Povežite se sa nama

OKO NAS

BOJAN KOSIĆ, SMUČAR KOJI JE POBIJEDIO SMRT: Povratak iz mraka

Objavljeno prije

na

Toga majskog jutra Bojan Kosić je u punoj brzini udario motociklom u potporni zid obilaznice u naselju Duklo kraj Nikšića. Kaciga je amortizovala udar ali konstatovani su brojni prelomi, nagnječenje mozga i unutrašnje povrede. Hitno je prebačen u Kliničko bolnički centar u Podgorici i tu počinje višemjesečna borba za život talentovanog smučara.

„Dva dana prije nesreće i prva dva mjeseca u bolnici uopšte se ne sjećam. Totalni mrak, doktori kažu da ih se nikada neću ni sjetiti i možda je bolje tako. Tek u trećem mjesecu počinju da mi se polako formiraju uspomene. Nove uspomene za novi život”, priča danas nasmijani Bojan. Djeluje smireno kao čovjek koji je, kako on kaže, zavirio sa druge strane.

„Dvadeset tri dana sam bio u komi, pet mjeseci bolnice, štaka, banja, vježbi, ponovnog učenja da hodam a sve uz neviđenu podršku znanih i neznanih ljudi kojima ću ostati zahvalan do groba. Naravno, prvo svojoj porodici a zatim gospođi Vesni Medenici, predsjednici Skijaškog saveza Crne Gore, dok su me vozili ka Podgorici, ona je već bila spremila avion za Ženevu ali se odustalo i ostao sam u Podgorici. Takođe i Dušku Simonoviću iz Olimpijskog komiteta a onda armiji ljudi koje do tada nijesam ni znao. Posebno Pavlu Zečeviću vođi navijačke grupe Jug Crna Gora koji je na Fejsbuk profilu napisao ,,Isuse, daj mu srce lavlje da izdrži dane buduće” . Pričali su mu da je čitav stadion na utakmici Crna Gora – Bugarska skandirao Izdrži Bojane- osjeća zahvalnost i ponos zbog toga. I izdržao je Bojan, njegovo izlomljeno tijelo se oporavljalo, jačali atrofirani mišići i mimo svih očekivanja već u decembru te iste godine ponovo je stao na skije.

„To je nevjerovatan osjećaj. Tako sam bio nemoćan, desno koljeno mi je još bilo toliko slabo da sam morao rukom da ukopčavam vezove, nijesam imao snage da nagazim. Mislio sam tada ‘nikad više’, ali uspio sam. Posle spusta sve je krenulo naprijed”, sjeća se Bojan svoje prve vožnje nakon nesreće. Danas je već spreman za takmičenja. Intenzivno radi na vježbama snage i kondicije , kad se radi o tehnici brzini, tu je još bolji nego prije.

„Nemam strah od brzine, kažu da sam postao veliki fajter. Stvarno je tako, jer ne može da mi se desi ništa gore od onoga što sam već preživio”, smije se on dok trlja lijevo koljeno koje je bilo malo oteklo od napora što ga je usporilo da počne sa takmičenjima. Bojan nije uspio da ispuni normu za Zimsku olimpijadu u Sočiju ove godine. A ima iskustvo, već je držao crnogorsku zastavu na Olimpijadi u Vankuveru kao jedini predstavnik Crne Gore.

„Olimpijada je nešto što je prelijepo. Interesantno je ljudsko pamćenje: meni je osjećaj isti kao kad sam pao sa motora: od momenta kada sam sa zastavom ušao u arenu ja se više ničega ne sjećam. Toliko naroda a ja jedini takmičar iz naše zemlje i sa mnom njih troje otac i trener Rajko, Vesna Medenica i Zoran Sekulić”- uz osmijeh priča Bojan. Te 2010. godine je bio 40. u slalomu i 61. u veleslalomu što je izuzetan uspjeh za prvo učešće. Pokušao je da prikupi bodove za ovogodišnju Olimpijadu ali povrede su se ispriječile.

„Operisao sam ligamente lijeve noge prije dvadeset dana i tek se oporavljam od toga, počinjem pomalo voziti biciklo. Ali drago mi je zbog novih snaga koje su otišle. Naročito zbog prve Crnogorke, držim joj palčeve. Ja se spremam za sljedeću olimpijadu”, kaže Bojan i kao da se već sprema za start dok sjedimo u polupraznom restoranu Sindčela.

Bojanu sleduje svakodnevni naporni rad u teretani i ogromna želja da se opet okuša. „Najvažnije je ojačati noge koje su u ovom sportu najvažnije, ogroman pritisak trpe koljena”, objašnjava on. Ostavljamo ga uvjereni da ćemo ga gledati na sljedećim olimpijskim igrama.

Prva medalja

„Sve prođe i sve se zaboravlja, ali prva osvojena medalja ostaje trajno u sjećanju”, kaže Bojan dok se prisjeća skijaških početaka. „To je događaj koji nikada neću zaboraviti: Evropsko takmičenje koje se svake godine održava u Turskoj u gradu Ulza. Bila su teška vremena, finansija niotkud i otac kaže – Idemo, pa šta bude. Nastupao sam u najmlađoj kategoriji i osvojio treće mjesto. Narednih godina sam išao i tri godine bio uvijek prvi, ali draža mi je ona prva, bronzana, nego sva kasnija zlata”.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo