Povežite se sa nama

INTERVJU

BOBAN BATRIĆEVIĆ, ISTORIČAR: Demokratija je lijevo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaša kolumna ,,Putin u Beogradu” pokrenula je brojne reakcije. Optužuju vas i za antisrpstvo i jezik mržnje?

BATRIĆEVIĆ: Reakcije na moju kolumnu pokazuju da u Crnoj Gori ne postoji kultura političke satire, koja je zastupljena i zdrava u razvijenim demokratijama. Optužbe za ,,antisrpstvo” i ,,jezik mržnje” koje su mi pripisane, jesu bestidna i neutemeljena medijska manipulacija i pokušaj da se realne kritike na račun izuzetno nacionalističkih krugova, svedu na ,,etiketiranje kritičara”.

U kolumni sam želio da ukažem na rast desno orijentisanih struktura u Crnoj Gori, a Putin i putinofili su poslužili kao povod (kao što bi sjutra poslužio eventualni Erdoganov dolazak u Sarajevo). Stavovi su tendenciozno izvučeni iz konteksta, a moje pisanje okarakterisano kao ostrašćen tekst ,,koji nipodaštava ogroman broj građana Crne Gore pravoslavne vjeroispovijesti, ali i srpske, crnogorske i ruske nacionalnosti”. To je apsurdno. Fantazmagorični motivi nijesu se odnosili na Srbe i pravoslavne hodočasnike, već na gospodu koja je išla da dočeka Putina kao sveca, sa četničkom ikonografijom; i opomenu na vulgarizaciju sakralnih objekata.

Desnica je u pogonu svuda na Balkanu, jer ekonomska kriza pospješuje desničarski diskurs, koji je jednostavan – neki ekonomski problem mnogo je lakše sagledati kroz prizmu optužbe (ono što je Hitler radio sa Jevrejima, kriveći ih za finansijsko podrivanje Njemačke), nego ponuditi održivo rješenje za izlazak iz krize. Ako toj tvrdnji dodamo da desničarski kredo pribjegava iracionalnosti, te da su desničari kao po receptu za svoj paravan gotovo uvijek koristili religijske institucije, onda nam je jasno da Balkan kao multikonfensionalan region predstavlja opasnost, kad god je ekonomska kriza na snazi.

MONITOR: Dogodili su se ozbiljni nacionalistički izlivi u Beogradu, ali i ovdje, nakon utakmice albanske i srpske reprezentacije. Izgleda da je tolerancija krhka kategorija na Balkanu. Zašto i dalje živimo devedesete?
BATRIĆEVIĆ: Valjda zato što ex Yu državicama i dalje upravljaju isti političari, koji su devedesetih vodili rat. Komunisti su od 1945. do 1990. uspijevali da ,,čvrstom rukom” drže nacionalizam na povocu, ali je nakon rušenja te paradigme došlo do oslobađanja centrifugalnih sila, koje su kroz nacionalizam tražile satisfakciju i omogućavale svoj politički habitus. Balkan je u posljednjem četvrljećju pretrpio tri ratna sukoba, čiji su vinovnici i dalje živi, što umnogome otežava dijalog između sukobljenih strana.

MONITOR: Mislite li i vi da je vojna Parada u Beogradu izrugivanje antifašizmu?
BATRIĆEVIĆ: Najbolji odgovor na to dao je Dejan Kožul u kolumni Kako smo u Beogradu slavili tekovine antifašizma sa gomilom fašista. Koliko je jedan antifašistički jubilej unižen, vidjelo se i po tome što je zvanična Srbija zbog obaveza Vladimira Putina, istorijski datum oslobođenja Beograda, pomjerila četiri dana unaprijed (što me je podsjetilo na bivšeg premijera Lukšića, koji je jednom prilikom Dan nezavisnosti Crne Gore proslavljao 18. maja). Ironija istorije je htjela da jedan četnički vojvoda proslavlja tekovine i podvig komunističkih i proleterskih brigada Narodnooslobodilačkog pokreta i slavne Crvene armije, odnosno, oslobođenje Beograda i pobjedu nad antifašizmom slavili su oni, čiji su ideološki prethodnici u žurbi i haosu, poraženi bježali iz Beograda.

MONITOR: Klicati Putinu po vama je, isto što i glasati DPS i Đukanovića. Zašto?
BATRIĆEVIĆ: Ako iz analize uklonimo disproporciju veličine i snage Rusije i Crne Gore, vidjećemo da su Đukanović i Putin identičan tip upravljača – prepredeni nedemokratski lideri sa izuzetnim demagoškim sposobnostima. Vladaju na sličan način – njihovi režimi nijesu spremni na kritiku i slobodnu misao, uvezani su sa tajkunskom oligarhijom, a i jedan i drugi su prošli ,,komsomolsku” školu. Domaći putinofili su deklarativno protiv Đukanovića, ali ne zbog njegovog katastrofalnog načina vladanja, već zbog njegove nacionalne (pre)orijentacije. Oni s pravom kritikuju Đukanovića da stvara uslove za negrađansku Crnu Goru, favorizujući samo jedan narod (Crnogorce), ali ne nude kvalitetnu alternativu njegovom režimu. ,,Putinofili” ne nude koncept nove i građanske Crne Gore, zemlje suživota naroda koji ovdje žive.

Kada sagledamo profile pojedinih crnogorskih političara koji favorizuju izrazito proputinovsku politiku (a koji su srećom na margini i van parlamenta) i neke njihove sljedbenike, vidjećemo da njihova ,,alternativa” ideološka ishodišta crpi iz četničkog pokreta i opusa Stevana Moljevića (mada možda toga i nijesu svjesni) – jaka, centralna vlast sa izrazito pravoslavno nastrojenim stanovništvom. Među ,,putinofilima” ne treba zanemariti one koji svojim istupima idu na ruku Đukanoviću i društvu. Najbolji primjer za to je dr stavrofor, posjetilac četničkih skupova u regionu. On se svojom retorikom redovno miješa u politiku, narušavajući sekularitet i aludirajući da glavni problem ne vidi u Đukanoviću, već u njegovoj demokratskoj opoziciji – Demokratskom frontu, Forumu 2010, pojedincima iz Pozitivne Crne Gore, Socijalističke narodne partije i NVO sektora.

Kritičari Đukanovićeve vladavine, iz bilo kojih redova dolazili, moraju znati da Crna Gora nije država jednog naroda ili jedne vjere, već zemlja u kojoj žive građani različitih religijskih i nacionalnih osjećanja. Što prije to shvatimo, brže ćemo Đukanovića poslati u prošlost.

MONITOR: Kome i čemu služi crnogorski politički vrh danas?
BATRIĆEVIĆ: Sebi, svojim apanažama, biznisima i privatnim poslovima. „Elita” na vlasti je interesno uvezani skup osoba, koji Crnu Goru vodi ka njenom ekonomskom nestanku. Dvostruka igra njima nije strana; o Istoku i Zapadu imaju identičan stav – koristiće oba kanala, dok god ima dotoka novca. Crna Gora je tri vijeka bila rob ,,vizantijskoplave” i proruske politike, što joj nikako nije koristilo. Slijepa ljubav prema Rusiji plaćena je 1916. i 1918. godine. Slabost na novac ruskih tajkuna, otvorila je finansijski ambis sa investitorima u KAP-u, što je našoj državi donijelo samo zaduženja. Crna Gora mora nastaviti put ka zapadnim demokratijama, a kao koncept, trebalo bi slijediti zemlje skandinavskog poluostrva. Problem naših elita kroz istoriju, uvijek je bila servilnost prema sili zaštitnici, a ne servilnost prema državnim interesima. Zato država ograničenih kapaciteta kao naša, u svakom sučeljavanju Istoka i Zapada mora slijediti samo svoj interes.

MONITOR: Šta je za vas patriotizam?
BATRIĆEVIĆ: Za mene je patriota onaj koji svojim radom doprinosi jačanju proizvodnih snaga svoje zemlje i društva, a ne onaj koji na političkim skupovima gubi glas od isticanja crnogorstva, dok u pozadini vrši frenetičnu pljačku državnog atara i rasprodaju društvene (državne) svojine.

Teško da postoji riječ koja se više zloupotrebljavala od riječi patriotizam. Najveći zločinci su u pojedinim trenucima radili u ime ,,patriotizma”. Vlast u Crnoj Gori, tvrdi da je patriotska, ali ako se sagledaju rezultati njene ekonomske filozofije, vidjećemo da su oni najveći crnogorski neprijatelji.

MONITOR: Upozorili ste da nam treba emancipacija ljevice i strateško ekonomsko planiranje.
BATRIĆEVIĆ: Džef Ili, poznati britanski istoričar i učenik Erika Hobsbauma rekao je – ,,Ljevica je iskovala demokratiju”. I pored crnih mrlja staljinizma, disperzije ’60-ih i njene krize ’90-ih, ne možemo a da ne primijetimo da je istorija ljevice bila borba za demokratiju, borba protiv sistema nejednakosti koji ograničavaju i defomišu, borba za državu socijalne pravde i blagostanja. Tako da možemo zaključiti da današnja ljevica, iako slaba, i dalje kuje demokratiju u svijetu.

U Crnoj Gori nema emancipovane ljevice, jer je ugašena, pa nema ni demokratije. Partije na vlasti su samo deklarativno partije lijeve orijentacije, a kada se pogleda njihova praksa, uviđa se da one funkcionišu na potpuno drugačijim principima. Imamo i paradoks, da jedna socijalistička partija kada saopštava političke stavove, pocrtava da će oni biti u skladu sa stavovima crkve, što je svakako suprotno idejama sekularne države. Kada mislim na emancipaciju, prije svega mislim na širenje internacionalističkog duha među građanima, uklanjanje vjerskih, nacionalnih i seksualnih diskriminacija/podjela. U ekonomskom smislu, uviđam neophodnost stajanja na put forsiranju neoliberalne ekonomije koja nije pokazala uspjeh, ni kod nas, ni u svijetu. Neoliberalizam je katastrofalan instrument za poboljšanje ekonomskog rasta, koji je bogate ojačao, a siromašne još više osiromašio. Strateško ekonomsko planiranje podrazumijeva dugoročna ulaganja, sa sigurnim i provjerenim investitorima, kako bi se omogućila finansijska stabilnost naše zemlje.

MONITOR: Kako vidite političku scenu nakon posljednjih postizbornih trgovina?
BATRIĆEVIĆ: Epilog u Podgorici napravio je štetu demokratskom putu Crne Gore; vjerovatno je da će to uticati na političke procese u narednom periodu (godina, dvije) i da će DPS na neki način betonirati svoju vlast. Izbori su pokazali da će SDP bespogovorno nastaviti da sarađuje sa DPS-om i da treba očekivati stabilizaciju koalicije te dvije partije na državnom nivou. Pozitivnu Crnu Goru, smatram saučesnikom u prevari izborne volje Podgoričana.

Pred Crnom Gorom je mučan period; očekuje nas zaoštravanje ekonomske krize i porast zaduživanja. Zaduživanje za auto put pri ovom nivou javnog duga opasno ekonomski destabilizuje Crnu Goru. U eri otimačine, treba očekivati eskalaciju kriminala i opštu nesigurnost. Zbog nesmjenjivosti vlasti i koruptivne filozofije njenog održanja, može se očekivati urušavanje koncepta građanske države, što može uticati na porast religijskog ekstremizma. Na takve tendencije utiču i globalni konflikti. Sve ovo govori da su promjene neophodne. Crnoj Gori je potrebno opoziciono objedinjavanje, na građanskim principima sa jasnim ekonomskim planom.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo