Povežite se sa nama

OKO NAS

BJEGUNCI: Zatvori za zatvaranje

Objavljeno prije

na

Crnom Gorom kruži vic: „Lakše je pobjeći iz zatvora u Bijelom Polju nego sa školskog časa”. Nakon što je pravosnažno osuđeni (14 godina zatvora) ubica, Ivan Vujović, nedavno pobjegao iz tog zatvora. Par mjeseci ranije, iz iste ustanove šmugnuo pravosnažno osuđeni (15 godina zatvora) likvidator, Jovica Zindović. Dok – recimo: u nekoj kafani – čitate ove redove Monitora, možda, za susjednim stolom, sjedi neki od slobodnih strijelaca. DPS-ov divlji zapad.

Vujović, osuđen na 14 godina zatvora za ubistvo Radovana Savovića ispred zgrade RTCG maja 2008. godine, je, isprva se mislilo, savladao dva stražara, oteo im oružje, zaključao ih u jednu od prostorija, pa nestao iz zatvorskog kruga. Ispostavilo se da je stvar gora: Vujović nije razoružao službenike u bjelopoljskom zatvoru, već je koristio sopstveni pištolj! Još izmiče potragama. Tri službenika zatvora su suspendovana, a protiv njih je pokrenut disciplinski postupak zbog sumnje da su počinili teške disciplinske prekršaje.

Zindovića – bivšeg zeta Darka Šarića, koji je u žabljačkom hotelu Enigma pod sumnjivim okolnostima ubio Luku Popovića – čuvari su doveli kući u Mojkovac zbog navodne posjete teško bolesnom članu uže porodice. Iskoristio je priliku i, navodno, pobjegao. ,,Navodno” jer, prema informacijama Monitora, Zindovićevo ,,bjekstvo” direktno je povezano sa Darkom Šarićem koji iz zatvora u Beogradu pritiska crnogorskog premijera, insistirajući da kazna bude značajno smanjena ili da čak bude i oslobođen.

Naš sagovornik nam je ranije kazao: ,,Sve ukazuje da je Zindović pušten iz zatvora, po direktivi iz vrha. Očigledno da crnogorska vlast kupuje vrijeme i zadovoljava Šarića, koji internim kanalima stavlja do znanja, da ako se ovako nastavi neće ćutati dovijeka”.

Kada smo već kod Šarićevog klana: crnogorsko pravosuđe pomoglo je u bjekstvu još dvojici iz njegove ekipe. Dok je, prije nekoliko godina, u Srbiji u jeku bila potraga za Šarićem i njegovim kompanjonima, Vijeće podgoričkog Višeg suda odbilo je zahtjev Srbije za izručenje Gorana Sokovića i Nenada Šekularca. Oni su prethodno uhapšeni pod sumnjom da su bili Šarićevi saradnici u švercu kokaina. Čim su pušteni iz zatvora u Spužu, pobjegli su iz zemlje.

Pođimo u 2001. godinu. Tada je iz zatvora u Spužu pobjegao ozloglašeni ratni zločinac Veselin Vlahović Batko. On je u BiH optužen za ubistvo više desetina građana Sarajeva. BiH je za njim bila raspisala potjernicu. Baš u vrijeme kada je sarajevski sud tražio njegovo izručenje, Vlahović je u Podgorici bio na odsluženju troipogodišnje kazne za razbojništvo i nasilno ponašanje u Spužu. Onda je, pod misterioznim okolnostima, pobjegao.

Koliko su crnogorski zatvori ozbiljne ustanove Monitor je pokazao tekstom o ponašanju Uprave bjelopoljskog zatvora kada je u njemu bio Duško Šarić u tom trenutku osuđen na osam godina zatvora za pranje oko 22 miliona eura. Mlađi Šarić imao je povlašćeni položaj u odnosu na ostale zatvorenike zahvaljujući upravi zatvora, koja mu je kršeći Ustav, ali i brojne zakone i zatvorske propise to omogućavala.

Podsjetimo se: Šarić je u zatvoru mogao maltene da ,,naruči i nabavi sve” što mu je potrebno. Tako, čim je dospio u zatvor, u svoj zatvorski sektor, nije bio zadovoljan stanjem u kojem se nalazilo kupatilo – zapušteno, iz jednog dijela – zajedničko i bez tuš kabina. Uzeo je stvari u svoje ruke: opremio ga i renovirao. Naručio je i od svog novca kupio moderne tuš baterije. Napravljene su i kabine za pojedinačno tuširanje.

Imao je i više slobode: nije bila rijetkost da boravi u kancelariji kod načelnika zatvora Gorana Šćekića (sada je – zbog sumnje da je omogućio bjekstvo Vujoviću – uhapšen). Pričao nam je tada naš izvor: ,,Kada mu se završi posjeta, često ne pođe odmah u svoju ćeliju, već produži kod načelnika i tamo ostaje. I ne samo nakon posjeta. Kada mu nešto treba, kad god on hoće, samo pozove stražare, oni mu otvore i on pođe kod načelnika. Jednom ga je, sjećam se, načelnik čekao u hodniku na prizemlju, on je došao i zajedno su pošli na sprat, u kancelariju.”

I prije toga zatvor u Bijelom Polju je bio u žiži javnosti. Recimo 30. decembra 2011. godine, povodom koktela upriličenog u prostorijama zatvora. Tada su Vijesti pisale da je šef sprovodničke službe zatvora Safet Dizdarević pred kolegama i načelnikom zatvora Šćekićem ispalio kroz prozor nekoliko hitaca iz vatrenog oružja.

,,Nakon što su alkohol i harmonika opustili atmosferu, Dizdarević je, navodno, zapucao iz pištolja. Oko 17 časova načelnik Šćekić rekao je Dizdareviću da izvadi pištolj i da puca kroz prozor od prostorije u kojoj smo bili. Na koktelu je bilo oko sedam, osam službenika zatvora. Nakon što su radoznali zaposleni počeli da pitaju zašto je pucano u zatvoru, načelnik Šćekić je otišao do svoje kancelarije, donio metke i rekao da je šef sprovodničke pucao ćorcima”, kazao je tom prilikom jedan od izvora Vijesti, koji je bio na novogodišnjem koktelu.

Šćekić je od osnivanja član Demokratske partije socijalista, kako piše u njegovoj biografiji, i član Opštinskog odbora DPS-a Bijelo Polje.

Da i ne pominjemo haos koji vlada u zatvorima svakodnevno: tuče, korišćenje kompjutera i mobilnih telefona u ćelijama gdje je to zabranjeno, postavljanje fotografija na društvene mreže…

Zatvori za zatvaranje.

Više od bjekstva

„U jednom od razgovora iz serijala Goli život, na iskaz sugovornika, koji iznosi pojedinosti iz nekadašnjeg Miloševićevog kriminalno bezbjednosnog sustava – da neki kriminalac nije morao odležati pravosnažnu kaznu, Milomir Marić je uzvratio riječima: ‘Pa to je kuriozitet, Srbija je zemlja apsolutne slobode u kojoj nitko, pa ni kriminalci ne idu u zatvor’.” Zar čovječanstvo od postanka ne teži slobodi kao nedostižnom idealu, kaže za Monitor Duško Kovačević.

„To je prva asocijacija koja mi se javila povodom priče o bježaniji iz crnogorskih zatvora, odnosno na temu koju bih nazvao po filmu Siniše Kovačevića Više od bjekstva.

Dakle, jasno je da su posljednjih nekoliko bježanja iz zatvora mnogo više od bjekstva, da se radi o uobičajenom režimskom gestu kojim se kompezuje usluga u slučaju kada je zakonsko – institucionalno moralo biti formalno zadovoljeno. Slično je i sa crnogorskim patentiranim izumom samoprijavljivanja lažnih i plaćenih aktera kada su u pitanju posebno osjetljiva i javnosti interesantna inkriminisana djela. Tako, pravda je izvršena, ustanove rade svoj posao, a bijeg iz zatvora i lažni napadač koji je priznao tuđe djelo, su stvar više sile ili nagađanja, uz utješni komentar „da se to svugdje dešava”.

Ta jeziva mreža organiziranog kriminala kao da nema kraja. I kad tužilaštvo i sud odrade svoje i učini nam se da se stvari popravljaju, nastupa institucija „bjega” koja postaje paranoično učestala, i koja nas možda priprema, navikava, za neka buduća i zvučnija bjekstva.

Da li je sada malo jasnije Nevjernim Tomama zašto su kadrovi poput Konjevića na „važnim” funkcijama i da li sada možemo naslutiti razloge Šarićeve zrakoplovne pauze u Podgorici na putu od Amerike do Beograda, ako su tačne novinske konstrukcije da su mnogi bjegunci bili u uskim poslovnim odnosima sa njim? Ne bi smjeli zanemariti ni mogućnost da su kriminalne strukture dosegle stepen autonomije i da vuku poteze uprkos volji političke elite. Sjetimo se šta se dogodilo u Srbiji neposredno poslije jednog sličnog i volšebnog izlaska iz zatvora vođa Zemunskog klana!

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo