Povežite se sa nama

OKO NAS

BEZBJEDNOST NA CRNOGORSKIM SKIJALIŠTIMA: Odgovornost svih

Objavljeno prije

na

Osam dana nakon što je od povreda zadobijenih na padinama Bjelasice preminuo Podgoričanin Stefan Božović (24), prilikom vožnje uspinjačom na Savinom kuku povrijeđen je Bjelopoljac Nićifor Šćekić.

Šćekić je radnik zaposlen u firmi Unipred iz Bijelog Polja koja remontuje uspinjače i ski liftove. Poslije nezgode, direktor Turističkog centra Durmitor Miloš Popović kazao je da je do nezgode došlo prilikom sjedanja na korpu kada je radnika udarila sigurnosna ograda koja predstavalja sastavni dio korpe.

Očevidac tog događaja je, međutim, ispričao kako je radnik povrijeđen zbog kvara na drugoj korpi dvosjeda, koja je olabavila, proklizala i udarila u korpu u kojoj su bili Šćekić i njegov kolega. Popović je to demantovao. Sve se dešavalo kada na uspinjači na Savinom kuku zbog nedostatka snijega nije bilo skijaša, već samo radnici zaduženi za održavanje.

O bezbjednosti na crnogorskim skijalištima mišljenja su oprečna. Nakon smrti mladog Božovića na društvenim mrežama i portalima moglo se pročitati na desetine nagativnih komentara kada je riječ o bezbjednosti skijaša. Inspekcijske službe tvrde da je sve u redu. U nalazu nakon nesreće na Bjelasici navodi se da je ,,kolašinsko skijalište jedno od najurednijih u Crnoj Gori, kada je u pitanju i opremljenost i poštovanje zakonskih odredbi”, i da nije nađena nijedna nepravilnost. Glavna turistička inspektorka Svetlana Šljivančanin kaže da su sve staze na Ski centru Kolašin 1450 obilježene u skladu sa zakonom.

Najoštriji u kritikama na račun stanja na crnogorskim skijalištima bio je Darko Stijepović iz NVO Centar za razvoj Durmitora. On tvrdi da skijališta ne smiju biti otvorena ako nijesu staze kvalitetno pripremljene, postavljeni svi znakovi, obezbijeđene ski staze i ispunjeni svi uslovi za bezbjedno funkcionisanje žičara.

,,Cilj donošenja zakona je sigurnost na skijalištima ustanovljavanjem procedura koje vlasnik skijališta mora da ispoštuje. Da bi se zakon sproveo, državni organi moraju da preduzimaju mjere nadzora i kontrole. Činjenica je da Uprava za inspekcijske poslove, turistički i drugi inspektori nijesu vršili kontrolu na bilo kom skijalištu u Crnoj Gori a bili su obavezni da to urade. Činjenica je da su iz Nacionalne turističke organizacije kao i ministar Branimir Gvozdenović na sva usta hvalili pripremu zimske sezone na skijalištima i čak se hvalisali da su ove godine dali ski centrima 60 000 eura za pripremu skijališta. Na kraju, desilo se najgore”- napisao je Stijepović u saopštenju za javnost, nakon što je Božović preminuo.

On tvrdi da je Evropi, na mnogo opasnijim skijalištima, ali uređenim stazama smrt, skijaša nepoznata.

Stijepovićeve tvrdnje su, kažu u ski centrima, neutemeljene. Boban Šćepanović, izvršni direktor Ski centra Kolašin 1450 kaže da je naročito zahvaljujući prošlogodišnjim izmjenama i dopunama zakona o skijalištima, skijanje na padinama crnogorskih planina bezbjednije nego igdje u regionu.

,,Nema nijednog segmenta organizacije rada našeg skijališta gdje nije do detalja ispoštovan zakon o skijalištima. Pored toga, opremu za obilježavanje staza, kakva je naša, nema nijedno drugo skijalište. Imamo, baš kako zakon propisuje, spasilačku, redarsku i službu prve pomoći. Često oni koji komentarišu bezbjednost na skijalištima nijesu ni pročitali zakon o skijalištima”, kaže Šćepanović.

Novina u zakonu, koja se odnosi na obavezu da skijaši mlađi od 18 godina moraju imati kacige, tvrdi izvršni direktor kolašinskog skijališta, je maksimalno ispoštovana. Redarska služba, objašnjava on , vodi računa o tome.

Slično tvrde i Šćepanovićeve kolege na Žabljaku i Vučju. Prema riječima direktora Turističkog centra Durmitor Miloša Popovića, na tom skijalištu su učinjeni dodatni napori da se skijaši maksimalno obezbijede. Tako su, prema njegovim riječima, stubovi žičara obloženi. Na taj način ni skijaši koji udare u stub, kaže on, ne mogu biti povrijeđeni.

,,Na našem skijalištu je svakodnevno po jedan ljekar i sanitetsko vozilo. Imamo i dobro opremljenu ambulantu za ukazivanje prve pomoći. Takođe, do detalja smo ispoštovali zakon kada je riječ o redarskoj i spasilačkoj službi. Staze su, naravno, klasifikovane i obilježene propisno”, kazao je Popović za Monitor nekoliko sati prije nego što se na Savinom kuku povrijedio Šćekić.

Vanja Tomašević menadžerka ski centra Vučje kaže da su turistički inspektori bili zadovoljni uslovima na tom skijalištu, i nijesu naišli na nepravilnosti. Ona napominje da je obaveza nošenja kaciga za maloljetnike u početku izazivala otpor kod posjetilac skijališta, ali da se sada, ipak, poštuje.

,,U početku je to doživljavano kao način da ski centar dodatno zaradi. Međutim, sve manje je problema. S obzirom na to da je mnogo djece na našem skijalištu, obezbijedili smo dovoljan broj kaciga, koje mogu iznajmiti oni koji ne donesu svoje”.

Glavna turistička inspektorka Svetlana Šljivančanin objašnjava da turistička inspekcija obavlja nadzor minimalno-tehničkih uslova za uređenje, održavanje i opremanje skijališta, zatim nadzor pružanja usluga na skijalištu (iznajmljivanje ski opreme, podučavanje sportovima na snijegu), obilježavanje i postavljenje signalizacije, korišćenje sredstava prevoza, kao i bezbjednost i red na skijalištu. Prema njenim riječima, ove godine nije bilo većih nepravilnosti kada je u pitanju poštovanje odredbi zakona o turizmu i o skijalištima.

,,Obavili smo nadzor i utvrdili da sva skijališta posjeduju odobrenje za rad izdato od Ministarstva održivog razvoja i turizma, što podrazumijeva njihovu spremnost za stavljanje skijališta u funkciju. Turistička inspekcija kontroliše obaveze ski centara po osnovu Zakona o skijalištima i turizmu. Tehnički pregled ispravnosti žičara, opreme i uređaja kontrolišu kuće sa sertifikatima za tehnički pregled i analizu. Posjedovanje sertifikata kontroliše inspekcija zaštite na radu”, kaže ona.

Novina zakona, podsjeća ona, koji se odnosi na škole skijanja uvodi njihovu obavezu da imaju odobrenje za rad od strane organa lokalne uprave. Ranije je ova odobrenja izdavalo Ministarstvo sporta.

Iskusniji u zimskim sportovima kažu da je odgovornost za bezbjednost na stazama podjednako i ski centra i skijaša. Do nesreća, tvrde, ipak dolazi, najčešće jer skijaši ne procjene sopstveno umijeće dovoljno pa svoje vještine ne usklade sa zahtjevnošću staze. U procjeni ko je dorastao kojoj stazi, trebalo bi da pomaže i redarska služba.

,,Jasno bi trebalo odvojiti početnike od iskusnijih. I nikako na opasnim stazama ne dozvoliti pristup onima za koje je očigledno da im nijesu dorasli. Takođe, poželjno bi bilo odvojiti bordere od ostalih skijaša. Sasvim je sigurno da, pored onog što su skijališta dužna da obezbijede, veliku odgovornost treba da ima svaki skijaš ponaosob”, kaže Zorica Bulatović, instruktorka skijanja iz Kolašina.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo