Povežite se sa nama

REGION

Baklje tame

Objavljeno prije

na

Posle 12 dana kome, u beogradskoj bolnici je 29. septembra umro 28-godišnji Bris Taton. Francuza je 30-ak huligana linčovalo u kafiću, usred bela dana, pred fudbalsku utakmicu Partizan – Tuluz. Njega i desetak navijača Tuluza tukli su zapaljenim bakljama, stolicama. Posle svega su ga izneli iz bašte kafića i bacili sa visine koju popunjava 40 stepenica u rupu. Napadači imaju između 18 i 29 godina. Civilizacija limitira kaznu za ovakvo ubistvo na 40 godina zatvora. U razmaku od osam dana bila su još dva fizička napada na strance u centru Beograda: Australijanca i Libijca. STVARNOST I ISTINA: Srbija je nastavila da se ruga. Vest o smrti Tatona stigla je za vreme konferencije 16 ministara policije i pravde o sprečavanju teških krivičnih dela na zapadnom Balkanu. Konferenciju je organizovao Beograd. Dan žalosti u Beogradu zbog ubistva Tatona bio je 30. septembar. Manifestacija Radost Evrope počela je 1. oktobra. Dok roditelji Brisa budu sahranjivali svoje dete koje su ubili ksenofobi, u glavnom gradu Srbije će, opet u organizaciji Beograda, biti međunarodna dečja priredba na koju su pozvani i Kineščići.

Tragajući za dvojicom navijača Partizana koji su osumnjičeni za ubistvo Tatona, policijski inspektori su isterali da ih skrivaju članovi jednog beogradskog narkokartela. Pre nekoliko godina policija je obelodanila da je glavni prodavac fudbalera Zvezde Dejan Stojanović, zvani Keka, vođa novobeogradskog klana. Policija je otkrila da iza ubistva Gorana Mijatovića Mite, predsednika FK Bežanija i vođe takozvanog bežanijskog klana, stoji jedna od najorganizovanijih međunarodnih grupa trgovaca narkoticima.

U Beogradu su 19. septembra organizatori otkazali Povorku ponosa zakazanu mesecima ranije za 20. septembar. Organizatori su dali državi vremena da se pripremi i odbrani mirni marš LGBT naroda. Navodno demokratska država je ustuknula pred nasiljem, iako i nedemokratske države štite svoj ustav i zakone.

Ekstremističke grupe su procenile da je Povorka ponosa prilika da se pokaže nemoć države i da se ona ponizi. Znali su da Beograd 2009. nije još Zagreb 2002. kada su u Povorci Gay Pride bili ministar unutrašnjih poslova, predsednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, dva saborska zastupnika.

Beograd se bliži Vizantiji, gde su se 532. godine potukli oni koji su bodrili plave sa onima koji su navijali za zelene trkačke kočije u Konstantinopolju. Na hipodromu je poginula trećina od 100.000 gledalaca.

Kao napadači na Povorku ponosa regrutovani su indoktrinirani maloletnici. Najstariji koji je uhapšen zbog ispisivanja grafita ,,Beogradom krv će liti al’ parade neće biti” ima 22 godine.

Predsednik Srbije Boris Tadić je na to odmahnuo 21. septembra: ,,Srbiji niko ne bi trebalo da drži lekcije iz poštovanja ljudskih prava”.

I ZEMALJSKI I BOŽJI SUD: Biblijski je mitropolit Amfilohije pretio 16. septembra organizatorima Povorke ponosa: „Drvo koje ploda ne rađa siječe se i u oganj baca”. Blagoslovio je ono što će se dan kasnije čuti iz hiljade grla na stadionu fudbalera Partizana: „Ubij, ubij pedera”.

Potpredsednik Upravnog odbora FK Partizan je Rasim Ljajić, ministar za rad i socijalnu politiku. Član je vladinog deoničarskog društva Za evropsku Srbiju, a na izborima 2003. bio je u zadruzi Zajednica za toleranciju. Vođe navijača su od 2000. godine u upravnim odborima klubova.

Posle otkazivanja Povorke ponosa, policija je privela 35, a zadržala deset onih kojima će Amfilohije oprostiti grehe. Kod njih i oko njih je našla pištolj, pancire, fantomke, boksere, metalne motke, baklje, praćke sa metalnim kuglicama, kamenje obojeno u crveno. Sakriveno i u uličnim šahtovima. Napadači na povorku su iznajmili stanove na višim spratovima u ulici kojom je povorka trebalo da prođe. Kirija za dvosoban stan u toj uličici u centru grada je 600 eura. Bio je najavljen dolazak oko 10.000 batinaša iz čitave Srbije i Republike Srpske.

LICE OBRAZA: Posle svega je javno tužilaštvo zatražilo zabranu Otačastvenog pokreta Obraz i Narodnog pokreta 1389. Godinu dana pred Ustavnim sudom je i zahtev da se zabrani Nacionalni stroj. Ministarstvo policije je 2005. sastavilo dvostruko duži spisak neonacističkih i klero-fašističkih organizacija u Srbiji. Predstavnik Obraza Mladen Obradović izjavio je da su neki članovi ove ,,klero-fašističke organizacije”, kako ih je klasifikovala policija, i članovi Demokratske stranke Srbije čiji je predsednik bio tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica. Dok je bio samo predsednik stranke, Koštunica je 1966. pisao za glasilo Obraza.

Koštunica je bio premijer kada je država organizovala, a nije prijavila policiji miting “Kosovo je Srbija” 21. februara 2008. Tada je izgoreo navijač Partizana koji je provalio u ambasadu SAD. Zgradu su zapalili njegovi. Tada je povređeno još 212 osoba, oštećeno je osam ambasada i 90 objekata u gradu.

Navijačke grupe u Srbiji se ponašaju kao huligani, ali su prema motivima i ciljevima organizovane političke grupe.

Koštunica bi morao krivično da odgovara jer država nije zaštitila imovinu i građane. Tadašnji ministar policije Dragan Jočić bio je u bolnici, a Mirjana Orašanin, koja ga je zamenjivala, za vreme mitinga se nalazila u Crnoj Gori. Krivično delo ,,izazivanje opšte opasnosti” kažnjivo je sa pet godina zatvora.

Na mitingu je bio i tadašnji predsednik Socijalističke partije Srbije, a sada ministar policije Ivica Dačić. On može i ne mora da ponudi dokumentaciju o nečijoj krivici.

Pored Dačića je na mitingu stajao zamenik predsednika Srpske radikalne stranke (SRS) Tomislav Nikolić. Prošle sedmice se pred klubom SRS u Beogradu potuklo petnaestak maloletnika. Jedan je uboden nožem u stomak.

Dok se Amfilohije molio za život francuskog mladića ožeženog bakljom, dvadesetak navijača je bacilo upaljenu baklju u gradski autobus pun putnika. Beogradskoj devojci su spržene butine.

 

************box************

Politika slobodne Vojvodine

Dnevnik Politika je 27. septembra objavio: ,,Načelnik Službe za borbu protiv organizovanog kriminala, jedne od najvažnijih službi MUP-a, ako ne i najvažnije, jeste Svetislav Bata Đurović. On je u javnosti poznatiji kao čovek koji je obavljao funkciju komesara za bezbednost Fudbalskog saveza Srbije, u vreme kada je na čelu ove organizacije bio Zvezdan Terzić. Terzić je na poternici zbog malverzacija u prodaji fudbalera. Kada je započeta istraga protiv njega, Terzić je označen kao član takozvane crnogorske veze u srpskom fudbalu čijim se vođom smatra Branislav Brano Mićunović, čovek koji u medijima važi za „nezvaničnog kralja crnogorskog podzemlja”. Mićunović je tada označen kao neformalni centar moći u FSS, a s Terzićem ga povezuju „kumovske i komšijske veze iz Pljevalja i Nikšića”. Kao još jedan od članova takozvane crnogorske veze označen je Ratko Buturović, poznatiji kao Kankan. Koloritni predsednik FK Vojvodina je čak bio hapšen zbog nameštanja jedne prvenstvene utakmice, a prisluškivanjem njegovih razgovora utvrđeno je da je potplatio sudije s „četiri kila pečenja”, što je zapravo bila šifra za četiri hiljade evra. Proces protiv Buturovića se i dalje vodi”.

Web portal Slobodna Vojvodina, koji čitaju simpatizeri Lige socijaldemokrata Vojvodine, jer ne čitaju pravovernu Politiku, objavio je 12. avgusta: ,,Javna je, recimo, tajna – da jedan od najimućnijih – i najuticajnijih – ljudi u Novom Sadu – Ratko Buturović, zvani Bata Kan-Kan; čovek, koji je kupio Petrovaradinsku tvrđavu, hotel Park, čak i drma fudbalskim klubom Vojvodina – nije ništa drugo – do – ‘poslovni predstavnik’ crnogorske mafije – na čijem čelu stoji doskorašnji crnogorski predsednik Milo Đukanović. Hotel Putnik, recimo, je isto tako kupila crnogorska mafija, naravno, preko fiktivnih kupaca i vlasnika – a operacijom je (prema navodima onih, malo upućenijih), rukovodio direktor Sportskog kluba Partizan iz Beograda Žarko Zečević”.

Tamara KALITERNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VISOKI PREDSTAVNIK U BIH  PRESJEKAO: Ugroženo pravo na negiranje genocida i veličanje zločinaca 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina na Balkanu. A onda je  Valentin Incko, malo prije odlaska presjekao čvor. U  vrhovima RS to je izazvalo buru

 

U BiH opet vri. U konačnici svog dvanaestogodišnjeg mandata visoki predstavnik u  BiH Valentin Incko je odlučio da nametne zakon o zabrani negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđen pravosnažnom presudom… Negatorima prijete kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina.

„Građani BiH dugo su čekali da njihovi izabrani predstavnici sami zakonski urede ovo veoma ozbiljno pitanje. Međutim, svako nastojanje da se to učini bilo je blokirano”, objašnjava razloge za  akciju Incko.

Usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida i dopuna Krivičnom zakonu predlagani su više puta. Posljednji u nizu neuspješnih pokušaja desio se početkom aprila ove godine, kada su izmjene Krivičnog zakona odbijene udruženim glasovima predstavnika hrvatskih i srpskih stranaka.

Iz RS su se svojski potrudili da ove promjene Zakona svedu na antisrpsko djelovanje Zapada. Tekst Zakona jasno pokazuje znatno širi pravac djelovanja, primjenjiv na sve u BiH. To neće da vidi samo onaj ko ne želi.

Kazne će usljed izmjena Krivičnog zakona, snositi i oni koji budu negirali zločine počinjene od strane pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH koji su za takva djela presuđeni. „Još jednom kažem da moja odluka nije protiv nijednog naroda. Ovdje žive tri dobra naroda, nema loših i zato nema kolektivne krivnje”, kazao je Incko za N1.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RATKO MLADIĆ U HAGU PRAVOSNAŽNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR: Svi zločini na čelu sa srebreničkim genocidom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačka stavljena u Hagu proteklog utorka doživotnim zatvorom za počinjene najveće zločine poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju

 

Oko 600 svjedoka i 10.000 dokaznih predmeta potkrijepilo je u novembru 2017. odluke suda u Hagu kojim je predsjedavao Alfons Ori. Njegovo sudsko vijeće izreklo je da: „osuđuje Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora“. Novo petočlano vijeće je 8. juna ove godine potvrdilo tada donijetu presudu.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je naslijedio Haški tribunal, rasformiran nedugo poslije Mladićeve prvostepene presude, izrekao je drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske. On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992–1995, za zločine protiv čovječnosti u 15 bosanskih opština: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje.

Presuda je potvrđena uz suprotno mišljenje predsjednice vijeća – sutkinje Priska Matimba Nijambe iz Zambije. Ova sutkinja bila je članica i sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. I tada je njeno mišljenje bilo izdvojeno.

Petočlano vijeće je, uz suprotno mišljenje dvoje sudija, odbilo žalbu tužilaštva da je Mladić kriv za genocid i u drugim opštinama.

Presuda proteklog utorka neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“, osuđenom za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju.

Reakcije javnosti mogle bi se sumirati u dva pogleda. U jednoj od tirada izvedenih u haškoj sudnici Mladić je tu ustanovu ismijavao  kao „dijete zapadnih sila”, a sebe označio metom NATO saveza. Refren koji se ponavlja od osnivanja suda. S druge strane Serž Bramerc, bivši glavni tužilac Haškog suda za ratne zločine, koji je nadzirao zarobljavanje Mladića, smatra da bi njeovo ime „trebalo uvrstiti na listu najpokvarenijih i najvarvarskijih ličnosti u istoriji“.

Zapadni mediji gotovo jednoglasno prenose priču o „Balkanskom koljaču“. Podsjećaju – kada je sud u Beogradu za vladavine Borisa Tadića dao dozvolu za Mladićevo izručenje u Hag, hiljade ljudi je izašlo na ulice više gradova kako bi se bunili i slavili svog nacionalnog heroja.

Bramerc smatra da je jedan od razloga za velike probleme u bivšoj Jugoslaviji to što nacionalistički političari nakon svakog izricanja presude govore: „To je presuda protiv svih nas!“. Generacije rođene i odrasle nakon mučnih dešavanja devedesetih stasavaju kraj brojnih murala podignutih u slavu „velikom vojskovođi“. „To je otvoreno falsifikovanje istorije“, objašnjava Bramerc.

U regionu dugo svjedočimo istorijskom revizionizmu, a slučaj Mladić je gnusniji od svih.

„Ja ne stičem utisak da smo se pomerili iz devedesetih što se tiče genocida u Srebrenici. Uglavnom se krećemo između dva polariteta – prvi su političari koji otvoreno slave Ratka Mladića kao heroja, a drugi polaritet je negiranje da je u Srebrenici počinjen genocid, već se koriste sintagme da je to bio ‘veliki’ ili ‘strašan’ zločin”, rekla je za RSE Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo.

Devedesete su najočiglednije na terenu. „Za mene je Mladić simbol svih užasnih zločina koji su se dogodili tokom rata – naše djevojčice su silovane, dječaci ubijani, samo zato što su Muslimani. Njemci su imali Hitlera, Srbi imaju Mladića”, kazala je Munira Subašić predsjednica udruženja Majke Srebrenice i Žepe, a prenio Rojters.

Glas naroda druge strane može se predstaviti izjavom srpskog ratnog veterana Milije Radovića iz Foče. „Za mene on je ikona i za srpski narod je on ikona. Niko ne može da ga osudi za bilo što, a naročito ne Haški tribunal. On je žrtva međunarodne zavjere mafijaških političara. On je naš čovjek, koji je poštovao pravila rata“, rekao je Radović.

I iz Crne Gore, dodatno polarizovane posljednjih mjeseci, poruke su oprečne.

Iz Vlade se ne oglašavaju povodom noviteta iz Haga, a iz dijela vladajuće koalicije tradicionalni bijes i nepriznavanje odluka suda. Nova srpska demokratija se obrušila na hašku „antisrpsku tvorevinu“. „General Ratko Mladić bio je na čelu slavne vojske koja je vodila odbrambeni rat i koja je spriječila da se srpskom narodu ponove genocid u Jasenovcu, da se ponove klanja u Prebilovcima, Jadovnu, Kozari, i drugim stratištima na kojima su ljudi stradali samo zato što su bili Srbi”, navodi se u saopštenju ove partije. Salučaj Mladić je samo potvrdio – ova svijest je problem sa kojim se mora suočiti Crna Gora, to niko ne može uraditi umjesto nje.

Oni smatraju da je Mladić „nakon svega ostao pobjednik“. Da ovakvo mišljenje dijele i kadrovi po dubini novog sistema vidjeli smo iz facebook reakcije Vladimira Vukovića, spoljnog eksperta u ministarstvu četvorostruke ministrice Vesne Bratić. Nakon što je na društvenim mrežama veličao taze pravomoćno presuđenog ratnog zločinca, raskinut je ugovor sa njim. Vukoviću je progledano kroz prste nakon nedavnog vrijeđanja novinara Nebojše Šofranca.

Iz opozicionog DPS-a poručuju da presudom Mladiću nije samo osuđen ratni zločinac, već i čitavo jedno zlo vrijeme na Balkanu. Da li su zaboravili na ulogu svojih partijskih vođa u zlom vremenu pitaju se mnogi?

Milorad Dodik je zaključio da je ovo pokušaj stvaranja mita o genocidu koji se nije dogodio. Sijanje razdora u BiH nastavio je uoči sjednice Savjeta bezbjednosti. Izjavio je za RTS da će RS i srpski narod na ovoj sjednici predstavljati Aleksandar Vučić, a ne ambasador BiH u Nju Jorku Sven Alkalaj. Ovaj diplomata je na sjednici Savjeta izjavio: „Mladić je poznat kao kasapin sa Balkana, i umrijeće u sramoti, ali pravda je pobjedila, i zato je BiH danas zahvalna”.

Dodikove kolege iz Beograda su se opreznije od njega vrtjele oko haške presude.

Premijerka Ana Branabić rekla je da je Hag presudama udaljio region od pomirenja i da je Srbija u potpunosti posvećena i zalaže se za istraživanje svih ratnih zločina i za privođenje svih koji su optuženi, kao i kažnjavanje odgovornih.

Aleksandar Vučić je u video obraćanju na sjednici SBUN poručio svim Srbima da drže glavu gore i da srpski narod nije osuđen ni za šta. Vučić je osudio „užasan zločin“ u Srebrenici, i rekao da su ljudi oslobođeni za zločine nad Srbima, ali da Srbija i dalje osuđuje sve zločine u regionu i zločince koji su porijeklom Srbi. Optužio je druge zemlje regiona da to ne rade. „Ova vrsta selektivne pravde može da spriječi saradnju, ali mi ćemo gledati u budućnost“, rekao je Vučić i poručio da se Srbija zalaže za mir.

O selektivnosti je govorio i predstavnik Rusije. Po njemu je presuda Mladiću nastavak političke linije koju je imao Haški tribunal, ocjenjujući da to nije institucija pomirenja, već ističe zločine jednih, a zataškava zločine drugih.

U Srbiji postoje i drugačiji glasovi. Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, na tviteru je napisala da bi, povodom izricanja presude Ratku Mladiću, predsjednik Srbije trebalo da moli žrtve za oproštaj jer je Srbija pomagala vojsku bosanskih Srba, čiji su generali osuđeni za genocid, a ne da poziva Srbiju da poštuje srebreničke žrtve da bi jasenovačke ostale upamćene. Ovo je izazvalo reakcije, među kojima su brojne stigle iz vrha SNS-a. Ona je izjavila da će ovakva presuda smanjiti prostor za neko buduće negiranje genocida.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, rekla je za beogradski Danas da se nadala da će Mladića osuditi za genocid i u drugim opštinama, ili bar u opštini Prijedor. Kao glavni nedostatak presude smatra to što nema konekcije sa Beogradom. „Ali i ovakva presuda je vrlo značajna za ono što se dešavalo tokom rata”.

Hrvatska vlada oglasila se saopštenjem u kome kaže da je ovom presudom Ratko Mladić konačno i pravosnažno osuđen za najteže i najokrutnije zločine počinjene na tlu Bosne i Hercegovine.

Ponekada je šutnja najznakovitija. Još se nije oglasio Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Analitičari ukazuju da se nije oglašavao ni tokom prethodne presude Mladiću, a ni one Radovanu Karadžiću.

Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća navode: „Ova je presuda važan korak u skidanju odgovornosti sa svih budućih generacija srpskog naroda za zločine koje je neko počinio u njihovo ime i treba da bude poruka da se iz zločina ne može izvući nikakva politička niti materijalna korist“.

„Ono na što trebamo obratiti pažnju jeste to da su Milošević, Karadžić, Mladić, Krajišnik, koji su bili tvorci udruženog zločinačkog poduhvata, osuđeni za to, ali je taj projekat ostao na plećima Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini i sada je pitanje dokle će taj projekat trajati“, kazao je nakon izricanja presude reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. „Smatram da treba učiniti sve da se taj zločinački projekt osujeti i da se u Bosni i Hercegovini vrati stanje kakvo je ono i bilo, a to je pitanje stvaranja zajedničke države Bosne i Hercegovine, države svih građana koji će ovdje živjeti u miru, jedni na druge misliti i jedni drugima pomagati“.

Istoričar Dragan Markovina smatra da je haški sud odigrao važnu ulogu kada su zločini u bivšoj Jugoslaviji u pitanju, kada se radi o dokumentovanju događaja i privođenju zločinaca pravdi. On ocjenjuje da je ova institucija morala doživjeti debakl u vezi sa suočavanjem postjugoslovenskih društava sa prošlošću. „Teško da je moguće i zamisliti školskiji primjer cinizma međunarodne zajednice od činjenice da je osnovala međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Jugoslaviji, a istovremeno proizvela mirovni sporazum u kojem je legalizirala Republiku Srpsku”, piše Markovina. „Nikakve presude haškog suda ne mogu donijeti pravdu, nakon što je nepravda legalizirana”.

Visoki zvaničnici EU su zadovoljni presudom. „Poricanje genocida, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca protivrječe najosnovnijim evropskim vrijednostima“, u zajedničkoj izjavi su naglasili Žozep Borel i Oliver Varhelji. Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel je putem tvitera izrazio nadu da će ova presuda pomoći da se bolna prošlost ostavi iza nas, i da se na prvo mjesto stavi zajednička budućnost. Domaći analitičari ovakva očekivanja smatraju u najmanju ruku pretjeranim.

Predsjednik SAD-a Džo Bajden presudu je opisao kao trenutak nade. „Ova istorijska presuda pokazuje da će oni koji čine stravične zločine odgovarati“, rekao je Bajden i iskazao zajedničku odlučnost za sprečavanje da se buduća zvjerstva dogode bilo gdje u svijetu. „Iskreno se nadam da će lideri u regionu poštovati ovu presudu i potvrditi njenu važnost za vladavinu prava“, istakao je Bajden.

Kada je počelo suđenje, Mladić je tražio da se u sudnici pojavi u uniformi s metalnim zvjezdama na epoletama, ističući da ga kao generala zna cijeli svijet. „Na kraju suđenja, zajedno sa svojim advokatima, nastojao je da dokaže da je bio običan, blag i ne naročito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao da ih zaštiti, zbog čega se čak sukobljavao s ratnim predsjednikom RS Radovanom Karadžićem“, pisao je Monitor prije pet godina.

Presudu prije četiri godine dočekao je riječima: „Sve je ovo čista laž“. Sada, osim izjašnjavanja da može pratiti izricanje presude, nije pustio ni glasa.

Dojče vele prenosi riječi Serža Bramerca da je za Mladića važilo pravilo – cilj opravdava sredstvo. „On je porodice žrtava gledao podrugljivo, prijeteći im gestovima i mimikom. Suočili smo ga sa 167 svjedoka – to su bili hrabri ljudi. Nikada nije pokazao kajanje ili barem razumijevanje za njih“.

Nakon izricanja presude, generalov sin Darko Mladić preko RTRS prenio je poruku ševeningenskog osuđenika da se čuva Republika Srpska. „Nije on bitan, već opstanak RS“, rekao je Darko Mladić.

Mnogi sa zebnjom ukazuju na taj jaz: i Prijedor u kojem je na pečetku rata ‘92, ubijeno preko 3.000 Bošnjaka i Srebrenica u kojoj je ‘95 i zvanično počinjen  genocid, pripali su RS. Kao i pola BiH. Svi glavni civilni i vojni tvorci RS osuđeni su u Hagu kao ratni zločinci. To svjedoči o svijetu u kojem živimo.

 

Odjeci pravde

Nesvakidašnje scene viđene su u Konjević polju par dana prije izricanja presude Ratku Mladiću. Nakon dugogodišnje pravne bitke crkva u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju kod Bratunca, porušile su vlasti RS petog juna. To je nalagala presuda Evropskog suda za ljudska prava 1. oktobra 2019.

Fata Orlović je tokom rata osim muža izgubila još preko dvadeset bližih rođaka. Sa preživjelim članovima porodice našla se u egzilu, da bi po povratku u svoj dom tamo zatekla pravoslavnu bogomolju sagrađenu 1996. Odlučuje se za pravnu bitku. Nakon što je iscrpila sva sredstva u zemlji, slučaj je prenijela u Strazbur. I pobijedila.

Blagoslov za uklanjanje hrama čiji će se mobilijar i iskoristivi djelovi prenijeti u novu bogomolju dao je mitropolit dabrobosanski Hrizostom.

Orlovićka je poručila da joj je žao što se na ovaj način uklanja jedna bogomolja, ali da je u isto vrijeme srećna, jer je konačno dočekala da vrati svoje imanje.

„Meni je danas najgore od ovih 20 godina. Ovamo mi nije drago, a ovamo jest mi drago da je moje dvorište slobodno“, rekla je Fata Orlović.

 

Crna Gora i srebrenički genocid

Rezoluciju o genocidu u Srebrenici su predložili poslanici iz sedam opozicionih partija: Genci Nimanbegu, Andrija Popović, Dragutin Papović, Damir Šehović, Ervin Ibrahimović, Raško Konjević i Fatmir Đeka.

Predlog rezolucije podrazumijeva, između ostalog, da Parlament osudi i priznaje da se u Srebrenici jula 1995. godine desio genocid u kom je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka, da se zabranjuje javno negiranje postojanja i umanjenja genocida, da se 11. jul proglasi danom sjećanja na žrtve, da se afirmiše mir i stabilnost, te se pozivaju javne institucije da istraže ratne zločine.

Uslijedila je višesatna debata u kojoj se pretresala bliža i dalja istorija zločina na ovim prostorima, relativizovao genocid i predlagali amandmani na tekst rezolucije. Očekuje se da će ona biti usvojena. Poslanice PZP Branka Bošnjak i URE Suada Zoronjić su problematizovale ulogu  DPS-a, koji je među predlagačima rezolucije, u događanjima tokom rata u BiH.

„Treba da se uradi revizija prošlosti. Najviše kaskamo u rješavanju ratnih zločina, zato što je politički vrh Crne Gore učestvovao u ratu”, rekla je Bošnjak. Njena koleginica je konstatovala da je BS, kao koalicioni partner DPS imala dovoljno vremena da usvoji ovakvu rezoluciju. „Deklaracija koju je ponudila Bošnjačka stranka je jednostrana, jer nije prepoznala ulogu svojih koalicionih partnera, svima je jasno ko je punio tenkove gorivom, dok je trajala agresija u BiH, kome je Milo Đukanović pomagao. Ko je deportovao izbjegle Bošnjake iz Herceg Novog koji su pobjegli od vihora rata i ko ih je vratio pod nož u Foču? Ko je učestvovao u ratnohuškačkim pregovorima i koliko su time doprinijeli genocidu u Srebrenici, s obzirom na to da je Đukanović bio dio državnog savjeta odbrane SRJ 1995. godine“, rekla je Zoronjić.

 

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

NAKON USTOLIČENJA 46. PATRIJARHA SPC PORFIRIJA: Kojem će se privoljeti carstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira na sumnje da je novi patrijarh Vučićev partner u bitkama za moć,  predviđa se da će on kao poznavalac vještina komunikacije, tehnologije, stranih jezika, te pristupačnosti običnom narodu, crkvu na jednostavniji i razumljiviji način približiti javnosti

 

Izabran je 46. patrijarh SPC. Porfirije Perić, vladika zagrebačko-ljubljanski osvojio je 31 glas, njegov duhovnik vladika Irinej bački 30, episkop Jefrem banjalučki 24. Ova tri imena su se našla u kovertama u jevanđelju. Osim njih, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je zaslužio 17, a vladika diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije četiri manje.

Nakon ustoličenja, novi patrijarh se obratio besjedom u kojoj je, ne slučajno,   naglasio da za političarenje i parcijalno bavljenje politikom nema vremena. „Savremeni odnosi u društvu pa i savremena politika, shvaćena kao borba različitih partija, često u sebi nose i dosta neprijatnosti, nažalost i neprimerenih odnosa i aktivnosti”.

I  ranije je govorio da ne misli da je crkva politička organizacija koja treba da bude arbitar u događajima i zbivanjima društva. Uz ogradu da zna da postoje „kolege koje ne misle tako i koje postupaju drugačije.”

Igre oko prijestola, naravno, ni ovog puta nijesu mogle proći bez brojnih mistifikacija. Procedura je takva da, nakon što se utvrdi lista vladika koje imaju pravo da budu birani, počinje glasanje kako bi se odredila tri kandidata. Dalja sudbina je u božijim rukama. Mada, mnogi ne vjeruju da je sve prepušteno slučaju.

Vladika koji je opravdano odsutan može svoj glas da povjeri drugom vladici. Medije je najviše zaintrigirao slučaj vladike Lavrentija. On je, kao najstariji, trebao da predsjedava Saborom, a pozicije koje pokriva obezbijedile su mu dva glasa. Usljed zdravstvenih problema jedan glas prenio je na vladiku bačkog Irineja, a drugi Bulovićevom duhovnom čedu vladici zvorničko-tuzlanskom Fotiju. Po oporavku, Lavrentije je izrazio zadovoljstvo izborom patrijarha.

Danas piše kako pojedini crkveni krugovi nezvanično komentarišu da je u njegovom slučaju bila riječ o „političkoj bolesti“. Kao drugi zanimljiv slučaj pominje se izostanak episkopa zapadnoameričkog Maksima, kome zbog korone nije dozvoljeno da prisustvuje izbornom Saboru SPC-u. Navodno, ovaj vladika nije u dobrim odnosima sa kolegom Bulovićem.

Zbog dobrih kontakata sa vrhom države Srbije, naročito sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem sa kojim, kako neki tvrde, ima i porodične veze, vladika Porfirije je odavno viđen kao nasljednik patrijaršijskog trona.

„Vučić je pred izbor novog patrijarha imao samo jedan projektni zadatak, a to je da obezbedi da se u Jevanđelju nađu koverte sa tri imena njegovih favorita. Favorit broj jedan je od početka bio upravo mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije”, rekao je za Aljazeeru novinar Nenad Kulačin.

Teolog Jovan Blagojević smatra da na izbor Porfirija nije presudno uticao politički faktor, odnosno predsjednik Vučić, kao i da su oni u korektnim odnosima, a odnosi na tom nivou treba da budu korektni. Ovaj teolog smatra da bi Vučić, da je mogao, izabrao neke sebi bliže ličnosti.

A da je Vučiću veoma važno saglasje sa ckvom  ukazivao je i  Filip Švarm u nedjeljniku Vreme.

„Lako se složiti da je izbor patrijarha SPC uvek bio važan za kreatore državnog i političkog život. Ali, kako deluje, nikome onako važan kao Vučiću”, piše urednik Vremena. Po njemu jedan od najvažnijih razloga je pitanje Kosova. Kako se očekuje veliki pritisak iz EU i SAD, razumijevanje iz vrha SPC-a može biti ključno u toj igri.

Vjerski analitičar Draško Đenović smatra da je to što je Porfirije bio blizak vlasti na kraju materijalizovano. „Verujem da će u njemu predsednik Srbije i uopšte država imati desnu ruku kada su u pitanju stavovi u vezi sa Kosovom, kao i neki drugi gorući stavovi gde je državi potrebna podrška crkve“, ističe Đenović. Ovaj dobar poznavalac prilika tvrdi za VOA da za razliku od starijih vladika, za Perića kosovsko pitanje nije u tolikoj mjeri značajno. „Samim tim što je mlađi mislim da je on mnogo realniji u stavu da je Kosovo praktično izgubljeno za Srbiju. Sad je samo pitanje kako izaći iz toga, a da se izađe kao pobednik”, zaključuje Đenović.

Patrijarh Porfirije je dio besjede nakon ustoličenja posvetio Kosovu. „Kosovo je srce Srbije, pjeva današnje mlado pokolenje, a srce je, po Svetim Ocima, organ života i ljubavi, pa tako i na našem Kosovu ima mjesta za sve. U srce može i treba da stane svako”, rekao je.

Zbog pomiriteljskih tonova novi patrijarh je zavrijedio simpatije u mjestima u kojima je služio. Naročito u Hrvatskoj. Jedini je iz Srpske pravoslavne crkve koji je javno osudio paljenje hrvatske zastave 2015. godine od strane Vojislava Šešelja. Govorio je da bi bio protiv paljenja bilo koje zastave, jer je ona simbol nečijeg identiteta i dostojanstva i bio uvjeren da su to znali i „izvođači tog performansa”. I prije ovakvih reakcija, tadašnji vladika je imao problema u matičnoj državi. „Jastrebovi SPC-a”, kako naziva dio te vjerske zajednice, nijesu ga željeli u Srbiji, jer im je izgledalo da ima veliki uticaj i da kreira politike u štampanim i elektronskim medijima, pa je njihovim igrama završio u Hrvatskoj. U razgovoru za Al Jazzere kaže da je siguran da postoje i vladike i hrišćani koji dijele mišljenje koje je iznio.

Istoričar Hrvoje Klasić opisuje novog patrijarha kao graditelja mostova „bez obzira na dubinu i širinu rijeke“, i nekog ko je vlastitim primjerom dokazivao da za razgovor nikad nije prekasno, a da je za sukob uvijek prerano.

O povezivanju ljudi priča i Porfirije poručujući da će cijelim svojim bićem raditi na  na izgrađivanju mostova i uspostavljanju dijaloga sa svima. To je, tvrde mnogi,   pokazivao tokom službovanja u Hrvatskoj. Na proslavi jubileja 10 godina rada patrijaršijske gimnazije i 200 godina školstva pri pravoslavnoj crkvi koju je organizovala njegova eparhija u Zagrebu mogao se vidjeti nesvakidašnji prizor. Ceremoniji su prisustvovala tri predsjednika Hrvatske: Stipe Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović.

Priče o mostovima predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ipak prihvata sa rezervom. „Ne vidim kako bi on mogao biti most između Hrvatske i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Mi smo svjetovni državnici. Njegova uloga tu nije bitna” prenijeli su izjavu Milanovića mediji regiona.

Među najvećim mrljama novog patrijarha je ona koju otkriva video snimak na kojem on sa društvom pjeva četničke pjesme o Đujićevoj kokardi i njenom sjaju na Dinari na skupu u Čikagu. Zanimljivo, u hrvatskim medijima se može naći odbrana ovog sveštenika od napada, vjeruje se, instruiranih iz Srbije.

Kao episkop je bio član, pa predsjednik Savjeta Republičke radiodifuzne agencije Srbije. Iz ovog perioda ostalo je dosta problematičnih momenata vezanih za regulaciju vlasništva nad medijima u Srbiji, kao i vulgarne, nasilne i antisemitske sadržaje rijaliti i drugih programa. Porfirije je prvi arhijerej SPC kome je povjereno staranje nad organizacijom vjerskog života u Vojsci Srbije. Od 2002. godine, vladika Porfirije je predsjednik Upravnog odbora Srpskog privrednog društva Privrednik u Novom Sadu. Ima onih koji ovo društvo vide kao paravan za nelegalne finansijske radnje krugova bliskih novom patrijarhu.

Bez obzira na sumnje da je novi patrijarh Vučićev partner u bitkama za moć,  predviđa se da će on kao poznavalac vještina komunikacije, tehnologije, stranih jezika, te pristupačnosti običnom narodu, crkvu na jednostavniji i razumljiviji način približiti javnosti.

Od uspostavljanja srpske patrijaršije 1920. godine patrijarsi su birani u dobi od oko 60 godina. Danas neki pogrešno vjeruju da su godine novoizabranog patrijarha prekid jedne tradicije. Prvi srpski patrijarh Dimitrije je sa 59 godina počeo službovanje kao beogradski mitropolit, da bi uspostavljanjem patrijaršije 1920. nastavio da stoluje kao patrijarh. Patrijarh Varnava je 1930. godine na tron došao sa 50 godina, Gavrilo Dožić u 57, Vikentije sa 60, German u 59. godini. Patrijarh Pavle je tu titulu preuzeo u 76, a Irinej u 80. godini. Novi patrijarh ima 60 godina i mnogi smatraju da je vrijeme pred njim. Da li će nastaviti putem kojim je do sada išao i koji je najavio ili će se igrati političarenja sa svojim prijateljem na svjetovnom tronu, vidjećemo uskoro, jer mnoga pitanja su im već krenula u susret.

Nezahvalno je prognozirati šta se može očekivati od ovog prvosvještenika i crkve na čijem je čelu. Draško Đenović smatra da je on ipak ona struja koju je vodio i do sada Irinej Bulović. „Ne očekujem neke drastične promene u srpskoj crkvi, s obzirom da je Irinej Bulović maltene nezamenljiv deo Sinoda SPC i verujem da će se nastaviti u tom smeru”.

Urednik Vremena smatra da je primjer mitropolita Amfilohija, kojem je pošlo za rukom da objedini opoziciju u Crnoj Gori, važan razlog Vučićeve preokupiranosti crkvom. „Vučić mora voditi računa da mu se ‘ne dogodi Amfilohije’”, smatra Švarm.

Uskoro ćemo saznati i kako nova administracija SPC gleda na dešavanja u Crnoj Gori.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo