Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, profesorica UCG: Bliži se kraj

Objavljeno prije

na

bosnjak

MONITOR: Odavno upozoravate da je na djelu scenario urušavanja državnog univerziteta. Opet je smanjen budžet državnom univerzitetu, kao i broj studenata. Kako to komentarišete?

BOŠNJAK: Sad sam već sigurna da se radi o sistemskom uništavanju državnog univerziteta od strane ove vlasti, kojem su se, nažalost, ćutanjem i inferiornošću priključili i profesori Univerzteta Crne Gore (UCG). Univerzitet je pristao na eutanaziju, jer je filozofija ,,bolje da ne talasamo”, dovela do toga da se onako brutalno i drsko daje prioritet privatnom univerzitetu premijera i njegovih pajtaša. Osim što im se daju pare iz državnog budžeta, premijer i pojedini ministri javno agituju na mlade da upisuju baš taj univerzitet, do toga da se visoki evropski zvaničnici baš ,,odvlače” da drže predavanja tamo…

Meni je jasno da ovoj vlasti odgovaraju kadrovi koje produkuje Univerzitet Donja Gorica (UDG) iliti Univerzitet Dolce & Gabbana kako ga mnogi žargonski nazivaju, a simbolika je višestruka. Oni su onako jednoobrazni, uniformisani i svi na isti kalup koji im je izlio guru propale neoliberalne ekonomije, profesor Veselin Vukotić. Kao da si ih skinuo sa fabričke trake. Kada ih čujem kako pričaju i pokušavaju da nešto argumentuju, djeluju kao dio sekte, a ne kao slobodni, zdravomisleći mladi ljudi. Na žalost, takvi su najpodobniji u našem moralno posrnulom društvu. Ali mi nije jasan ovaj muk sa druge strane. Od skoro hiljadu zaposlenih na UCG možete na prste ruke prebrojati one koji se otvoreno suprotstavljaju strmoglavom padu najznačajnije institucije po budućnost Crne Gore.

Sistemsko urušavanje se prije svega vidi kroz kontinuirano smanjenje budžeta. Univerzitet je na koljenima, grca u dugovima, bori se za golu egzistenciju, jer ono što država daje nije dovoljno da podmiri plate zaposlenih. To liči na mustru koju je vlast koristila prilikom privatizacije bilo kog državnog preduzeća – prvo ga uništi, a onda prodaj u bescjenje. Taj scenario pripremaju i za UCG, sve u skladu sa novim, Migovim Zakonom o visokom obrazovanju. Taman smo svojim ćutanjem zaslužili i Miga i njegov Zakon o visokom obrazovanju.

MONITOR: Uprave pojedinih fakulteta, poput Ekonomskog, zatražile su veću autonomiju. To omogućavaju i posljednje izmjene zakona. Ako se desi ,,cijepanje” UCG, šta će to značiti za državni univerzitet?
BOŠNJAK: ,,Profitabilni” fakulteti poput Ekonomskog i Pravnog koji godinama upisuju neprimjereno veliki broj studenata u odnosu na prosto-rne i kadrovske kapacitete, da ne govorimo da je tržišta rada prezasićeno ovim obrazovnim profilima, izgleda da ne žele da dijele ,,i dobro i zlo” sa državnim univerzitetom.

Doskoro su prihod od školarina uglavnom trošili na razne honorare što je stvorilo veliki jaz među zaposlenima. Imali ste profesore koji su primali i više od 5000 eura mjesečno, ali i one u istom nastavnom zvanju na fakultetima tehničkih i prirodnih nauka, a koji nisu mogli da dobace ni do 1000 eura.

Velikim dijelom, zahvaljujući ovim anomalijama, UCG je došao u ovako nezavidnu situaciju i sad bi izgleda Ekonomski fakultet želio da traži ,,sporazumni razvod”. To se ne smije dozvoliti, a usudiću se reći da je to i sa moralnog aspekta vrlo diskutabilno, da ne kažem sebično.

Cijepanje bi dodatno ubrzalo realizaciju vladinog scenarija uništavanja državnog unverziteta. Kad bolje izanalizirate kadrovsku strukturu Ekonomskog fakulteta, vidite da su veliki broj profesora aktuelni ili bivši ministri, članovi raznih savjeta te upravnih odbora, dakle ljudi vrlo bliski ovoj vlasti, pa otuda i ne čudi ova inicijativa. Djeluje im isplativije, a plus udovoljavaju partijskom šefu.

MONITOR: Ko je najzaslužniji za urušavanje UCG?
BOŠNJAK: Svakako premijer i ministri koji su u debelom konfliktu interesa, jer ne štite interese države i državnog univerziteta, već svoj lični. Oni vrlo svjesno kroz odluke Vlade urušavaju UCG. Ali, ne manje zaslužni su i profesori državnog univerziteta na čelu sa menadžmentom, sadašnjim i bivšim, koji su ćutanjem i servilnošću omogućili takav odnos države prema svom univerzitetu. Poslije svega počinjem da sumnjam da je možda neko od njih u svom ovom haosu imao, ili će imati lični interes, a vrijeme će ubrzo pokazati da li je bilo nečega iza kulisa.

Pravljenje biznisa od visokog obrazovanja, i jedan dug period u kom je preduzetništvo u građevinarstvu imalo prioritet u odnosu na nastavu i nauku, preskupo su koštali državni univerzitet. Potreban je veliki rez. Treba početi sa revizijom poslovanja, posebno finansijskog, jer trenutni dug koji ima UCG nije prirodan. Smatram da bi za budućnost ove institucije bilo zdravo uraditi i preispitivanje odbranjenih doktorskih teza, te izbora u zvanje, kako bi se očistili od političkog uticaja koji je posebno u jednom periodu bio izražen, pa su manje više svi političari pravili sebi alternativu na Univerzitetu Crne Gore.

MONITOR: U narednih deset mjeseci održaće se lokalni izbori u Podgorici. Na predsjedničkim izborima najviše je neregularnosti bilo upravo u glavnom gradu. Kako će se opozicija sada nositi sa tim problemom?
BOŠNJAK: Izbori u Podgorici će biti indikator mnogo čega. Kao član radne grupe za vraćanje povjerenja u izborni proces, insistiraću da se nijedni izbori ne raspišu prije nego radna grupa završi posao. Pregledala sam birački materijal za područje Glavnog grada, i mogu reći da maltene nema mjesta gdje nije bilo nekih nepravilnosti. DPS za svako biračko mjesto ima posebnu šemu kako manipulacijom prigrabiti što veći broj glasova. Jedna šema izborne krađe je za Konik, druga za Tuzi, treća za Golubovce…Oni su razrađivali taktiku, čak do toga ko i kad izbacuje smeće sa biračkog mjesta, a da ne govorimo o mahinacijama za glasanje putem pisma, te raznim drugim trikovima. Šokirana sam na šta su sve ljudi spremni radi mrvica sa trpeze gospodara. Radi se o dobro uigranoj mafijaškoj organizaciji. Nimalo se ne šalimo kad kažemo da po preuzimanju vlasti treba zabraniti rad DPS-u.

MONITOR: Rezultati par-lamentarnih i predsjedničkih izbora pokazali su da opozicija u Podgorici ima više glasova od vlasti. Hoće li tako i ostati?
BOŠNJAK: Prethodna dva izborna ciklusa i pored velikih malverzacija DPS-a su pokazala da je Podgorica opoziciona. Nije me to iznenadilo, jer ipak u Podgorici je najveća koncentracija obrazovanih ljudi, a samim tim i samosvjesnih, kojima je jasno kakva je organizacija DPS i do čega će nas njeno djelovanje dovesti. Kad detaljnije izanalizirate rezultate u Podgorici, vidjećete da su oni ubjedljiviju prednost postigli na periferiji, tamo gdje žive manjine i siromašniji sloj, pa je samim tim sa njima bilo lakše manipulisati kroz razne ucjene i obećanja, a u urbanom dijelu Podgorice opozicija je daleko nadmoćnija.

Iskreno se nadam da će poslije afere Snimak i ogoljavanja načina na koji DPS dobija izbore, a što bi trebalo da rezultuje i sudskim presudama, biti mnogo teže okuražiti se da izbornim manipulacijama dođu do rezultata.

Veliki je izazov i odgovornost na opoziciji da pokažemo jedinstvo, da se pokažemo kao zdrava alternativa i da ,,isturimo” prave ljude koji će ulivati povjerenje i biti stručni i koji neće po osvajanju vlasti birati kadrovska rješenja po partijskoj preporuci već po referencama. U protivnom ne bi se razlikovali od DPS-a. Zato nam sad treba širenje kadrovske baze i promovisanje ljudi sposobnih da vode određene resore. Nikako ne smijemo upasti u zamku i ponavljati njihove greške. Na lokalnom nivou nama se ne vodi visoka politika, treba nam znanje, stručnost i profesionalnost.

MONITOR: Stalno se govori da je za vrijeme gradonačelnika Miomira Mugoše Podgorica ,,izg-rađena”. Koliki je stvarni Mugošin doprinos i šta je to Podgorica dobila za njegovo vrijeme?
BOŠNJAK: Ne mogu osporiti da je Podgorica dobila obrise metropole, makar u ovim našim skromnim razmjerama, ali kad malo zagrebete vidite da je dosta toga rađeno neplanski, da je gradonačelnik dao sebi za pravo da vodi lične ratove na štetu Glavnog grada, da je uništio zelene površine, da je favorizovao izvođače radova, da nijedan ugovor nije ostao nepromijenjen već je dobio anekse kojima su te investicije naduvavane na nelogične cifre što ,,debelo miriše” na ugradnju. Mnoge stvari je gradonačelnik radio mimo znanja Skupštine Glavnog grada kršeći zakone. Nemilosrdno uništio mnoga kultna mjesta koja su bila lična karta Podgorce…Mogla bih do sjutra da nabrajam. Neko bi za pare koje je on potrošio učinio mnogo više za ovaj grad.

Za one koji su u prolazu kroz Podgoricu, vjerujem da promjene djeluju impresivno, ali mi koji u njoj živimo znamo koliko je to lažna slika. Nemamo ni kolektora, nedaleko od centra grada nailazimo na smeće, razrovane ulice, polomljen mobilijar, slaba ulična rasvjeta, problem sa parkingom, loš gradski saobaćaj…

MONITOR: Da li ste uspjeli da razriješite misteriju o podjeli opštinskih stanova u Podgorici?
BOŠNJAK: Još nijesam, ali ne odustajem… To sa sudovima vam je pravo mučenje i vrćenje u krug. Nije ni čudo što je sudstvo od strane EU označeno kao najslabija karika. Upravni sud je sve presude donio u moju korist, ali uzalud. Unedogled idu žalbe i kupovina vremena. Izgleda da bi mi gradonačelnik prije i bubreg dao nego taj spisak, a to samo govori koliko je pošteno urađena ta raspodjela. Nijesu to nikakvi zaslužni građani, jer bi se on ponosio time i rekao njihova imena, već se radi o pojedincma koji su zadužili njega lično ili njegovu partiju. Među njima ima i onih koji uopšte ne žive u Podgorici. Mugoša je inače poznat po tome kako je galantan na tuđ račun, odnosno račun građana. Nego, bliži mu se kraj, a doći će vrijeme da odgovara za sve što je radio.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo