Povežite se sa nama

OKO NAS

BIVŠI KOLAŠINSKI FUNKCIONERI MASOVNO TUŽE OPŠTINU: Neumorni i nezasiti

Objavljeno prije

na

kolasin-2

U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koliko će novca građana tačno biti urnisano da bi se platili, navodno, neiskorišteni godišnji odmori bivših funkcionera. Naime, čelnici nekadašnje vladajuće koalicije Demokratske partije socijalista (DPS) i Grupe građana (GG) tek pošto su ostali bez fotelja dosjetili su se da su pet i više godina radili bez predaha, to jest, da nijesu išli na godišnje odmore. Na desetine sudskih sporova sada su u različitim fazama pred kolašinskim Osnovnim sudom, a nosioci tada najviših funkcija u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti traže po nekoliko hiljada eura iz opštinske kase, jer, kako tvrde, nijesu imali odmora od 2010. do 2015. godine. Neki, kažu, i duže.

Prosječnom Kolašincu, svakako, teško je povjerovati da su funkcioneri i starješine organa godinama uskraćivali sebi predah od odgovornih poslova. Međutim, nekolicina onih koji su tužili Opštinu, nezvanično su za Monitor kazali da je njihovim advokatima potrebno mnogo napora da ubijede sud da im dosudi tražene iznose. Tako je, prema onome što se već zna, potpredsjednik Opštine Đorđije Živković (DPS) zatražio između 4.000 i 5.000 eura.

Živković je od 2010. četiri godine bio potpredsjednik Opštine, a zatim je još 12 mjeseci po isteku mandata ostvarivao pravo na funkcionersku naknadu, takozani „bijeli hljeb”.

Bivši potpredsjednik novinarima je, još prije nekoliko mjeseci, potvrdio da će pred sudom pokušati da naplati ono što smatra da mu pripada.

„Ti koji su vam dali informacije zaboravili su da napomenu da sam bio vrlo strpljiv, te da sam i zarade dobio godinu kasnije od ostalih bivših funkcionera, kojima su isplaćene čim je Opština dobila kredit. Oni su dobili i novac za neiskorištene odmore. Dok su ostali tužili Opštinu, pa sada dobili i kamate od po 700 do 800 eura, ja sam čekao. U lokalnoj upravi postoji moj pisani zahtjev da sam kada sam odlazio s funkcije tražio isplatu samo jednog neiskorištenog odmora za 2014. godinu”, objašnjava Živković.

Aktuelna vlast, kaže, nije udovoljila njegovom zahtjevu, pa je angažovao advokata, koji je u tužbi obuhvatio sva potraživanja. Živković tvrdi da tokom mandata nije iskoristio nijedan odmor, pa zato smatra da to što sada traži nije mimo zakona, niti ,,vrijedno novinarske pažnje”.

Iako još ne znaju vrijednost ukupnih potraživanja, u Opštini procjenjuju da bi presude u korist tužitelja bile značajan udar na lokalne finansije, koje su u fazi konsolidacije. Sigurno je da će dobro zaraditi i advokati.

Od bivših funkcionera koalicije DPS-GG (kasnije Grupa birača) za sada Opštinu za neiskorištene odmore nijesu tužili samo bivši predsjednik Opštine Darko Brajušković, sekretar za urbanizam Vladan Bulatović i načelnik Komunalne policije Dragan Vlahović.

Predsjednica Opštine Željka Vuksanović činjenicu da se pripadnici bivše izvršne vlasti po tom osnovu naplaćuju od novca građana, nazvala je ,,krpeljskim ponašanjem”.

,,Tražili su sve što se tražiti može i to sve iz vremena dok su oni o svemu odlučivali”, kazala je Vuksanovićeva.

Prema odluci kolašinskog Osnovnog suda, nijesu samo funkcioneri bili godinama ,,neumorni”, već i vatrogasci. Sindikalna organizacija Službe zaštite, koja već dvije godine vodi protiv Vuksanovićeve kampanju koja je odavno izgubila odlike radničkog aktivizma, najavila je četiri nove tužbe protiv Opštine. Oni će pred sudom, kako su kazali, tražiti da im se ,,isplate jubilarne nagrade i tačno utvrdi radni staž”. Podnijeli su tužbe i zbog ,,nezakonitog ukidanje dodatka od 10 odsto, po osnovu otežanih uslova rada i neplaćanje doprinosa po osnovu razlika”. Kako su rekli novinarima, ,,ukoliko se izvršna vlast ne dozove pameti , sve i da prodaju cijelu Opštinu neće moći da podmiri sve troškove koji je čekaju”.

Zaposleni u toj službi za neiskorištene godišnje odmore iz opštinske kase, već su naplatili oko 100.000 eura. Vatrogasci su pred sudom tražili nadokandu, tvrdeći da sedam godina nijesu bili na odmorima.

„Bivši komandir te službe, međutim, svjedočeći pred sudom, kazao je da su svi koristili odmore i to po nekoliko puta godišnje. On je rekao i da rješenja za odmore nijesu pisana, jer onda zaposlenima ne bi bile isplaćene beneficije po osnovu prekovremenog i noćnog rada, koje su uzimali iako nijesu bili na poslu. Takođe je kazao da u internoj evidenciji nije bilježeno da su odsutni zbog odmora. I pored toga, sudskom odlukom, odmori su im plaćeni”, kazala je Vuksanovićeva.

Za sada niko nije pokrenuo pitanje odgvornosti onih koji su bivšim funkcionerima godinama uskraćivali zakonom zagarantovano pravo na godišnji odmor. Laičkom, ali i pravnom logikom zakon, su kršili upravo oni koji sada traže da im se nadoknadi to što su postupali nezakonito, to jest sebi nijesu pisali rješenja o godišnjim odmorima. U svoj toj zavrzlami, jedino je jasno da su na gubitku građani.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo