Povežite se sa nama

INTERVJU

BOBAN BATRIĆEVIĆ, PORTPAROL FORUMA 2010: Ujedinjeni protiv oligarhije

Objavljeno prije

na

MONITOR: U toku su razgovori o formiranju novog političkog bloka na crnogorskoj političkoj sceni, koji je nazvan državotvorni blok. Vi ste predložili da je najbolje da se zove Reformski blok. Zašto?

BATRIĆEVIĆ: Ideja o stvaranju ,,Državotvornog” bloka, potekla je od predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića, koji je pored ove dvije partije u tom savezu vidio i Forum 2010. Mi smo odgovorili da smo otvoreni za saradnju sa PCG i SDP-om, istakavši da bi u diskurs o iskrenoj saradnji trebalo uključiti i ostale opozicione partije, kako bi se stvorio jak politički savez protiv ovakvog DPS-a, koji ne bi morao ići pod jednim kišobranom. Ukazali smo i na to da naziv “Državotvorni” nije najsrećnije odabran, jer je priča o državnosti Crne Gore završena na referendumu. Istakao sam da bi situaciji u Crnoj Gori više odgovarao termin “Reformski blok”, jer su državi neophodne korijenite reforme, naročito na polju ekonomije, demokratizacije i borbe protiv organizovanog kriminala. Naziv političkog bloka nije trenutno presudan, koliko je neophodno njegovo stvaranje, jer se samo ujedinjeni možemo suprotstaviti našoj oligarhiji.

MONITOR: Iz Foruma je najavljeno da taj blok ne isključuje saradnju sa SDP-om, Pozitivnom, Demokratskim frontom, te svim manjinskim partijama koje u Crnoj Gori žele promjene.
BATRIĆEVIĆ: Naravno, uz uključivanje civilnog sektora i slobodnih pojedinaca, koji imaju kapaciteta da doprinesu smjeni vlasti. Smatram da bi i SNP trebalo da ima svoje mjesto u jedinstvenom bloku kontra DPS-a, ukoliko u budućnosti dođe do objedinjavanja opozicije.

U više navrata sam istakao da je poželjno formiranje šireg političkog bloka koji bi napravio diskontinuitet sadašnje vlasti. Najvažnije je pomoći socijaldemokratama da naprave otklon od DPS-a.

MONITOR: Kakve su šanse za zajednički nastup sa SDP-om na izborima u Podgorici?
BATRIĆEVIĆ: Razgovori su u toku i za sada su rezultirali dogovorom Pozitivne Crne Gore i Socijaldemokratske partije o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Podgorici. Vidjećemo u narednom periodu kako će se koja opoziciona partija pozicionirati. Kakav god modalitet bio – jedna kolona ili dvije, Forum će pomagati demokratske procese. Trenutno razgovaramo sa svima koji su nezadovoljni aktuelnom politikom najveće vladajuće partije i uspostavljamo mostove saradnje, sa željom da pomognemo unutrašnju konstelaciju snaga opozicije.

MONITOR: Planira li Forum da preraste u stranku?
BATRIĆEVIĆ: Forum je za sada u civilnom sektoru i pitanje prelaska u partiju nije imperativ. Naša organizacija okuplja intelektualce, umjetnike, slobodne pojedince i istaknute javne radnike koji imaju jasan cilj: tranziciju sadašnje vlasti, demokratizaciju crnogorskog društva i nastavak puta Crne Gore u globalne integracije. Tu smo da pospješimo ove promjene i budemo katalizator koji će težiti objedinjavanju opozicije. Imamo kapaciteta da konstruktivnim predlozima i inicijativama pomognemo našoj zemlji da izađe iz ekonomske i moralne krize. Mišljenja sam da se pojavom Miodraga Lekića opozicija konsolidovala, i da je konačno sazrela da prevaziđe međusobna trvenja koja su joj tokom prethodnih godina amputirala snagu.

MONITOR: Najavljene promjene izbornog zakonodavstva dodatno osnažuju partitokratski sistem i sužavaju političke slobode u Crnoj Gori, ocijenjeno je iz Pravedne Crne Gore. Šta vi mislite o tome?
BATRIĆEVIĆ: Dosadašnje izborno zakonodavstvo išlo je na ruku najsnažnijoj vladajućoj partiji, tako da je njegova reforma bila nužna. Dvije najveće opozicione partije izborile su se za reformisanje, što daje određenu dozu optimizma, jer će novi izborni zakon suziti polje manipulacija Demokratskoj partiji socijalista. Ipak, složio bih se sa pojedinim zamjerkama upućenim iz Pravedne, naročito u dijelu pisane podrške kandidatima za odbornike i poslanike pred partijskim izbornim komisijama. Gušenje konkurencije nije dobro za jedno društvo. Monopoli štete, a različitosti donose dinamiku, razvoj i promjene.

MONITOR: Šta u Forumu očekujete da li će Crna Gora uspješno ispuniti obaveze iz poglavlja 23 i 24?
BATRIĆEVIĆ: Teško da se od dosadašnje prakse sadašnje vlasti može očekivati neki epohalan uspjeh. Pitanja koja se odnose na pravosuđe, temeljna prava i pravdu, slobodu i bezbjednost prilično su senzitivna za ljude iz državnog vrha, jer bi u slučaju jačanja ovih institucija, mnogi od njih mogli doživjeti sudbinu bivšeg hrvatskog premijera. Afera Snimak najbolje oslikava nespremnost državnih organa da procesuiraju kršenje zakona – zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe, namještanje izbornog rezultata i prinudni uticaj na volju birača. Crnoj Gori je neophodno uvođenje smjenjivosti vlasti, kako bi društvo konačno konzumiralo demokratiju, a zakon bio jednak za sve.

MONITOR: Iz Evropske unije stalno upozoravaju da vlast nedovoljno radi na suzbijanju korupcije i kriminala…
BATRIĆEVIĆ: Za crnogorsko društvo poražavajuća je činjenica da neko sa strane ukazuje na naše očigledne probleme i daje inpute za njihovo rješavanje. Crna Gora treba sama da se izbori sa tim, ali je trenutno nemoćna, jer ne postoje dovoljno jake i samostalne institucije koje bi profesionalno, efikasno i dosljedno zaštitile zakon i crnogorske građane. Kako očekivati od ovakve vlasti da radi kvalitetno na suzbijanju korupcije i kriminala, kad je ona personifikacija ovih društvenih anomalija?

MONITOR: Ima li Forum strategijski plan o tome kako zemlju izvući iz siromaštva i ekonomski ojačati?
BATRIĆEVIĆ: U toku tranzitnog perioda divlje privatizacije, uspjeli smo da nekadašnje ekonomske gigante pretvorimo u kockarske i rođačko–kumovske privatne komplekse. Kao posljedicu takvog diletantizma i planskog uništenja, dobili smo efekat spržene zemlje, koja na principima kvazineoliberalnog koncepta postaje svojevrstan ekonomski mutant. Jer, neoliberalizam ne podrazumijeva državni intervencionizam, što kod nas nije bio slučaj, pa je država redovno subvencionirala investitore i davala koncesije privatnicima, i danas kao posljedicu imamo enormnu zaduženost crnogorske države. Forum ne podržava ovakvu praksu, tako da će se zalagati za proces reindustrijalizacije kako bi se ojačali crnogorski proizvodni kapaciteti. Tako bi svjetskom tržištu imali što da ponudimo i bili daleko konkurentniji nego sada. Posljedica takve politike odrazila bi se na smanjenje uvoza i povećanje izvoza, a to bi se direktno odrazilo na naše dugoročno ekonomsko jačanje. Neophodan nam je drugi model rasta i razvoja.

MONITOR: Pošto je Forum nevladina organizacija, kojih ima preko pet hiljada u Crnoj Gori, šta mislite o civilnom sektoru?
BATRIĆEVIĆ: Civilni sektor u civilizovanim društvima ima svrhu kontrolora demokratskih gabarita države i služi emancipatorski. U Crnoj Gori, nažalost, postoji disperzija civilnog sektora na – vladine nevladine organizacije i slobodne NVO. Ovaj slobodni dio civilnog sektora zaista radi po standardima evropskih država i umnogome pomaže demokratskim procesima u našoj zemlji. Za primjer možemo uzeti MANS koji doprinosi razotkrivanju raznih afera i zloupotreba vladajućih političara. Država svim raspoloživim sredstvima mora podržati NVO sektor, jer se samo na taj način nestranačkim ličnostima i građanima može omogućiti aktivna participacija u procesima koji teže poboljšanju društva i afirmaciji pravih vrijednosti.

MONITOR: Vi ste i član Demokratskog fronta. Otkud ta kombinacija?
BATRIĆEVIĆ: Prije bih rekao da je to volja. Pored funkcije portparola Foruma 2010, ja sam i nestranački odbornik izborne liste Građanski front – Miodrag Lekić u Prijestonici. Ovakav angažman za mene znači prirodan slijed procesa približavanja civilnog sektora i opozicije, sa jasnim smislom – smjena sadašnje vlasti u Crnoj Gori.

Paravan za otimanje državne imovine

MONITOR: Sve je jača kampanja za ulazak Crne Gore u NATO. Kakav je o tome stav Foruma?
BATRIĆEVIĆ: Forum se u svojim programskim dokumentima načelno opredijelio za put Crne Gore u sjevernoatlanske integracije, smatrajući to kao racionalan izbor, naravno, svjestan činjenice da postoji mnogo valjanih argumenata pro et contra. Ipak, uz neke negativnosti, mislim da je za našu državu pogodno biti u društvu zapadnih demokratija poput Njemačke, Velike Britanije, Francuske ili Italije, odnosno u savezu u kom nema sukoba. Što se tiče sve jače kampanje za ulazak Crne Gore u NATO, ubijeđen sam da DPS svoju sjevernoatlansku retoriku koristi kao paravan iza kojeg sistematski uništava njenu ekonomiju i neovlašćeno otima državnu imovinu. Treba razmisliti i o mogućnosti da ovo pitanje riješe građani.

Istina je opasna stvar

MONITOR: Kako komentarište sve učestalije napade na nezavisne medije i novinare?
BATRIĆEVIĆ: Istina je opasna stvar. Vlast, navikla na laksavost i ljupkost od strane režimskih glasila, postala je poprilično osjetljiva na riječi surove realnosti i kritike slobodnih medija i nezavisnih novinara. Zato sada imamo paradoks da naši novinari u mirnodopskoj situaciji obavljaju posao ratnih reportera, jer iza svakog ćoška vreba metak, bomba ili pendrek. Kao u Staljingradu. Crna Gora odiše totalitarnom atmosferom, jer crnogorsko pravosuđe nerado pristupa rješavanju ovog problema, vjerovatno zbog straha da tužioci i sudije dožive sudbinu novinara. Ovakva vlast ne prašta.

Prijestonica kao pustinja

MONITOR: Kakva je situacija na Cetinju. Važi li i dalje ona duhovita opaska Cetinjana ,,Cetinje ne radi”?
BATRIĆEVIĆ: Za 5100 Cetinjana, prema rezultatima posljednjih izbora, Cetinje radi. Ne bih sada vrijeđao njihov ukus, ali što sa ostalim građanima Prijestonice? Tačno je da Cetinje radi, ali ne puno radno vrijeme, već samo mjesec dana uoči izbora. Tada grad postaje Diznilend prepun bagera i policije, gdje se fikcija vješto pretapa u realnost kroz lažna obećanja. Ostatak radnog vremena Prijestonica je pustinja iz koje mladi ljudi odlaze, jer nemaju mogućnost zaposlenja i zasnivanja porodice. Sa Cetinja se u protekloj deceniji iselilo više od 5.000 ljudi, stopa nezaposlenosti iznosi 17,15%, dok je prosječna zarada po glavi stanovnika u ovom gradu 96 eura. Ima preko 5.000 nezaposlenih i čak 4100 penzionera. Nakon ovakvih podataka sami prosudite kakva je situacija na Cetinju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo