Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bankarske i druge tajne

Objavljeno prije

na

Ništa novo u aferi CKB. Zatišje je nastupilo dijelom zbog minulih praznika, malo više zbog odluke Vrhovne državne tužiteljice Ranke Čarapić da se pozabavi nekim ličnim i porodičnim pravosudnim prioritetima… A ponajviše, izgleda, zato što su vrhovni nalogodavac i njegovi spin majstori naložili „dramsku pauzu”. Da proanaliziraju utiske nakon emitovanja pilot epizode dugo najavljivanog serijala. Dok ne vidimo gdje će glavni protagonisti aktuelnog slučaja CKB odvesti tu priču, vratimo se u prošlost i pogledajmo šta je sve i kako crnogorsko pravosuđe stavljalo na teret ovdašnjim bankarima (i ponekom biznismenu ili političaru). Pomenućemo i nešto od onoga što, po ocjenama tužilaca i njihovih političkih mentora, nije bilo vrijedno truda i publiciteta. Ima tu zanimljivih sličnosti i razlika.

,,Ne treba zaboraviti da je tada u Srbiji počela organizovana kampanja borbe protiv kriminala. Mislim da je nekima u Crnoj Gori bio potreban dežurni krivac, ali je moje hapšenje trebalo i određenim ljudima iz političkog vrha za razračunavanje sa protivnicima unutar samog DPS-a”. Ovako je u Monitoru, u maju 1998. godine, nakon tri godine provedene u pritvoru, nekadašnja generalna direktorka podgoričke Jugobanke Radmila Kalezić opisivala atmosferu koja je prethodila njenom hapšenju. Razgovor je vođen nakon što je Vrhovni sud poništio presudu kojom je Kalezić osuđena na devet godina zatvora i suđenje vratio na početak.

Radmila Kalezić je uhapšena, skupa sa svojim pomoćnikom Darkom Radunovićem, na poslu. Nakon što je policija, 5. aprila 1995. godine, opkolila zgradu Jugobanke u centru Podgorice da bi iz kancelarija izvela rukovodioce osumnjičene da su 11 mjeseci ranije kompaniji Owaca petrol AG dali 2,6 miliona dolara kako bi za račun Jugobanke iz Beča uvezla cigarete. Cigarete nijesu stizale, novac nije vraćen, a uhapšeni direktori nijesu imali vremena da se pozabave prodajom nekretnina u Beogradu i Trstu kojima je austrijski biznismen sa podgoričkim korijenima Petar Ivanović garantovao povrat novca.

,,Sve banke u Crnoj Gori i Srbiji radile su na isti ili sličan način. Pa i prethodni poslovi sa Petrom Ivanovićem odrađeni su na isti način. Odgovorno tvrdim – ni jedna jedina garancija nije data na te poslove, niti je to bilo mogućno u uslovima u kojima se poslovalo u Jugoslaviji…”, pravdala se Radmila Kalezić. Bez većeg uspjeha. Njeni advokati i rodbina čudili su se što se na optuženičkoj klupi nije našao i Ivanović, vlasnik Owaca, ili neko od čelnika Jugobanke iz Beograda i Londona, ali je tužilaštvo u Podgorici ostalo gluvo na sve upite. Pokušaj neovlašćenog uplitanja u duvanske monopole morao je biti strogo kažnjen.

U Podgorici je ostala priča da su Petra Ivanovića od hapšenja i pljenidbe imovine spasila poznanstva u vrhu DPS-a i činjenica da je godinu prije inkriminisanog posla u Crnu Goru doveo Vladimira Žirinovskog, političkog lidera ruske ekstremne desnice. Na veliko zadovoljstvo tadašnjeg DPS-a, posebno njegovog potpredsjednika Svetozara Marovića.

Te ’95. godine, u danima kada su crnogorski policajci pohodili Jugobanku, iz Moskve je na izdržavanje petomjesečne zatvorske kazne (zato što je u Skupštini uvrijedio premijera Mila Đukanovića) doletio poslanik Šešeljevih radikala Aćim Višnjić. On je u Rusiju išao kao gost kongresa partije pomenutog Žirinovskog. Iako, pravosnažno osuđen, na to nije imao pravo, Višnjiću je, kako je izjavio za Monitor, izlazak iz zemlje omogućio baš Svetozar Marović. Tadašnji predsjednik crnogorskog parlamenta je, piše Monitor, tražio od šefa SDB-a Boška Bojovića da obezbijedi Višnjiću izlaznu vizu za Rusiju, što je ovaj i učinio.

Tako je DPS, uz pomoć SDB-a, nekoga mogao poslati u Moskvu, nekoga u Spuž, a one baš rijetke i tamo i tamo. Skoro pa istovremeno.

O tome je svjedočio i nekadašnji ministar poljoprivrede Branko Abramović, koji je svoj mandat završio u Spužu, uz optužbe za zloupotrebu i pljačku (33 hiljade maraka). Nakon višegodišnje golote, Abramović je u martu 1996. pravosnažno oslobođen optužbi. Potom je u otvorenom pismu tadašnjem predsjedniku Crne Gore i DPS-a Momiru Bulatoviću, objavljenom na stranicama Monitora, podsjetio kako je, nakon što je ukazao na zloupotrebe i pljačku u resoru koji je vodio, protiv njega ,,vladajuća partija mobilisala svu državnu silu: SDB, MUP, svoje poslanike, tužioce i medije pod svojom kontrolom. Dakle, sve osim vojske”.

Interesantno je primijetiti kako je najveća (ne računajući one državne) pljačka iz tog vremena, iako potpuno javna, ostala bez valjane reakcije crnogorskog pravosuđa. Tu priču jedni prepoznaju kao aferu Dafiment, drugi Inos, a treći Jugoskandik.

Gazda Jezda, Jezdimir Vasiljević, vlasnik Jugoskandika proslavio se izjavom da je rat dobar dok donosi profit. Potom je sa Đukanovićem potpisao ugovor o zakupu Svetog Stafana a, gotovo istovremeno, sa Miloradom Vukotićem ugovor o poslovnoj saradnji kojim je Banka privatnog preduzetništva (BPP) faktički izdala svoje ime i pečat pod zakup Jugoskandiku, zato što Vasiljevićeva firma nije imala dozvolu Centralne banke za devizno poslovanje. Saradnja je bila kratkog daha.

Krajem decembra 1992. u Podgorici su prestali da primaju uplate štediša za račun Jugoskandika, a dotadašnje dugove BPP je pokušala da se namiri prodajući benzin skladišten u Baru. Sporno je bilo nekih 3,6 miliona maraka koje su BPP i Jugoskandik dugovali svojim štedišama na ime glavnice i kamata, i dodatnih 15 miliona koje je Vukotić potraživao od Vasiljevića kao proviziju za obavljene poslove.

Početkom marta te ’93. Vasiljević je pobjegao u Izrael. Prethodno je na konferenciji za novinare održanoj u Budimpešti zaprijetio smrću srpskim i crnogorskim političarima koji su ga, navodno, reketirali i prevarili. Na listi pomenutih bili su i tadašnji crnogorski premijer, predsjednik i ministar finansija. Koliko je poznato, crnogorsko tužilaštvo na sve to nije ni prstom mrdnulo.

Ili je, u tajnosti, otvorena istraga koja još traje. Otprilike, kao u aferi Montenergobanka. Ne sjećate se?

Bila je to vijest koja je obilježila jun 2002. godine: Protiv direktora Montenegrobanke Veselina Babića podnijet je zahtjev za sprovođenje istrage zbog sumnje da je oštetio banku za 70 miliona maraka. Babiću se prebacivalo da je, od 1996. do aprila 2000. godine, ,,kredite samostalno odobravao, izdavao garancije i akreditive i obnavljao ugovore za dodjelu novih kredita iako stari nijesu vraćeni”. Iz prateće dokumentacije saznali smo da su glavni korisnici spornih kredita bili, zapravo, najveći akcionari Montenegrobanke: KAP, Ulcinjska rivijera, Budvanska rivijera, Primorka…

,,Zaboravili su u kom vremenu su ovi dugovi nastali i da je cilj odobrenih kredita bio da se u crnogorskoj privredi spasi ono što se moglo spasiti. Zaista ne znam kome je sada u interesu da to ponovo poteže”, objašnjavao je Veselin Babić u razgovoru za naš nedjeljnik. Nakon početne euforije, afera Montenegrobanka prepuštena je zaboravu. Kada smo se posljednji put interesovali za nju, negdje prije pet-šest godina, istraga je još trajala. ,,Vraćena je na dopunu”, rečeno nam je u sudu. Montenegrobanka je, u međuvremenu, promijenila vlasnika a upražnjeno mjesto najgorih od sve đece u crnogorskom svijetu finansija preuzeli su Prva banka i njeni većinski vlasnici. To vide svi sem prvaka crnogorskog tužilaštva.

Zato smo, 11 godina nakon afere Montenegrobanka, ponovo u prilici da prisustvujemo novom odmjeravanju snaga između finasijskog sektora i tužilačkih struktura.

Prema nalazima Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović, specijalne tužiteljice Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, šest osumnjičenih – bivših i sadašnjih menadžera CKB – odobrilo je nekoliko kredita „mimo internih procedura banke… što je imalo za posljedicu pribavljanje imovinske koristi tim pravnim licima na štetu imovine CKB u iznosu od preko sedam miliona eura”.

Potom je istražni sudija Miroslav Bašović zaključio, u obrazloženju odluke da odbije zahtjev tužilaštva da osumnjičenima odredi pritvor, kako „činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”. A Čarapić se požalila: „Mi procjenjujemo da je pritvor nužan radi sprovođenja radnji bez uticaja na svjedoke koje planiramo da saslušamo”.

I to sa pritvorom je zanimljiva priča. U aprilu 2009. godine policija je privela Radoša Šućura, tadašnjeg i sadašnjeg direktora Uprave za šume. On je osumnjičen za zloupotrebu službenog položaja tešku 180 hiljada eura, i u pritvoru je proveo nekih 45 dana. Drugi aršini su vrijedili za Veselina Vukotića i Branka Vujovića. Oni nijesu pritvarani ni minuta nakon optužbe da su, tokom privatizacije Jugopetrola, državu oštetili za tri miliona. Potom su oslobođeni zahvaljujući izjavama svjedoka, članova Tenderske komisije, koji su faktički priznali saučesništvo u nezakonitom poslu.

Izgleda da Crna Gora i danas funkcioniše po principima koje je prije dvadeset godina preživio pa potom definisao Branko Abramović: Vladajuća partija mobiliše svu državnu silu i medije pod svojom kontrolom… Pa, kome Moskva a kome Spuž.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GLOBALNA INICIJATIVA ZA BORBU PROTIV ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Balkanske kriminalne grupe u centru trgovine kokainom u Holandiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji, navodi GI-TOC

 

Kriminalne organizacije sa sjedištem u Holandiji sa transnacionalnim vezama postale su centralne, posebno u upravljanju uvozom kokaina iz Južne Amerike u Evropu. To je objavila Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala (GI-TOC) navodeći da kriminalci otpremaju najveći dio svog kokaina iz Ekvadora i Kolumbije kroz luke Roterdam i Flisingen u Holandiji i Antverpen u Belgiji.

Prema njihovom pisanju trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji.

Kriminalci iz Albanije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine posluju u partnerstvu sa holandskim kriminalcima i pribavljaju drogu preko holandskih morskih luka i aerodroma. Pored trgovine kokainom, krijumčare i sintetičke droge i bave se trgovinom ženskim osobama koje primoravaju da rade u legalizovanim “distriktima sa crvenim fenjerima“, među kojima je i popularni amsterdamski distrikt De Valen.

Po riječima višeg policijskog operativca, balkanske grupe trguju i oružjem. Holandska policija često pronalazi „male autobuse pune vatrenog oružja“, većinom porijeklom iz Albanije, Srbije i Crne Gore.

Dijaspora bivše Jugoslavije koordiniše trgovinom u Antverpenu, Roterdamu i Luksemburgu. Uz to, poslednjih šest godina, kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana usvojile su poslovni model usredsređen na uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru u EU.

“Oni su prisutni u cijeloj Holandiji”, kaže visoki portparol holandske policije o kriminalnim grupama sa Zapadnog Balkana.

“Veoma su aktivni i agresivni. Ne samo da učestvuju u preuzimanju kokaina iz luka kao što je Roterdam i njegovom transportu širom Evrope, već vode i kotlarnice i skladišta. Poznato je da balkanski kriminalci iznajmljuju takozvane “kuće duhova“ u parkovima za odmor na jugu Holandije od kriminalnih agencija za nekretnine.” Drugi balkanski kriminalci dođu samo “da preuzmu kokain iz luke ili da nekoga likvidiraju, a zatim se odmah vrate kući“.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Obrazlažući svoje tvrdnje iz MMF-a su pokušali izračunati koliko bi trebalo povećati porez na dodatnu vrijednost (PDV), kao najočigledniji ako ne i jedini način, da bi se u državnoj kasi nadoknadio gubitak po osnovu potpunog ukidanja doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje. Ta izdvajanja, prema ponuđenim podacima, čine oko 7,5 crnogorskog BDP-a. „Povećanje stope PDV-a za šest procentnih poena donijelo bi samo dodatni prihod od četiri odsto BDP-a, dok je za potpuno prilagođavanje potrebno povećanje PDV-a od devet odsto, da bi se primarni bilans doveo na nulu“, piše u Izvještaju objavljenom na sajtu MMF-a.

Njima se, očigledno, nije dopala kalkulacija koja pokazuje da bi za pokrivanje troškova predizbornih obećanja PES-a, porez na dodatnu vrijednost trebalo povećati sa sadašnjih 21 na 30 odsto. „Tako značajno povećanje stope PDV-a bilo bi distorziono, regresivno i visoko inflatorno“, zaključili su.

Ni to nije sve. Ukoliko se ovaj scenario u potpunosti sprovede od 2025. godine, javni dug će u 2029. godini premašiti 100 posto BDP-a, upozorili su iz MMF-a. Tako bi se gotovo vratili u nezavidnu poziciju iz 2020. godine  kada je javni dug Crne Gore bio značajno veći od godišnjeg BDP-a (107 odsto). Sasvim dovoljno da MMF, na neviđeno, pretpostavi kako bi Evropa sad 2 mogao biti visokorizičan projekat.

Milojko Spajić nije saglasan sa izrečenim upozorenjem. „MMF je konzervativna institucija koja neće podržati povećanje plata ili penzija. Oni će uvijek biti za smanjenje broja zaposlenih, plata i penzija, a za povećanje poreza“, kazao je premijer. Potegao je najjači argumnet za domaću javnost: „Nije MMF podržao ni program Evropa sad 1. Kada se desio, nakon godinu i po dana, dali su najveće hvalospjeve. Postfestum oni će dati sjajne ocjene i o programu Evropa sad 2.“

Lažu fotografije. Ja se ovih slika drugačije sjećam. Tako pjeva Džiboni. Premijerova interpretacija nedavne prošlosti podsjeća na njegove stihove. Za početak, 2021. nijesmo čuli da se MMF protivi iznebuha predočenom programu poreske reforme baziranom na ukidanju doprinosa za zadravstveno osiguranje. Ili nam to, makar, nije rečeno na dovoljno jasan i razumljiv način.

Tadašnji premijer Zdravko Krivokapić je predstavljajući program Evropa sad 1, u novembru 2021, rekao kako je „projekat rađen više od šest mjeseci i testiran najboljim modelom koji je preporučio MMF“. Tako smo stekli utisak da je, mada za ovdašnju javnost iznenađenje, program pripremljen uz znanje i u saradnji sa krovnom međunarodnom monetarnom institucijom.

Na istom fonu bio je i tadašnji ministar finansija. “Saglasni smo sa MMF-om da je program reformi hrabar potez, ali i neophodan Crnoj Gori, zato što možemo i moramo zaustaviti odliv mladih i omogućiti građanima da benefite osjete što prije”, napisao je Spajić na tadašnjem Tviteru. “Preporuka MMF-a je da se program sprovodi fazno, ali radi kompletne slike treba podsjetiti na njihove prošlogodišnje preporuke...“, nastavio je aktuelni premijer. Podsjetio je  kako su, u prvim mjesecima Krivokapićeve vlade, iz MMF-a prognozirali znatno sporiji oporavak crnogorske privrede (omanuli su, približno, za tri puta) i predlagali smanjenje plata i penzija u cilju „fiskalne konsolidacije“. Na početku mandata te Vlade, MMF je prognozirao tri puta manji rast ekonomije nego što će izvjesno biti u 2021., dodao je Spajić. „Cijenimo mišljenje MMF-a, ali nama su isključivi prioriteti mišljenje i potrebe naših građana, naravno, uz fiskalno neutralni efekat i finansijsku stabilnost.”

Sve je, ipak, ostalo u sjenci poruke „saglasni smo sa MMF-om…“.

Sjetimo se, sada, navodnih hvalospjeva MMF-a na račun efekata programa Evropa sad 1: „Sve što bih istakao jeste da u decembru 2021. godine nismo bili u mogućnosti da predvidimo šta će se desiti u svijetu u februaru 2022., a što je imalo veliki uticaj i na Crnu Goru“, kazao je, zimus, šef misije MMF-a za Crnu Goru Šrikant Sešadri. „Tako da je super što su stvari ispale baš dobro i bez sumnje mogu reći da podaci pokazuju da ne samo što je ostvaren napredak u poreskom sistemu, već možemo vidjeti da su zaposlenost, ukupna potrošnja i ukupan rast takođe imali korist od ovog programa“.

Dakle, Evropa sad 1 donijela je (ne)očekivano dobre rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući „dešavanjima u svijetu u februraru 2022“. Da podsjetimo, govorimo o ratu u Ukrajini, velikom prilivu dobroplatežnih Rusa i Ukrajinaca u Crnu Goru i talasu inflacije koji je zadesio cijelu Evropu, a u Crnoj Gori „pogurao“ cijene za blizu 18 odsto na godišnjem nivou. Tako su inflacija i rast potrošnje odlučujuće doprinijeli da se u državnoj kasi značajnije ne osjeti izostanak novca koji se prikupljao po osnovu zdravstvenih doprinosa.

Kakvi bi finansijski efekti programa Evropa sad 1 bili da Rusija nije izvršila agresiju na Ukrajinu, nikada nećemo saznati. Mada, pošto podaci ukazuju na kontinuiran odliv turista iz nužde sa istoka Evrope, dok se inflacija se smiruje (u Crnoj Gori sporije nego u ostatku eurozone), moguće je da ćemo već do kraja ove godine dobiti znatno realniju sliku naših realnih fiskalnih mogućnosti.

Po najavama Milojka Spajića i njegovih najbližih saradnika iz Vlade, Crna Gora će u projekat Evropa sad 2 zagaziti prije toga. Nadajući se da će se uspješna priča ponoviti. Podcjenjujući  pritom računicu prema kojoj bi negativni efekti u državnoj kasi, godišnje, mogli biti četiri-pet puta veći od onih koje je inicijalno proizveo program Evropa sad 1.

Kako će vlada nadomjestiti taj novac? Ponovimo:  riječ je o makar 560 miliona. Godišnje. Premijer je nebrojeno puta ponovio da se redovna budžetska potrošnja neće finansirati novim zaduženjima. Ministar finansija Novica Vuković tvrdi da vlada ne razmatra ni mogućnost povećanja PDV-a. „To nije opcija“, kaže.

Dok  iz Vlade ubjeđuju šta sve neće, nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive, makar uz podnošljiv budžetski deficit (rashodi veći od prihoda). A penzioni sistem održiv i prihvatljiv sadašnjim i budućim penzionerima. Posebno onima kojima odrađene godine staža ne ostavljaju preveliki prostor da se iz sistema međugeneracijske solidarnosti prebace na model individualnog penzionog osiguranja.

Zato upozorenja iz MMF-a treba pažljivo razmotriti. Prije nego PES i aktuelna Vlada svoj predugo skrivani naum ne pretvore u stvarnost. Možda. Pošto ne bi bilo dobro da dođemo u poziciju da preporuke Međunarodnog monetarnog fonda poprime imperativan oblik. Grčki scenario nije nešto što bi poželjeli sebi i svojoj djeci.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Većina partija u Budvi će nastupati samostalno.  Demokrate predvodi Đorđe Zenović a lista nosi naziv Budva odlučuje. Na čelu budvanske liste PES-a je glavni pregovarač Crne Gore Predrag Zenović, pod nazivom   Evropa sad – Budva ima šansu. URA ide sa listom URA – Dritan Abazović – Drugačije, koju predvodi Blažo Rađenović.  Budva može bolje – prof. dr Nikola Milović naziv je liste Demokratske partije socijalista. SDP, SD i Liberalna partija imaju zajedničku listu Čisti izbor –  Petar Odžić. Tu je i lista Dr Vujičić Božidar – Za stvarne promjene, te  Crnogorska evropska Budvadr Novak Adžić – CEP

Baš kao i u doba DPS-a, partijski lideri vode  glavnu riječ i u lokalnim utrkama.

Lokalne liste nose nazive lidera partija, ili ih predvode oni sa funkcijama u državnoj administraciji. Nijesu rijetki ni primjeri takozavne funkcionerske kampanje, koju su, dok su bili u opoziciji, predstavnici vlasti oštro kritikovali.  Šef parlamenta Andrija Mandić tako  obilazi Sveti Stefan i najavljuje promjene u turističkoj ponudi, a Demokrate promovišu ono što radi njihov ministar policije Danilo Šaranović.

Birači u Andrijevici, iako ih je znatno  manje nego u Budvi, imaće široku lepezu za glasanje, samo jednu manje listu nego u turističkoj prestonici.  Na tim izborima učestvovće osam lista sa 12 partija i grupa građana. U izbornoj trci učestvovaće Ujedinjena Crna Gora, čiji je nosilac liste  Milovan Dukić, Grupa građana Za budućnost naše djece, čiju listu predvodi Ivan Radojević, kao i Demokratska partija socijalista (DPS), na čijoj je listi prvi Srđan Mašović. Listu je predala i koalicija Za budućnost Andrijevice – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora, koju predvodi Miodrag Čukić, kao i Grupa birača Za bolji standard, kod kojih je prvi na listi Veselin Radenović. Socijalistička narodna partija (SNP) i Demokrate nastupiće pod sloganom Odvažno, odlučno, odgovorno – Andrijevica se pita, a predvodiće ih dosadašnji predsjednik Opštine Željko Ćulafić (SNP). Pokret Evropa sad (PES), koji predvodi poslanica te stranke Dragana Vučević, nastupiće pod sloganom Nova šansa za Andrijevicu. Listu je predao i Vasojevićki pokret Ujedinjenje, a predvodiće ih Vesko Raketić. Raketić bi, međutim, mogao izgubiti pravo da učestvuje u izbornoj trci pošto nije ispoštovao obavezujuće ženske kvote.

Veliki broj  prijavljenih partija za učešće na vanrednim lokalnim izborima u Budvi i Andrijevici, analitičarima je pokazatelj da je politika i dalje unosan biznis i da je neophodna, upozoravaju,  hitna reforma izbornog zakonodavstva. Koje nema ni na vidiku.

DPS je rešavanje krize u Šavniku  nametnuo  kao uslov za učešće u izbornoj reformi. Koja doduše nikada nije ni počela, i koju ni vlast ne nameće kao prioritet. Izuzev onoga što se mora isporučiti Briselu za dobijanje štrikova. Iz DPS-a tvrde da „PES i DF nastavljaju opstrukciju rada Odbora za izbornu reformu, na način što ne žele da povuku nezakonitu odluku o prinudnoj upravi u Šavniku i ne žele dogovor o povratku važnom poslu povodom izborne reforme u okviru nadležnog skupštinskog odbora”.

Dijalog vlasti i opozicije na temu izlaza iz krize u Šavniku za sada je na tome da opozicija hoće da se ponove izbori na dva biračka mjesta, a vlast želi raspisivanje novih izbora.  Nada da će krizu razriješiti Ustavni sud, i dalje je samo nada.

Izbori u Šavniku počeli su 23. oktobra 2022, ali nijesu završeni jer članovi biračkih odbora iz opozicione koalicije Za budućnost Šavnika nijesu dozvoljavali dijelu novoupisanih birača da glasaju, pokušavajući tako da „riješe“ izbornu manipulaciju DPS-a. Na dva birališta, u zgradi Opštine i selu Kruševice, birači su izlazili devet puta.

Negdje se vlast promijeni i bez izbora. U Ulcinju je nedavno zaključen sporazum o formiranju nove koalicije, koja će imati mandat do redovnih izbora početkom 2026.  Tako će dio vlasti u Ulcinju opet biti DPS.

Sporazum su potpisali predsjednik Demokratske partije (DP) Fatmir Đeka, predsjednik Force Genci Nimanbegu, predsjednik OO Demokratske partije socijalista (DPS) Arijan Ljamović, predsjednik OO Socijaldemokrata (SD) Ćazim Hodžić, predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori (DSCG) Saubih Mehmeti, predsjednik OO Socijaldemokratske partije (SDP) Naser Resulbegović i predsjednik OO Bošnjačke stranke (BS) Muamer Raščić.

U opoziciji su završili  Građanski pokret URA i Albanska alternativa, koji su bili dio vladajuće koalicije sa DP, SD, SDP i Forcom.

Mediji su prije sporazuma pisali o tajnim pregovorima  o formiranju nove većine.  URA i DUA su tajno zaključile sporazum o saradnji,  dok su neke od stranaka vlasti takođe vodile pregovore sa DPS-om o formiranju drugačije većine. Sve je počelo neposredno prije nego je, prema koalicionom sporazumu ulcinjske vlasti, trebalo da uslijedi rotacija na mjestima predsjednika Opštine i Skupštine, koje su pokrivali Omer Bajraktari (URA) i Ardijan Mavrić (Forca).

“Umjesto da funkciju gradonačelnika prepustimo koalicionom partneru iz Force a preuzmemo mjesto predsjednika SO Ulcinj i na taj način nastavimo započete projekte i nesumnjivo dobre rezultate koje je imala koaliciona vlast na čelu sa Omerom Bajraktarijem, URA se odlučuje na tajne pregovore sa opozicionom DUA o stvaranju neke nove većine a sve sa ciljem da se uzurpira pozicija prvog čovjeka grada”, naveo je Član Opštinskog odbora URA Ulcinj Amil Grbović, podnio je ostavku na funkcije u partiji iz, kako je naveo, moralnih razloga.

Sve je dozvoljeno da se osvoji vlast. To je naš najutemeljeniji politički princip.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo