Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bankarske i druge tajne

Objavljeno prije

na

Ništa novo u aferi CKB. Zatišje je nastupilo dijelom zbog minulih praznika, malo više zbog odluke Vrhovne državne tužiteljice Ranke Čarapić da se pozabavi nekim ličnim i porodičnim pravosudnim prioritetima… A ponajviše, izgleda, zato što su vrhovni nalogodavac i njegovi spin majstori naložili „dramsku pauzu”. Da proanaliziraju utiske nakon emitovanja pilot epizode dugo najavljivanog serijala. Dok ne vidimo gdje će glavni protagonisti aktuelnog slučaja CKB odvesti tu priču, vratimo se u prošlost i pogledajmo šta je sve i kako crnogorsko pravosuđe stavljalo na teret ovdašnjim bankarima (i ponekom biznismenu ili političaru). Pomenućemo i nešto od onoga što, po ocjenama tužilaca i njihovih političkih mentora, nije bilo vrijedno truda i publiciteta. Ima tu zanimljivih sličnosti i razlika.

,,Ne treba zaboraviti da je tada u Srbiji počela organizovana kampanja borbe protiv kriminala. Mislim da je nekima u Crnoj Gori bio potreban dežurni krivac, ali je moje hapšenje trebalo i određenim ljudima iz političkog vrha za razračunavanje sa protivnicima unutar samog DPS-a”. Ovako je u Monitoru, u maju 1998. godine, nakon tri godine provedene u pritvoru, nekadašnja generalna direktorka podgoričke Jugobanke Radmila Kalezić opisivala atmosferu koja je prethodila njenom hapšenju. Razgovor je vođen nakon što je Vrhovni sud poništio presudu kojom je Kalezić osuđena na devet godina zatvora i suđenje vratio na početak.

Radmila Kalezić je uhapšena, skupa sa svojim pomoćnikom Darkom Radunovićem, na poslu. Nakon što je policija, 5. aprila 1995. godine, opkolila zgradu Jugobanke u centru Podgorice da bi iz kancelarija izvela rukovodioce osumnjičene da su 11 mjeseci ranije kompaniji Owaca petrol AG dali 2,6 miliona dolara kako bi za račun Jugobanke iz Beča uvezla cigarete. Cigarete nijesu stizale, novac nije vraćen, a uhapšeni direktori nijesu imali vremena da se pozabave prodajom nekretnina u Beogradu i Trstu kojima je austrijski biznismen sa podgoričkim korijenima Petar Ivanović garantovao povrat novca.

,,Sve banke u Crnoj Gori i Srbiji radile su na isti ili sličan način. Pa i prethodni poslovi sa Petrom Ivanovićem odrađeni su na isti način. Odgovorno tvrdim – ni jedna jedina garancija nije data na te poslove, niti je to bilo mogućno u uslovima u kojima se poslovalo u Jugoslaviji…”, pravdala se Radmila Kalezić. Bez većeg uspjeha. Njeni advokati i rodbina čudili su se što se na optuženičkoj klupi nije našao i Ivanović, vlasnik Owaca, ili neko od čelnika Jugobanke iz Beograda i Londona, ali je tužilaštvo u Podgorici ostalo gluvo na sve upite. Pokušaj neovlašćenog uplitanja u duvanske monopole morao je biti strogo kažnjen.

U Podgorici je ostala priča da su Petra Ivanovića od hapšenja i pljenidbe imovine spasila poznanstva u vrhu DPS-a i činjenica da je godinu prije inkriminisanog posla u Crnu Goru doveo Vladimira Žirinovskog, političkog lidera ruske ekstremne desnice. Na veliko zadovoljstvo tadašnjeg DPS-a, posebno njegovog potpredsjednika Svetozara Marovića.

Te ‘95. godine, u danima kada su crnogorski policajci pohodili Jugobanku, iz Moskve je na izdržavanje petomjesečne zatvorske kazne (zato što je u Skupštini uvrijedio premijera Mila Đukanovića) doletio poslanik Šešeljevih radikala Aćim Višnjić. On je u Rusiju išao kao gost kongresa partije pomenutog Žirinovskog. Iako, pravosnažno osuđen, na to nije imao pravo, Višnjiću je, kako je izjavio za Monitor, izlazak iz zemlje omogućio baš Svetozar Marović. Tadašnji predsjednik crnogorskog parlamenta je, piše Monitor, tražio od šefa SDB-a Boška Bojovića da obezbijedi Višnjiću izlaznu vizu za Rusiju, što je ovaj i učinio.

Tako je DPS, uz pomoć SDB-a, nekoga mogao poslati u Moskvu, nekoga u Spuž, a one baš rijetke i tamo i tamo. Skoro pa istovremeno.

O tome je svjedočio i nekadašnji ministar poljoprivrede Branko Abramović, koji je svoj mandat završio u Spužu, uz optužbe za zloupotrebu i pljačku (33 hiljade maraka). Nakon višegodišnje golote, Abramović je u martu 1996. pravosnažno oslobođen optužbi. Potom je u otvorenom pismu tadašnjem predsjedniku Crne Gore i DPS-a Momiru Bulatoviću, objavljenom na stranicama Monitora, podsjetio kako je, nakon što je ukazao na zloupotrebe i pljačku u resoru koji je vodio, protiv njega ,,vladajuća partija mobilisala svu državnu silu: SDB, MUP, svoje poslanike, tužioce i medije pod svojom kontrolom. Dakle, sve osim vojske”.

Interesantno je primijetiti kako je najveća (ne računajući one državne) pljačka iz tog vremena, iako potpuno javna, ostala bez valjane reakcije crnogorskog pravosuđa. Tu priču jedni prepoznaju kao aferu Dafiment, drugi Inos, a treći Jugoskandik.

Gazda Jezda, Jezdimir Vasiljević, vlasnik Jugoskandika proslavio se izjavom da je rat dobar dok donosi profit. Potom je sa Đukanovićem potpisao ugovor o zakupu Svetog Stafana a, gotovo istovremeno, sa Miloradom Vukotićem ugovor o poslovnoj saradnji kojim je Banka privatnog preduzetništva (BPP) faktički izdala svoje ime i pečat pod zakup Jugoskandiku, zato što Vasiljevićeva firma nije imala dozvolu Centralne banke za devizno poslovanje. Saradnja je bila kratkog daha.

Krajem decembra 1992. u Podgorici su prestali da primaju uplate štediša za račun Jugoskandika, a dotadašnje dugove BPP je pokušala da se namiri prodajući benzin skladišten u Baru. Sporno je bilo nekih 3,6 miliona maraka koje su BPP i Jugoskandik dugovali svojim štedišama na ime glavnice i kamata, i dodatnih 15 miliona koje je Vukotić potraživao od Vasiljevića kao proviziju za obavljene poslove.

Početkom marta te ‘93. Vasiljević je pobjegao u Izrael. Prethodno je na konferenciji za novinare održanoj u Budimpešti zaprijetio smrću srpskim i crnogorskim političarima koji su ga, navodno, reketirali i prevarili. Na listi pomenutih bili su i tadašnji crnogorski premijer, predsjednik i ministar finansija. Koliko je poznato, crnogorsko tužilaštvo na sve to nije ni prstom mrdnulo.

Ili je, u tajnosti, otvorena istraga koja još traje. Otprilike, kao u aferi Montenergobanka. Ne sjećate se?

Bila je to vijest koja je obilježila jun 2002. godine: Protiv direktora Montenegrobanke Veselina Babića podnijet je zahtjev za sprovođenje istrage zbog sumnje da je oštetio banku za 70 miliona maraka. Babiću se prebacivalo da je, od 1996. do aprila 2000. godine, ,,kredite samostalno odobravao, izdavao garancije i akreditive i obnavljao ugovore za dodjelu novih kredita iako stari nijesu vraćeni”. Iz prateće dokumentacije saznali smo da su glavni korisnici spornih kredita bili, zapravo, najveći akcionari Montenegrobanke: KAP, Ulcinjska rivijera, Budvanska rivijera, Primorka…

,,Zaboravili su u kom vremenu su ovi dugovi nastali i da je cilj odobrenih kredita bio da se u crnogorskoj privredi spasi ono što se moglo spasiti. Zaista ne znam kome je sada u interesu da to ponovo poteže”, objašnjavao je Veselin Babić u razgovoru za naš nedjeljnik. Nakon početne euforije, afera Montenegrobanka prepuštena je zaboravu. Kada smo se posljednji put interesovali za nju, negdje prije pet-šest godina, istraga je još trajala. ,,Vraćena je na dopunu”, rečeno nam je u sudu. Montenegrobanka je, u međuvremenu, promijenila vlasnika a upražnjeno mjesto najgorih od sve đece u crnogorskom svijetu finansija preuzeli su Prva banka i njeni većinski vlasnici. To vide svi sem prvaka crnogorskog tužilaštva.

Zato smo, 11 godina nakon afere Montenegrobanka, ponovo u prilici da prisustvujemo novom odmjeravanju snaga između finasijskog sektora i tužilačkih struktura.

Prema nalazima Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović, specijalne tužiteljice Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, šest osumnjičenih – bivših i sadašnjih menadžera CKB – odobrilo je nekoliko kredita „mimo internih procedura banke… što je imalo za posljedicu pribavljanje imovinske koristi tim pravnim licima na štetu imovine CKB u iznosu od preko sedam miliona eura”.

Potom je istražni sudija Miroslav Bašović zaključio, u obrazloženju odluke da odbije zahtjev tužilaštva da osumnjičenima odredi pritvor, kako „činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”. A Čarapić se požalila: „Mi procjenjujemo da je pritvor nužan radi sprovođenja radnji bez uticaja na svjedoke koje planiramo da saslušamo”.

I to sa pritvorom je zanimljiva priča. U aprilu 2009. godine policija je privela Radoša Šućura, tadašnjeg i sadašnjeg direktora Uprave za šume. On je osumnjičen za zloupotrebu službenog položaja tešku 180 hiljada eura, i u pritvoru je proveo nekih 45 dana. Drugi aršini su vrijedili za Veselina Vukotića i Branka Vujovića. Oni nijesu pritvarani ni minuta nakon optužbe da su, tokom privatizacije Jugopetrola, državu oštetili za tri miliona. Potom su oslobođeni zahvaljujući izjavama svjedoka, članova Tenderske komisije, koji su faktički priznali saučesništvo u nezakonitom poslu.

Izgleda da Crna Gora i danas funkcioniše po principima koje je prije dvadeset godina preživio pa potom definisao Branko Abramović: Vladajuća partija mobiliše svu državnu silu i medije pod svojom kontrolom… Pa, kome Moskva a kome Spuž.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER I DALJE ZATVORENI: Statis optužuje premijera za prijetnje sudijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javni poziv kompanije Adriatic properties na saradnju pretvorio se u niz neprimjerenih optužbi i kvalifikacija na račun Vlade i premijera Zdravka Krivokapića, kojeg potpisnici optužuju da utiče na rad crnogorskog pravosuđa na način da lično prijeti pojedinim sudijama u sporovima koje zakupac vodi protiv države Crne Gore i Opštine Budva

 

Prepiska između predstavnika Vlade i zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, kompanije Adriatic properties povodom zatvaranja/otvaranja hotela za ovu turističku sezonu, dostigla je krajem jula kulminaciju. Više se ne  biraju riječi i uvrede koje jedna strana upućuje drugoj.

U posljednjem u nizu javnih saopštenja kompanije Adriatic properties i Aman resorts pozvale su predstavnike Vlade na saradnju u rješavanju nezavidne trenutne situacije. Najpoznatije ljetovalište na Crnogorskom primorju i dalje je zatvoreno, uprkos poodmakloj turističkoj sezoni.

Ponovljen je zahtjev  u kojem tvrde da jedino  traže uvjerenje da mogu nastaviti da upravljaju luksuznim risortom u skladu sa međunarodnim standardima. ,,Bez upada, uznemiravanja, zastrašivanja ili oštećenja rizorta”.

Međutim, ovaj javni poziv  na saradnju pretvorio se u niz neprimjerenih kvalifikacija na račun Vlade i premijera Zdravka Krivokapića. Njega  potpisnici optužuju da utiče na rad crnogorskog pravosuđa na način da lično prijeti pojedinim sudijama u sporovima koje zakupac vodi protiv države Crne Gore i Opštine Budva.

,,U lokalnim medijima čitamo šokantne izvještaje da premijer prijeti lokalnom sudiji da će, ukoliko odluči u našu korist, zahtijevati da se protiv njega podnese krivična prijava tvrdeći da je institucija radila protiv interesa države”, navodi se u saopštenju koje su objavile Vijesti.

Da bi se zabrinuto upitali kakva se poruka ovakvim aktivnostima premijera šalje aktuelnim i potencijalnim investitorima u smislu demokratije i političke stabilnosti u Crnoj Gori.

Petros Statis nije potpisan ispod teksta saopštenja za javnost. Ali  prepoznatljiva je retorika predsjednika Odbora direktora kompanije Adriatic properties, čiji je osnivač of-šor kompanija Aidway investments Ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima.

I pored detaljne pretrage nije bilo moguće naći niti jedan tekst u medijima na temu u kojoj se pominju prijetnje premijera Krivokapića nekom od sudija. Ko je, gdje i kada objavio  takvu informaciju, Statis nije podijelio sa čitaocima. Teško je povjerovati da bi informacija o direktnom miješanju premijera Crne Gore u nadležnost pravosuđa ostala na marginama medijske scene u Crnoj Gori. Naprotiv, takva skandalozna vijest, našla bi se na naslovnicima vodećih medija i bila važna  vijest na svim TV stanicama i portalima. Ne bi bila ekskluziva tamo nekog lokalnog medija, ili onih medija koje Statis kontroliše.

Problematičan je i drugi dio neutemeljenog javnog opanjkavanja premijera, po kojem je u pitanju prijetnja lokalnom sudiji nekog lokalnog suda.

Od nižih sudova u Budvi radi samo Sud za prekršaje, dok se sporovi građana i privrednih subjekata sa teritorije opštine Budva uglavnom vode pred Osnovnim sudovima u Kotoru ili na Cetinju. U slučaju spora o kome govore u Adriatic propertiesu, navedeni sudovi nisu nadležni, pa ne može biti riječi o lokalnom sudu ni o lokalnom sudiji.

Podsjećamo, početkom jula kompanija Adriatic properties preko svojih advokata predala je Privrednom sudu u Podgorici predlog za određivanje privremene mjere kojom se državi Crnoj Gori zabranjuje da preduzima mjere i radnje koje mogu  nanijeti štetu ovoj kompaniji kao i zabranu da se vrše promjene na imovini koja je predmet Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer kao i ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE STANOVNIKA UMIRE NEGO ŠTO SE RAĐA: Epidemija Bijele kuge u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Korona, siromaštvo, iseljavanje, besperspektivnost neki su od razloga što je u Crnoj Gori prošle godine, prvi put od Drugog svjetskog rata, zabilježen negativni prirodni priraštaj. Negativan trend se ove godine pogoršava

 

Prirodni priraštaj u Crnoj Gori na kraju aprila bio je čak minus 1.218, a bijela kuga je prisutna u 21 od 24 opštine, pokazali su, početkom ovog mjeseca prezentovani, podaci Monstata. Od početka godine do kraja aprila rođeno je 2.178 beba, a preminulo je 3.396 građana. Pozitivan prirodni priraštaj bilježi se u Budvi gdje je broj rođenih za sedam veći od umrlih, Rožajama 13, a u Podgorici, koja je grad koji ima najviše rođenih, svega dva.

Crna Gora je prošlu godinu završila sa negativnim prirodnim priraštajem, jer je broj preminulih za 1 odsto veći od broja rođenih. To je prvi put od Drugog svjetskog rata, da je priraštaj negativan. Na kraju 2020. prirodni priraštaj je bio negativan u 17 opština, a tokom ove došlo je do povećanja negativnih trendova u još četiri grada, najviše na sjeveru zemlje. U pljevaljskoj opštini natalitet je u konstantnom padu, za šest mjeseci 2021. godine rođene su 62 bebe. U maju je rođeno 17, a u junu 10 beba. Statitički podaci govore da se posljednjih godina u Pljevljima na godišnjem nivo rađa do 200 beba, a prije dvadeset godina rađalo se i do 1.300 djece. Ove godine se prvi razred upisuje 160 đaka prvaka, a prije 30 godina upisivalo se 450.

Sa prosječnom platom od 300 eura na sjeveru ne može se planirati porodica, pa se mladi iz ovih krajeva stalno sele u inostranstvo i prema jugu države. Nezvanični, pošto zvaničnih nema, podaci govore da je Crnu Goru u posljednje tri decenije napustilo oko 150.000 građana. Nezaposlenost, male plate a ogromne cijena stanova, razlog su što se mladi u Crnoj Gori, najkasnije u Evropi, odvajaju od porodice, tek sa 32 godine.

Poslovna politika većine preduzeća je da se žene još uvijek prilikom intervjua pitaju da li planiraju zasnivanje porodice, što im se ubraja u otežavajuću okolnost. A majke su prve koje, kada nastupi kriza, ostaju bez posla.

Na sve ovo tokom prošle i ove godine nadodala se i korona kriza. ,,Kada je pandemija počela već smo imali najavu negativnih trendova kada je u pitanju priraštaj. Ta priča o koroni je bila iznenađujuća i razarajuća za društvo. Tako da su se pored svih društvenih faktora sada umiješali i biološko medicinski faktori koji su doveli do pada prirodnog priraštaja”, ocjenio je nedavno za Radio Slobodnu Evropu demograf Miroslav Doderović.

U Crnoj Gori je, do sada, od korona virusa umrlo 1624 osoba. Prema analizi Vijesti u periodu od jula 2020. do aprila 2021. svaka peta smrt bila je povezana s koronavirusom.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat i Instituta za javno zdravlje porast mortaliteta ne ogleda se samo u preminulima od posljedica virusa. Od jula (2020) do aprila (2021), izuzevši zvanične žrtve korone, umrlo je 535 osoba više u odnosu na petogodišnji prosjek. Kada se uporedi sa istim mjesecima 2020. i 2019. godine, umrlo je 598 osoba više.

,,Dodatan broj smrtnih slučajeva može biti indirektno vezan za koronavirus ili može biti posljedica oslabljenog pristupa zdravstvenoj zaštiti tokom kovid krize”, izjavio je za Vijesti direktor Instituta za javno zdravlje Igor Galić.

U prvim mjesecima pandemije sami pacijenti su izbjegavali odlaziti u bolnice zbog rizika od COVID19, a tokom prošle godine  imali smo zatvaranje ambulanti na sekundarnom i tercijarnom nivou, podsjeća za Monitor epidemiološkinja iz Instituta za javno zdravlje Milena Popović Samardžić: ,,Kad se tome pridruže dugoročne posljedice COVID-19 infekcije može se postaviti sumnja da konačan broj umrlih od COVIDa nije definitivan i da može biti značajno veći”.

Ona kaže da porast broja smrtnih slučajeva daje potpuniju sliku uticaja pandemije na mortalitet, što se samo iz prijavljenih smrtnih slučajeva od COVID 19 ne može zaključiti. ,,Da bismo izmjerili stvarni uticaj pandemije na moratalit pored registrovanih umrlih od COVID 19 potrebno je analizirati i excess deaths, tj. promjenu u broju umrlih u poređenju sa prosjekom za isti period prethodne godine”, kaže.

Podaci govore da je tokom 2020. umrlo 430 muškaraca i 268 žena više u poređenju sa 2019. Najveći porast u broju smrtnih slučajeva u odnosu na 2019. godinu zabilježen je starosnoj strukturi iznad 65 godina. ,,Trend rasta mortaliteta tokom 2021 nastavio je da raste. Tokom januara broj preminulih je veći za preko 200 u odnosu na isti period prethodne godine. Taj trend rasta mortaliteta se nastavio i u narednim mjesecima što samo govori o ozbiljnosti ove pandemije. Kada se uz to uzmu u obzir i dugoročne posljedice COVIDa ili nešto što je već u literaturi poznato kao long COVID a što je čest uzrok vraćanja pacijenata u bolnicu u periodu od tri do šest mjeseci nakon inicijalne pojave simptoma, ponovno zauzimanje hospitalnih kapaciteta, pa i povećan rizik od smrti u prvih šest mjeseci od inicijalne infekcije, jasno je da će konačna slika ove pandemije što se tiče broja žrtava biti mnogo ozbiljnija”, zaključuje Popović-Samardžić.

Usljed kovid krize, tokom prošle godine, jedna od preporuka Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti bila je da parovi odgode planove za proširenje porodice.

Kovid je dodatno ogolio negativne trendove koji odavno traju, a koje država do sada nije preduprjeđivala. Nakon što su početkom ovog mjeseca  objavljeni alarmanti podaci o padu nataliteta, reagovala je jedino Socijalistička narodna partija koja je poručila da nova vlast rješavanju problema negativne stope prirodnog priraštaja mora pristupiti krajnje ozbiljno, jer se radi o trendovima koji bi upalili „crveni alarm“ i kod država sa neuporedivo većim brojem stanovnika. U većini ostalih partija alarm se pali samo na priče iz davnina.

Sredinom aprila je objavljeno da će se pitanjima koja se tiču nataliteta baviti skupštinski odbor za Rodnu ravnopravnost.

Dugoročne prognoze, koje su još 2017. godine objavile Ujedinjene nacije govore da će u 2100. Broj stanovnika u Crnoj Gori biti za 200.000 manji nego danas i iznositi 437.000 ljudi. Polovinu stanovništva će činiti stariji od 60 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Vakcinacija zakočila

Objavljeno prije

na

Objavio:

U grupi od 20 do 29 godina u procesu vakcinacije je oko 18 odsto mladih ljudi. Tokom zimskih mjeseci jedan od važnijih oslonaca pored vakcinacije biće poštovanje propisanih mjera, nošenje maske u zatvorenom prostoru, najavljuje epidemiološkinja Milena Popović-Samardžić

 

U Crnoj Gori je do srijede prvu dozu vakcine primilo 165.022 građanina (36,1 odsto punoljetnog stanovništva), a dvije doze 147.184 (32,2 odsto). Od 4. maja, kada je počela masovna vakcinacija protiv korona virusa, ukupno je dato 312.206 doza vakcina.

Vakcinacija ne teče brzinom kojom bismo željeli, kaže za Monitor epidemiološkinja Instituta za javno zdravlje Milena Popović – Samardžić. ,,Građani odlažu vakcinaciju za septembar. Moramo ih upozoriti da je za kompletiranje vakcinacije i konsolidaciju imunog odgovora potrebno dva mjeseca od primanja prve doze. Sada se vakcinišemo da bismo bili bezbjedni u oktobru”.

Ona ponavlja apel Instituta na građane da ne oklijevaju i ne odlažu vakcinaciju. ,,Vakcine protiv COVID-19 su bezbjedne i učinkovite u domenu prevencije teških formi bolesti i fatalnih ishoda. Efikasnost vakcina u prevenciji simptomatske infekcije izazvane delta sojem je niža nego što je bila u odnosu na alfa soj. Svaka nova mutacija virusu daje veću otpornost na vakcinu. To je upravo jedan od razloga zašto vakcinacija mora biti brža i obuhvat mora biti veći jer virus mutira u osjetljivom domaćinu”, kaže Popović-Samardžić.

Predviđa se da nas očekuje teška zima, ako se globalni proces vakcinacije nastavi ovom dinamikom i virus nastavi da mutira ovom brzinom.

,,Podsjetiću da je u Jugoslaviji tokom 1972. za mjesec dana vakcinisano 18 miliona ljudi od variole vere. U epidemiji najvažniji je brz odgovor. Vakcinacija je dobrovoljna i umnogome zavisimo od solidarnosti. Mladi ljudi koji upravljaju pandemijom vakcinisani su u veoma malom procentu. U grupi od 20 do 29 godina u procesu vakcinacije je oko 18 odsto mladih ljudi. To je  bolje nego prije mjesec dana ali i dalje nedovoljno. Tokom zimskih mjeseci jedan od važnijih oslonaca pored vakcinacije biće nam poštovanje propisanih mjera, nošenje maske u zatvorenom prostoru”, zaključuje Popović-Samardžić.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo