Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, profesorica UCG: Bliži se kraj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Odavno upozoravate da je na djelu scenario urušavanja državnog univerziteta. Opet je smanjen budžet državnom univerzitetu, kao i broj studenata. Kako to komentarišete?

BOŠNJAK: Sad sam već sigurna da se radi o sistemskom uništavanju državnog univerziteta od strane ove vlasti, kojem su se, nažalost, ćutanjem i inferiornošću priključili i profesori Univerzteta Crne Gore (UCG). Univerzitet je pristao na eutanaziju, jer je filozofija ,,bolje da ne talasamo”, dovela do toga da se onako brutalno i drsko daje prioritet privatnom univerzitetu premijera i njegovih pajtaša. Osim što im se daju pare iz državnog budžeta, premijer i pojedini ministri javno agituju na mlade da upisuju baš taj univerzitet, do toga da se visoki evropski zvaničnici baš ,,odvlače” da drže predavanja tamo…

Meni je jasno da ovoj vlasti odgovaraju kadrovi koje produkuje Univerzitet Donja Gorica (UDG) iliti Univerzitet Dolce & Gabbana kako ga mnogi žargonski nazivaju, a simbolika je višestruka. Oni su onako jednoobrazni, uniformisani i svi na isti kalup koji im je izlio guru propale neoliberalne ekonomije, profesor Veselin Vukotić. Kao da si ih skinuo sa fabričke trake. Kada ih čujem kako pričaju i pokušavaju da nešto argumentuju, djeluju kao dio sekte, a ne kao slobodni, zdravomisleći mladi ljudi. Na žalost, takvi su najpodobniji u našem moralno posrnulom društvu. Ali mi nije jasan ovaj muk sa druge strane. Od skoro hiljadu zaposlenih na UCG možete na prste ruke prebrojati one koji se otvoreno suprotstavljaju strmoglavom padu najznačajnije institucije po budućnost Crne Gore.

Sistemsko urušavanje se prije svega vidi kroz kontinuirano smanjenje budžeta. Univerzitet je na koljenima, grca u dugovima, bori se za golu egzistenciju, jer ono što država daje nije dovoljno da podmiri plate zaposlenih. To liči na mustru koju je vlast koristila prilikom privatizacije bilo kog državnog preduzeća – prvo ga uništi, a onda prodaj u bescjenje. Taj scenario pripremaju i za UCG, sve u skladu sa novim, Migovim Zakonom o visokom obrazovanju. Taman smo svojim ćutanjem zaslužili i Miga i njegov Zakon o visokom obrazovanju.

MONITOR: Uprave pojedinih fakulteta, poput Ekonomskog, zatražile su veću autonomiju. To omogućavaju i posljednje izmjene zakona. Ako se desi ,,cijepanje” UCG, šta će to značiti za državni univerzitet?
BOŠNJAK: ,,Profitabilni” fakulteti poput Ekonomskog i Pravnog koji godinama upisuju neprimjereno veliki broj studenata u odnosu na prosto-rne i kadrovske kapacitete, da ne govorimo da je tržišta rada prezasićeno ovim obrazovnim profilima, izgleda da ne žele da dijele ,,i dobro i zlo” sa državnim univerzitetom.

Doskoro su prihod od školarina uglavnom trošili na razne honorare što je stvorilo veliki jaz među zaposlenima. Imali ste profesore koji su primali i više od 5000 eura mjesečno, ali i one u istom nastavnom zvanju na fakultetima tehničkih i prirodnih nauka, a koji nisu mogli da dobace ni do 1000 eura.

Velikim dijelom, zahvaljujući ovim anomalijama, UCG je došao u ovako nezavidnu situaciju i sad bi izgleda Ekonomski fakultet želio da traži ,,sporazumni razvod”. To se ne smije dozvoliti, a usudiću se reći da je to i sa moralnog aspekta vrlo diskutabilno, da ne kažem sebično.

Cijepanje bi dodatno ubrzalo realizaciju vladinog scenarija uništavanja državnog unverziteta. Kad bolje izanalizirate kadrovsku strukturu Ekonomskog fakulteta, vidite da su veliki broj profesora aktuelni ili bivši ministri, članovi raznih savjeta te upravnih odbora, dakle ljudi vrlo bliski ovoj vlasti, pa otuda i ne čudi ova inicijativa. Djeluje im isplativije, a plus udovoljavaju partijskom šefu.

MONITOR: Ko je najzaslužniji za urušavanje UCG?
BOŠNJAK: Svakako premijer i ministri koji su u debelom konfliktu interesa, jer ne štite interese države i državnog univerziteta, već svoj lični. Oni vrlo svjesno kroz odluke Vlade urušavaju UCG. Ali, ne manje zaslužni su i profesori državnog univerziteta na čelu sa menadžmentom, sadašnjim i bivšim, koji su ćutanjem i servilnošću omogućili takav odnos države prema svom univerzitetu. Poslije svega počinjem da sumnjam da je možda neko od njih u svom ovom haosu imao, ili će imati lični interes, a vrijeme će ubrzo pokazati da li je bilo nečega iza kulisa.

Pravljenje biznisa od visokog obrazovanja, i jedan dug period u kom je preduzetništvo u građevinarstvu imalo prioritet u odnosu na nastavu i nauku, preskupo su koštali državni univerzitet. Potreban je veliki rez. Treba početi sa revizijom poslovanja, posebno finansijskog, jer trenutni dug koji ima UCG nije prirodan. Smatram da bi za budućnost ove institucije bilo zdravo uraditi i preispitivanje odbranjenih doktorskih teza, te izbora u zvanje, kako bi se očistili od političkog uticaja koji je posebno u jednom periodu bio izražen, pa su manje više svi političari pravili sebi alternativu na Univerzitetu Crne Gore.

MONITOR: U narednih deset mjeseci održaće se lokalni izbori u Podgorici. Na predsjedničkim izborima najviše je neregularnosti bilo upravo u glavnom gradu. Kako će se opozicija sada nositi sa tim problemom?
BOŠNJAK: Izbori u Podgorici će biti indikator mnogo čega. Kao član radne grupe za vraćanje povjerenja u izborni proces, insistiraću da se nijedni izbori ne raspišu prije nego radna grupa završi posao. Pregledala sam birački materijal za područje Glavnog grada, i mogu reći da maltene nema mjesta gdje nije bilo nekih nepravilnosti. DPS za svako biračko mjesto ima posebnu šemu kako manipulacijom prigrabiti što veći broj glasova. Jedna šema izborne krađe je za Konik, druga za Tuzi, treća za Golubovce…Oni su razrađivali taktiku, čak do toga ko i kad izbacuje smeće sa biračkog mjesta, a da ne govorimo o mahinacijama za glasanje putem pisma, te raznim drugim trikovima. Šokirana sam na šta su sve ljudi spremni radi mrvica sa trpeze gospodara. Radi se o dobro uigranoj mafijaškoj organizaciji. Nimalo se ne šalimo kad kažemo da po preuzimanju vlasti treba zabraniti rad DPS-u.

MONITOR: Rezultati par-lamentarnih i predsjedničkih izbora pokazali su da opozicija u Podgorici ima više glasova od vlasti. Hoće li tako i ostati?
BOŠNJAK: Prethodna dva izborna ciklusa i pored velikih malverzacija DPS-a su pokazala da je Podgorica opoziciona. Nije me to iznenadilo, jer ipak u Podgorici je najveća koncentracija obrazovanih ljudi, a samim tim i samosvjesnih, kojima je jasno kakva je organizacija DPS i do čega će nas njeno djelovanje dovesti. Kad detaljnije izanalizirate rezultate u Podgorici, vidjećete da su oni ubjedljiviju prednost postigli na periferiji, tamo gdje žive manjine i siromašniji sloj, pa je samim tim sa njima bilo lakše manipulisati kroz razne ucjene i obećanja, a u urbanom dijelu Podgorice opozicija je daleko nadmoćnija.

Iskreno se nadam da će poslije afere Snimak i ogoljavanja načina na koji DPS dobija izbore, a što bi trebalo da rezultuje i sudskim presudama, biti mnogo teže okuražiti se da izbornim manipulacijama dođu do rezultata.

Veliki je izazov i odgovornost na opoziciji da pokažemo jedinstvo, da se pokažemo kao zdrava alternativa i da ,,isturimo” prave ljude koji će ulivati povjerenje i biti stručni i koji neće po osvajanju vlasti birati kadrovska rješenja po partijskoj preporuci već po referencama. U protivnom ne bi se razlikovali od DPS-a. Zato nam sad treba širenje kadrovske baze i promovisanje ljudi sposobnih da vode određene resore. Nikako ne smijemo upasti u zamku i ponavljati njihove greške. Na lokalnom nivou nama se ne vodi visoka politika, treba nam znanje, stručnost i profesionalnost.

MONITOR: Stalno se govori da je za vrijeme gradonačelnika Miomira Mugoše Podgorica ,,izg-rađena”. Koliki je stvarni Mugošin doprinos i šta je to Podgorica dobila za njegovo vrijeme?
BOŠNJAK: Ne mogu osporiti da je Podgorica dobila obrise metropole, makar u ovim našim skromnim razmjerama, ali kad malo zagrebete vidite da je dosta toga rađeno neplanski, da je gradonačelnik dao sebi za pravo da vodi lične ratove na štetu Glavnog grada, da je uništio zelene površine, da je favorizovao izvođače radova, da nijedan ugovor nije ostao nepromijenjen već je dobio anekse kojima su te investicije naduvavane na nelogične cifre što ,,debelo miriše” na ugradnju. Mnoge stvari je gradonačelnik radio mimo znanja Skupštine Glavnog grada kršeći zakone. Nemilosrdno uništio mnoga kultna mjesta koja su bila lična karta Podgorce…Mogla bih do sjutra da nabrajam. Neko bi za pare koje je on potrošio učinio mnogo više za ovaj grad.

Za one koji su u prolazu kroz Podgoricu, vjerujem da promjene djeluju impresivno, ali mi koji u njoj živimo znamo koliko je to lažna slika. Nemamo ni kolektora, nedaleko od centra grada nailazimo na smeće, razrovane ulice, polomljen mobilijar, slaba ulična rasvjeta, problem sa parkingom, loš gradski saobaćaj…

MONITOR: Da li ste uspjeli da razriješite misteriju o podjeli opštinskih stanova u Podgorici?
BOŠNJAK: Još nijesam, ali ne odustajem… To sa sudovima vam je pravo mučenje i vrćenje u krug. Nije ni čudo što je sudstvo od strane EU označeno kao najslabija karika. Upravni sud je sve presude donio u moju korist, ali uzalud. Unedogled idu žalbe i kupovina vremena. Izgleda da bi mi gradonačelnik prije i bubreg dao nego taj spisak, a to samo govori koliko je pošteno urađena ta raspodjela. Nijesu to nikakvi zaslužni građani, jer bi se on ponosio time i rekao njihova imena, već se radi o pojedincma koji su zadužili njega lično ili njegovu partiju. Među njima ima i onih koji uopšte ne žive u Podgorici. Mugoša je inače poznat po tome kako je galantan na tuđ račun, odnosno račun građana. Nego, bliži mu se kraj, a doći će vrijeme da odgovara za sve što je radio.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo