Povežite se sa nama

PERISKOP

Besmisleni maraton

Objavljeno prije

na

U državi Bosni i Hercegovini posljednjih dvadeset godina održava se kulturni maraton koji iz godine u godinu pokazuje besmisao onoga što bi trebalo biti temom i sadržajem te maratonske utrke među stvaraocima. Sarajevo film festival (SFF) koji je pomodna odrednica Grada na Miljacki u ljetnjim mjesecima, u vremenskim odrednicama koje se pomiču ovisno o svetom mjesecu Ramazanu, ubjedljivo trijumfira u tom virtualnom, nevidiljivom maratonu…

Ja taj maraton osjećam i vidim. Brojni kvalitetni pisci u BiH, njihove kolege po stvaralačkoj nesanici: slikari, grafičari i skulptori, kazališnici svih vrsta, od glumaca i redatelja do scenografa i kostimografa, o glazbenicima i baletnim umjetnicima da ne govorim, u tom periodu jednostavno su zbrisani sa kuturne mape Sarajeva, pa i BiH. Sve u kulturi BiH pretvara se u besmisleni crveni tepih, na kojem svoje komplekse masovno liječe ovdašnji neuspješni političari zajedno sa starletama i ostalom nekulturnom bh. boranijom. Ilustriraću to jednom zgodom iz osobnog života. Dok sam u dva mandata obnašao dužnost direktora Narodnog pozorišta Sarajevo, nazvala me je najuspješnjija i najljepša bh. manekenka. U kratkom telefonskom razgovoru pitala me je: „Da li mi možete nabaviti ulaznicu za sutrašnje otvaranje Sarajevo film festivala?”. Na moje pitanje: „Da li mislite ulaznicu za sutrašnju projekciju filma kojim se otvara Festival?”, favoritkinja ovdašnjih modnih sjela odgovorila je: „Ne, ne. Mene zanima da prođem crvenim tepihom”. U ovoj rečenici sadržana je sva bijeda i sva tuga sarajevskog (ne)kulturnog ljeta.

Metafora crvenog tepiha zasjenila je svaki ozbiljan umjetnički napor u BiH. Prošetati se crvenim tepihom, po mogućnosti preplanulog lica i sa bar atraktivnom starletom, ako ne sa nekom od protagonistkinja filmova sa ove manifestacije, postala je opsesivna tema gomile netalentiranih i loših političara u Bosni i Hercegovini, raznih besmislenih tipova koji svu bijedu svog neznanja kriju iza Bossovih odijela i Pradinih postola.

Siguran sam u jedno: kada bi u vrijeme Sarajevo film festivala nekom od sarajevskih ulica prošetao veliki Peter Brooke, cijela trupa moskovskog Hudožestvenog teatra ili, pak, glavom i bradom Gunter Grass nitko ih ne bi zamijetio???!!! Siguran sam da ne bi zamijetio za vrijeme ovih pijanstvom nakićenih sarajevskih noći, ulica potopljenih u alkohol (obvezatno zatvorenog prometa) sa uredno postavljenom policijom (!) niti Obamu i Chillary Clinton; ne bi nitko primjetio niti najboljeg košarkaša BiH Mirzu Teletovića, pa niti onog čovjeka koji je istinski heroj bh. sporta, a uz to i predsjedavajući Gradskog vijeća Grada Sarajeva, magistra sporta Sabahudina Delalića.

Jer, tko su oni u tom filmskom maratonu, u tom maratonu blagoutrobija i najboljih vrsta vina??? Tko su oni pored brojnih starleta, dugih nogu, još dubljih dekoltea i kvarcanih tijela i lica?

Eto, to je taj čudesni Sarajevski filmski festival, koji se održava u zemlji potonuloj u kontejnere, čitaj u zemlji u kojoj se većina građana hrani iz kontejnera! Nevjerojatan maraton, maraton u kojem treba poraziti i filozofa Abdulaha Šarčevića, i slikara Salima Obralića, i grafičara Dževada Hozu, i pjevača Ivicu Šarića… To je maraton u kojem starlete pobjeđuju akademike, a neukus i šund trijumfuju na svakom koraku u Gradu Sarajevu. Ja vjerujem da u selekcijama SFF postoje izvrsni filmovi. Sve ono što se vrti oko njih je šarena laža kojom bh. političari pokrivaju jad i bijedu osobnog jedno ili četvorogodišnjeg nerada!

E, pa, sretan vam još jedan Sarajevo film festival!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo