Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, PROFESORICA UCG: Nesloboda vlada Univerzitetom

Objavljeno prije

na

Branka-Bosnjak-na-odboru

MONITOR: Nakon što je prošle sedmice smijenjen dekan Ekonomskog fakulteta Milivoje Radović, ostavke su podnijeli i svi iz uprave tog fakulteta sa obrazloženjem da protestuju protiv ,,urušavanja tog fakulteta od strane UCG” . Na taj proces odavno upozoravate. Da li se on, po vašem mišljenju, ubrzava nakon dolaska nove rektorke na čelo UCG?
BOŠNJAK: Godinama vlast sistemski radi na urušavanju državnog univerziteta jer je ovoj Vladi preči privatni biznis premijera i lični interesi pojedinih ministara – predavača na premijerovom univerzitetu nego javni interes. Ono što je skandalozno je to što uprava Univerziteta Crne Gore, kako rekoše na kontrolnom saslušanju pred Odborom za prosvjetu, nauku i kulturu u Skupštini Crne Gore – „u tome ne vidi ništa loše”. To je u neku ruku priznanje da su i oni na istom zadatku. Očekivati je ubrzo dobrovoljnu eutanaziju ove institucije.

Dešavanja na Ekonomskom fakultetu su samo refleksija loše atmosfere i odsustva kompromisa na UCG. Već neko vrijeme na snazi je vrsta diktature i strahovlade u sjenci, koja se ogleda u pokušaju disciplinovanja dekana i svih zaposlenih. Olako se daju otkazi mladim kadrovima, guši slobodna misao metodama koje više priliče policiji nego univerzitetu, obračunava se sa onima koji se drznu da stvari nazovu pravim imenom dok se favorizuju servilni i konačno – bježi od odgovornosti za finansijski krah i mahinacije oko stambene politike, zataškavaju se afere. Nesloboda vlada institucijom koja bi trebala da je hram slobode.

Čast rijetkim pojedincima na UCG, većina je svojim dugogodišnjim ćutanjem to i zaslužila. „Kastrirani intelektualci” kako ih nazva jedna moja koleginica. Da li će bunt na Ekonomskom fakultetu uzburkati usnulu akademsku zajednicu, vidjećemo. Ja sumnjam, jer to „pleme snom mrtvijem spava”.

Praksa smjene dekana od strane Upravnog odbora počela je sa dekanom Pravnog fakulteta Radulovićem i to je dobilo sudski epilog. Nedavno je i dekan Arhitektonskog fakulteta razriješen, a javnost je ostala uskraćena za razloge. Na direktne optužbe za pritiske upućene personalno pojedincima iz uprave UCG koje je smijenjeni dekan tog fakulteta iznio u autorskom tekstu Vijestima nije bilo demantija. Sada je na red došao i dekan Ekonomskog fakulteta. Prilično mi neubjedljivo djeluju javno dati razlozi za njegovu smjenu, ali i njegova odbrana. Zamjeram što nije na vrijeme javno reagovao na pritiske koje pominje oko upisa. Sad se čeka ko je sljedeći na tapetu. Jedno ime se pominje da je na stend baju, ali ipak ne bih prejudicirala stvari.

MONITOR: Kažete da iza smjena rukovodilaca fakulteta stoje drugi motivi, a ne oni koji se javno navode?
BOŠNJAK: Sjetite se samo nekadašnjeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, koji pored svih afera i skandala, te ogromnog nezadovoljstva i studenata i zaposlenih ne zasluži razrješenje kod Upravnog odbora. A sad to izgleda glatko ide. Čini se da pomalo miriše i na politiku. Nešto sa principima UO svakako nije u redu. Selektivna principijelnost je u pitanju.

MONITOR: Nedavno ste upozorili da je nakon izbora Radmile Vojvodić za rektorku veliki broj mladih saradnika na UCG ostao bez posla, dok su iz uprave kazali da se radi o ,,sporadičnim slučajevima”. O čemu se, u stvari, tu radi?
BOŠNJAK: Veliki broj mladih saradnika je dobio otkaze. Mnoge nijesu udostojili obavještenja o tome, već su saznali kad su se interesovali što im nije uplaćena plata iako su taj mjesec redovno obavljali svoje zadatke. Među otpuštenima ima i onih koji su doktorirali i ispunili sve ugovorene obaveze a ipak su ih „nagradili” otkazom, zbog famozne norme časova do koje je teško doći, jer privilegovani pojedinci imaju toliko časova dovoljnih za dvije do tri norme, pa drugi ne mogu nijednu da „skrpe”. Pitanje je kako neko može da ima dvije ili tri norme i da kvalitetno drži toliki broj časova ogromnom broju studenata, nerijetko čak u tri grada – Podgorici, Bijelom Polju i u Budvi. Da ne govorim da najveća sala ima kapacitet 100 mjesta, što bi za 500 upisanih studenta značilo da se radi u pet smjena. Ali ima, izgleda, na papiru i takvih „supermena” koji navodno sve to uspijevaju. E, zbog takvih se, nažalost, ne dozvoljava napredovanje i prohodnost mladim perspektivnim kadrovima.

Na kraju je sve u novcu, jer je zbog niskih plata vrlo izražena degutantna grabež za predavanjima, posebno na samofinansirajućim studijskim programima gdje je cijena časa znatno veća. Svi su kvalifikovani da predaju sve, pa se dešava da inženjeri predaju zakonodavstvo ili strane jezike. Ne zapada to baš svakoga i otud te ogromne razlike u primanjima između pojedinaca istog akademskog zvanja. Pitanje kvaliteta niko više ne postavlja. Više upisanih, više novca, prosta računica kad zanemarite kvalitet. Ovo je vrlo opasan trend o kojem se ćuti.

S druge strane na stotine hiljada eura se olako troši na izgubljene sudske sporove. Samo u jednom procesu zbog nepojavljivanja zastupnika univerziteta na dva zakazana ročišta, univerzitet je morao da plati 40.000 eura, što je više od iznosa potrebnog za godišnju platu tri saradnika. I niko za tako skandalozan nemar nije odgovarao.

MONITOR: Prepoznati ste kao kritičarka rada bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Kako vidite prve dane novog gradonačelnika, bivšeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića?
BOŠNJAK: Mugoša je bio spreman na sve i svašta, ali mu se nije moglo spočitati neznanje i osporiti da je naučio da vlada. Stijepović je u ovom kratkom periodu uspio da nam pokaže jedno veliko neznanje. Na prošloj sjednici gradskog parlamenta nekadašnji potpredsjednik Skupštine i ministar prosvjete pokazao je da ne zna ni kako se amandman podnosi, a da ne pričam da je prisustvo sjednici nazvao gubljenjem vremena, zanemarujući da njega bira isti taj parlament i da njemu podnosi izvještaj o radu. Nesvjestan da je indirektno rekao da je gubljenje vremena raspravljanje i usvajanje njegovih predloga, jer uglavnom baš on, kao gradonačelnik upućuje najveći dio predloga skupštini na usvajanje. Pitam se kakvi su ostali kad je on najbolje kadrovsko rješenje za Glavni grad. No, pošto je i SDP-u očigledno dobar, onda ništa.

O gradonačelnikovim aktivnostima možete se informisati jedino ako gledate ružičasti Minut dva, jer ostale medije ne obavještava. Na najvećem gubitku su Fejsbuk fanovi njegovih jezičkih „bisera”. Da nije tragično, bilo bi komično. I jedan takav karikaturalan lik se drznuo da komentariše velikana kakav je Živko Nikolić i da mu zamjeri nepoštovanje tradicije, a sve to ćutanjem uredno podržava odbornik, a bivši ministar kulture i univerzitetski profesor Branimir Popović. Potpuna degradacija svih vrijednosti i ruganje zdravom razumu. Ali to valjda ide u paketu sa DPS-om.

MONITOR: Stijepovićevo upravljanje gradom počelo je projektom rušenja Tabačkog mosta. Da li je to posao koji je ostavio bivši gradonačelnik ili se radi o istom stilu vladanja?
BOŠNJAK: To je započeo Mugoša, kao potvrđeni rušitelj svega što ima duh stare Podgorice. Valjda misle da istorija počinje od njih. Javna je tajna da Mugošini sinovi imaju veze sa onim stambeno-poslovnim objektima na obali Ribnice, pa je trebalo uništiti i Tabački most kako bi se omogućio lakši pristup automobilima. Treba profitirati od prodaje tih stambenih i poslovnih prostora, a pristup je važan, diže cijenu. Ko mari za istoriju i tradiciju. Kod Mugoše, kad je profit u pitanju, sve ostalo je u drugom planu.

MONITOR: Ranije ste tražili ostavku ministarke nauke Sanje Vlahović zbog plagijata. To se ipak nije desilo.
BOŠNJAK: Od organizovane grupe koja prevarama, ucjenama, krađama i raznim manipulacijama dolazi do vlasti ne iznenađuje da iz nezdrave ambicije ili sujete požele da se okite nezasluženim titulama. Više sam razočarana ćutanjem akademske zajednice koja to dozvoljava, posebno oni koji su joj bili recenzenti za pisanje referata za izbor u akademsko zvanje.

U normalnim državama neko ko je uhvaćen u krađi ne smije biti na javnim funkcijama. S obzirom na to da sve što je objavljeno ukazuje na krađu, mislim da je najmanje što je ministarka trebalo da učini je da podnese ostavku.

Vlast favorizuje takve, i ako ovo prođe nekažnjeno, a vidim da se komisija koja je formirana na Univerzitetu Mediteran sa zadatkom da provjeri vjerodostojnost ministarkinih referenci ne oglašava, devalviraćemo i obesmisliti i studiranje i nauku i akademska zvanja, i prije svega moral. No, to je izgleda i cilj.

MONITOR: Ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio je ostavku, što je od njega zatražila i Mreža žena PzP, nakon užasne tragedije, smrti bebe prouzrokovane neadekvatnim uslovima i njegom u bjelopoljskoj bolnici. Šta dalje?
BOŠNJAK: Izgleda da samo smrtni ishodi mogu natjerati ministre da snose odgovornost. Ali imajući u vidu ranije iskustvo, ne bi me iznenadilo da i ministar Radunović opet vaskrsne u nekom sljedećem prekomponovanju Vlade. Sa njima nikad niste sigurni.

Mreža žena PzP-a je ukazivala na alarmantno stanje u porodilištima, od higijene do ishrane. Nažalost, tragedija u Bijelom Polju je zapravo samo jedna u nizu. Prema našim podacima, od 2009. do 2014. umrlo je više beba u porodilištima nego što bi bilo ko htio da prizna. Ostavka ministra je samo jedna karika u lancu. Zato je to bio samo jedan od naših zahtjeva. Tražimo da javnost dobije na uvid nalaze briseva koji se uzimaju u porodilištima, da sanitarna inspekcija uđe u sva porodlišta u Crnoj Gori, da neko snosi krivičnu odgovornost zbog svega što se dogodilo. Da Ljekarska komora reaguje i da se napokon postavi pitanje oduzimanja licenci zbog nemara. Tek tada kada se prekine sistem zataškavanja, uvedu principi odgovornosti možemo da govorimo o kakvom takvom poboljšanju. Do tada, ostavke ministra i načelnika bolnice zapravo ne znače ništa osim kozmetičkih promjena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo