Čika Đorđe je podigao visoko štap sa znamenitog brda Berankrš, pokazujući negdje u daljine, i opominjući da bitka za Vasove vode nije završena i da njegov duh još živi među stanovnicima Beransela.
Nakon dužeg odlaganja postavljanja spomenika najstarijem građanskom aktivisti i simbolu otpora mještana ovog naselja u borbi za zdravu životnu sredinu, bista Đorđa Tomovića „na neki čudan način” osvanula je na vrhu brda.
Đorđije je, kako kažu Beranselci, tako i nakon smrti odlučio da povede još jednu bitku, ovog puta s birokratijom, i da se sam popne na ovo znamenito uzvišenje.
„Mi u Mjesnoj zajednici ne znamo ništa. Mi mislimo da je Đorđiju Tomoviću dosadilo da čeka dozvole i da samuje u mraku u jednoj kolibi u naselju, pa je odlučio da se popne na Berankrš i da odozgo podignutim štapom opomene da nije uzalud vodio borbu” – kaže predsjednik ove mjesne zajednice Slobodan Lončar.
Osim ironično, u Beranselu ne žele da govore o tome ko je i kako teški spomenik iznio na vrh Berankrša i da li je time prekršen zakon.
Legendarni starac iz Berasela preminuo je u dubokoj starosti ali je odnio pobjedu nad kulturnim i životnim obrascem koji je nametnula crnogorska vlast, praveći od svojih građana poslušnike.
Đorđije će ostati upamćen kao najstariji stanovnik Beransela i jedna od prepoznatljivih ličnosti dugogodišnje borbe tog sela s institucijama zbog odlaganja otpada na Vasovim vodama.
Starina Đorđije uvijek je bio među prvim mještanima Beransela na blokadi gradskog smetlišta na Vasovim vodama, nadomak njihovih kuća, i među prvim su mu stigli pozivi za informativne razgovore u policiji, zatim za Sud za prekršaje, a potom i za izdržavanje osmodnevne zatvorske kazne na koju, ipak, nije otišao.
„Ljudi se plaše, i to mi nikako nije jasno. Neote da skoče, nego šute. Boje se od vlasti. A što će se bojati, kad vlasti ne rade pravilno” – ostale su upamćene čika Đorđijeve riječi.
Beranselci su odnijeli pobjedu nad sistemom, kada je država neposredno prije lokalnih izbora u martu 2014. godine, odustala od daljeg odlaganja smeća na Vasovim vodama. Starina Đorđije, ipak, nije dočekao sanaciju najvećeg divljeg smetlišta na sjeveru Crne Gore, koja se najavljuje već tri godine.
Upravo zbog toga u Ekološkom pokretu Ozon, koji je u svemu bio podrška mještanima Beransela, smatraju da aktivnosti na sanaciji Vasovih voda idu veoma sporo. U svakom slučaju ne najavljenom i očekivanom brzinom.
,,Po nama, neshvatljivo sporo, ako znamo za najavu Vlade da će ova ekološka katastrofa u neposrednoj blizini međunarodno zaštićene rijeke Lim i MZ Beranselo, biti sanirana sredstvima iz budžeta Crne Gore” – kaže direktor ove nevladine organizacije Aleksandar Perović.
On podsjeća da nakon započinjanja aktivnosti na kanalisanju protoka ocjednih deponijskih voda, koje predstavljaju veliku opasnost i prijete da izazovu odvajanje jednog dijela deponovanog otpada, a koje je trebalo davno biti završeno, još uvijek nema nikakvih informacija šta je s tom niti sa sljedećim planiranim aktivnostima.
,,Nekako nam se čini da se namjerno prolongira rješavanje problema, što vjerovatno ima veze sa tim što je na čelu Berana opoziciona lokalna uprava, ali ostaje nejasno zašto se baš zbog toga lokalna uprava mnogo češće ne oglašava u javnosti i insistira na upoznavanju građana o problemima i izazovima sa kojima se susreće kada je sanacija Vasovih voda u pitanju” – smatra Perović.
Prema njegovim riječima, lokalna uprava u ovom gradu nema ni lokalni plan upravljanja otpadom, što je već moralo biti završeno, a lokacija Rujište koja je bila korišćena kao privremena, već je postala još jedan problem.
,,Vasove vode se moraju sanirati, pa i revitalizovati na najbolji mogući način jer je riječ o devastiranoj lokaciji na kojoj su građani MZ Beranselo i ekološki svjesni građani Crne Gore izborili da se institucije sistema konačno zapitaju koliko je održiv koncept regionalnih sanitarnih deponija i zahvaljujući čemu se unaprijedila i zakonska regulativa u oblasti upravljanja otpadom” – dodaje direktor Ozona.
On kaže kako se na slučaju Vasovih voda zapravo vidi kako sistem ne umije da pruži ruku nakon poraza i uradi ono što je potrebno – da zahvali odgovornim i aktivnim građanima koji su se borili da ostvare Ustavom garantovano pravo na zdravu životnu sredinu.
Perović upozorava da opet ulazimo u zimski period koji karakteriše velika količina padavina, što znači da postoji realna opasnost odvajanja na najprimitivniji način deponovanog otpada, različitih vrsta, pa i opasnog, koji će zavšriti u Limu, a zatim dalje nizvodno postati i prekogranični problem.
“Nadamo se da će makar opština Berane uraditi lokalni plan i da će njime prepoznati način na koji će uspostaviti pravilan i ekonomski održiv sistem upravljanja komunalnim otpadom. Lokalne uprave koje ne znaju da organizuju komunalne djelatnosti, upravljanje otpadom i otpadnim vodama, kakvih je danas u većini opština, ne zaslužuju povjerenje građana i treba da ostave prostor za one koji znaju kako obezbijediti kvalitet života dostojan stepenu civilizacije i razvoja u kojem živimo” – kaže Perović.
Osim što su svom najstarijem žitelju i simbolu otpora izgradili bistu, mještani Beransela su u saradnji s Ekološkim pokretom Ozon pokrenuli i inicijativu za ustanovljavanje nagrade za ekološki aktivizam koja će nositi ime Đorđija Tomovića.
Direktor ove nevladine organizacije Monitoru je rekao da će nagrada po prvi put biti dodijeljena do kraja ovog mjeseca.
,,Upravo smo u fazi izbora prvog dobitnika nagrade, koja će ubuduće biti dojeljivana svake godine” – kaže Perović.
Znatna sredstva za izradu biste skupljana su isključivo od dobrovoljnih priloga. Bista je završena prošle godine i dopremljena u Berane, ali je u jednoj baraci u selu čekala na birokratsku procedure izdavanja dozvole za njeno postavljanje.
Prvobitna namjera mještana Beransela bila je da se bista postavi neposredno pored puta koji vodi k nekadašnjoj divljoj deponiji Vasove vode, gdje su se najčešće održavali protesti i gdje je napravljena i poznata fotografija Đorđija Tomovića s podignutim štapom ispred policijskog automobila.
Kada su se obratili Opštini, mještanima Beransela je rečeno da je postavljanje spomenika u nadležnosti Ministarstva kulture, pa je sve prolongirano. Sada se konačno spomen bista od bronze u prirodnoj veličini, koju je po narudžbi izradio akademski vajar Luka Radojević, našla na vrhu brda Berankrš.
Bista je dobro uočljiva i s magistralnog puta kojim se u Berane stiže iz centralnog, odnosno administrativnog dijela države koji je birokratski odugovlačio s izdavanjem dozvole za njeno postavljanje.
Bronzani Đorđije Tomović i mrtav opominje da u Evropu ne možemo sa smećem i nesaniranim Vasovim vodama. Njegovo ime i riječi još će se u pristupnim pregovorima pominjati, kada se otvori poglavlje koje se tiče zaštite životne sredine.
Tufik SOFTIĆ