DRUŠTVO
BOJAN OBRENOVIĆ OPET DIREKTOR AZLP: Zaštitnik imovine javnih funkcionera
Dvije vijesti od državnog značaja sustigle su se prošlog ponedjeljka. Prvo je objavljeno da je Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) ponovo izabrao Bojana Obrenovića za direktora te ustanove. A onda se novi/stari direktor pohvalio da je njegov izbor sasvim očekivan i da je spreman da nastavi tamo gdje je stao u prošlom mandatu.
Izbor direktora trajao je četiri mjeseca, a prvi konkurs raspisan je u martu. Obrenoviću je u februaru istekao mandat, ali Savjet Agencije nije htio da ga ponovo izabere. Kada ni nakon dva mjeseca nije okončan postupak izbora direktora, Savjet je odlučio da za vršioca dužnosti direktora postavi kontrolora Čedomira Mitrovića.
Predsjednik Savjeta Agencije Šefko Crnovršanin izjavio je da bi ,,ponovno raspisivanje konkursa napravilo samo štetu Agenciji”. Crnovršanin je odigrao presudnu i čudnu ulogu u ponovnom izboru Obrenovića. Bio je, kaže, protiv njegovog izbora, ali je ipak za njega glasao!
Mora da je neki moćnik urgirao da se Obrenoviću povjeri još jedan mandat . Naši izvori ne znaju ko bi to mogao biti, ali tvrde da Obrenović nije naročit miljenik premijera Mila Đukanovića. Oni koji ga bliže poznaju opisuju ga kao igrača koji sa svakim trguje i da najčešće kontaktira sa ljudima koji raspolažu državnim novcem. Izgleda da je njihova podrška bila presudna. Razumljivo. Preko Agencije se može saznati ko i kako troši državne pare i da li ih zloupotrebljava. Iskustvo pokazuje – dok je Obrenović na njenom čelu ne treba se bojati – to se nikad neće otkriti. Zato je za takve on pravi čovjek na pravom mjestu.
Obrenović odavno nastoji da savjesno zaštiti od javnosti i ono što zakon ne propisuje – podatke o imovini funkcionera. Kako drugačije tumačiti višegodišnji spor Komisije za sprečavanje sukoba interesa i Obrenovićeve agencije.
Komisija, na čijem je čelu Slobodan Leković, opet je tužila Upravnom sudu Agenciju zato što i dalje zahtijeva da se na sajtu Komisije ne objavljuje imovina supružnika i djece javnih funkcionera kao i njihova naslijeđena imovina. Upravni sud je krajem maja, nakon presude Vrhovnog suda, donio rješenje u kojem se navodi: ,,Ukoliko Zakonom nije propisano kroz koji vid su podaci dostupni javnosti, dozvoljeno je objavljivanje istih na veb sajtu”. Ali, Agencija ne odustaje – traži da se redukuje objavljivanje podataka o imovini i prihodima javnih funkcionera na sajtu Komisije.
Obradovićeva agencija je inače prije dvije godine podnijela prekršajnu prijavu protiv MANS-a zbog objavljivanja biračkih spiskova sa matičnim brojevima građana. Međutim, optužbe protiv MANS-a oborio je Upravni sud.
Obrenović je u odnosu na tu nevladinu organizaciju primijenio sasvim drugi aršin nego prema režimskoj Pobjedi.
Kada je objavila faksimil vojne zdravstvene knjižice Janka Vučinića, bivšeg sindikalnog lidera Željezare, i stavila ga na sajt, prekršajna prijava protiv Pobjede nije podnijeta iako je utvrđeno da je prekršila zakon.
Obrenović je kompetentno objasnio zašto je došlo do zastare tog slučaja. Tvrdio je da su imali problema da dođu do dokumentacije za taj predmet, jer je urednik Srđan Kusovac bio odsutan. Agencija je po Zakonu o inspekcijskom nadzoru imala mogućnost da kazni Pobjedu zbog onemogućavanja pristupa traženoj dokumentaciji, ali ni to nije uradila.
Odavno je poznato da situacija u Agenciji nije bajkovita. Predsjednik Savjeta Crnovršanin priznao je prije nekoliko dana, i to u državnoj Pobjedi, da u Agenciji vladaju nesuglasice sa Obrenovićem o nadleženostima direktora i da su u njoj poremećeni međuljudski odnosi. Lijepe karakteristike za Obrenovićev minuli rad.
Crnovršanin nije objasnio na što konkretno misli, ali Obrenović je od ranije poznat da lako ne oprašta onima koji ga kritikuju. U to se može uvjeriti svako ko pogleda sajt Agencije.
Kada je prije dvije godine član Savjeta Agencije Aleksa Ivanović predložio da se Obrenović smijeni zbog nezakonitog zapošljavanja i još nekih propusta, direktor je na to reagovao komentarima sa literarnim finesama: ,,Pokušaj moje diskreditacije i kompromitacije u javnosti, kao i izgaranje na realizaciji neostvarenog sna o razrješenju direktora, doživjelo je krah”; ,,Smatram da Ivanovićevi navodi imaju karakter čaršijskih priča i naklapanja”…
Ivanović je, prema našim izvorima, dugo u nemilosti direktora zato što je u Agenciji najstručniji i dobro zna šta se sve u njoj dešava.
U januaru prošle godine petoro službenika Agencije optužili su Obrenovića za mobing.
Zanimljivo je da je Obrenović u prvom mandatu ostao u fotelji iako su Šefko Crnovršanin i član Savjeta Radenko Lacmanović potvrdili da su u Agenciji četiri radnika zaposlena bez konkursa. Da li će i novi savjet, koji se bira kroz mjesec i po, biti ovako bolećiv prema Obrenoviću ukoliko, kako se zakleo, nastavi starim putem, ostaje da se vidi.
Obrenović je diplomirani pravnik, smjer bezbjednost. Šaroliko mu je radno iskustvo: od RSUP-a Crne Gore, preko Ministarstva finansija, Direkcije javnih prihoda i Finansijske policije do šefa kancelarije Nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudskim bićima. Prvi mandat kao direktor Agencije započeo je u maju 2010. godine.
Uprkos svemu, ne mogu se u nedogled kriti razne nezakonitosti u Crnoj Gori, pa i one za koje je nadležna Agencija. I Brisel o tome ima iscrpne informacije. Zato bi, kažu naši izvori, i crnogorskoj vlasti bilo pametnije da Agenciju vode kompetentni ljudi, a ne poslušnici.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU4 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS3 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 danaAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
DRUŠTVO4 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini
-
FOKUS4 danaHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO2 sedmiceEUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DRUŠTVO4 sedmiceKONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama