Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Okean priča i kosmos značenja

Objavljeno prije

na

Treći roman Balše Brkovića, jednog od najistaknutijih pisaca iz Crne Gore, Plaža Imelde Markos novo je izdanje Vijesti. Oba prethodna Brkovićeva romana – Privatna galerija i Paranoja u Podgorici bili su bestseleri, a Plaža Imelde Markos najavljena je kao treći roman iz Podgoričkog kvarteta.

Balša Brković objavio je i pet knjiga poezije, kao i knjigu priča – Berlinski krug. Za roman Privatna galerija dobio je nagradu Miroslavljevo jevanđelje 2004. godine. Diplomirao je Opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Dugogodišnji je kolumnista Vijesti i urednik redakcije za kulturu, kao i subotnjeg dodatka Art.

MONITOR: Vaš treći roman takođe donosi priču iz današnje Podgorice. Počinje: ,,Sluge okupatorske… Vi ste sluge okupatorske. Prvo sam pomislio da se na trgu snima film”. I dalje crpite ideje iz naše svakodnevice, pa se u romanu mogu prepoznati neki događaji. Kad ste počeli da pišete knjigu i kako je tekao taj proces?
BRKOVIĆ: ,,Sluge okupatorske” je izraz iz jednog prastarog vremena, u mom romanu izgovara ga vremešna osoba, ali, vjerujem da će današnji čitaoci, čak i oni znatno mlađi, unekoliko drugačije semantički nijansirati ovaj izraz. Gotovo da čovjek pomisli da i danas imamo neke okupatore, a uz njih, bar ovdje neizostavno idu – ,,sluge okupatorske”. Ovaj roman jednim dijelom funkcioniše i kao komunikacija vrlo različitih generacija, pa je u tom smislu ovakvo jezičko igranje bilo važno i prilično zahvalno. A to što pripovjedač u drugoj rečenici pominje film, takođe nije slučajno. U formalnom smislu Imelda je značajno strukturirana na filmski način.

U principu, svakodnevica, bilo koja, je okean priča i kosmos značenja… Tako da sve ostalo zavisi od pisca i njegovog talenta. Uživam u pisanju, i ponekad pomislim da se to vidi u mojom knjigama.

MONITOR: U naslovu romana je ime bivše filipinske prve dame, koja je poznata po diktaturi supruga, ali i po legendarnoj kolekciji cipela, koja simboliše razuzdanost njene porodice. Imelda je inspirisala mnoge umjetnike kao što su i Dejvid Birn i Fetboj Slim. Vaši junaci je traže po Crnogorskom primorju. Zašto ste baš nju smjestili u Vaš roman, šta vas je to inspirisalo kod nje i šta sve ona predstavlja?
BRKOVIĆ: Živopisna je, svakako. Upravo ta famozna kolekcija od 3.000 cipela učinila je postmodernim toposom. Ta dama je još živa, pa je i to bio jedan od razloga zašto se našla u mom romanu, ili u fantaziji mojih likova, kako god hoćete, to je nevažno. Upravo takva kakva je bila, i ona i vladavina njenog supruga, ilustracija su jednog posebnog tipa postmodernog kolonijalnog diktatora. Tu nije u prvom planu ideologija, već spremnost da se služi kolonijalnim gospodarima. U tom smislu, čini mi se da je gospođa Markos prilično ilustrativna i za crnogorski tip (neo)kolonijalne diktature.

U ovom romanu važan je lik jedan postariji gospodin, čovjek koji ideološki pripada drugom vremenu, bar bi se tako pomislilo u prvi mah. Možda su baš zato njegovi uvidi o našem vremenu zanimljiviji nego što bi se očekivalo. On je opsjednut gospođom Markos, jer ona na neki način oslikava svu perverznost jednog poretka, nakaznu prazninu političke moći…

S druge strane, mi smo ovdje navikli na vrlo egzotične VIP goste, na čitavu jednu galeriji živopisnih likova koji kao da više pripadaju literaturi nego li nekoj zaista ozbiljnoj (ili održivoj) ekonomskoj stvarnosti. A koliko god je to zahvalno za literaturu, toliko je velika nevolja za jedno društvo. Pored svih takvih likova meni i udova Ferdinanda Markosa djeluje baš kao logičan ,,gost” ove i ovakve Crne Gore…

MONITOR: ,,Hemingveja vole neznalice i barabe…. Ali, ja ne mislim tako” – stoji u Vašem romanu. Interesuje me šta mislite o današnjim umjetnicima, je li njihova negdje i obaveza da budu angažovani, da utiču i mijenjaju nešto u svijesti ljudi, jer je sve što napišete kritično prema vremenu u kojem živimo?
BRKOVIĆ: Samo da razjasnimo: Hemingveja smatram velikim piscem. Ovdje je riječ o jednoj prilično prisutnoj predrasudi – i ona inspiriše moga pripovjedača, a on je taksista, a ne profesor univerziteta, mada ne baš naivan taksista… – da se suviše popularni pisci (poput Hema ili Gaba Markesa) smatraju zbog toga – vrednosno problematičnima. Što je svakako glupost, čija geneza je dijelom u modernističkom otporu prema tzv. jednostavnosti.

Ovo što kažete oko angažmana… Pazite, nije ničija obaveza da bude angažovan. Ako to kažemo, ulazimo u zonu diktata, totalizujućih zaključaka, a to može biti opasno. Ali, angažovanost je legitiman izbor. I više od toga. Vjerujem da je potreba da se nešto prećuti za pisca, za umjetnika uopšte, vrlo opasna.

Duh palanke u agoniji. Postmoderni cinizam. Bezobzirnost neznalica. Sve to je današnja Crna Gora. I ključni ispit za ovo društvo je baš to: ako budemo imali pisce koji o svemu tome, na svoj način, pišu, umjetnike, filozofe, sineaste koji žele da učine baš to – da dokuče makar djelić misterije što je sve to što nam se događa, danas i ovdje, i bilo gdje, imaćemo i drugačiju Crnu Goru. Koja bi mogla biti sasvim zanimljivo mjesto za život, jednom, kad prođe aktuelna orgija mediokriteta.

MONITOR: Vaš junak izgovara – ,,stvari su ovakve ili onakve, ali ponekad je to najvažnije što čovjek može – ne pristati. Biti čvrst u nepristajanju”. Izabrao je da bude taksista, a mogao se baviti nečim drugim.
BRKOVIĆ: Filozofija nepristajanja je zapravo suština svakog otpora. Prva pretpostavka za bilo kakav otpor je vaš uvid da ne želite pristati na poredak koji vam se servira.

Ključni problem našega vremena, i stvar koja daje najgoru moguću sliku o našoj epohi, je činjenica da je koncept pobune u krizi. I korak dalje – živimo civilizaciju koja je našla način da apsorbuje sve subverzivne impulse. To je moć medijske i vizuelne civilizacije. Svaka subverzija ubrzo postaje kapitalistička histerija. Benksijevi grafiti imaju astronomske cijene. Njegova pobuna je autentična, pobuna protiv galerija, muzeja, malograđanske i buržoaske prostitucije umjetnosti, ali, što se na kraju desi – te galerije profitiraju čak i na Benksiju, na njegovoj subverziji… Tako da na kraju sve izgleda kao još jedna mistifikacija, a ne subverzija ili pobuna.

To je problem. Pronaći nove forme subverzije. To je ključno pitanje našega vremena i budućnosti civilizacije kakvu poznajemo. U suprotnom, bojim se da nas čekaju distopijski pejzaži. Zapravo, to je već naša stvarnost.

Kad god ne vjerujete sopstvenim utopijama, završite u nečijoj distopiji.

MONITOR: Nakon dva prethodna romana i „Plaže Imelde Markos” , najavili ste „Ponoć na Lenjinovom bulevaru” – kao završni dio Podgoričkog kvarteta. Možete li nešto reći o toj zamisli i šta možemo da očekujemo?
BRKOVIĆ: Taj roman je tek u skicama, tako da što god vam rekao, postoji mogućnost da će stvari do okončanja romana izgledati unekoliko drugačije. Ali, siguran sam da će Ponoć na Lenjinovom bulevaru biti nešto obimniji roman, a u Plaži Imelde Markos čitalac, u jednoj kratkoj taksi vožnji, upoznaje tri lika koji su važan dio personaža iz narednog romana.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo