MONITORING
AZIL, BIJEDA I POLITIKA CRNOGORSKIH VLASTI: Dobro, da gore ne može biti

,,Ubijeđen sam da Crna Gora ispunjava sve uslove da bude klasifikovana kao država bezbjednog porijekla u duhu njemačkog zakona”, smatra premijer Milo Đukanović objašnjavajući kako on ne vidi ni jedan razlog zašto bi bilo koji građanin Crne Gore ,,morao tražiti azil u evropskim ili drugim zemljama”.
Mala je šteta što Đukanović navedeno nije izrekao u crnogorskom parlamentu, već je o tome pismeno izvijestio njemačkog političara Devida Mekalistera, poslanika Evropskog parlamenta iz Hrišćansko-demokratske unije kancelarke Angele Merkel. Zato bi se moglo pomisliti da je crnogorskom premijeru važnije pismo jednom njemačkom parlamentarcu od svekolike domaće javnosti. Tim prije što nas o ovom dopisu nije upoznao Srđan Kusovac, šef Đukanovićevog zvaničnog medijskog pula (onim nezvaničnim komanduje Vladimir Beba Popović), već njemački poslovni dnevnik Handelsblatt.
Mediji iz Berlina i Minhena, dodatno, konstatuju da Đukanović kuca na otvorena vrata kada za Crnu Goru traži status zemlje bezbjednog porijekla. Njemačka administracija još je prošle godine započela postupak da zvanje bezbjednih država, nakon Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, dodijeli i Albaniji, Kosovu i Crnoj Gori.
Naravno, to nije odraz realnog stanja u tim zemljama već potreba (želja) njemačkih vlasti da smanje troškove koje im prave balkanski azilanti. A oni nijesu mali, pošto Balkanci čine oko 40 odsto svih izbjeglica u pokušaju, kako izvještava radio Dojče vele (DW). Iako vlasti u Njemačkoj za njih, mahom, nemaju razumijevanja pošto bijeda i siromaštvo nijesu dovoljno dobar razlog za dobijanje azila.
Da se vratimo korak unazad. Crnogorsko proljeće 2015. godine obilježio je talas odlazaka sa sjevera Crne Gore. Pritisnute nemaštinom i beznađem u Njemačku su se otisnule cijele porodice. Uglavnom sa porukom ,,ne može biti gore nego ovdje”. Lokalne NVO su brojale, a mediji prenosili, kako je iz opustjelih sela Rožaja, Bijelog Polja, Petnjice, otišlo više od pet hiljada ljudi.
Pod pritiskom zapadnih diplomata koji su pokušavali zaustaviti talas azilanata iz Crne Gore – pominjala se i mogućnost ukidanja bezviznog režima – u priču se uključio i premijer. ,,Ne postoji problem, posebno ne postoji alarmantan problem koji bi upućivao na potrebu nekog, incidentnog tretmana ili neke šok terapije”, kazao je Đukanović početkom maja. ,,Svakako da ćemo u kontinuitetu pratiti taj problem i obavještavati javnost. Za sada nema nikakvih podataka koji bi upućivali na potrebu nekog drugačijeg odnosa”.
Tri mjeseca kasnije, preko njemačkih medija saznajemo za Đukanovićevo pismo koje, suštinski, ima jedan cilj – da se potencijalnim iseljenicima iz Crne Gore oteža, odnosno onemogući dobijanje azila u Njemačkoj. Onda, jedva nedjelju dana pošto smo obaviješteni o premijerovom pismu, iz Federalne kancelarije za migracije i izbjeglice stiže podatak da je u prvoj polivini ove godine, u Njemačkoj, azil zatražilo 2.047 građana Crne Gore. Za poređenje – Šavnik je, prema poslednjem popisu, imao samo 27 stanovnika više. Uglavnom, prema njemačkim podacima, broj potencijalnih azilanata iz Crne Gore porastao je za godinu dana za dvije trećine. I tu smo računicu dobili iz Berlina, pošto je izvršna vlast zaboravila premijerovo obećanje kako će ,,pratiti problem i obavještavati javnost”.
Osvrnimo se, zato, na Đukanovićevu tezu da ne postoji ni jedan ralog zašto bi neko iz Crne Gore bilo gdje tražio azil.
Tu bi tvrdnju, bolje od bilo koga drugoga, mogli prokomentarisati NVO aktivista Zdravko Cimbaljević ili bivši policajci Goran Stanković i Enver Dacić. Samo da su tu. Ali…
Cimbaljević je prije dvije godine dobio politički azil u Kanadi. Nakon što je, kao aktivista LGBT pokreta, mjesecima i godinama unazad, nezaštićen, bio meta verbalnih i fizičkih napada zbog svog seksualnog opredjeljenja.
Goran Stanković je politički azil dobio u Luksemburgu, prošle godine, zbog progona i pritisaka koji njega i njegovu porodicu doveli na rub egzistencije. Stankovićev grijeh bilo je svjedočenje o organizovanom prebijanju pokojnog Aleksandra Pejanovića u pritovrskoj ćeliji CB Podgorica. Stanković je praktično protjeran, Pejanovića je za kafanskim stolom ubio policajac van dužnosti, pa priča o policijskoj toruri nad političkim neistomišljenicima polako pada u zaborav.
Godinu ranije, politički azil dobio je još jedan bivši crnogorski policajac – Enver Dacić. Nekadašnji granični policajac iz Rožaja navukao je bijes moćnih na sebe i svoju porodicu nakon što je progovorio o proizvodnji i distribuciji švercovanih cigara: Poslije višemjesečnih provjera, vlasti Luksemburga odobrile su politički azil Daciću i njegovoj porodici.
Premijer Đukanović, poslovično zaboravan za tuđu muku, ne može da vidi zbog čega bi neko od neposlušnih novinara, nevladinih aktivista il opozicionih političara, barem ponekad, poželio da živi u zemlji u kojoj pravo i pravda ne zavise od volje jednog čovjeka i njegovih poslušnika. Ili šef DPS-a računa da je sasvim normalno da nepodobne ubijaju i prebijaju vječiti NN počinioci, da im paradržavni mediji konstruišu finansijske i(li) ljubavne afere, dok se nepotkupljivim sluge režima svete objavljujući, u svim pristojnim zemljama tajne, podatke iz njihovih medicinskih kartona.
Da li bi iz Crne Gore mogli poželjeljeti da se isele oni čija su djeca u ovdašnjim bolnicama – od Podgorice do Bijelog Polja – životom platila nehigijenu, nemar i(li) nesposobnost koju je vlast tolerisala, ako je nije i podsticala, za rad što lakšeg prikupljanja glasova nejakih i nemoćnih? Da li tu želju podstiču ili je gase dugogodišnji sudski procesi bez pravosnažne presude?
Može li premijer Đukanović, kao čovjek kome su svi članovi uže i širi porodice postali milioneri tokom četvrt vijeka (i krvave) crnogorske tranzicije, razumjeti muke bivših radnika Gornjeg Ibra, Dakića ili Brodogradilišta u Bijeloj? Znače li njemu išta nevolje sa kojima se nose nekadašni drugovi radnici, danas zarobljenici hirova vlasnika Željezare, KAP-a, Bjelasice Rade?
Ima li ko god da premijeru predoči da je razlika između minimalne plate (193 eura) i apsolutne linije siromaštva (186,5 eura se, prema računici nadležnih, ,,najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u Crnoj Gori) manja je od deset eura.
Računa se da 16 hiljada zapošljenih u Crnoj Gori, ili svaki 11-ti/ta koji imaju legalan posao, prima platu od 200 eura ili manju. Njih ispod linije apsolutnog siromaštva može gurnuti kupovina jednog jedinog lijeka.
Kome to nije jasno, može da pojednostavi: svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno. Baš kao i polovina stanovnika sjevernog regiona i većina seoskog stanovništva.
Ne znate zašto? Socijalne naknade u Crnoj Gori kreću se od 60 do 130 eura. U Crnoj Gori ima oko 30 hiljada penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva, navela je Banka hrane. Tri hiljade penzionare mjesečno prima manje od 100 eura. Kako preživljavaju? Zna li odgovor na to pitanje prosječan stanovnik Crne Gore koji, u prosječnoj crnogorskoj porodici (tri člana) preživljava sa prosječnom zaradom (1,2 x 480 eura) vrijednom 192 eura po članu domaćinstva. Da se ne mučite – od apsolutne linije siromaštva dijeli ih šest eura po članu, ili 18 po prosječnom domaćinstvu.
Prosječna cijena radnog sata u Crnoj Gori, ukoliko je on plaćen, iznosi 2,7 eura. Prosjek EU je 24 eura. Da bi zaradili koliko najbolje plaćeni stanovnici EU – Šveđani, zapošljeni u CG moraju odraditi 14 sati. Ili zamalo pa dva radna dana. U Njemačkoj, gdje su ovog proljeća pohrlili gladni i beznadežni sa crnogorskog sjevera prosječna satnica je 31 euro.
Da li je premijer Đukanović imao u vidu bilo koji od navedenih podataka, ili je njegovo pismo Mekalisteru isklučivo političke prirode? Namijenjeno inostranom političkom tržištu.
Poslanik DF Koča Pavlović kaže kako je siguran da će njemačku odluku o stavljanju Crne Gore na listu sigurnih država Đukanović i njegov ministar inostranih poslova Igor Lukšić proslaviti kao svoj veliki diplomatski uspjeh: „Pošteno je reći da njih dvojica taj ‘uspjeh’ duguju onim hiljadama nesretnika iz Rožaja i Bijelog Polja, koji su potrošili zadnje pare da sa opljačkanog i obespravljenog sjevera evakuišu svoje porodice u Njemačku. Eto primjera kako se jedna velika nesreća građana Crne Gore pretapa u značajan spoljnopolitički uspjeh ovog režima”, zaključio je Pavlović.
Samo još nedostaje da nam Njemci naše nesuđene azilante vrate jesenas, ili najkasnije do proljeća kada bi se – prema nekim najavama – mogli očekivati vanredni parlamentarni izbori. Taman na vrijeme za nove ucjene i kupovinu glasova.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno2 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS2 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS1 sedmica
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU2 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno2 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo