Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, profesorica UCG: Bliži se kraj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Odavno upozoravate da je na djelu scenario urušavanja državnog univerziteta. Opet je smanjen budžet državnom univerzitetu, kao i broj studenata. Kako to komentarišete?

BOŠNJAK: Sad sam već sigurna da se radi o sistemskom uništavanju državnog univerziteta od strane ove vlasti, kojem su se, nažalost, ćutanjem i inferiornošću priključili i profesori Univerzteta Crne Gore (UCG). Univerzitet je pristao na eutanaziju, jer je filozofija ,,bolje da ne talasamo”, dovela do toga da se onako brutalno i drsko daje prioritet privatnom univerzitetu premijera i njegovih pajtaša. Osim što im se daju pare iz državnog budžeta, premijer i pojedini ministri javno agituju na mlade da upisuju baš taj univerzitet, do toga da se visoki evropski zvaničnici baš ,,odvlače” da drže predavanja tamo…

Meni je jasno da ovoj vlasti odgovaraju kadrovi koje produkuje Univerzitet Donja Gorica (UDG) iliti Univerzitet Dolce & Gabbana kako ga mnogi žargonski nazivaju, a simbolika je višestruka. Oni su onako jednoobrazni, uniformisani i svi na isti kalup koji im je izlio guru propale neoliberalne ekonomije, profesor Veselin Vukotić. Kao da si ih skinuo sa fabričke trake. Kada ih čujem kako pričaju i pokušavaju da nešto argumentuju, djeluju kao dio sekte, a ne kao slobodni, zdravomisleći mladi ljudi. Na žalost, takvi su najpodobniji u našem moralno posrnulom društvu. Ali mi nije jasan ovaj muk sa druge strane. Od skoro hiljadu zaposlenih na UCG možete na prste ruke prebrojati one koji se otvoreno suprotstavljaju strmoglavom padu najznačajnije institucije po budućnost Crne Gore.

Sistemsko urušavanje se prije svega vidi kroz kontinuirano smanjenje budžeta. Univerzitet je na koljenima, grca u dugovima, bori se za golu egzistenciju, jer ono što država daje nije dovoljno da podmiri plate zaposlenih. To liči na mustru koju je vlast koristila prilikom privatizacije bilo kog državnog preduzeća – prvo ga uništi, a onda prodaj u bescjenje. Taj scenario pripremaju i za UCG, sve u skladu sa novim, Migovim Zakonom o visokom obrazovanju. Taman smo svojim ćutanjem zaslužili i Miga i njegov Zakon o visokom obrazovanju.

MONITOR: Uprave pojedinih fakulteta, poput Ekonomskog, zatražile su veću autonomiju. To omogućavaju i posljednje izmjene zakona. Ako se desi ,,cijepanje” UCG, šta će to značiti za državni univerzitet?
BOŠNJAK: ,,Profitabilni” fakulteti poput Ekonomskog i Pravnog koji godinama upisuju neprimjereno veliki broj studenata u odnosu na prosto-rne i kadrovske kapacitete, da ne govorimo da je tržišta rada prezasićeno ovim obrazovnim profilima, izgleda da ne žele da dijele ,,i dobro i zlo” sa državnim univerzitetom.

Doskoro su prihod od školarina uglavnom trošili na razne honorare što je stvorilo veliki jaz među zaposlenima. Imali ste profesore koji su primali i više od 5000 eura mjesečno, ali i one u istom nastavnom zvanju na fakultetima tehničkih i prirodnih nauka, a koji nisu mogli da dobace ni do 1000 eura.

Velikim dijelom, zahvaljujući ovim anomalijama, UCG je došao u ovako nezavidnu situaciju i sad bi izgleda Ekonomski fakultet želio da traži ,,sporazumni razvod”. To se ne smije dozvoliti, a usudiću se reći da je to i sa moralnog aspekta vrlo diskutabilno, da ne kažem sebično.

Cijepanje bi dodatno ubrzalo realizaciju vladinog scenarija uništavanja državnog unverziteta. Kad bolje izanalizirate kadrovsku strukturu Ekonomskog fakulteta, vidite da su veliki broj profesora aktuelni ili bivši ministri, članovi raznih savjeta te upravnih odbora, dakle ljudi vrlo bliski ovoj vlasti, pa otuda i ne čudi ova inicijativa. Djeluje im isplativije, a plus udovoljavaju partijskom šefu.

MONITOR: Ko je najzaslužniji za urušavanje UCG?
BOŠNJAK: Svakako premijer i ministri koji su u debelom konfliktu interesa, jer ne štite interese države i državnog univerziteta, već svoj lični. Oni vrlo svjesno kroz odluke Vlade urušavaju UCG. Ali, ne manje zaslužni su i profesori državnog univerziteta na čelu sa menadžmentom, sadašnjim i bivšim, koji su ćutanjem i servilnošću omogućili takav odnos države prema svom univerzitetu. Poslije svega počinjem da sumnjam da je možda neko od njih u svom ovom haosu imao, ili će imati lični interes, a vrijeme će ubrzo pokazati da li je bilo nečega iza kulisa.

Pravljenje biznisa od visokog obrazovanja, i jedan dug period u kom je preduzetništvo u građevinarstvu imalo prioritet u odnosu na nastavu i nauku, preskupo su koštali državni univerzitet. Potreban je veliki rez. Treba početi sa revizijom poslovanja, posebno finansijskog, jer trenutni dug koji ima UCG nije prirodan. Smatram da bi za budućnost ove institucije bilo zdravo uraditi i preispitivanje odbranjenih doktorskih teza, te izbora u zvanje, kako bi se očistili od političkog uticaja koji je posebno u jednom periodu bio izražen, pa su manje više svi političari pravili sebi alternativu na Univerzitetu Crne Gore.

MONITOR: U narednih deset mjeseci održaće se lokalni izbori u Podgorici. Na predsjedničkim izborima najviše je neregularnosti bilo upravo u glavnom gradu. Kako će se opozicija sada nositi sa tim problemom?
BOŠNJAK: Izbori u Podgorici će biti indikator mnogo čega. Kao član radne grupe za vraćanje povjerenja u izborni proces, insistiraću da se nijedni izbori ne raspišu prije nego radna grupa završi posao. Pregledala sam birački materijal za područje Glavnog grada, i mogu reći da maltene nema mjesta gdje nije bilo nekih nepravilnosti. DPS za svako biračko mjesto ima posebnu šemu kako manipulacijom prigrabiti što veći broj glasova. Jedna šema izborne krađe je za Konik, druga za Tuzi, treća za Golubovce…Oni su razrađivali taktiku, čak do toga ko i kad izbacuje smeće sa biračkog mjesta, a da ne govorimo o mahinacijama za glasanje putem pisma, te raznim drugim trikovima. Šokirana sam na šta su sve ljudi spremni radi mrvica sa trpeze gospodara. Radi se o dobro uigranoj mafijaškoj organizaciji. Nimalo se ne šalimo kad kažemo da po preuzimanju vlasti treba zabraniti rad DPS-u.

MONITOR: Rezultati par-lamentarnih i predsjedničkih izbora pokazali su da opozicija u Podgorici ima više glasova od vlasti. Hoće li tako i ostati?
BOŠNJAK: Prethodna dva izborna ciklusa i pored velikih malverzacija DPS-a su pokazala da je Podgorica opoziciona. Nije me to iznenadilo, jer ipak u Podgorici je najveća koncentracija obrazovanih ljudi, a samim tim i samosvjesnih, kojima je jasno kakva je organizacija DPS i do čega će nas njeno djelovanje dovesti. Kad detaljnije izanalizirate rezultate u Podgorici, vidjećete da su oni ubjedljiviju prednost postigli na periferiji, tamo gdje žive manjine i siromašniji sloj, pa je samim tim sa njima bilo lakše manipulisati kroz razne ucjene i obećanja, a u urbanom dijelu Podgorice opozicija je daleko nadmoćnija.

Iskreno se nadam da će poslije afere Snimak i ogoljavanja načina na koji DPS dobija izbore, a što bi trebalo da rezultuje i sudskim presudama, biti mnogo teže okuražiti se da izbornim manipulacijama dođu do rezultata.

Veliki je izazov i odgovornost na opoziciji da pokažemo jedinstvo, da se pokažemo kao zdrava alternativa i da ,,isturimo” prave ljude koji će ulivati povjerenje i biti stručni i koji neće po osvajanju vlasti birati kadrovska rješenja po partijskoj preporuci već po referencama. U protivnom ne bi se razlikovali od DPS-a. Zato nam sad treba širenje kadrovske baze i promovisanje ljudi sposobnih da vode određene resore. Nikako ne smijemo upasti u zamku i ponavljati njihove greške. Na lokalnom nivou nama se ne vodi visoka politika, treba nam znanje, stručnost i profesionalnost.

MONITOR: Stalno se govori da je za vrijeme gradonačelnika Miomira Mugoše Podgorica ,,izg-rađena”. Koliki je stvarni Mugošin doprinos i šta je to Podgorica dobila za njegovo vrijeme?
BOŠNJAK: Ne mogu osporiti da je Podgorica dobila obrise metropole, makar u ovim našim skromnim razmjerama, ali kad malo zagrebete vidite da je dosta toga rađeno neplanski, da je gradonačelnik dao sebi za pravo da vodi lične ratove na štetu Glavnog grada, da je uništio zelene površine, da je favorizovao izvođače radova, da nijedan ugovor nije ostao nepromijenjen već je dobio anekse kojima su te investicije naduvavane na nelogične cifre što ,,debelo miriše” na ugradnju. Mnoge stvari je gradonačelnik radio mimo znanja Skupštine Glavnog grada kršeći zakone. Nemilosrdno uništio mnoga kultna mjesta koja su bila lična karta Podgorce…Mogla bih do sjutra da nabrajam. Neko bi za pare koje je on potrošio učinio mnogo više za ovaj grad.

Za one koji su u prolazu kroz Podgoricu, vjerujem da promjene djeluju impresivno, ali mi koji u njoj živimo znamo koliko je to lažna slika. Nemamo ni kolektora, nedaleko od centra grada nailazimo na smeće, razrovane ulice, polomljen mobilijar, slaba ulična rasvjeta, problem sa parkingom, loš gradski saobaćaj…

MONITOR: Da li ste uspjeli da razriješite misteriju o podjeli opštinskih stanova u Podgorici?
BOŠNJAK: Još nijesam, ali ne odustajem… To sa sudovima vam je pravo mučenje i vrćenje u krug. Nije ni čudo što je sudstvo od strane EU označeno kao najslabija karika. Upravni sud je sve presude donio u moju korist, ali uzalud. Unedogled idu žalbe i kupovina vremena. Izgleda da bi mi gradonačelnik prije i bubreg dao nego taj spisak, a to samo govori koliko je pošteno urađena ta raspodjela. Nijesu to nikakvi zaslužni građani, jer bi se on ponosio time i rekao njihova imena, već se radi o pojedincma koji su zadužili njega lično ili njegovu partiju. Među njima ima i onih koji uopšte ne žive u Podgorici. Mugoša je inače poznat po tome kako je galantan na tuđ račun, odnosno račun građana. Nego, bliži mu se kraj, a doći će vrijeme da odgovara za sve što je radio.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS MARIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Neophodan zakon o lustraciji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Motivi DPS-a oko provociranja pitanja genocida u Srebrenici su sporni. Bio sam skeptičan prema mogućnosti donošenja Zakona o lustraciji, puno je vremena prošlo za neke stvari, ali danas mislim da je neophodan. Za početak bi se mogao napraviti jedan anketni odbor u Skupštini da ispita eventualnu ulogu tada vladajuće strukture u Crnoj Gori, na bazi nespornih dokaza vezanih za dešavanja i genocid u Srebrenici. Tu su naravno i logor Morinj, Deportacija, Bukovica i drugo

 

MONITOR: Razriješen je ministar Leposavić i donijeta Rezolucija o Srebrenici. Kako to komentarišete, kao i reakcije nakon tih odluka, ovdašnje, ali i one iz Srbije i regiona?  

MARIĆ: Razrješenje ministra Leposavića je usko vezano sa poštovanjem obaveza iz pregovaračkog procesa sa EU. DPS je kroz sprovođenje jednog prilično providnog političkog desanta aktuelizovao odnos prema ratnim zločinima, naglašavajući odnos prema priznanju genocida u Srebrenici. Taj manevar je uspio, izazvao je reakciju međunarodnih partnera Crne Gore, što je na kraju rezultiralo i usvajanjem Rezolucije o Srebrenici, usvojene sa glasom više od dvotrećinske većine.

Reakcije su bile u skladu sa političkim interesima onih koji su ih upućivali, manje- više očekivane. Linija Vučićeva vlast – DF odreagovala je u skladu sa nacionalističkim narativom, naglašeno uvredljivog sadržaja i sa tendencijom crtanja izdajnika. Koliko god to bio govor koji šokira ili ulazi u zonu govora mržnje, radi se o osmišljenoj političkoj akciji sa jasnim ciljevima. Jedan od osnovnih je oslabiti Vladu u Crnoj Gori do mjere da podlegne pritiscima i bude rekonstruisana sa ministrima iz DF-a, ili ako to ne može da se izazovu novi izbori.

Građanski orijentisana javnost u Crnoj Gori i regionu, odreagovala je pozitivno na odluke crnogorske Skupštine. Ipak bih istakao da u tom polju već neko vrijeme nedostaja preispitivanje, kritički odnos prema određenim političkim izrazima ili akcijama. Motivi DPS-a oko provociranja pitanja genocida u Srebrenici su sporni. Bio sam skeptičan prema mogućnosti donošenja Zakona o lustraciji, puno je vremena prošlo za neke stvari, ali danas mislim da je neophodan. Za početak bi se mogao napraviti jedan anketni odbor u Skupštini da ispita eventualnu ulogu tada vladajuće strukture u Crnoj Gori, na bazi nespornih dokaza vezanih za dešavanja i genocid u Srebrenici. Tu su naravno i logor Morinj, Deportacija, Bukovica i drugo.

MONITOR: Demokratski front najavio je bojkot parlamenta. Skupštinu već bojkotuje Demokratska partija socijalista. Kuda to može odvesti?

MARIĆ: DF i DPS demonstriraju poslaničku premoć, i šalju jasnu poruku da bez njih nema rada Parlamenta. Obje strukture se nalaze van izvršne vlasti, i ne smijemo zaboraviti da se radi o dvije najjače liste na predhodnim izborima. Vlada ima neki čudan oblik manjinske vlade, a u „sedlu” je dominantno drži antagonizam na relaciji DF – DPS i izražen politički rizik za DF da sa DPS-om obori Krivokapićevu Vladu.

MONITOR: Pregovori koji se najavljuju unutar nove parlamentarne većine, rekli ste, mogu se završiti različitim scenarijima, pa i dovesti i do izbora. Šta bi to značilo, i šta je, po Vašem mišljenju, izlaz iz ove političke krize?

MARIĆ: DF ima jasan politički cilj, da izazove krizu vlasti koja, po njima, mora rezultirali pregovorima u većini. Pregovori bi po DF-u trebali završiti ulaskom njihovih ministara u Vladu, ali i smjenom premijera. Naravno, to su ciljevi DF-a koji očigledno ne korespondiraju sa političkim ciljevima Demokrata i URE, što može produžiti trajanje ove Vlade na neko vrijeme.

Izbori su i dalje krajnje rješenje i još uvijek nijesu prioritet nijednom subjektu vladajuće većine, šta god da oni iskazuju u javnosti u kontekstu dnevnopolitičkih nadgornjavanja.

Negdje bi rješenje moglo biti da se parlamentarna većina dogovori o sastavu Vlade (ostaje ovaj sastav ili rekonstruiše se), da se dogovore o prioritetima rada Vlade, parlamentarnu većinu učine kooperativnom Vladi i odrede trajanje Vlade do novih izbora.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dejan Atanacković, pisac i vizuelni umetnik, kolumnista NIN-a: Jedino građanske pobune daju nadu da se u Srbiji nešto može promijeniti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Održavanje nestabilnosti regiona i tinjajućeg sukoba je državna politika Aleksandra Vučića koja očito nalazi pogodno tle u politički rovitoj Crnoj Gori

 

MONITOR: Ima li pobednika u ratovima 90-ih u bivšoj SFRJ?

ATANACKOVIĆ: Ne znam na koji način se pobeđuje u ratu koji se vodi opsadama i granatiranjem gradova, snajperskim ubijanjem civila, proterivanjem stotina hiljada ljudi iz njihovih kuća, ubijanjem dece, masovnim silovanjima, u ratu kojim se sopstveni narod gura u propast, a koji pri tom vodi režim zasnovan na organizovanom kriminalu. Pa i kad se tome suprotstave zlodela druge strane, ne vidim nijedan ishod takvog rata koji bih mogao da smatram pobedom. Srbija je nesumnjivo vojno poražena, izgubila je u tom ratu deo svoje teritorije, i to je nesporna činjenica. Svako negiranje te činjenice graniči se sa psihotičnim poremećajem, ili makar nekom vrstom ozbiljne amnezije. Rat, jedan od vrhunskih oblika gluposti, sam po sebi je poraz, a koliko je i šta neko dobio ili izgubio, stvari su koje se analiziraju s protokom vremena. Nije isključeno da se, s vremena na vreme, dođe do sasvim različitih zaključaka, a mislim, pri tom, da do ozbiljnijih analiza posledica jugoslovenskih ratova još uvek nije došlo. Verujem da je jedina budućnost svih zemalja Jugoslavije u ozbilljnom radu na obnavljanju zajedničkog kulturnog prostora. To naravno ne može da bude samo kulturni već i politički cilj. Raspad Jugoslavije, sem uništenih života, bio je kulturna tragedija o kojoj svedoče mnogi sluđeni identiteti, nasilje nad jezikom i bizarno konstruisanje lažnih prošlosti.

MONITOR: Crnogorska Skupština je donijela  Rezoluciju kojom se konstatuje da je u Srebrenici počinjen genocid. Odmah je reagovao predsjednik Srbije, patrijarh SPC, mitropolit crnogorsko-primorski, na ujednačen način?

ATANACKOVIĆ: Održavanje nestabilnosti regiona i tinjajućeg sukoba je državna politika Aleksandra Vučića koja očito nalazi pogodno tle u politički rovitoj Crnoj Gori. Razumem patrijarhovu brigu o podelama u crnogorskom društvu, ali je problematično kad se to primeni na Rezoluciju o Srebrenici. Ne vidim zašto bi se usaglašavanje s nalazima Međunarodog suda smatralo, kako je rekao, podelom na ,,crne i bele”. Ali imajući u vidu neke druge njegove izjave, mislim da bi novom patrijarhu Porfiriju trebalo dati malo vremena. Nasledio je upravljanje crkvom zaglibljenom u mnogim ovozemaljskim problemima, uprljanom politikom i nasiljem, obavijenom otrovnim pipcima naprednjačke vlasti, crkvom koja godinama nemilice i amoralno troši novac građana, koja lišena poreskih obaveza investira u izgradnju komercijalnih stambenih blokova, koja pozlaćuje  hram nadomak raspadnutih bolnica. Ima najava da bi se pod Porfirijem takva slika crkve mogla preispitivati i menjati.

Srbija je još 2010. donela rezoluciju kojom se, bez upotrebe reči genocid, osuđuje genocid u Srebrenici. Osuđen je zločin koji je izvršen na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, a gde stoji da je u Srebrenici počinjen genocid. To što je ta reč izbegnuta bio je izraz slabosti, pa i kukavičluka tadašnje demokratske vlasti koja je u bratskom zagrljaju sa SPS-om tražila, po principu nije šija nego vrat, način da to nekako prođe u skupštinskom ideološkom cirkusu. A koliko je takav princip bio uspešan, govori činjenica da je huligan koji je tada prelepljivao natpise Bulevar Zorana Đinđića imenom Ratka Mladića, par godina kasnije, prerušen u evropskog političara došao na vlast. I njemu bizarnom, i tako očigledno preobučenom i lažnom, Evropa je na kraju više verovala, a nažalost i građani Srbije.

MONITOR: Srbiju i tzv. region zahvatio je talas građanskih pobuna koje se uglavnom odnose na sprečavanje zloupotrebe prirodnih resursa i kvalitet življenja. Da li je to dovoljan osnov za progresivne promjene?

ATANACKOVIĆ: Građanske pobune  jedino  daju nadu da se u Srbiji nešto može promeniti. Aktivisti koji su odbranili baru Reva vodili su pravi rat na Staroj planini, i mada se o tome znalo i pisalo, to je bilo drugde, daleko od apatičnog Beograda gde godinama vlada svojevrstan građanski nihilizam. Nemoćno se posmatra kako grad uništavaju psihopate kojima je Beograd pljačkaški plen, kao uostalom i cela Srbija. Otkako je Stara planina jednog jutra osvanula sred Beograda, čini mi se da preovlađuje stav: idemo do kraja. Nadam se da će taj stav opstati, sve ostalo je gubljenje vremena. Značajnu ulogu u daljoj artikulaciji pobuna imaće Aleksandar Jovanović Ćuta. On je najavio osnivanje pokreta koji objedinjuje više aktivističkih grupa i koji bi mogao da ima posebnu težinu, ali i odgovornost za sve što predstoji u defnisanju razumnih političkih ciljeva i izbornih strategija opozicije na predstojećim beogradskim izborima. Pobunama su već prevaziđene striktno ekološke teme. Reaguje se na opšte zagađenje društva, jer nisu zagađene samo reke i šume, već i institucije, javni prostor, da ne govorimo o divljoj deponiji koju još samo iz navike zovemo Narodnom skupštinom. Građanske pobune su još nešto učinile izvesnim: građani nemaju poverenja u političke stranke, dosta im je uzajamnog gurkanja cenzus-karijerista i deprimirajuće nesposobnosti opozicije da godinama unazad uobliči jednu suvislu političku ideju. Na opozicionoj sceni ima sjajnih pojedinaca, ali se građanski ativizam i nepoverenje u stranke moraju uneti u jednačinu borbe za smenu vlasti, i  neke tačke povezivanja  se moraju naći. Nikom nije u interesu da se opoziciona Srbija, građanska i stranačka, dodatno deli. Protiv sam vrednosno i politički nedoslednih saveza, ali ne mogu ni da prihvatim da oni što dele iste vrednosti ne uspevaju da dođu do jedinstvene izborne strategije. Jedini koji na tome uporno radi je Nebojša Zelenović, čiju građansku platformu Akcija podržavam. Moja je želja da na beogradskim izborima vidim udruženi beogradski aktivizam, makar objedinjen zajedničkim postizbornim ciljevima: najavljeni Ćutin pokret aktivista i Ne davimo Beograd, uz podršku Zelenovićeve Akcije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

MONITOR: Vidite li razliku između odnosa prethodne i prošle vlasti prema RTCG? Medijski zakoni još čekaju izmjene.

ĐUROVIĆ: Odnos skupštinske većine prema zahtjevima NVO da se izmijeni Zakon o RTCG bio je do sada isti kao i odnos prethodne vlasti. Jedino je poslanički klub URA odgovorio na inicijativu 40 NVO koje su u januaru ove godine zahtijevale da se prije imenovanja novog saziva Savjeta RTCG promijeni Zakon o RTCG (kojeg je donio DPS o svojoj mjeri), kako bi se umanjio uticaj poltičkih partija na rad RTCG.  Skupštinska većina primijenila je Zakon o RTCG koji im je omogućio da se u Administrativnom odboru odaberu predstavnici NVO koji su po volji aktuelne većine. Ne vidim razloge za oduševljenje predsjednika Skupštine i poslanika većine sporvedenim procesom imenovanja novog Savjeta RTCG jer je uočljivo da u ovom procesu nisu učestvovali prepoznatljivi aktivisti NVO, koji imaju dokazani integritet i znanje, i koji mogu biti garant profesionalizacije javnog medijskog servisa. Iz komentara poslanika većine u Skupštini bi se dalo zaključiti da se njima sviđa zakon koji je za svoje potrebe donio DPS u julu 2020. Izgleda da je Zakon o RTCG jedini zakon koji odgovara novoj skupštinskoj većini a to stvara sumnju u namjere nove vlasti u odnosu na RTCG.

Ostaje da se uskoro vidi da li će nova vlast zauzeti RTCG i zaposliti njima odane kadrove „po dubini“ ili će krenuti u suštinske promjene. Uskoro počinje rad na medijskoj strategiji a nadam se i na izmjenama zakona pa ćemo na djelu vidjeti da li Vlada zaista želi poboljšanje stanja u oblasti medija ili su skloni DPS igricama i fingiranju promjena. U svakom slučaju nije pošteno osuditi samo Savjet RTCG ako se ne dese željene promene u javnom medijskom servisu jer veliku i presudnu odgovornost imaju Vlada i Skupština.

MONITOR: Mjesecima čekamo i budžet, a mnoge obećane reforme nijesu započele. S druge strane, prioriteti su Temeljni ugovor sa SPC, Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Neusvajanje budžeta ali i drugih važnih propisa (kao npr. Zakona o sprečavanju korupcije, Zakona o oporezivanju imovine čije porijeklo nije objašnjeno, itd…) ukazuje na pogrešno postavljene prioritete u Vladi i Skupštini. Poslanici i Vlada u svom djelovanju treba da odrede prioritetne oblasti a to su valjda propisi i pitanja koja pogađaju 100 odsto građana a ne pitanja koja pogađaju samo jedan dio građana. Nije sporno da je bilo potrebno da se izmijeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti jer je on sadržao neustavne odredbe a nije sporno i da sa SPC treba potpisati temeljni ugovor (isti kao i sa drugim vjerskim zajednicama), ali je građanima očigledno da su do sada jedini konkreni rezultati postignuti u temama koje zanimaju SPC. Vjerujem da poljoprivrdnici ali i svi ostali čekaju sa nestrpljenjem usvajanje budžeta kako bi mogli da što normalnije žive. Vjerujem da se građani nadaju ispunjenju predizbornih obećanja u vezi sa oporezivanjem imovine čije se porijeklo ne može dokazati, kako bi se tim sredstvima punio budžet a onda i servisirale potrebe renoviranja škola, bolnica, puteva i svih drugih prijeko potrebnih davanja.

MONITOR: Od avgusta podjele su dublje. Može li nova parlamentarna većina donijeti pomirenje koje je  obećavala?

ĐUROVIĆ: Nažalost, prvih devet mjeseci od kako je nova vlast uspostavljena, ne ukazuje da će se desiti pomirenje jer su pojedni konstituenti vlasti više posvećeni ostvarenju partijskih interesa i ispoljavanju nacionalne pripadnosti nego profesionalizaciji institucija koje jedino mogu dovesti do suštinskog pomirenja. Institucije se ponašaju još uvjek ne različit način prema predstavnivima vlasti i prema onima koji to nisu. Ne sankcionišu se protivzakonita okupljanja vjernika dok se zabranjuju okupljnja građana koji traže poštovanje njihovih prava. Čak jedan činovnik Vlade ne može da bude razriješen iako su državni organi utvrdili da je ugrožavao bezbjednost u sabraćaju jer je vozio pod dejstvom alkohola. Da bi vlast bila prihvaćena od svih djelova društva, ona treba da pokaže da istinski želi vladavinu prava. Tek kad većina građana povjeruje da je vlast spremna da sve grđana tretira na isti način, može doći do pomirenja koje ne isključuje da svako ima svoje stavove ali da iznošenje tih stavova ne ugrožava nikoga, ne stvara tenzije po bilo kom osnovu i da ne remeti nacionalni i međuvjerski sklad. Pomirenje otežava opozicija predvođena DPS-om koja preko njima bliskih biznismena ulaže velika sredstva u dizanje tenzija i stvaranje buke i atmosfere koja u svakom momentu može podstaći incidente. To sa druge strane nije opravdanje za nesnalaženje vlasti koja još uvijek nije uspjela da preuzme mehanizme neophodne za uspostavljanje pravnog poretka. Uprava policije počinje da se profesionalizuje uz sve muke a od personalnih rješenja zavisi hoće li nova vlast osloboditi i profesionalizovati državno tužilaštvo. Ako se to desi, postoje šanse da dođe do jačanja vladavine prava što može biti podstrek da se i u drugim sferama društva, u javnim instititucijama i preduzećima poveća stepen odgovornosti a samim tim i povjerenje građana u institucije. Bez toga nema pomirenja.

MONITOR: Kako vidite incident sa spomenikom Ljubu Čupiću i reakcije koje su uslijedile?

ĐUROVIĆ: Počinilac ovog krivičnog djela zaslužuje maksimalnu kaznu. Smatram da ukupnu kaznenu poltiku treba pooštriti u Crnoj Gori kako se blagim kaznama ne bi motivisali počinioci. S druge strane vidljiva je buka koju stvara propagandna mašina DPS-a koja i ovo krivično djelo koristi da oblati vlast bez bilo kakvih dokaza da iza počinioca stoji bilo ko iz aktuelne vlasti. DPS je u prethodnim godinama privatizovao sve institucije, mnoge organizacije a pokušava i da privatizuje vrijednosti od kojih se najviše trudi da sebe prikaže kao jedinog branitelja antifašizma u Crnoj Gori. To naprosto nije tačno a temeljne vrijednosti crnogorskog društva, među kojima je i antifašizam, su upravo branjene od DPS-a svih ovih godina od strane pojedinih poltičkih pratija, NVO i medija. Zamislite da jedna partija sebe proglasi jedinom koja baštini tolerantnost kao vrijednost  u crnogosrskom društvu. To bi izgledalo jednako smiješno kao i pokušaj DPS-a da jednu vrijednost prisvoji za sebe. Jedina vrijednost koju je odlučio da „brani“ DPS je antifašizam jer nikada nije pokušao da brani vrijednost definisanu Ustavom, a to je vladavina prava.  Bez vladavine prava antifašizam je samo prazna ljuštura a DPS i njegovi pratioci mogu po cijeli dan pjevati partizanske pjesme ali od toga neće raditi bolje tužilaštvo, sudovi, sve institucije i neće biti više pravde za sve građane.

MONITOR: Kako komentarišete dinamiku na relaciji parlamentarna većina i Vlada? Gdje nas to može dovesti?

ĐUROVIĆ: Odnosi parlamentarne većine i Vlade su loši od samog starta. Niko od konstituenata nove vlasti nije spreman da izazove prijeveremene izbore. S druge strane, teško da se konstituenti nove vlasti mogu dogovoriti oko personalnog sastava neke nove Vlade. DPS polako gubi podršku svojih pristalica a stalni sukobi unutar vlasti usporavaju taj proces. Vjerujem da novih izbora neće biti u doglednom periodu a sljedeći izbori u Podgorici će pokazati odnos snaga na političkoj sceni. Ostaje da i dalje gledamo sukobe unutar vlasti što će loše uticati na sve planirane reforme a time i posredno na kvalitet života građana. Najbolji prmjer je neusvajanje budžeta zbog kojeg trpe svi građani.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo