Povežite se sa nama

OKO NAS

BITKA ZA SOLANU: Štajnaker i Abazović zasolili Đukanoviću

Objavljeno prije

na

gudrun-stajnaker

To crnogorska javnost još nije vidjela. Na konferenciji za štampu u državnom Parlamentu zajedno su govorili, tačnije upozoravali čelnike Vlade, ambasadorka najmoćnije države u Evropi, Njemica Gudrun Elizabet Štajnaker, i jedan opozicioni poslanik, potpredsjednik URA Dritan Abazović.

Tema je bila Solana, dan pred najavu da bi Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije Vlade Crne Gore, kojim predsjedava premijer Milo Đukanović, mogao da donese odluku da je u procesu privatizacije tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća plaćena – tržišna naknada. Savjet je četiri godine odlagao da to saopšti, iako je takav zahtjev stizao i iz sudskih institucija u zemlji.

Trebalo je dugo vijećati da bi se javnosti saopštilo da je uplata Eurofonda od oko 800 hiljada eura za većinski paket akcije Solane, ,,pravična naknada” za firmu koja je imala korisnička prava na 15,2 miliona metara kvadratnih u zaleđu ulcinjske Velike plaže.

Vlastima i oko nje okupljenim tajkunima se očito žurilo, jer će novi dokumenti koji će uskoro biti usvojeni na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou dodatno zaštititi taj prekrasan prostor i smanjiti mogućnost za snove o ,,gradu na soli”. Tako se početkom naredne godine očekuje usvajanje odluke u Skupštini opštine Ulcinj kojim će to područje postati Spomenik prirode, dok će u Prostorno-urbanističkom planu te opštine, koji će donijeti Vlada, namjena tog područja biti proizvodnja soli i turizam. Očekuje se i pokretanje inicijative da se ono uvrsti u Ramsarska područja, tj. u močvarna područja od svjetskog značaja. ,,Odmah nakon toga njemačke institucije će, preko KfW banke, odobriti novčanu pomoć od 1,6 miliona eura”, kaže Štajnaker za koju je borba za očuvanje biodiverziteta na Solani, na neki način, postala i pitanje časti.

Dakle, ta priča je relevantna u međunarodnim i evropskim okvirima, pa je njemačka ambasadorka sa presa poručila: ,,Ukoliko Solana bude ugrožena Crna Gora neće moći da računa na otvaranje poglavlja 27”. Ono se odnosi na zaštitu životne sredine, i jedno je od najzahtjevnijih za Crnu Goru, koja je sebe Ustavom definisala i kao ekološku državu”.

Još kada se ona predstavlja kao lider u evropskim integracijama na Zapadnom Balkanu, logično je što se Đukanović odlučio da odustane od predviđenog scenarija i povuče tu tačku sa dnevnog reda.

,,On je to nevoljno učinio iako se na tom slučaju bjelodano vidi da je Đukanović u konfliktu interesa. Jer Prva banka, privatna banka njegove porodice, ima 70 odsto zaloga nad ovim zemljištem Solane na osnovu sumnjivih kredita, a oko 30 odsto CKB”, kaže Abazović. ,,Da su Vesko Barović i njegovi prijatelji eventualno dobili željene zaključke Savjeta za privatizaciju, mogli bi cijelo zemljište prepisati u svoje vlasništvo, nakon čega bi banke mogle aktivirati zalog i preuzeti ovo vrijedno zemljište”.

Ovo zemljište je u Upravi za nekretnine upisano kao državno, a Solana je samo korisnik, pa je sumnjivo kako je Solana uopšte mogla da založi ovo zemljište. Indikativno je svakako da imovina nije založena samo za kredite Solane već i za kredit od tri miliona kojeg je od Prve banke dobila privatna firma čiji su vlasnici oni koji su upravljali Eurofondom i Solanom: Barović, Bojša Šotra i Zijad Blekić.

Oni su kazali da je država sa Solanom prodavala i zemljište, a da to ,,samo nije evidentirano u katastru”. ,,U toku je dugogodišnji spor sa državom za koji očekujem da će uskoro biti riješen u našu korist”, rekao je Šotra.

No, Dejan Milovac iz MANS-a smatra da, ukoliko se kao tačne pokažu tvrdnje da je Eurofond kupio Solanu sa zemljištem, onda se radi o ništavnoj privatizaciji jer tako malo novca za 15 miliona kvadrata na takvoj lokaciji je prodaja ispod tržišne cijene koja je po zakonu ništavna. ,,Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomije bi, u tom slučaju, trebalo da ponište tu privatizaciju”, kazao je zamjenik direktora te renomirane NVO.

Iz stečajne uprave navode da neriješeni svojinski odnosi predstavljaju problem za prodaju Solane, a da je pravo pitanje zapravo ko je vlasnik Solane.

U javnosti je čak bilo glasina da bi u slučaju da Solanu proglasi zaštićenim područjem, država trebalo da plati 200 miliona odštete Eurofondu!?

Prema riječima Abazovića, radi se o pljački državne imovine, pa je stoga zatražio da Vrhovno državno tužilaštvo hitno interveniše i ispita cijeli slučaj. ,,Da je ovdje sve čisto ne bi se čekalo godinama da bi se sve uradilo na brzinu i pred praznike”, tvrdi on.

„Ne mogu da razumijem. U medijima sam vidjela izjavu predstavnika Eurofonda Šotre koji najavljuje gradnju na teritoriji Solane, a istovremeno dobijam obećanja iz Ministarstva održivog razvoja i turizma da će Solana biti zaštićena”, kaže Štajnaker.

Čini se da je, bar za sada, ta opasnost otklonjena. Vrijeme više nije saveznik onima koji su planski i sistematski deset godina razarali preduzeće koje je osnovano davne 1934. godine i jedan predivni prostor. Sve sa ciljem da se on na što jeftiniji način prigrabi, i potom preproda kao gradsko-građevinsko zemljište. Da se samo na toj transakciji zaradi na desetine miliona eura.

I ambasadorka SAD-a Margaret En Uehara je tokom nedavne posjete Solani imala samo riječi hvale za trud i dobru volju svoje koleginice iz Njemačke. Obećala je i vlastiti angažman kako bi se očuvale brojne prirodne vrijednosti u ovom dijelu ulcinjske opštine kojima je bila impresionirana.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo