Povežite se sa nama

Izdvojeno

BIL GEJTS U ŽIŽI GLOBALNIH KONTROVERZI: Humanist ili prorok dominacije nad ljudskim rodom

Objavljeno prije

na

Za mnoge Gejts je humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom. Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega. Posljednjih sedmica su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana

 

Bil Gejts, drugi najbogatiji čovjek na svijetu, osnivač američke multinacionalne tehnološke kompanije Majkrosoft, usred globalne bitke protiv KOVID-19 u središtu je zanimanja svjetske javnosti. Za mnoge je 64-ogodišnji Gejts humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom.

Gejtsov angažman u borbi protiv pandemije izlazi iz uobičajenog obrasca – on predlaže mjere, najavljuje izgradnju sedam bolnica za proizvodnju vakcine, polemiše sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom oko mjera za borbu protiv korona virusa i finansiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Dobrotvorni fond Bila i Melinde Gejts finansira potragu za vakcinom, liječenje i dijagnostikovanje virusa korona, a Gejts poziva da se ponovo uspostavi saradnja SAD sa Kinom, iz koje je pošast korona virusa krenula.

Poslije detaljnog proučavanja procesa nastanka epidemija, budući da je njegova fondacija godinama radila na suzbijanju bolesti i na stvaranju zdravstvenog sistema u siromašnim zemljama, Gejts je predvidio izbijanje pandemije. Na društvenim mrežama izaziva ogromnu pažnju njegovo predavanje „TED“ iz 2015. Tada je istakao kako nova „svjetska katastrofa“ neće biti povezana s nuklearnom bombom, već sa virusima.

Gjets je smatrao da medunarodna zajednica može da „izade na kraj s tim zadatkom“, ukazujući na informaciona sredstva i otkrića u biologiji, koja mogu da omoguće razvoj ljekova i vakcine. „Da bi se to desilo neophodan je globalni pristup u oblasti zdravstvene zaštite“, istakao je.

Bil Gejts, evo pet godina kasnije, ponovo insistira na ideji „globalnog odgovora“.  Podsjeća međunarodnu zajednicu (posebno zemlje G20, grupu najrazvijenijih i najvećih svjetskih privreda u usponu) na nužnost ujedinjenog fronta koji će biti „presudan“ za pobjedu nad krona virusom.

Gejts je odluku predsjednika Trampa da privremeno obustavi finansiranje SZO nazvao „veoma opasnom“. Izvršni direktor njegovog Fonda Mark Suzman je SZO nazvao „veoma pouzdanim partnerom“ . Istovremeno je istakao potrebu za saradnjom sa zvaničnim Pekingom, gdje Fond ima veliki biro.

Ima mišljenja da je prelomni momenat u Gejtsovom fokusiranju pandemije kao gobalne opasnosti, bila epidemja svinjskog gripa  2009. Tada je, kao najbogatiji čovjek na svijetu, napisao članak „Ka boljem odgovoru za buduću pandemiju”. Neki analitičari smatraju da je tadašnje  Gejtsovo angažovanje pomoglo SZO u donošenju mjera za održivi razvoj u Ujedinjenim nacijama. Tada je Gejts definisao korake koji moraju da budu preduzeti kako bi se spriječila eventualna sljedeća pandemija. Na ovome su on i njegovi saradnici radili sa fondacijom Vorena Bafeta, američkog kapitaliste, tada drugog najbogatijeg čovjeka svijeta. Argumente da mogu da budu u pravu dobili su 2012. i 2014, kada je izbila zaraza Bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS), koji je prijetio da postane globalna pandemija.

MERS je poznat i kao kamilski grip. Prvi slučaj je identifikovan 2012. u Saudijskoj Arabiji, a većina potonjih na Arabijskom poluostrvu. Do januara 2020. je zabilježeno oko 2.500 slučajeva, a oko 35 posto onih kojima je dijagnostikovana bolest umre od nje. Veće epidemije su se pojavile u Južnoj Koreji 2015. i u Saudijskoj Arabiji 2018.

SZO od pojave virusa SARS 2002. daje redovna uputstva i upozorenja o mogućnosti izbijanja pandemijskih kriza.

U nekoliko scenarija koje je do 2010. izradila CIA, a koji su predviđali globalne trendove u narednih 15 ili 30 godina, pandemija je pomenuta kao jedna od opasnosti s kojom globalni svijet može da se suoči.

Gejts, pvobitno, nije privukao pažnju javnosti svojim filantropskim radom. Osnovavši sa prijateljem Polom Alenom softversku kompaniju Majkrosoft 1975, on će 20-ak godina kasnije postati guru informatičke ere u nastajanju. Gejts i Majkrosoft imali su ključnu ulogu u tranziciji svijeta iz analognog u digitalno doba.

Početkom 21. vijeka, Gejts je odlučio da svoje bogatstvo uloži u humanitarni rad, pa je, zajedno sa suprugom Melindom, osnovao Gejts fondaciju i etapno počeo da se povlači iz direktnog upravljanja Majkrosoftom. Sredinom marta potpuno se povukao iz kompanije.

Fond Bila i Melinde Gejts nastao je 2000. godine tako što je bračni par u jednu spojio nekoliko već postojećih porodičnih fondacija (prva je osnovana 1994).

Njegova fondacija tijesno sarađuje sa SZO na nekoliko velikih projekata suzbijanja zaraza, kao što je dječija paraliza. U saradnji sa jednim od osnivaca Gugla Larijem Pejdžom, finansirao je istraživanja za pronalazak jedinstvene vakcine protiv gripa. Finansira i istraživanja za borbu protiv Alchajmerove bolesti.

Do 2018. Gejtsova fondacija je sakupila 46,8 milijardi dolara, i jedna je od najvećih svjetskih privatnih humanitarnih organizacija. Fondacija je radila na distribuciji vakcina u zemljama u razvoju, zalagala se za porodično planiranje preko veće upotrebe kontracepcije i finansirala razvoj genetski modifikovanih usjeva. Ti napori su izazvali neosnovane optužbe da Gejts ugrožava siromašne u svijetu nepotrebnim ljekovima i štetnim usjevima dok pokušava da smanji globalnu populaciju.

Gejtsove pristalice smatraju kako je njegov doprinos ravnoteži snaga koje se bore protiv epidemija zadivljujući. On odražava američku tradiciju filantropije, koja podstiče uspješne ljude da daju dug zajednici. Pored toga, potvrđuje pojavu „nedržavnih“ kolosalnih snaga na svjetskoj sceni: medu glavnim finansijskim donatorima SZO je Fond Bila i Melinde Gejts, odmah iza SAD (cinici primjećuju  mnogo neizmirenih obaveza), dok su Kina i Evropa daleko iza.

Gejtsov pristup se ne dopada svima: u Vašingtonu njegov pristup smatraju naivnim. Ideja Fonda o osnivanje Globalnog tehničkog odbora za određivanje raspodjele – ko će prvo primiti vakcinu, trebalo bi da postane predmet burnih diskusija. Trampova administracija se boji bilo kakve nadnacionalne vlasti u tom pitanju i ne žuri da se vrati saradnji sa Kinom koja se pozicionirala kao novi lider u stvaranju „globalnog poretka u zdravstvu“.

Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega na internetu. Posljednjih nedjelja su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana, od antivakserskih grupa do pristalica raskrinkane teorije zavjere, koji povezuju novi korona virus sa 5G tehnologijom.

Njegov elektronski post je dobio stotine hiljada komentara koji ga optužuju za zločine protiv čovječnosti i povezuju s različitim teorijama zavjera s vakcinama, SZO i implantiranjem mikročipova u ljude. U postovima na Jutjubu, Fejsbuku i Tviteru lažno je prikazan kao tvorac KOVID-19, profiter od vakcine za virus i dio podlog plana da se bolest iskoristi za nadziranje globalne populacije.

Pomenuti Gejtsov govor iz 2015. je ponovo isplivao na Jutjubu s 25 miliona novih pregleda, ali ne kako je Gejts želio. Antivakseri, pripadnici grupe teorija zavere Kenon i desničarski komentatori su taj video uzeli kao dokaz da je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu planirao da iskoristi pandemiju za preuzimanje kontrole nad globalnim zdravstvenim sistemom. Teorije zavjere izokreću Gejtsove riječi. Pošto je na Reditu spomenuo mogućnost „digitalnih sertifikata” kao potvrdu ko je imao virus, trolovi na internetu su počeli da tvrde da želi da nadzire populaciju implantiranjem mikročipova u ljude.

Napadi na Gejtsa su pojačani pošto je kritikovao odluku SAD da prekinu finansiranje SZO, što je Trampova administracija obrazložila načinom na koji je ta međunarodna organizacija iz sistema UN postupala tokom  pandemije. Milioni Amerikanaca su izgubili posao tokom pandemije, pa je način na koji se Trampova administracija odnosi prema krizi veoma lično pitanje koje pogađa mnoge.

Gejts se pojavio kao protivteža Trampu zalaganjem za mjere ostanka kod kuće, proširenje obima testiranja i razvoj vakcine. Gejts je sada, zajedno s vodećim stručnjakom za infektivne bolesti u SAD Entonijem Faucijem, meta desničarskih komentatora koji nipodaštavaju sve one koji se ne slažu sa Trampom oko virusa.

Peticiju koja je osvanula na sajtu Bijele kuće potpisalo je oko 450.000 ljudi. Njome se traži sveobuhvatna i javna istraga protiv Fondacije Bila i Melinde Gejts zbog, kako se navodi, „zločina protiv čovječnosti i zloupotrebe medicine“. Pojedini analitičari smatraju da će peticija usred predsjedničke kampanje u novembru ove godine, jačati Trampovu poziciju. Od ishoda društvenog i političkog obračuna Trampa i Gejtsa mogla bi da zavisi i neposredna budućnost SAD.

 

Za globalnu dostupnost vakcine

SZO je pokrenula globalnu inicijativu za ubrzani razvoj i ravnomjernu raspodjelu vakcina, dijagnostike i tretmana protiv bolesti KOVID-19. Među suorganizatorima predstavljanja inicijative našli su se i Evropska komisija, predsjednik Francuske Emanuel Makron i fondacija Bila i Melinde Gejts.

Gejts je ocijenio da se život može jedino u potpunosti vratiti u normalu pošto vakcina protiv korona virusa bude globalno dostupna. On je kazao da se mora brzo raditi na razvoju nove vakcine u „milijardama doza”. Razvijene zemlje poput SAD, prije ili kasnije će moći da se bore protiv virusa, ali on mora biti poražen u cijelom svijetu, kazao je Gejts.

Gejts je prošle sedmice pozvao administraciju predsjednika Trampa da u borbi protiv korona virusa krene s izgradnjom fabrika za razvoj najperspektivnijih vakcina. Pošto neke vakcine najvjerovatnije nikada neće biti potrebne, privatne kompanije ne mogu preuzeti rizik gubitka miliona dolara, „ali savezna vlada može”, rekao je Gets. „To je jedini način da bude osigurana masovna proizvodnja vakcina.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

BUKA, BIJES, IZBORI: Bratski do pobjede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oprobana podjela na Crnogorce i Srbe, uz marginalizaciju svih drugih građana ove države, u startu minimalizuje mogućnost zajedničkog nastupa postojeće opozicije. I čini gotovo nemogućom njihovu saradnju sa  partijama manjinskih naroda. U toj igri, zna se, pobjeđuje DPS

 

Dok se drugačije ne naredi, preko srpsko-crnogorske granice, s jedne na drugu stranu, putovaće samo kletve i uvrede. O njihovom intenzitetu i publicitetu brinuće  propagandni štabovi DPS Mila Đukanovića i SNS Aleksandra Vučića. A osnovano se sumnja da i jednim i drugim koordinira ista osoba – Vladimir Beba Popović.

U tom kontekstu neki postupci Podgorice i Beograda postaju lakše razumljivi.

Prvi potez najnovije partije odigrao je premijer Duško Marković.  Spajajući proslavu Dana nezavisnosti sa slavodobitnom tvrdnjom da je Crna Gora prva  evropska država bez korone (corona free), Marković je najavio da će od 1. juna početi otvaranje državnih granica za posjetioce iz inostranstva. U prvi mah, samo za desetak država u kojima je epidemiološka situacija zadovoljavajuća.

Na tom popisu nije bilo Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, iako je  jasno da bez ljudi iz tih država, koji će ovdje doći kao jeftina sezonska radna snaga, a onda i kao redovni gosti, teško može biti ljetnje turističke sezone. Premijer je to znao. Ali on i njegovi saradnici objašnjavaju da je odluka da neke granice za sad ostanu zatvorene, motivisana isključivo brigom za zdravlje građana.

Izgleda, ipak, da smo o toj odluci obaviješteni prije nego što je ona usvojena. Tako makar tvrdi ambasador u Beogradu Tarzan Milošević. U izjavi za Radio Slobodna Evropa doskorašnji politički direktor DPS kaže kako je „radi jasnog i preciznog informisanja važno naglasiti da Vlada Crne Gore još uvijek nije donijela nikakvu novu odluku što se tiče otvaranja granica”!? O čemu je onda pričao premijer Marković? I zašto?

Još zanimljivije, predsjednik Vlade je saopštio da Srbija ne zadovoljava  epidemiološke kriterijume u istom danu kada je njegova Vlada u Srbiju poslala 200 svojih građana, redovnih studenata fakulteta u Beogradu i Novom Sadu. Nije valjda da su studenti, svjesno i neodgovorno, tek tako izloženi opasnosti. Ili će prije biti da im je Vlada omogućila da se vrate školskim obavezama nastojeći,  istovremeno, da ispuni i planove o održavanju dostignutog nivoa tenzija u crnogorsko-srpskim odnosima.

Očekivana reakcija iz Beograda stigla je momentalno. Ana Brnabić, Ivica Dačić, Zorana Mihajlović i, konačno, Vučić demonstrirali su nepokolebljivu spremnost da stanu u odbranu nacionalnih interesa i zaštitu srpskog naroda sa obje strane, do daljnjeg, zatvorene granice. Tako i priliči političkim profesionalcima u jeku predizborne kampanje, nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora (glasanje je u Srbiji zakazano za 21. jun).

Dva slikovita primjera tog političko-propagandnog programa. „Nećemo sprečavati običnim crnogorskim građanima da posete Srbiju, ali hoćemo još snažnije i još oštrije sprečavati ulazak crnogorskih kriminalaca i mafijaških klanova iz Crne Gore koji su decenijama ubijali po Srbiji i terorisali naše građane“, presjekla je premijerka Brnabić. Tu je, sem oštrine, demonstrirala i  zavidan patriotizam: „Zamolila bih da građani što duže i u većem broju ostaju u našoj Srbiji i da, ako negde moraju da odu, ne idu tamo gde su građani Srbije nepoželjni”. Eto tako.

Državničku mudrost SNS režima pokazao je Vućić. Uz znanu,  dušu slovensku. „Nemam nikakvu sumnju da je reč o političkoj odluci vlasti u Crnoj Gori“, rekao je on naglašavajući da će Srbija ostati otvorena za naše građane. „To je u srpskom duhu, u duhu dobrih i bratskih odnosa, i ne želimo da kažnjavamo 30 odsto Srba koji tamo žive kao ni ostale građane te zemlje. To su naša braća, mi nemamo nikoga bližeg od Crne Gore“. Pa ne pustiti suzu.

Sad, znamo mi Aleksandra Vučića. Baš kao što znamo ovdašnje vukove i lisice koji se, sa jednakom brigom i odlučnošću, spremaju za izbore. Iako još ne znamo kad će se tačno održati, premijer ih je onomad nazvao jesenji, jasno je da je predizborna kampanja uveliko počela. Posebno vladajuće partije. Jasan je i njihov naum da i ovi izbori prođu kao produženo referendumsko izjašnjavanje. Uz iste one priče o odbrani i zaštiti crnogorske nacije i države koje se iz Đukanovićevog DPS pričaju od 1998. I koje su pričali i tokom predizborne kampanje 2016, obećavajući da je to „posljednji put“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA BEZ KORONE: Opomene i pouke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanično, Crna Gora je prva u Evropi pobijedila koronavirus. Za najzaslužnije – medicinare – nema povećanja plata

 

Dobra vijest. Od nedjelje, 24. maja, Crna Gora, zvanično, nema oboljelih od korona virusa. Prvi slučaj je zabilježen 17. marta. Za 68 dana od tada, pod nadzorom su bile 1.132 osobe, oboljelih  324; 315 se oporavilo, preminulo je devet osoba. Ukoliko ne bude novih slučajeva, kraj epidemije mogao bi biti proglašen 2. juna, 28 dana od posljednjeg registrovanog slučaja oboljevanja.

Crna Gora je posljednja u Evropi registrovala slučaj oboljenja od virusa, prva je bez oboljelih. Ona je i jedina evropska zemlja u čijim domovima za stare nije zabilježen nijedan slučaj infekcije novim virusom.

,,Kada smo već korona fri destinacija, da skinem masku”, gest je premijera Duška Markovića nakon što je proglasio pobjedu. Ipak naredba o nošenju maski u zatvorenom prostoru i dalje važi, kao i one o distanci i zabrani okupljanja većeg broja ljudi.

Premijer je najavio da će prvih dana juna biti otvorene  granice sa državama koje ispunjavaju epidemiološke uslove – imaju najmanje 25 zaraženih na 100.000 stanovnika. U tom trenutku to su bile:  Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, Poljska, Češka, Mađarska, Albanija i Grčka. Situacija se mijenja iz dana u dan. U srijedu je potvrđeno da će granica biti otvorena i za građane BiH.

Neotvaranje granice sa Srbijom izazvalo je buru u javnosti dvije države, prije svega političko-predizbornu. U Srbiji je još aktivno 4.758 slučajeva oboljelih, a granice su 22. maja otvorene za ulazak u nije potrebno imati negativan test na korona virus, niti posebna dozvola za domaće i strane državljane. Kako je otvaranje granica preduslov da se spase bar nešto od turističke sezone, za očekivati je i da se tokom juna, ako se poboljša epidemiološka situacija u Srbiji otvori i ova granica.

Strancima, koji budu dolazili u Crnu Goru, se neće  tražiti posebna testiranja na ulasku, a dijeliće im se uputstva i pravila koja treba da poštuju tokom boravka. To što mi otvaramo granice, ne znači da će ih druge zemlje otvoriti prema nama. Iako su granice naše zemlje otvorene  za njemačke državljane, Crne Gore nema na spisku 31 države u kojoj će građani ove zemlje moći da putuju od 15. juna.

Da vlast želi da politički napalati uspješnu borbu sa virusom govori i posljedja besjeda premijera Markovića. Premijer  kaže da je Crna Gora bez uvođenja vanrednog stanja i bez policijskog časa imala najveći stepen slobode za građane. Predizborni marketing je jedno, a činjenica da je Vlada objavila, pa povukla, spisak ljudi u samoizolaciji i još javno pozvala građane da ih špijaju, nije nešto što je doprinijelo slobodama. Vanredno stanje zvanično nije uvedeno, ali kako ga god nazvali policijskog časa se još sjećamo. Zbog kršenja policijskog sata, zabrane kretanja ili drugih preventivnih mjera, do 14. maja podnijete su krivične prijave protiv 1.182 osobe. Mnogi od njih držani su u pritvorima bez osnovnih higijenskih uslova uz rizik od dobijanja virusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKON O AMNESTIJI ČEKA SKUPŠTINSKE ODBORE: Vlast nameće milost za svirepe ubice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od ukupno 1.084 zatvorenika prema evidencije Uprave za izvršenje sankcija, pravosnažno osuđeni za teška ubistva sa posebnim zanimanjem prate sudbinu novog predloga Zakona o amnestiji, oko kojeg se proteklih dana vodila burna rasprava u Skupštini  Da li će, kao sličan predlog iz 2017. godine, zbog nedovoljne većine, ostati u skupštinskoj proceduri, ili će biti izglasan i, nakon sedam godina, zatvorenici  dobiti pomilovanje zakonodavnog doma

 

Iako će djelovati negativno na društvo i ekonomiju, pandemija korona virusa mogla bi imati pozitivne posljedice po osuđene ubice u crnogorskim zatvorima.

Poslanici vladajuće koalicije su, tvrde, zbog opasnosti po zdravlje zatvorenika usljed pandemije virusa COVID-19, podnijeli prijedlog za amnestiju osoba koje su pravosnažno osuđene na kazne zatvora.

Od ukupno 1.084 zatvorenika prema evidenciji Uprave za izvršenje sankcija, pravosnažno osuđeni za teška ubistva sa najvećim iščekivanjem prate sudbinu novog predloga Zakona o amnestiji, oko kojeg se proteklih dana vodila burna rasprava u Skupštini Crne Gore. Da li će, kao sličan predlog iz 2017. godine, zbog nedovoljne većine, ostati u skupštinskoj proceduri, ili će biti izglasan i, nakon sedam godina, zatvorenici dobiti pomilovanje zakonodavnog doma?

Predlog zakona izuzima od amnestije silovatelje, osuđene za porodično nasilje, za korupciju, sprječavanje službenog lica u vršenju dužnosti… Poslanici Demokratske partije socijalista (DPS) i koalicionih partnera, međutim, u izuzetke nijesu uvrstili one koji robijaju zbog teških ubistava.

Tekst ovog zakona, koji su podnijeli poslanici vladajuće koalicije, predviđa umanjivanje kazni za 15 odsto pravosnažno osuđenima koji su u zatvoru, a deset odsto onima koji još nijesu pošli na odsluženje kazne. Osobama koje su više puta pravosnažno osuđivane na bezuslovnu kaznu zatvora umanjiće se osuda za pet odsto.

S obzirom na to da su poslanici vladajuće partije „zaboravili“ da izuzmu ubice iz predloga zakona iz 2013. i 2017. godine, poslanici opozicije sumnjaju da je riječ o slučajnosti. Takav predlog im 2013. godine nije prošao, jer, tada koaliciona Socijaldemokratska partija (SDP), nije željela da prihvati, zbog čega je Skupština morala izuzeti ubice iz te amnestije. Međutim, oko 80 crnogorskih osuđenika tada je dobilo skraćenje kazne za četvrtinu.

Zbog toga će skupštinski odbori u narednom periodu raspravljati o više amandmana, od kojih se dva odnose na uskraćivanje milosti osuđenima za teška ubistva.

Jedan od podnosilaca takvog amandmana je i predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović (SD), koji je zajedno sa partijskim kolegom Borisom Mugošom i kolegama iz vladajuće koalicije Gencijem Nimanbeguom (FORCA) i Adrijanom Vuksanovićem (HGI) tražio da se ubice izuzmu od amnestije. Brajović je istakao da potpisnici tog dokumenta neće glasati za predloženi Zakon o amnestiji ukoliko se ne izglasa predloženi amandman.

„Imamo pravo da dajemo milost, ali moramo biti oprezni i osjetljivi kada to radimo“, kazao je Brajović.

Drugi amandman, gotovo iste sadržine, podnijeli su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević, Nebojša Medojević i njihova koleginica Danijela Pavićević (SNP).

Zanimljivo je to što su Nimanmbegu i Vukasnović i među podnosiocima Zakona o amnestiji, zajedno sa poslanicima DPS-a Milošem Nikolićem, Danijelom Živkovićem, Jovankom Laličić, i manjim koalicionim partnerima Andrijom Popovićem (LP) i Ervinom Ibrahimovićem (BS).

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo