Znate li koja sposobnost razlikuje velike ljude od miliona običnih, malih ljudi!? Reći ću vam! Nije to ni veća inteligencija, ni veće znanje, ni jasnija vizija. Ako biste ih podvrgli objektivnom testiranju, nijedan veliki čovjek, ili ako hoćete, nijedan veliki državnik, ni oni iz prošlosti, ni ovi danas, ni po jednom od ovih kriterijuma, ne bi se izdvojio od prosjeka. Što znači da bi najmanje četvrtina onih nadprosječnih podanika (robova, kmetova, građana, sljedbenika, političkih pristalica, i kako su se kroz istoriju već sve nazivali subjekti vlasti, volje i samovolje velikih ljudi), i tada kao i danas, bez sumnje pokazali znatno bolje rezultate i od najvećih svjetskih lidera!
Tu sam baš naćulio uši! Gle, rekoh sebi, evo najzad pametnog čovjeka! Evo nekog ko je shvatio problem vlasti i postavio pravo pitanje!
Ako je to tako, a jeste – produžio je ovaj koji je shvatio problem vlasti – kako se može uopšte pojmiti da deset, stotinu ili tri stotine miliona ljudi bez razmišljanja stavlja svoju sudbinu, svoj imetak, svoj život, čak i sudbinu svoje djece u ruke jednog čovjeka, nekoga kome su ravni, ko je zapravo ,,jedan od njih”? Zašto velike državnike, vođe, bespogovorno slijedi ogromna većina ne samo onih prosječnih koji su ravni velikim ljudima, nego i najmanje jedna četvrtina stanovnika koji su im po znanju i intelektu superiorni!?
Jasno se čulo kad je jedan komarac sletio da zujanjem ne remeti napetu tišinu: Reći ću vam! Zbog njihove racionalne i odlučne usmjerenosti prema određenom cilju. Običnog čovjeka prepoznaćete po mlitavosti volje! Po sentimentalnosti, po emocijama koje mu se upliću u svaku, pa i najbeznačajniju odluku. Mali čovjek osjeća, veliki čovjek djela! Malom čovjeku je žao i pileta u jajetu, a veliki čovjek zna da nema kajgane bez razbijenih jaja!
Kad ti onaj drugi skoči ! Ne on, nego ja ću vam reći! Veliki ljudi su prosto i jasno – veliki pokvarenjaci! Svi znate onu: ,,Svaka vlast korumpira, apsolutna vlast aposlutno korumpira!” Prošlo je već 130 godina od kada je Lord Akton u pismu biskupu Mendelu Krejtonu iz 1887. dao tu dijagnozu! I odmah da vam bude jasno! Korupcija ne znači mito, nego upravo i direktno kvarenje. Korumpirati se, znači kvariti se, a korumpiran čovjek je prosto: pokvarenjak! Oni koji se još dvoume, neka pročitaju slijedeću rečenicu iz istog pisma! ,,Veliki ljudi praktično uvijek su i najpokvareniji ljudi!” Naravno, tu rečenicu niko ne navodi, pa čak ni oni rijetki koji su pročitali izvorni tekst čiji je autor Džon Emerih Edvard Dalberg Akton, prvi baron od Aktona, poznatiji kao Lord Akton! Jer se ulizuju pokvarenjacima – velikim ljudima. Uostalom, istu izjavu dao je 1778. i tadašnji britanski premijer Viljem Pit u Domu Lordova: ,,Neograničena vlast pravi pokvarenjake od onih koji je posjeduju.” A Lamartin je 40 godina prije Lorda Aktona istakao da ,,…vlast kvari i najbolje karaktere” i prema tome, veliki ljudi očigledno jesu veliki jer posjeduju vlast…
Odnekud sam se sjetio latinske izreke – Corruptio optimi, pessima! – Najgore se kvare najbolji! Dva govornika žestoko su se konfrontirali. Podijelila se i publika. Jedni su bili uvjereni da su ,,naši veliki ljudi veliki jer ne pate od suvišne sentimentalnosti” a da su oni drugi pokvareni; ,,oni drugi” su to energično odbacivali ističući da ,,njihove velike ljude čini velikima to što imaju smjelosti da preuzmu u svoje ruke vlast, pa čak i apsolutnu vlast”, dok su oni prvi pokvareni. Meni se učinilo da bi se došlo do prave istine ako bi se shvatilo da ove dvije pozicije ne isključuju, nego uključuju jedna drugu. Veliki ljudi su i jedno i drugo. Prosto – bezosjećajni pokvarenjaci. Nisam im to rekao. Znao sam da bi im tako pokvario zadovoljstvo na kom grade osjećaj autentične zajednice: da se, svako na svoj način, dive gorima od sebe. Jadni mali ljudi. Stide se što su osjećajni, pate što nemaju smjelosti da budu pokvareni.
Ferid MUHIĆ