Povežite se sa nama

INTERVJU

BOBAN BATRIĆEVIĆ, PORTPAROL FORUMA 2010: Ujedinjeni protiv oligarhije

Objavljeno prije

na

MONITOR: U toku su razgovori o formiranju novog političkog bloka na crnogorskoj političkoj sceni, koji je nazvan državotvorni blok. Vi ste predložili da je najbolje da se zove Reformski blok. Zašto?

BATRIĆEVIĆ: Ideja o stvaranju ,,Državotvornog” bloka, potekla je od predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića, koji je pored ove dvije partije u tom savezu vidio i Forum 2010. Mi smo odgovorili da smo otvoreni za saradnju sa PCG i SDP-om, istakavši da bi u diskurs o iskrenoj saradnji trebalo uključiti i ostale opozicione partije, kako bi se stvorio jak politički savez protiv ovakvog DPS-a, koji ne bi morao ići pod jednim kišobranom. Ukazali smo i na to da naziv “Državotvorni” nije najsrećnije odabran, jer je priča o državnosti Crne Gore završena na referendumu. Istakao sam da bi situaciji u Crnoj Gori više odgovarao termin “Reformski blok”, jer su državi neophodne korijenite reforme, naročito na polju ekonomije, demokratizacije i borbe protiv organizovanog kriminala. Naziv političkog bloka nije trenutno presudan, koliko je neophodno njegovo stvaranje, jer se samo ujedinjeni možemo suprotstaviti našoj oligarhiji.

MONITOR: Iz Foruma je najavljeno da taj blok ne isključuje saradnju sa SDP-om, Pozitivnom, Demokratskim frontom, te svim manjinskim partijama koje u Crnoj Gori žele promjene.
BATRIĆEVIĆ: Naravno, uz uključivanje civilnog sektora i slobodnih pojedinaca, koji imaju kapaciteta da doprinesu smjeni vlasti. Smatram da bi i SNP trebalo da ima svoje mjesto u jedinstvenom bloku kontra DPS-a, ukoliko u budućnosti dođe do objedinjavanja opozicije.

U više navrata sam istakao da je poželjno formiranje šireg političkog bloka koji bi napravio diskontinuitet sadašnje vlasti. Najvažnije je pomoći socijaldemokratama da naprave otklon od DPS-a.

MONITOR: Kakve su šanse za zajednički nastup sa SDP-om na izborima u Podgorici?
BATRIĆEVIĆ: Razgovori su u toku i za sada su rezultirali dogovorom Pozitivne Crne Gore i Socijaldemokratske partije o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Podgorici. Vidjećemo u narednom periodu kako će se koja opoziciona partija pozicionirati. Kakav god modalitet bio – jedna kolona ili dvije, Forum će pomagati demokratske procese. Trenutno razgovaramo sa svima koji su nezadovoljni aktuelnom politikom najveće vladajuće partije i uspostavljamo mostove saradnje, sa željom da pomognemo unutrašnju konstelaciju snaga opozicije.

MONITOR: Planira li Forum da preraste u stranku?
BATRIĆEVIĆ: Forum je za sada u civilnom sektoru i pitanje prelaska u partiju nije imperativ. Naša organizacija okuplja intelektualce, umjetnike, slobodne pojedince i istaknute javne radnike koji imaju jasan cilj: tranziciju sadašnje vlasti, demokratizaciju crnogorskog društva i nastavak puta Crne Gore u globalne integracije. Tu smo da pospješimo ove promjene i budemo katalizator koji će težiti objedinjavanju opozicije. Imamo kapaciteta da konstruktivnim predlozima i inicijativama pomognemo našoj zemlji da izađe iz ekonomske i moralne krize. Mišljenja sam da se pojavom Miodraga Lekića opozicija konsolidovala, i da je konačno sazrela da prevaziđe međusobna trvenja koja su joj tokom prethodnih godina amputirala snagu.

MONITOR: Najavljene promjene izbornog zakonodavstva dodatno osnažuju partitokratski sistem i sužavaju političke slobode u Crnoj Gori, ocijenjeno je iz Pravedne Crne Gore. Šta vi mislite o tome?
BATRIĆEVIĆ: Dosadašnje izborno zakonodavstvo išlo je na ruku najsnažnijoj vladajućoj partiji, tako da je njegova reforma bila nužna. Dvije najveće opozicione partije izborile su se za reformisanje, što daje određenu dozu optimizma, jer će novi izborni zakon suziti polje manipulacija Demokratskoj partiji socijalista. Ipak, složio bih se sa pojedinim zamjerkama upućenim iz Pravedne, naročito u dijelu pisane podrške kandidatima za odbornike i poslanike pred partijskim izbornim komisijama. Gušenje konkurencije nije dobro za jedno društvo. Monopoli štete, a različitosti donose dinamiku, razvoj i promjene.

MONITOR: Šta u Forumu očekujete da li će Crna Gora uspješno ispuniti obaveze iz poglavlja 23 i 24?
BATRIĆEVIĆ: Teško da se od dosadašnje prakse sadašnje vlasti može očekivati neki epohalan uspjeh. Pitanja koja se odnose na pravosuđe, temeljna prava i pravdu, slobodu i bezbjednost prilično su senzitivna za ljude iz državnog vrha, jer bi u slučaju jačanja ovih institucija, mnogi od njih mogli doživjeti sudbinu bivšeg hrvatskog premijera. Afera Snimak najbolje oslikava nespremnost državnih organa da procesuiraju kršenje zakona – zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe, namještanje izbornog rezultata i prinudni uticaj na volju birača. Crnoj Gori je neophodno uvođenje smjenjivosti vlasti, kako bi društvo konačno konzumiralo demokratiju, a zakon bio jednak za sve.

MONITOR: Iz Evropske unije stalno upozoravaju da vlast nedovoljno radi na suzbijanju korupcije i kriminala…
BATRIĆEVIĆ: Za crnogorsko društvo poražavajuća je činjenica da neko sa strane ukazuje na naše očigledne probleme i daje inpute za njihovo rješavanje. Crna Gora treba sama da se izbori sa tim, ali je trenutno nemoćna, jer ne postoje dovoljno jake i samostalne institucije koje bi profesionalno, efikasno i dosljedno zaštitile zakon i crnogorske građane. Kako očekivati od ovakve vlasti da radi kvalitetno na suzbijanju korupcije i kriminala, kad je ona personifikacija ovih društvenih anomalija?

MONITOR: Ima li Forum strategijski plan o tome kako zemlju izvući iz siromaštva i ekonomski ojačati?
BATRIĆEVIĆ: U toku tranzitnog perioda divlje privatizacije, uspjeli smo da nekadašnje ekonomske gigante pretvorimo u kockarske i rođačko–kumovske privatne komplekse. Kao posljedicu takvog diletantizma i planskog uništenja, dobili smo efekat spržene zemlje, koja na principima kvazineoliberalnog koncepta postaje svojevrstan ekonomski mutant. Jer, neoliberalizam ne podrazumijeva državni intervencionizam, što kod nas nije bio slučaj, pa je država redovno subvencionirala investitore i davala koncesije privatnicima, i danas kao posljedicu imamo enormnu zaduženost crnogorske države. Forum ne podržava ovakvu praksu, tako da će se zalagati za proces reindustrijalizacije kako bi se ojačali crnogorski proizvodni kapaciteti. Tako bi svjetskom tržištu imali što da ponudimo i bili daleko konkurentniji nego sada. Posljedica takve politike odrazila bi se na smanjenje uvoza i povećanje izvoza, a to bi se direktno odrazilo na naše dugoročno ekonomsko jačanje. Neophodan nam je drugi model rasta i razvoja.

MONITOR: Pošto je Forum nevladina organizacija, kojih ima preko pet hiljada u Crnoj Gori, šta mislite o civilnom sektoru?
BATRIĆEVIĆ: Civilni sektor u civilizovanim društvima ima svrhu kontrolora demokratskih gabarita države i služi emancipatorski. U Crnoj Gori, nažalost, postoji disperzija civilnog sektora na – vladine nevladine organizacije i slobodne NVO. Ovaj slobodni dio civilnog sektora zaista radi po standardima evropskih država i umnogome pomaže demokratskim procesima u našoj zemlji. Za primjer možemo uzeti MANS koji doprinosi razotkrivanju raznih afera i zloupotreba vladajućih političara. Država svim raspoloživim sredstvima mora podržati NVO sektor, jer se samo na taj način nestranačkim ličnostima i građanima može omogućiti aktivna participacija u procesima koji teže poboljšanju društva i afirmaciji pravih vrijednosti.

MONITOR: Vi ste i član Demokratskog fronta. Otkud ta kombinacija?
BATRIĆEVIĆ: Prije bih rekao da je to volja. Pored funkcije portparola Foruma 2010, ja sam i nestranački odbornik izborne liste Građanski front – Miodrag Lekić u Prijestonici. Ovakav angažman za mene znači prirodan slijed procesa približavanja civilnog sektora i opozicije, sa jasnim smislom – smjena sadašnje vlasti u Crnoj Gori.

Paravan za otimanje državne imovine

MONITOR: Sve je jača kampanja za ulazak Crne Gore u NATO. Kakav je o tome stav Foruma?
BATRIĆEVIĆ: Forum se u svojim programskim dokumentima načelno opredijelio za put Crne Gore u sjevernoatlanske integracije, smatrajući to kao racionalan izbor, naravno, svjestan činjenice da postoji mnogo valjanih argumenata pro et contra. Ipak, uz neke negativnosti, mislim da je za našu državu pogodno biti u društvu zapadnih demokratija poput Njemačke, Velike Britanije, Francuske ili Italije, odnosno u savezu u kom nema sukoba. Što se tiče sve jače kampanje za ulazak Crne Gore u NATO, ubijeđen sam da DPS svoju sjevernoatlansku retoriku koristi kao paravan iza kojeg sistematski uništava njenu ekonomiju i neovlašćeno otima državnu imovinu. Treba razmisliti i o mogućnosti da ovo pitanje riješe građani.

Istina je opasna stvar

MONITOR: Kako komentarište sve učestalije napade na nezavisne medije i novinare?
BATRIĆEVIĆ: Istina je opasna stvar. Vlast, navikla na laksavost i ljupkost od strane režimskih glasila, postala je poprilično osjetljiva na riječi surove realnosti i kritike slobodnih medija i nezavisnih novinara. Zato sada imamo paradoks da naši novinari u mirnodopskoj situaciji obavljaju posao ratnih reportera, jer iza svakog ćoška vreba metak, bomba ili pendrek. Kao u Staljingradu. Crna Gora odiše totalitarnom atmosferom, jer crnogorsko pravosuđe nerado pristupa rješavanju ovog problema, vjerovatno zbog straha da tužioci i sudije dožive sudbinu novinara. Ovakva vlast ne prašta.

Prijestonica kao pustinja

MONITOR: Kakva je situacija na Cetinju. Važi li i dalje ona duhovita opaska Cetinjana ,,Cetinje ne radi”?
BATRIĆEVIĆ: Za 5100 Cetinjana, prema rezultatima posljednjih izbora, Cetinje radi. Ne bih sada vrijeđao njihov ukus, ali što sa ostalim građanima Prijestonice? Tačno je da Cetinje radi, ali ne puno radno vrijeme, već samo mjesec dana uoči izbora. Tada grad postaje Diznilend prepun bagera i policije, gdje se fikcija vješto pretapa u realnost kroz lažna obećanja. Ostatak radnog vremena Prijestonica je pustinja iz koje mladi ljudi odlaze, jer nemaju mogućnost zaposlenja i zasnivanja porodice. Sa Cetinja se u protekloj deceniji iselilo više od 5.000 ljudi, stopa nezaposlenosti iznosi 17,15%, dok je prosječna zarada po glavi stanovnika u ovom gradu 96 eura. Ima preko 5.000 nezaposlenih i čak 4100 penzionera. Nakon ovakvih podataka sami prosudite kakva je situacija na Cetinju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo