snosi odgovornost za nepoštovanje zakona i činjenice da su stotine miliona eura oproštene privatnim kompanijama?

Drugi primjer su državne garancije koje su na kraju prošle godine iznosile 483 miliona eura . Zašto je neko dao privatnoj kompaniji kao što je KAP garancije od 137 miliona eura kojima smo častili Deripasku? Zašto je dato 23 miliona eura Željezari i tako čašćena privatna kompanija MNS, ili četiri miliona eura privatnoj kompaniji Magnolija? Gdje je odgovornost za te gubitke i loš kolateral i zaštitu? Zar je iko u Crnoj Gori naivan da vjeruje da to nije kriminal i korupcija?

MONITOR: Kako vidite ekonomsku situaciju u Crnoj Gori?
RAKČEVIĆ: Širom Crne Gore su stotine zatvorenih fabrika. Crnoj Gori je, godinama upozoravam, trebao drugačiji model ekonomskog razvoja. Podršku treba davati realnoj ekonomiji, proizvođačima, stvaraocima, a ne virtuelnoj, kockarskoj ekonomiji, podobnim partijskim vojnicima i ortacima sa međunarodnih potjernica. Da je samo dio miliona kojima su obasipani prijatelji, kumovi i podobni ortaci vlasti otišao kao kreditna podrška malom i srednjem biznisu, poštenom biznisu i proizvođačima, Crna Gora ne bi bila visoko zadužena, siromašna zemlja sa uništenom privredom.

Od nezavisnosti 2006. godine spoljni dug povećao se sa 650 miliona eura na danas tri milijarde eura, kada se du sabere sa izdatim državnim garancijama, koje su u najvećem dijelu nenaplative, i dugom za autoput. Gotovo četiri i po puta. „Ministarstvo istine” saopštava da smo se zadužili novih 250 miliona eura ,,po izvanrednim uslovima”.

Mora se voditi potpuno drugačija ekonomska politika, ali je to nemoguće sa ljudima koji nemaju iskustva sa realnom ekonomijom i fer biznisom. Koji su tokom ratnih godina Crnu Goru predstavljali tranzitom cigara i radom sa automobilima skinutim sa osiguranja. Koji su problematično rasprodavali državnu imovinu i prirodne resurse.

MONITOR: Može li se Crna Gora skorije oporaviti od decenija ekonomskog i svakog drugog razaranja?
RAKČEVIĆ: Evo je 19. decembra, bilo je 70 godina oslobođenja Podgorice i Crne Gore od fašista, što je značajan jubilej. Osjećam veliko poštovanje za četiri i po decenije vizije i pregalaštva ljudi koji su od nerazvijene Crne Gore napravili puno. Infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, stotine fabrika. Ova je vlast sve to rasprodala, rastočila i dovela Crnu Goru u situaciju da nam je robni izvoz 300 miliona eura, da imamo ovoliki deficit, i da je toliko ljudi bez posla.

Ali vjerujem da se Crna Gora kao mali sistem koji ima ovakve prirodne resurse, može relativno brzo ekonomski oporaviti. Naravno, uz težak rad, dobru volju, angažovanjem svih i bez revanšizma.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo