Povežite se sa nama

INTERVJU

BOBAN BATRIĆEVIĆ, PORTPAROL FORUMA 2010: Ujedinjeni protiv oligarhije

Objavljeno prije

na

MONITOR: U toku su razgovori o formiranju novog političkog bloka na crnogorskoj političkoj sceni, koji je nazvan državotvorni blok. Vi ste predložili da je najbolje da se zove Reformski blok. Zašto?

BATRIĆEVIĆ: Ideja o stvaranju ,,Državotvornog” bloka, potekla je od predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića, koji je pored ove dvije partije u tom savezu vidio i Forum 2010. Mi smo odgovorili da smo otvoreni za saradnju sa PCG i SDP-om, istakavši da bi u diskurs o iskrenoj saradnji trebalo uključiti i ostale opozicione partije, kako bi se stvorio jak politički savez protiv ovakvog DPS-a, koji ne bi morao ići pod jednim kišobranom. Ukazali smo i na to da naziv “Državotvorni” nije najsrećnije odabran, jer je priča o državnosti Crne Gore završena na referendumu. Istakao sam da bi situaciji u Crnoj Gori više odgovarao termin “Reformski blok”, jer su državi neophodne korijenite reforme, naročito na polju ekonomije, demokratizacije i borbe protiv organizovanog kriminala. Naziv političkog bloka nije trenutno presudan, koliko je neophodno njegovo stvaranje, jer se samo ujedinjeni možemo suprotstaviti našoj oligarhiji.

MONITOR: Iz Foruma je najavljeno da taj blok ne isključuje saradnju sa SDP-om, Pozitivnom, Demokratskim frontom, te svim manjinskim partijama koje u Crnoj Gori žele promjene.
BATRIĆEVIĆ: Naravno, uz uključivanje civilnog sektora i slobodnih pojedinaca, koji imaju kapaciteta da doprinesu smjeni vlasti. Smatram da bi i SNP trebalo da ima svoje mjesto u jedinstvenom bloku kontra DPS-a, ukoliko u budućnosti dođe do objedinjavanja opozicije.

U više navrata sam istakao da je poželjno formiranje šireg političkog bloka koji bi napravio diskontinuitet sadašnje vlasti. Najvažnije je pomoći socijaldemokratama da naprave otklon od DPS-a.

MONITOR: Kakve su šanse za zajednički nastup sa SDP-om na izborima u Podgorici?
BATRIĆEVIĆ: Razgovori su u toku i za sada su rezultirali dogovorom Pozitivne Crne Gore i Socijaldemokratske partije o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Podgorici. Vidjećemo u narednom periodu kako će se koja opoziciona partija pozicionirati. Kakav god modalitet bio – jedna kolona ili dvije, Forum će pomagati demokratske procese. Trenutno razgovaramo sa svima koji su nezadovoljni aktuelnom politikom najveće vladajuće partije i uspostavljamo mostove saradnje, sa željom da pomognemo unutrašnju konstelaciju snaga opozicije.

MONITOR: Planira li Forum da preraste u stranku?
BATRIĆEVIĆ: Forum je za sada u civilnom sektoru i pitanje prelaska u partiju nije imperativ. Naša organizacija okuplja intelektualce, umjetnike, slobodne pojedince i istaknute javne radnike koji imaju jasan cilj: tranziciju sadašnje vlasti, demokratizaciju crnogorskog društva i nastavak puta Crne Gore u globalne integracije. Tu smo da pospješimo ove promjene i budemo katalizator koji će težiti objedinjavanju opozicije. Imamo kapaciteta da konstruktivnim predlozima i inicijativama pomognemo našoj zemlji da izađe iz ekonomske i moralne krize. Mišljenja sam da se pojavom Miodraga Lekića opozicija konsolidovala, i da je konačno sazrela da prevaziđe međusobna trvenja koja su joj tokom prethodnih godina amputirala snagu.

MONITOR: Najavljene promjene izbornog zakonodavstva dodatno osnažuju partitokratski sistem i sužavaju političke slobode u Crnoj Gori, ocijenjeno je iz Pravedne Crne Gore. Šta vi mislite o tome?
BATRIĆEVIĆ: Dosadašnje izborno zakonodavstvo išlo je na ruku najsnažnijoj vladajućoj partiji, tako da je njegova reforma bila nužna. Dvije najveće opozicione partije izborile su se za reformisanje, što daje određenu dozu optimizma, jer će novi izborni zakon suziti polje manipulacija Demokratskoj partiji socijalista. Ipak, složio bih se sa pojedinim zamjerkama upućenim iz Pravedne, naročito u dijelu pisane podrške kandidatima za odbornike i poslanike pred partijskim izbornim komisijama. Gušenje konkurencije nije dobro za jedno društvo. Monopoli štete, a različitosti donose dinamiku, razvoj i promjene.

MONITOR: Šta u Forumu očekujete da li će Crna Gora uspješno ispuniti obaveze iz poglavlja 23 i 24?
BATRIĆEVIĆ: Teško da se od dosadašnje prakse sadašnje vlasti može očekivati neki epohalan uspjeh. Pitanja koja se odnose na pravosuđe, temeljna prava i pravdu, slobodu i bezbjednost prilično su senzitivna za ljude iz državnog vrha, jer bi u slučaju jačanja ovih institucija, mnogi od njih mogli doživjeti sudbinu bivšeg hrvatskog premijera. Afera Snimak najbolje oslikava nespremnost državnih organa da procesuiraju kršenje zakona – zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe, namještanje izbornog rezultata i prinudni uticaj na volju birača. Crnoj Gori je neophodno uvođenje smjenjivosti vlasti, kako bi društvo konačno konzumiralo demokratiju, a zakon bio jednak za sve.

MONITOR: Iz Evropske unije stalno upozoravaju da vlast nedovoljno radi na suzbijanju korupcije i kriminala…
BATRIĆEVIĆ: Za crnogorsko društvo poražavajuća je činjenica da neko sa strane ukazuje na naše očigledne probleme i daje inpute za njihovo rješavanje. Crna Gora treba sama da se izbori sa tim, ali je trenutno nemoćna, jer ne postoje dovoljno jake i samostalne institucije koje bi profesionalno, efikasno i dosljedno zaštitile zakon i crnogorske građane. Kako očekivati od ovakve vlasti da radi kvalitetno na suzbijanju korupcije i kriminala, kad je ona personifikacija ovih društvenih anomalija?

MONITOR: Ima li Forum strategijski plan o tome kako zemlju izvući iz siromaštva i ekonomski ojačati?
BATRIĆEVIĆ: U toku tranzitnog perioda divlje privatizacije, uspjeli smo da nekadašnje ekonomske gigante pretvorimo u kockarske i rođačko–kumovske privatne komplekse. Kao posljedicu takvog diletantizma i planskog uništenja, dobili smo efekat spržene zemlje, koja na principima kvazineoliberalnog koncepta postaje svojevrstan ekonomski mutant. Jer, neoliberalizam ne podrazumijeva državni intervencionizam, što kod nas nije bio slučaj, pa je država redovno subvencionirala investitore i davala koncesije privatnicima, i danas kao posljedicu imamo enormnu zaduženost crnogorske države. Forum ne podržava ovakvu praksu, tako da će se zalagati za proces reindustrijalizacije kako bi se ojačali crnogorski proizvodni kapaciteti. Tako bi svjetskom tržištu imali što da ponudimo i bili daleko konkurentniji nego sada. Posljedica takve politike odrazila bi se na smanjenje uvoza i povećanje izvoza, a to bi se direktno odrazilo na naše dugoročno ekonomsko jačanje. Neophodan nam je drugi model rasta i razvoja.

MONITOR: Pošto je Forum nevladina organizacija, kojih ima preko pet hiljada u Crnoj Gori, šta mislite o civilnom sektoru?
BATRIĆEVIĆ: Civilni sektor u civilizovanim društvima ima svrhu kontrolora demokratskih gabarita države i služi emancipatorski. U Crnoj Gori, nažalost, postoji disperzija civilnog sektora na – vladine nevladine organizacije i slobodne NVO. Ovaj slobodni dio civilnog sektora zaista radi po standardima evropskih država i umnogome pomaže demokratskim procesima u našoj zemlji. Za primjer možemo uzeti MANS koji doprinosi razotkrivanju raznih afera i zloupotreba vladajućih političara. Država svim raspoloživim sredstvima mora podržati NVO sektor, jer se samo na taj način nestranačkim ličnostima i građanima može omogućiti aktivna participacija u procesima koji teže poboljšanju društva i afirmaciji pravih vrijednosti.

MONITOR: Vi ste i član Demokratskog fronta. Otkud ta kombinacija?
BATRIĆEVIĆ: Prije bih rekao da je to volja. Pored funkcije portparola Foruma 2010, ja sam i nestranački odbornik izborne liste Građanski front – Miodrag Lekić u Prijestonici. Ovakav angažman za mene znači prirodan slijed procesa približavanja civilnog sektora i opozicije, sa jasnim smislom – smjena sadašnje vlasti u Crnoj Gori.

Paravan za otimanje državne imovine

MONITOR: Sve je jača kampanja za ulazak Crne Gore u NATO. Kakav je o tome stav Foruma?
BATRIĆEVIĆ: Forum se u svojim programskim dokumentima načelno opredijelio za put Crne Gore u sjevernoatlanske integracije, smatrajući to kao racionalan izbor, naravno, svjestan činjenice da postoji mnogo valjanih argumenata pro et contra. Ipak, uz neke negativnosti, mislim da je za našu državu pogodno biti u društvu zapadnih demokratija poput Njemačke, Velike Britanije, Francuske ili Italije, odnosno u savezu u kom nema sukoba. Što se tiče sve jače kampanje za ulazak Crne Gore u NATO, ubijeđen sam da DPS svoju sjevernoatlansku retoriku koristi kao paravan iza kojeg sistematski uništava njenu ekonomiju i neovlašćeno otima državnu imovinu. Treba razmisliti i o mogućnosti da ovo pitanje riješe građani.

Istina je opasna stvar

MONITOR: Kako komentarište sve učestalije napade na nezavisne medije i novinare?
BATRIĆEVIĆ: Istina je opasna stvar. Vlast, navikla na laksavost i ljupkost od strane režimskih glasila, postala je poprilično osjetljiva na riječi surove realnosti i kritike slobodnih medija i nezavisnih novinara. Zato sada imamo paradoks da naši novinari u mirnodopskoj situaciji obavljaju posao ratnih reportera, jer iza svakog ćoška vreba metak, bomba ili pendrek. Kao u Staljingradu. Crna Gora odiše totalitarnom atmosferom, jer crnogorsko pravosuđe nerado pristupa rješavanju ovog problema, vjerovatno zbog straha da tužioci i sudije dožive sudbinu novinara. Ovakva vlast ne prašta.

Prijestonica kao pustinja

MONITOR: Kakva je situacija na Cetinju. Važi li i dalje ona duhovita opaska Cetinjana ,,Cetinje ne radi”?
BATRIĆEVIĆ: Za 5100 Cetinjana, prema rezultatima posljednjih izbora, Cetinje radi. Ne bih sada vrijeđao njihov ukus, ali što sa ostalim građanima Prijestonice? Tačno je da Cetinje radi, ali ne puno radno vrijeme, već samo mjesec dana uoči izbora. Tada grad postaje Diznilend prepun bagera i policije, gdje se fikcija vješto pretapa u realnost kroz lažna obećanja. Ostatak radnog vremena Prijestonica je pustinja iz koje mladi ljudi odlaze, jer nemaju mogućnost zaposlenja i zasnivanja porodice. Sa Cetinja se u protekloj deceniji iselilo više od 5.000 ljudi, stopa nezaposlenosti iznosi 17,15%, dok je prosječna zarada po glavi stanovnika u ovom gradu 96 eura. Ima preko 5.000 nezaposlenih i čak 4100 penzionera. Nakon ovakvih podataka sami prosudite kakva je situacija na Cetinju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo