Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANSELO: BITKA ZA VASOVE VODE NIJE ZAVRŠENA: Čika Đorđije i mrtav opominje

Objavljeno prije

na

Čika Đorđe je podigao visoko štap sa znamenitog brda Berankrš, pokazujući negdje u daljine, i opominjući da bitka za Vasove vode nije završena i da njegov duh još živi među stanovnicima Beransela.

Nakon dužeg odlaganja postavljanja spomenika najstarijem građanskom aktivisti i simbolu otpora mještana ovog naselja u borbi za zdravu životnu sredinu, bista Đorđa Tomovića „na neki čudan način” osvanula je na vrhu brda.

Đorđije je, kako kažu Beranselci, tako i nakon smrti odlučio da povede još jednu bitku, ovog puta s birokratijom, i da se sam popne na ovo znamenito uzvišenje.

„Mi u Mjesnoj zajednici ne znamo ništa. Mi mislimo da je Đorđiju Tomoviću dosadilo da čeka dozvole i da samuje u mraku u jednoj kolibi u naselju, pa je odlučio da se popne na Berankrš i da odozgo podignutim štapom opomene da nije uzalud vodio borbu” – kaže predsjednik ove mjesne zajednice Slobodan Lončar.

Osim ironično, u Beranselu ne žele da govore o tome ko je i kako teški spomenik iznio na vrh Berankrša i da li je time prekršen zakon.

Legendarni starac iz Berasela preminuo je u dubokoj starosti ali je odnio pobjedu nad kulturnim i životnim obrascem koji je nametnula crnogorska vlast, praveći od svojih građana poslušnike.

Đorđije će ostati upamćen kao najstariji stanovnik Beransela i jedna od prepoznatljivih ličnosti dugogodišnje borbe tog sela s institucijama zbog odlaganja otpada na Vasovim vodama.

Starina Đorđije uvijek je bio među prvim mještanima Beransela na blokadi gradskog smetlišta na Vasovim vodama, nadomak njihovih kuća, i među prvim su mu stigli pozivi za informativne razgovore u policiji, zatim za Sud za prekršaje, a potom i za izdržavanje osmodnevne zatvorske kazne na koju, ipak, nije otišao.

„Ljudi se plaše, i to mi nikako nije jasno. Neote da skoče, nego šute. Boje se od vlasti. A što će se bojati, kad vlasti ne rade pravilno” – ostale su upamćene čika Đorđijeve riječi.

Beranselci su odnijeli pobjedu nad sistemom, kada je država neposredno prije lokalnih izbora u martu 2014. godine, odustala od daljeg odlaganja smeća na Vasovim vodama. Starina Đorđije, ipak, nije dočekao sanaciju najvećeg divljeg smetlišta na sjeveru Crne Gore, koja se najavljuje već tri godine.

Upravo zbog toga u Ekološkom pokretu Ozon, koji je u svemu bio podrška mještanima Beransela, smatraju da aktivnosti na sanaciji Vasovih voda idu veoma sporo. U svakom slučaju ne najavljenom i očekivanom brzinom.

,,Po nama, neshvatljivo sporo, ako znamo za najavu Vlade da će ova ekološka katastrofa u neposrednoj blizini međunarodno zaštićene rijeke Lim i MZ Beranselo, biti sanirana sredstvima iz budžeta Crne Gore” – kaže direktor ove nevladine organizacije Aleksandar Perović.

On podsjeća da nakon započinjanja aktivnosti na kanalisanju protoka ocjednih deponijskih voda, koje predstavljaju veliku opasnost i prijete da izazovu odvajanje jednog dijela deponovanog otpada, a koje je trebalo davno biti završeno, još uvijek nema nikakvih informacija šta je s tom niti sa sljedećim planiranim aktivnostima.

,,Nekako nam se čini da se namjerno prolongira rješavanje problema, što vjerovatno ima veze sa tim što je na čelu Berana opoziciona lokalna uprava, ali ostaje nejasno zašto se baš zbog toga lokalna uprava mnogo češće ne oglašava u javnosti i insistira na upoznavanju građana o problemima i izazovima sa kojima se susreće kada je sanacija Vasovih voda u pitanju” – smatra Perović.

Prema njegovim riječima, lokalna uprava u ovom gradu nema ni lokalni plan upravljanja otpadom, što je već moralo biti završeno, a lokacija Rujište koja je bila korišćena kao privremena, već je postala još jedan problem.

,,Vasove vode se moraju sanirati, pa i revitalizovati na najbolji mogući način jer je riječ o devastiranoj lokaciji na kojoj su građani MZ Beranselo i ekološki svjesni građani Crne Gore izborili da se institucije sistema konačno zapitaju koliko je održiv koncept regionalnih sanitarnih deponija i zahvaljujući čemu se unaprijedila i zakonska regulativa u oblasti upravljanja otpadom” – dodaje direktor Ozona.

On kaže kako se na slučaju Vasovih voda zapravo vidi kako sistem ne umije da pruži ruku nakon poraza i uradi ono što je potrebno – da zahvali odgovornim i aktivnim građanima koji su se borili da ostvare Ustavom garantovano pravo na zdravu životnu sredinu.

Perović upozorava da opet ulazimo u zimski period koji karakteriše velika količina padavina, što znači da postoji realna opasnost odvajanja na najprimitivniji način deponovanog otpada, različitih vrsta, pa i opasnog, koji će zavšriti u Limu, a zatim dalje nizvodno postati i prekogranični problem.

“Nadamo se da će makar opština Berane uraditi lokalni plan i da će njime prepoznati način na koji će uspostaviti pravilan i ekonomski održiv sistem upravljanja komunalnim otpadom. Lokalne uprave koje ne znaju da organizuju komunalne djelatnosti, upravljanje otpadom i otpadnim vodama, kakvih je danas u većini opština, ne zaslužuju povjerenje građana i treba da ostave prostor za one koji znaju kako obezbijediti kvalitet života dostojan stepenu civilizacije i razvoja u kojem živimo” – kaže Perović.

Osim što su svom najstarijem žitelju i simbolu otpora izgradili bistu, mještani Beransela su u saradnji s Ekološkim pokretom Ozon pokrenuli i inicijativu za ustanovljavanje nagrade za ekološki aktivizam koja će nositi ime Đorđija Tomovića.

Direktor ove nevladine organizacije Monitoru je rekao da će nagrada po prvi put biti dodijeljena do kraja ovog mjeseca.

,,Upravo smo u fazi izbora prvog dobitnika nagrade, koja će ubuduće biti dojeljivana svake godine” – kaže Perović.

Znatna sredstva za izradu biste skupljana su isključivo od dobrovoljnih priloga. Bista je završena prošle godine i dopremljena u Berane, ali je u jednoj baraci u selu čekala na birokratsku procedure izdavanja dozvole za njeno postavljanje.

Prvobitna namjera mještana Beransela bila je da se bista postavi neposredno pored puta koji vodi k nekadašnjoj divljoj deponiji Vasove vode, gdje su se najčešće održavali protesti i gdje je napravljena i poznata fotografija Đorđija Tomovića s podignutim štapom ispred policijskog automobila.

Kada su se obratili Opštini, mještanima Beransela je rečeno da je postavljanje spomenika u nadležnosti Ministarstva kulture, pa je sve prolongirano. Sada se konačno spomen bista od bronze u prirodnoj veličini, koju je po narudžbi izradio akademski vajar Luka Radojević, našla na vrhu brda Berankrš.

Bista je dobro uočljiva i s magistralnog puta kojim se u Berane stiže iz centralnog, odnosno administrativnog dijela države koji je birokratski odugovlačio s izdavanjem dozvole za njeno postavljanje.

Bronzani Đorđije Tomović i mrtav opominje da u Evropu ne možemo sa smećem i nesaniranim Vasovim vodama. Njegovo ime i riječi još će se u pristupnim pregovorima pominjati, kada se otvori poglavlje koje se tiče zaštite životne sredine.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo