Povežite se sa nama

INTERVJU

BOBAN BATRIĆEVIĆ, ISTORIČAR: Krivi smo mi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Napisali ste na svom FB profilu da su napad na Stevana Milivojevića, izvršnog direktora LGBT Forum Progres i inicijativa da se komunistički simboli izjednače sa nacističkim dva povoda za kolumne. Šta biste u njima napisali?
BATRIĆEVIĆ: Napad na Milivojevića nije običan fenomen, to je posljedica procesa negativne kampanje koju prema LGBT osobama raspiruju pojedine institucije i pojedinci, a koji pod plaštom „vjere i tradicije” nose nataloženu homofobiju. Uoči svakog prajda, organizacije koje ne podržavaju gej prava, organizuju kontraparade gdje ističu „značaj porodičnih vrijednosti” i šalju neprimjerene poruke, koje neznaveni građani usvajaju bez razmišljanja. Sve jača putinofilija i isticanje „Putinove gvozdene ruke”, kao recepta za Crnu Goru, samo približava našu državu sistemu vrijednosti gdje LGBT osobe nemaju nikakva prava. Mentalni sklop natopljen takvim predrasudama, nosi majicu sa natpisom „Donjecka republika” i vrijeđa Milivojevića. Nego, sreća u nesreći bila je ta, da je jedna poslanica evropskog parlamenta imala priliku da „iz prve ruke” sazna kakvo je stanje sa ljudskim pravima ovdje.

Što se tiče inicijative pokrenute u Evropskom parlamentu oko izjednačavanja simbola komunizma i nacizma, mislim da je to nemoguća misija. Koliko god savremene neoliberalne demokrate forsirale tezu o totalitarnom komunizmu kao takvom, prave polaznu grešku – ne obaziru se na pozitivne tekovine marksističkih ideja, koje su one prave, izvorne komunističke, iznijete u Komunističkom manifestu 1848. godine; Oni problematiku komunizma isključivo posmatraju kroz prizmu vulgarnog staljinizma. Jer nije komunizam sam po sebi bio totalitaran, njega su totalitarnim učinili ljudi koji su sebe nazivali komunistima, a koji su usljed boljševičkog praksisa, od plemenitih ideja jednakosti i pravde, napravili orgiju morbidnog jednoumlja i gulagizma. Zamislite zabranu najživopisnije fotografije antihitlerizma, na kojoj sovjetski vojnik kači crvenu zastavu na Rajhstagu.

MONITOR: Neke se stvari ovdje očito ne mijenjaju: nasilje koje je duboko u sistemu i društvu i fašizam koji se tek povremeno pritaji. Zašto je to tako?
BATRIĆEVIĆ: Od raspada Jugoslavije, u Crnoj Gori društveni sistem počiva na temelju saveza između vlasti i mafije. Osovinu takvom mehanizmu čini nasilje. Manjina okružena silom, izrabljuje pomućenu većinu. Ako napravimo zahvat u prošlo, vidjećemo da je na ovim prostorima uvijek vladala politika sile, nasilja i nasilnog držanja u pokornosti. Društveni ambijent nikada nije pogodovao razvoju demokratičnosti i slobodi mišljenja i osjećanja. Uvijek se forsirala ideja neke “pohare ili istrage”, a svaki iskorak u različito, karakterisan je kao subverzivan i kažnjavan je. Mentalitetske anomalije kolektivnog duha, uvijek su sakrivane iza naše najveće prevare: čojstva i junaštva, pa je svako nasilje pravdano višim ciljem. Ovo je, kao što reče nekada neprikosnoveni ideolog Đilas: Besudna zemlja. A ona će za dugo takva i ostati.

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da je crnogorsko društvo izuzetno klasno podijeljeno i da se sa ustezanjem govori o siromaštvu velikog dijela stanovništva. Zašto se ćuti o očiglednom ?
BATRIĆEVIĆ: Ćuti se o siromaštvu, ali ono govori samo za sebe. Javno mnjenje je (a što je mnjenje do prividno znanje ili doksa) preopterećeno kakofonijom informacija koje mediji u krizi tiraža, targetiraju kao najvažnije vijesti. Mada i publika usljed siromaštva u svakodnevici, rađe čita što radi Stanija, nego rubrike o kolapsu naše ekonomije. Bjekstvo u iracionalnost štit je od mirenja sa sudbinom. Građanska, demokratska, evroatlantska i državotvorna retorika, popunile su onu prazninu koja je nastala istiskivanjem klasnog pitanja iz kolektivne debate. Posljedice takvih procesa, uz minorne dobitke, dovele su do toga da najširi slojevi građanstva ,,gube” svoje mjesto u javnom mnjenju. Tako su, nažalost, NATO i identitetska pitanja, mnogo zastupljenija tema u dijalogu, nego društveni standard i uslovi života naših građana. A i ko će pričati o siromaštvu u zemlji u kojoj premijer nosi sat od 120.000 eura; u kojoj džip i ,,snaša’ se” predstavljaju osnovne principe etike.

MONITOR: Kako se po Vama naziva klasa koja mora da zamijeni donirani auto marke dacia, za opela; predsjednici ili..?
BATRIĆEVIĆ: Upotrebiću naslov Viktora Igoa. To su ,,jadnici”. A ne predsjednici. Neiživljena, umišljena elita, koja je kao i svi mi, do prije dva koljena išla u opancima, a danas, usljed političkih sinekura zaboravila radničke žuljeve i sebi stvorila imaginaciju društvene stratifikacije, u kojoj su oni faraoni – polubožanstva, kojima je neophodan postament. U ovom slučaju to je opel insignia, koja je dovoljno reprezentativna za njihovu cijenjenu pozadinu, kako bi se ona mogla udobno smjestiti. Tako će prolazeći kroz naše varoši, u miljeu malograđanske filozofije, predsjednici doživjeti posljednji stadijum totemizma i obožavanja od strane sirotinje. Slušajući javne nastupe mladog Petnjičanina, stekao sam utisak da on bolje poznaje performanse automobila, nego gramatiku svog jezika. Zbog njega bih volio iznijeti par sudbina poznatih naučnika, koji nijesu bili u prilici da nevaspitano odbijaju poklon iliti da gledaju u zube darovnome konju. Makijaveli se na početku Vladaoca žali svom prijatelju kako je radio sa drvima. Baruh Spinoza je preživljavao tako što je brusio staklo. Njegoš je do izgradnje Biljarde živio pored koza. Marks je živio poluprosjačkim životom. Vitgenštajn je svoje Traktate napisao u rovu Prvog svjetskog rata. A njemu smrdi dacia! Bijeda.

MONITOR: Ovog mjeseca govorili ste i o ćutanju studenata.
BATRIĆEVIĆ: Problem studentske ćutnje u nas, lako je objašnjiv fenomen. Za normalne zemlje to bi bio paradoks. Crna Gora nema tradiciju studentskog bunta na svojoj teritoriji. U trenucima velike studentske revolucije 1968. godine, naša zemlja nije imala Univerzitet. A i tada, dok su Pariz i ostale evropske prijestonice gorjele od mladalačke frustracije, pa i Beograd, Sarajevo, Zagreb i Priština, u Podgorici se skupilo nekoliko desetina studenata na zboru (!), a ne protestu ,,da podrži zahtjeve iz Beograda”, umjesto da iznese svoje konkretne zahtjeve. Ipak, ni političkoj klasi nije u interesu da održava sjećanje na studentski aktivizam. Ako nijesmo imali ,,bundžija” na svom tlu, onda se možemo pohvaliti da smo imali na strani. Najbučniji studenti na Beogradskom univerzitetu između dva svjetska rata bili su oni iz Crne Gore. Jedan od njih, Žarko Marinović, ubijen je 1936. u toku demonstracija. Kasnije je sahranjen u aleji velikana; dan njegove pogibije 4. april proglašen je danom studenata; studenjak u Beogradu nosi njegovo ime. Danas u Crnoj Gori, Žarko Marinović nema ni kaldrmisanu uličicu, jer su ulice, biste i parkovi ostavljeni nosiocima vlasti i investitorima. I kako onda da očekujete bunt?

MONITOR: Kuda nas vodi vlast?
BATRIĆEVIĆ: Crnogorska vlast je interesni skup oligarhije i mafije, ogrezao u korupciji i pljački. Oni nas vode tamo gdje i zaslužujemo – na smetlište istorije, na kojem ćemo izdahnuti u atmosferi poltronstva i samodovoljnosti. Naša nespremnost da se organizujemo i smijenimo takav pakt, pokazuje sve devijacije nas samih. Kada jedan Numanović može ono da radi i govori; kada svi državni predstavnici, kao pripadnici otuđene ,,nadklase” javno prikazuju svoje bogatstvo u milionima stečeno za samo dvije decenije; kada možemo imati najmanje plate, a najskuplje gorivo, telefoniju i ishranu i ne buniti se; onda zbilja zaslužujemo još gori sistem. Pozivam sve političare da još više nastave da nas pljačkaju i omalovažavaju, da nas još više izrabljuju, jer ne postoji mogućnost da ih smijenimo. Sve dok su dojč kafa i predivno proljećnje sunce važniji od protesta protiv ovakvog socijalnog stanja, Crna Gora neće konzumirati demokratiju.

MONITOR: A opozicija? Više puta ste govorili o ,,neophodnosti da opozicija izraste u ozbiljnog takmaca kleptomanskoj vlasti i ponudi ekonomsku alternativu”. Koliko su daleko od toga?
BATRIĆEVIĆ: Opozicija predvođena Miodragom Lekićem, napravila je jedan ozbiljan trzaj aprila 2013. Međutim, unutarstranački interesi omeli su dalje procese slabljenja vlasti i opoziciju vratili na početak. Sada će biti mučna nova homogenizacija, ali moramo vjerovati u nju. Samo što par ekstremnih i par političara sumnjivog opozicionog kapaciteta, trebaju shvatiti da ono što trenutno rade ide na ruku DPS-u. Jedni vaskrsavaju kvislinške ideologije i vjerski fundamentalizam, dok ovi drugi čekaju povoljnu šansu da uskoče u začarano kolo. Ideal kome opozicija teži mora biti smjena vlasti i oporavak crnogorske ekonomije. Sve drugo je zaludnja rabota.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo