Država je mnogima koji su od početka pandemije virusa COVID19 izgubili poslove, obezbijedila pomoć u nekom obliku. Muzičari u Crnoj Gori gotovo godinu dana ne rade i nemaju nikakvih primanja. Čekaju na rješenje. I preživljavaju
Od početka pandemije virusa COVID19 u Crnoj Gori, u martu prošle godine, mnogi građani izgubili su poslove. Nekima je država naposljetku obezbijedila pomoć u vidu subvencija, a nekima omogućila rad u kontrolisanim uslovima. Muzičari, na rubu egzistencije, rješenje još čekaju.
Gotovo godinu dana nemaju nikakvih primanja. Preživljavaju. Tokom nepuna tri mjeseca, maja, avgusta i septembra, tek je nekolicina, među hiljadama onih koji rade u Crnoj Gori, dobila priliku da se vrati nastupima. Razlog za to su, između ostalog, i posljedice koje su mjere nekadašnjeg Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) ostavile na budžete ugostitelja, od kojih većina muzičara direktno zavisi.
Ove nedjelje, u parku preko puta zgrade Skupštine Crne Gore u Podgorici je održan performans (svirka na otvorenom) Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore. Cilj članova Udruženja, koje još čeka na zvaničnu registraciju, je da skrenu pažnju na tešku situaciju u kojoj se nalaze: „Umjesto protesta, odlučili smo da sviramo i pjevamo, poštujući epidemiološke mjere. Imamo porodice i troškove, ali ne i prihode. Većina nas oslonjena je samo na sebe. Tražimo da nam se obezbjedi minimum i da se nađu načini da mi, kao dio kulture društva, preživimo”.
Od institucija zahtijevaju da im se omogući da nastupaju par sati tokom dana, da emiteri forsiraju domaće autore, ali i da ih primi novi ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kako bi se zajednički došlo do izlaza.
,,Nekadašnje mjere su, u jednom trenutku, dozvoljavale makar neki model rada muzičarima. ni on nije bio ni prihvatljiv, ni human. Sada nemamo ni to. Prepušteni smo pozajmicama, zaduživanjima, kreditima ili parazitiramo na račun porodice. I mi moramo da plaćamo račune. Brzo je zaboravljeno da su muzičari bili prvi koji su podržali online kampanju #OstaniDoma i pozivali građane na poštovanje epidemioloških mjera“, kaže za Monitor cetinjski muzičar Luka Radović.
On napominje da od nove vlasti očekuje da muzičare ne marginalizuje i da ne idealizuje njihovo finansijsko stanje koje ni u normalnim okolnostima nije onakvo kakvim ga ljudi u Crnoj Gori doživljavaju. „Tražimo samo da nam se omogući da radimo. Ne govorim o masovnim koncertima ili okupljanjima, već o radu u skladu sa mjerama, onako kako je to propisano za restorane, barove, kafiće i hotele“, objašnjava Radović.
Frontmen grupe Crveno i crno Mihailo Miha Radonjić za Monitor ističe da prilikom kreiranja epidemioloških mjera potrebe muzičara nisu uzete u obzir. ,,Uz puno uvažavanje činjenice da je pozicija NKT-a, a sada Komisije za borbu protiv korona virusa, jedna od najkomplikovanijih i najodgovornijih u ovoj situaciji, mjere su drastično uticale na našu profesiju. Ranije smo bili kolateralna šteta opštih i mjera usmjerenih na druge, a sada nam je novim doslovno zabranjen rad. Istovremeno, sve druge mjere popuštaju zbog zimske turističke sezone – kao da muzičari nisu integralni dio turističke ponude i imidža Crne Gore. Maksimalno se prilagođavamo situaciji, i visinom honorara, i na sve druge načine, ali nam veliki problem predstavlja to što su nas do sada uvijek nove mjere stopirale čim bismo došli u priliku da malo radimo“, navodi Radonjić.
Muzičarka Tina Džankić smatra da ni prethodna, a ni sadašnja vlast nisu pokazale da razmišljaju o tom esnafu: „Većina misli da imamo tajne račune u švajcarskim bankama, pa da nam ova situacija lako pada. Da li mislite da bismo se žalili da nam je tako dobro? Kultura je u ovoj državi satjerana u ćošak i sada smo prinuđeni da performansima skrenemo pažnju i budemo vidljivi javnosti i donosiocima odluka, koje smo mi, građani, izabrali“.
Džankić objašnjava da se mali broj muzičara u Crnoj Gori mogao osloniti na državne subvencije, jer tek nekolicina ima status samostalnog umjetnika, koji to dozvoljava. ,,Takvih ima ukupno 47. Stotine ili, bolje rečeno, hiljade nas, nemaju nikakvih primanja posljednjih 11 mjeseci. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Ne očekujemo pomoć, želimo samo da radimo, baš kao što rade prodavnice, fitnes centri, pijace i druga mjesta na kojima nema nikakve distance. U okviru Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore, radimo na ostvarivanju naših prava, a tu će i država biti partner, kroz usvajanje zakona. To će biti njihova najveća podrška“, kaze ona za Monitor.
Radonjić vjeruje da će se vrlo brzo ući u konstruktivan dijalog sa nadležnima. ,,Status muzičara u Crnoj Gori nije definisan na zadovoljavajući način. Krivica je u državi, ali, priznaćemo, dosta toga je i do muzičara. Tokom proteklih deset dana napravljen je svojevrstan eksperiment koji je pokazao da se broj novooboljelih nije promijenio iako mi, kao „najveći krivci za prenošenje zaraze“, nismo radili. Nadamo se da će nadležni uvidjeti tu činjenicu i promijeniti odluku koja muzičare diskriminiše“.
Tina Džankić napominje da su pitanje i status Udruženja mogli da budu davno riješeni, što bi sada umnogome olakšalo stvari. ,,Muzičar može da se registruje ili pri Ministarstvu kulture (u okviru statusa samostalnog umjetnika, a to ne mogu svi ni da dobiju,) ili kao preduzetnik, pod posebnom šifrom. Takvi uslovi ne odgovaraju svima, jer sa njima dolaze i veliki nameti, a penzija na kraju ne pokriva ni osnovne potrebe. Zato je naš cilj da uz pomoć Udruženja prionemo na rješavanje problema“.
Reakcija dijela javnosti na društvenim mrežama na performans ispred zgrade Skupštine ne uliva nadu. Kritika – „gdje ste bili do sad“ i podsmijesi koje su pojedini u komentarima upućivali okupljenima, pokazuju da o solidarnosti imamo još mnogo da učimo.
Iz nove Vlade Crne Gore ovim povodom još uvijek se niko nije oglasio. Ta tišina odjekuje.
Andrea JELIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice