Povežite se sa nama

OKO NAS

BITKA ZA SOLANU: Štajnaker i Abazović zasolili Đukanoviću

Objavljeno prije

na

To crnogorska javnost još nije vidjela. Na konferenciji za štampu u državnom Parlamentu zajedno su govorili, tačnije upozoravali čelnike Vlade, ambasadorka najmoćnije države u Evropi, Njemica Gudrun Elizabet Štajnaker, i jedan opozicioni poslanik, potpredsjednik URA Dritan Abazović.

Tema je bila Solana, dan pred najavu da bi Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije Vlade Crne Gore, kojim predsjedava premijer Milo Đukanović, mogao da donese odluku da je u procesu privatizacije tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća plaćena – tržišna naknada. Savjet je četiri godine odlagao da to saopšti, iako je takav zahtjev stizao i iz sudskih institucija u zemlji.

Trebalo je dugo vijećati da bi se javnosti saopštilo da je uplata Eurofonda od oko 800 hiljada eura za većinski paket akcije Solane, ,,pravična naknada” za firmu koja je imala korisnička prava na 15,2 miliona metara kvadratnih u zaleđu ulcinjske Velike plaže.

Vlastima i oko nje okupljenim tajkunima se očito žurilo, jer će novi dokumenti koji će uskoro biti usvojeni na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou dodatno zaštititi taj prekrasan prostor i smanjiti mogućnost za snove o ,,gradu na soli”. Tako se početkom naredne godine očekuje usvajanje odluke u Skupštini opštine Ulcinj kojim će to područje postati Spomenik prirode, dok će u Prostorno-urbanističkom planu te opštine, koji će donijeti Vlada, namjena tog područja biti proizvodnja soli i turizam. Očekuje se i pokretanje inicijative da se ono uvrsti u Ramsarska područja, tj. u močvarna područja od svjetskog značaja. ,,Odmah nakon toga njemačke institucije će, preko KfW banke, odobriti novčanu pomoć od 1,6 miliona eura”, kaže Štajnaker za koju je borba za očuvanje biodiverziteta na Solani, na neki način, postala i pitanje časti.

Dakle, ta priča je relevantna u međunarodnim i evropskim okvirima, pa je njemačka ambasadorka sa presa poručila: ,,Ukoliko Solana bude ugrožena Crna Gora neće moći da računa na otvaranje poglavlja 27”. Ono se odnosi na zaštitu životne sredine, i jedno je od najzahtjevnijih za Crnu Goru, koja je sebe Ustavom definisala i kao ekološku državu”.

Još kada se ona predstavlja kao lider u evropskim integracijama na Zapadnom Balkanu, logično je što se Đukanović odlučio da odustane od predviđenog scenarija i povuče tu tačku sa dnevnog reda.

,,On je to nevoljno učinio iako se na tom slučaju bjelodano vidi da je Đukanović u konfliktu interesa. Jer Prva banka, privatna banka njegove porodice, ima 70 odsto zaloga nad ovim zemljištem Solane na osnovu sumnjivih kredita, a oko 30 odsto CKB”, kaže Abazović. ,,Da su Vesko Barović i njegovi prijatelji eventualno dobili željene zaključke Savjeta za privatizaciju, mogli bi cijelo zemljište prepisati u svoje vlasništvo, nakon čega bi banke mogle aktivirati zalog i preuzeti ovo vrijedno zemljište”.

Ovo zemljište je u Upravi za nekretnine upisano kao državno, a Solana je samo korisnik, pa je sumnjivo kako je Solana uopšte mogla da založi ovo zemljište. Indikativno je svakako da imovina nije založena samo za kredite Solane već i za kredit od tri miliona kojeg je od Prve banke dobila privatna firma čiji su vlasnici oni koji su upravljali Eurofondom i Solanom: Barović, Bojša Šotra i Zijad Blekić.

Oni su kazali da je država sa Solanom prodavala i zemljište, a da to ,,samo nije evidentirano u katastru”. ,,U toku je dugogodišnji spor sa državom za koji očekujem da će uskoro biti riješen u našu korist”, rekao je Šotra.

No, Dejan Milovac iz MANS-a smatra da, ukoliko se kao tačne pokažu tvrdnje da je Eurofond kupio Solanu sa zemljištem, onda se radi o ništavnoj privatizaciji jer tako malo novca za 15 miliona kvadrata na takvoj lokaciji je prodaja ispod tržišne cijene koja je po zakonu ništavna. ,,Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomije bi, u tom slučaju, trebalo da ponište tu privatizaciju”, kazao je zamjenik direktora te renomirane NVO.

Iz stečajne uprave navode da neriješeni svojinski odnosi predstavljaju problem za prodaju Solane, a da je pravo pitanje zapravo ko je vlasnik Solane.

U javnosti je čak bilo glasina da bi u slučaju da Solanu proglasi zaštićenim područjem, država trebalo da plati 200 miliona odštete Eurofondu!?

Prema riječima Abazovića, radi se o pljački državne imovine, pa je stoga zatražio da Vrhovno državno tužilaštvo hitno interveniše i ispita cijeli slučaj. ,,Da je ovdje sve čisto ne bi se čekalo godinama da bi se sve uradilo na brzinu i pred praznike”, tvrdi on.

„Ne mogu da razumijem. U medijima sam vidjela izjavu predstavnika Eurofonda Šotre koji najavljuje gradnju na teritoriji Solane, a istovremeno dobijam obećanja iz Ministarstva održivog razvoja i turizma da će Solana biti zaštićena”, kaže Štajnaker.

Čini se da je, bar za sada, ta opasnost otklonjena. Vrijeme više nije saveznik onima koji su planski i sistematski deset godina razarali preduzeće koje je osnovano davne 1934. godine i jedan predivni prostor. Sve sa ciljem da se on na što jeftiniji način prigrabi, i potom preproda kao gradsko-građevinsko zemljište. Da se samo na toj transakciji zaradi na desetine miliona eura.

I ambasadorka SAD-a Margaret En Uehara je tokom nedavne posjete Solani imala samo riječi hvale za trud i dobru volju svoje koleginice iz Njemačke. Obećala je i vlastiti angažman kako bi se očuvale brojne prirodne vrijednosti u ovom dijelu ulcinjske opštine kojima je bila impresionirana.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo