Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, PROFESORICA UCG: Nesloboda vlada Univerzitetom

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nakon što je prošle sedmice smijenjen dekan Ekonomskog fakulteta Milivoje Radović, ostavke su podnijeli i svi iz uprave tog fakulteta sa obrazloženjem da protestuju protiv ,,urušavanja tog fakulteta od strane UCG” . Na taj proces odavno upozoravate. Da li se on, po vašem mišljenju, ubrzava nakon dolaska nove rektorke na čelo UCG?
BOŠNJAK: Godinama vlast sistemski radi na urušavanju državnog univerziteta jer je ovoj Vladi preči privatni biznis premijera i lični interesi pojedinih ministara – predavača na premijerovom univerzitetu nego javni interes. Ono što je skandalozno je to što uprava Univerziteta Crne Gore, kako rekoše na kontrolnom saslušanju pred Odborom za prosvjetu, nauku i kulturu u Skupštini Crne Gore – „u tome ne vidi ništa loše”. To je u neku ruku priznanje da su i oni na istom zadatku. Očekivati je ubrzo dobrovoljnu eutanaziju ove institucije.

Dešavanja na Ekonomskom fakultetu su samo refleksija loše atmosfere i odsustva kompromisa na UCG. Već neko vrijeme na snazi je vrsta diktature i strahovlade u sjenci, koja se ogleda u pokušaju disciplinovanja dekana i svih zaposlenih. Olako se daju otkazi mladim kadrovima, guši slobodna misao metodama koje više priliče policiji nego univerzitetu, obračunava se sa onima koji se drznu da stvari nazovu pravim imenom dok se favorizuju servilni i konačno – bježi od odgovornosti za finansijski krah i mahinacije oko stambene politike, zataškavaju se afere. Nesloboda vlada institucijom koja bi trebala da je hram slobode.

Čast rijetkim pojedincima na UCG, većina je svojim dugogodišnjim ćutanjem to i zaslužila. „Kastrirani intelektualci” kako ih nazva jedna moja koleginica. Da li će bunt na Ekonomskom fakultetu uzburkati usnulu akademsku zajednicu, vidjećemo. Ja sumnjam, jer to „pleme snom mrtvijem spava”.

Praksa smjene dekana od strane Upravnog odbora počela je sa dekanom Pravnog fakulteta Radulovićem i to je dobilo sudski epilog. Nedavno je i dekan Arhitektonskog fakulteta razriješen, a javnost je ostala uskraćena za razloge. Na direktne optužbe za pritiske upućene personalno pojedincima iz uprave UCG koje je smijenjeni dekan tog fakulteta iznio u autorskom tekstu Vijestima nije bilo demantija. Sada je na red došao i dekan Ekonomskog fakulteta. Prilično mi neubjedljivo djeluju javno dati razlozi za njegovu smjenu, ali i njegova odbrana. Zamjeram što nije na vrijeme javno reagovao na pritiske koje pominje oko upisa. Sad se čeka ko je sljedeći na tapetu. Jedno ime se pominje da je na stend baju, ali ipak ne bih prejudicirala stvari.

MONITOR: Kažete da iza smjena rukovodilaca fakulteta stoje drugi motivi, a ne oni koji se javno navode?
BOŠNJAK: Sjetite se samo nekadašnjeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, koji pored svih afera i skandala, te ogromnog nezadovoljstva i studenata i zaposlenih ne zasluži razrješenje kod Upravnog odbora. A sad to izgleda glatko ide. Čini se da pomalo miriše i na politiku. Nešto sa principima UO svakako nije u redu. Selektivna principijelnost je u pitanju.

MONITOR: Nedavno ste upozorili da je nakon izbora Radmile Vojvodić za rektorku veliki broj mladih saradnika na UCG ostao bez posla, dok su iz uprave kazali da se radi o ,,sporadičnim slučajevima”. O čemu se, u stvari, tu radi?
BOŠNJAK: Veliki broj mladih saradnika je dobio otkaze. Mnoge nijesu udostojili obavještenja o tome, već su saznali kad su se interesovali što im nije uplaćena plata iako su taj mjesec redovno obavljali svoje zadatke. Među otpuštenima ima i onih koji su doktorirali i ispunili sve ugovorene obaveze a ipak su ih „nagradili” otkazom, zbog famozne norme časova do koje je teško doći, jer privilegovani pojedinci imaju toliko časova dovoljnih za dvije do tri norme, pa drugi ne mogu nijednu da „skrpe”. Pitanje je kako neko može da ima dvije ili tri norme i da kvalitetno drži toliki broj časova ogromnom broju studenata, nerijetko čak u tri grada – Podgorici, Bijelom Polju i u Budvi. Da ne govorim da najveća sala ima kapacitet 100 mjesta, što bi za 500 upisanih studenta značilo da se radi u pet smjena. Ali ima, izgleda, na papiru i takvih „supermena” koji navodno sve to uspijevaju. E, zbog takvih se, nažalost, ne dozvoljava napredovanje i prohodnost mladim perspektivnim kadrovima.

Na kraju je sve u novcu, jer je zbog niskih plata vrlo izražena degutantna grabež za predavanjima, posebno na samofinansirajućim studijskim programima gdje je cijena časa znatno veća. Svi su kvalifikovani da predaju sve, pa se dešava da inženjeri predaju zakonodavstvo ili strane jezike. Ne zapada to baš svakoga i otud te ogromne razlike u primanjima između pojedinaca istog akademskog zvanja. Pitanje kvaliteta niko više ne postavlja. Više upisanih, više novca, prosta računica kad zanemarite kvalitet. Ovo je vrlo opasan trend o kojem se ćuti.

S druge strane na stotine hiljada eura se olako troši na izgubljene sudske sporove. Samo u jednom procesu zbog nepojavljivanja zastupnika univerziteta na dva zakazana ročišta, univerzitet je morao da plati 40.000 eura, što je više od iznosa potrebnog za godišnju platu tri saradnika. I niko za tako skandalozan nemar nije odgovarao.

MONITOR: Prepoznati ste kao kritičarka rada bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Kako vidite prve dane novog gradonačelnika, bivšeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića?
BOŠNJAK: Mugoša je bio spreman na sve i svašta, ali mu se nije moglo spočitati neznanje i osporiti da je naučio da vlada. Stijepović je u ovom kratkom periodu uspio da nam pokaže jedno veliko neznanje. Na prošloj sjednici gradskog parlamenta nekadašnji potpredsjednik Skupštine i ministar prosvjete pokazao je da ne zna ni kako se amandman podnosi, a da ne pričam da je prisustvo sjednici nazvao gubljenjem vremena, zanemarujući da njega bira isti taj parlament i da njemu podnosi izvještaj o radu. Nesvjestan da je indirektno rekao da je gubljenje vremena raspravljanje i usvajanje njegovih predloga, jer uglavnom baš on, kao gradonačelnik upućuje najveći dio predloga skupštini na usvajanje. Pitam se kakvi su ostali kad je on najbolje kadrovsko rješenje za Glavni grad. No, pošto je i SDP-u očigledno dobar, onda ništa.

O gradonačelnikovim aktivnostima možete se informisati jedino ako gledate ružičasti Minut dva, jer ostale medije ne obavještava. Na najvećem gubitku su Fejsbuk fanovi njegovih jezičkih „bisera”. Da nije tragično, bilo bi komično. I jedan takav karikaturalan lik se drznuo da komentariše velikana kakav je Živko Nikolić i da mu zamjeri nepoštovanje tradicije, a sve to ćutanjem uredno podržava odbornik, a bivši ministar kulture i univerzitetski profesor Branimir Popović. Potpuna degradacija svih vrijednosti i ruganje zdravom razumu. Ali to valjda ide u paketu sa DPS-om.

MONITOR: Stijepovićevo upravljanje gradom počelo je projektom rušenja Tabačkog mosta. Da li je to posao koji je ostavio bivši gradonačelnik ili se radi o istom stilu vladanja?
BOŠNJAK: To je započeo Mugoša, kao potvrđeni rušitelj svega što ima duh stare Podgorice. Valjda misle da istorija počinje od njih. Javna je tajna da Mugošini sinovi imaju veze sa onim stambeno-poslovnim objektima na obali Ribnice, pa je trebalo uništiti i Tabački most kako bi se omogućio lakši pristup automobilima. Treba profitirati od prodaje tih stambenih i poslovnih prostora, a pristup je važan, diže cijenu. Ko mari za istoriju i tradiciju. Kod Mugoše, kad je profit u pitanju, sve ostalo je u drugom planu.

MONITOR: Ranije ste tražili ostavku ministarke nauke Sanje Vlahović zbog plagijata. To se ipak nije desilo.
BOŠNJAK: Od organizovane grupe koja prevarama, ucjenama, krađama i raznim manipulacijama dolazi do vlasti ne iznenađuje da iz nezdrave ambicije ili sujete požele da se okite nezasluženim titulama. Više sam razočarana ćutanjem akademske zajednice koja to dozvoljava, posebno oni koji su joj bili recenzenti za pisanje referata za izbor u akademsko zvanje.

U normalnim državama neko ko je uhvaćen u krađi ne smije biti na javnim funkcijama. S obzirom na to da sve što je objavljeno ukazuje na krađu, mislim da je najmanje što je ministarka trebalo da učini je da podnese ostavku.

Vlast favorizuje takve, i ako ovo prođe nekažnjeno, a vidim da se komisija koja je formirana na Univerzitetu Mediteran sa zadatkom da provjeri vjerodostojnost ministarkinih referenci ne oglašava, devalviraćemo i obesmisliti i studiranje i nauku i akademska zvanja, i prije svega moral. No, to je izgleda i cilj.

MONITOR: Ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio je ostavku, što je od njega zatražila i Mreža žena PzP, nakon užasne tragedije, smrti bebe prouzrokovane neadekvatnim uslovima i njegom u bjelopoljskoj bolnici. Šta dalje?
BOŠNJAK: Izgleda da samo smrtni ishodi mogu natjerati ministre da snose odgovornost. Ali imajući u vidu ranije iskustvo, ne bi me iznenadilo da i ministar Radunović opet vaskrsne u nekom sljedećem prekomponovanju Vlade. Sa njima nikad niste sigurni.

Mreža žena PzP-a je ukazivala na alarmantno stanje u porodilištima, od higijene do ishrane. Nažalost, tragedija u Bijelom Polju je zapravo samo jedna u nizu. Prema našim podacima, od 2009. do 2014. umrlo je više beba u porodilištima nego što bi bilo ko htio da prizna. Ostavka ministra je samo jedna karika u lancu. Zato je to bio samo jedan od naših zahtjeva. Tražimo da javnost dobije na uvid nalaze briseva koji se uzimaju u porodilištima, da sanitarna inspekcija uđe u sva porodlišta u Crnoj Gori, da neko snosi krivičnu odgovornost zbog svega što se dogodilo. Da Ljekarska komora reaguje i da se napokon postavi pitanje oduzimanja licenci zbog nemara. Tek tada kada se prekine sistem zataškavanja, uvedu principi odgovornosti možemo da govorimo o kakvom takvom poboljšanju. Do tada, ostavke ministra i načelnika bolnice zapravo ne znače ništa osim kozmetičkih promjena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Zakonodavni proces i u Vladi i u Skupštini izrazito je netransparentan i jasno je da vlast ne želi inkluzivno društvo. Ključni zakoni, uključujući one koji se odnose na program Evropa sad 2, usvojeni su kroz postupke s minimalnom transparentnošću.

Izborna reforma do sada nije dala opipljiv rezultat, a u kampanji za lokalne izbore u Podgorici svjedočili smo zloupotrebi javnih resursa i funkcija i besprizornoj zloupotrebi svih institucionalnih kapaciteta za promociju izbornih lista.

Otvoren je i proces udara na NVO sektor i kampanja pritiska na sve koji su se suprotstavili donošenju zakona o stranim agentima, koji su osudili svi relevantni domaći i međunarodni demokratski akteri. Iako se dio vlasti izjasnio protiv ovog akta, ostaje činjenica da u ovoj kampanji aktivno učestvuje i jedan potpredsjednik Vlade.

Pokretanje postupka usvajanja zakona o dvojnom državljanstvu, o kome je opet, svoje rezerve javno iskazala EU, može biti razlog za političku destabilizaciju društva, a time i procesa evropske integracije.

I pored napretka u EU integraciji i korektnog ispunjavanja NATO obaveza ova je vlast dovela do pogoršanja odnosa sa susjedima, a njen potpredsjednik je proglašen nepoželjnom osobom u Hrvatskoj.

MONITOR: Šta to govori o karakteru ove vlasti?

KOPRIVICA: Protekla godina nam je pokazala da u potpunosti ne razumiju priliku koju su dobili od EU. Da ne razumiju njene vrijednosti –  transparentnosti, inkluzivnosti, demokratije, poštovanja opozicije, kritičara društva i slično. Ponavljam, bojim se da im je slava od IBAR-a udarila u glavu, što ne bi bilo prvi put da se dogodi našim političkim elitama.

Ipak, premijer Spajić je nedavno u Skupštini pozvao na stvaranje platforme koja bi omogućila inkluzivnost i podstakla društvenu koheziju u EU integracijama. Vidjećemo je li ovo  “Velje brdo” evropskih integracija ili iza ove najave stoji neka ozbiljnija i iskrenija politička namjera.

MONITOR:  Dok se politički stalež  zaklinje u Evropu, da li se od nje, uprkos Izvještaju EK koji kaže da je postignut određeni napredak, suštinski udaljavamo? 

KOPRIVICA: Na žalost tome u prilog idu i politička kretanja u EU. Ona stvari percipira iz visina Brisela, iz potrebe svojih globalnih interesa i držanja procesa proširenja živim. I to je njihovo pravo.

Ali oni koji u Crnoj Gori zaista žele evropske vrijednosti, a onda i članstvo u EU, ne smiju ćutati. Mislim da se nakon ovih negativnih poteza Vlade stvorila jedna dosta jaka kritična masa dobronamjernih ljudi koji ne žele samo učlanjenje nego i vrijednosti. Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći.

Uzmite samo primjer potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Miluna Zogovića koji civilne aktiviste naziva “zečevima”, dakle kao kukavice i/ili štetočine,  jer nam je javno saopštio da je najava zakona o stranim agentima “istjerala sve zečeve iz grmova”, kao i da je nastala “opšta histerija” u dijelu NVO sektora koji se “prepoznao”. Zbog sličnih “briljantnih predloga” EU je zaustavila pregovore sa Gruzijom. Da li to radi evropska vlada – naravno da ne. Uzgred, prisjetimo se Đukanovićevog predloga za deratizaciju društva.

MONITOR: U kontinuitetu upozoravate da izborna reforma nije dala opipljiv rezultat. Zvanični rezultati izbora u Podgorici i Kotoru najavljeni su za kraj sedmice, a već su na vidiku problemi kakve smo gledali u Šavniku. Kako to komentarišete?

KOPRIVICA: Već više od deceniju pričamo da je partitokratija u izborne zakone utkala svoju logiku koja joj omogućava kontrolu procesa – bilo da se radi o njegovom vođenju u smjeru kako oni shvataju demokratiju, bilo da proces, kad im to odgovara, blokiraju.

Taj se začarani krug nalazi između potpuno politizovanih opštinskih izbornih komisija, Državne izborne komisije u kojoj partije imaju većinu i Ustavnog suda koji drži leđa partitokratiji i dužan joj je uslugu.

Šavnik je primjer podrivanja i uništavanja demokratije, nezapamćen izborni proces koji traje preko dvije godine, on ujedno predstavlja i demonstraciju sile partitokratije koja nam kaže – pogledajte šta možemo da vam radimo ako želimo. Nadam se da Kotor neće krenuti tim putem.

Upravo zbog ovih, i mnogih drugih stvari, CDT uporno priča o izbornoj reformi i to nećemo prestati da radimo dok se ona stvarno i ne desi, a desiće se kad-tad.

MONITOR: Nedavno su objavljeni i rezultati popisa koji se tiču identitetskih pitanja, koje su politički predvodnici  željno iščekivali.. Kako komentarišete aktuelizovanje priče o uvođenju sprskog jezika kao službenog, koja se intezivirala nakon rezultata?

KOPRIVICA: Za mene je ovdje ključno pitanje imaju li oni koji žele koristiti srpski jezik kao službeni nekih smjetnji da to i urade? Da li im neko i ko uskraćuje pravo koje im  sada daje Ustav?

Sve ostalo je prije svega nacionalistička propaganda koja jezik koristi za neke druge ciljeve. Svima je jasno da se Ustavna odredba oko jezika teško može promijeniti – potrebne su 2/3 poslanika i glasovi 3/5 upisanih u birački spisak na referendumu.

Međutim, predlagači te ideje ne žele pokrenuti redovnu proceduru za promjenu ustava već govore o njegovim “dopunama” koje ne podliježu ovoj proceduri, pričaju o novim ustavotvornim skupštinama – to su zapravo ideje koje znače ustavni puč. Ovdje je pitanje kako će ostatak vladajuće koalicije reagovati na to.

Ako zaista krenu tim putem očekuje nas veoma nestabilan period koji će sigurno negativno uticati na naš proces EU integracije.

MONITOR: Koje bi podatke iz  popisa  ovo društvo i vlast morali staviti u prvi plan?

KOPRIVICA: Demografska slika Crne Gore postaje sve alarmantnija, jer pokazuje ubrzano starenje stanovništva i značajno smanjenje mlade populacije ispod 30 godina u poređenju sa 2011. godinom.

Ovaj trend je uzrokovan padom nataliteta, uz visoku stopu emigracije mladih. Pored demografskog, ovo je i ozbiljan ekonomski izazov koji može imati dugoročne posljedice na tržište rada i ekonomski razvoj zemlje.

Posebno je pogođen sjeverni region, koji je od poslednjeg popisa izgubio oko 14% populacije (25 hiljada stanovnika). To ukazuje na ozbiljnu migraciju ka Podgorici ili inostranstvu, zbog čega se mnogi projekti kao što je npr. Velje Brdo moraju presipitati, jer bi mogli dovesti do potpunog demografskog pražnjenja ovog regiona.

Polazeći od podataka popisa, Vlada Crne Gore mora pažljivo preispitati trenutne javne politike, reformske planove i projekte kako bi osigurala dugoročno očuvanje populacije i ekonomske stabilnosti. Nama je potrebne ozbiljna populaciona politika koja obuhvata sve segmente života građana/ki – školstvo, zdravstvo, saobraćaj, ekonomija, infrastruktura i mnoge važne oblasti života. Svođenje ove politike samo na isplatu za novorođenu djecu govori o neznanju i nesposobnosti svih vlasti do sad da sa ovim fenomenom uđu u koštac.

Stanovništvo je ključni resurs koji, kada se jednom izgubi, teško može biti nadoknađen. Zbog toga je od suštinske važnosti dugoročno i strateško planiranje politika koje direktno ili indirektno utiču na demografsko kretanje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

MONITOR: U BiH su skoro održani lokalni izbori. Prve ocjene su bile da su najviše dobile tzv. nacionalne stranke i da „nema iznenađenja“. Kako gledate na ishod ovih izbora koji se smatraju najkomplikovanijim u Evropi?

PUHALO: U principu nije bilo većih iznenađenja barem ne kod Hrvata i u Republici Srpskoj. HDZ BiH i SNSD dominiraju i dalje, mada što se tiče Republike Srpske- Banja Luka, Bijeljina i Teslić nisu osvojeni, što jeste za Dodika frustrirajuće. Dao bi on vlast u deset drugih opština za ova tri grada. Među Bošnjacima je uvijek najzanimljivije. Sarajevo i Tuzla su ostali u vlasti liberala i ljevice, mada magija od ranije polako nestaje. Zenica takođe nije pala u ruke SDA, mada sad kreću pregovori oko većine u parlamentima opština i gradova i u toj trgovini ne važe racionalni principi i logika. Sve je moguće, barem smo to naučili iz predhodnih izbora.

MONITOR: SNSD Milorada Dodika je osvojila i dvije opštine u FBiH i dobila gotovo dvije trećine mjesta u RS, ali ne i Banja Luku i Bijeljinu. Ima li značaja to što Dodik drugi put gubi Banja Luku i šta pokazuje druga pobjeda Duška Stanivukovića? Da li je uopše moguća alternativa Dodikovom sistemu?

PUHALO: Gradonačelnik Banja Luke Stanivuković se pokazao kao dostojan protivnik Dodiku u Banja Luci. On je na vrijeme shvatio kako ovdje funkcioniše politika, a to je -budi dobar sa tajkunima. Budi Srbin barem kao Dodik, nikako manje. Narod će glasati za tebe ako ima koristi od tebe ili ako ga kupiš. Nije važno šta i kako radiš, važno je kako to predstavljaš. Ne drži sa zakona kao pijan plota. Partijska infrastruktura je važna, ali ništa bez permanentne izborne kampanje 24 sata, 365 dana u godini. Spontanost je taktika gubitnika, sve se mora organizovati i držati pod kontrolom. Dodik je postavio te parametre za političko djelovanje u RS-pa i BiH, i u principu možete ga pobjediti samo ako ste veći Dodik od njega. Toliko o alternativi.

MONITOR: Dodik je, kako se nezvanično saznalo, bio i jedna od glavnih tema posjete šefa CIA Vilijama Bernsa Sarajevu i regionu. Predsjednik RS se stalno žali na pritiske SAD, a koliko su, zaista, ti pritisci imali efekta?

PUHALO: Pa to su jedini pritisci koje Dodik trenutno trpi, a mislim da je bolje reći njegova porodica i poslovi. Izbori su pokazali da građani Republike Srpske još imaju razumijevanja za njega, ali pitanje je šta će se desiti, ako ne bude para za plate, penzije i ostala socijalna davanja. Za sada Vlada i Dodik, krpe rupe u budžetu dosta dobro, ali teško je reći do kada će to trajati.

MONITOR: Politički analitičar iz Beograda, Zoran Panović, smatra da je Aleksandar Vučić najbolji saveznik Rusije. Ipak, Vučić nije otišao na samit BRIKS u Kazanju, a Dodik jeste. To mu je peta posjeta Rusiji od njene agresije na Ukrajinu. Ipak, čini se da je Dodik i „delegat“ Vučića -a ne samo Aleksandar Vulin, a Putin ga je nedavno nazvao i „braniocem nacionalnih interesa“. Kakvu korist imaju građani i građanke RS od ove „ruske mreže“?

PUHALO: Jedan od najvećih investitora u 2023. godini je Rusija i to ne smijemo izgubiti iz vida, posle nje su  Nizozemska, Velika Britanija i Hrvatska, pa tek onda Njemačka i Turska. Znači, nije da se nema koristi od Rusije ekonomski, a ima i političke koristi. Prije svega, sama činjenica da Rusija ima razumijevanje za interese i politiku Dodika, je važna poruka svima. Takođe, to pokazuje da Dodik nije izolovan, kao što se često može čuti. Sad se govori i o BRIKS-u kao alternativi EU. Za igrača kao što je Dodik to su važni aduti za unutrašnju politiku tj. kod Srba. Koliko građani imaju koristi od toga, najbolje pokazuje činjenica da niko ne ide u Rusiju da živi i radi, ali su gužve za EU velike.

MONITOR: Policija i službe bezbjednosti Moldavije optužile su RS da su na njenoj teritoriji obučavani građani Moldavije, i to od strane ruskih privatnih firmi Ferma i Vagner, u cilju organizovanja incidenata

 tokom nedavnih izbora. Dodik je to demantovao, pominjući da je kampova ranije bilo samo u Federaciji u tzv. paradžematima…Koliko javnost u BiH zna o više puta pominjanim navodnim kampovima za obuku različitih plaćenika i ekstremista?

PUHALO: Javnost ne zna ništa jer dobija kontradiktorne informacije iz različitih institucija i osoba, pa onda svako od nas probere one koje mu odgovaraju i proglasi ih za tačne. O nekim kampovima je govorio prije nekoliko mjeseci ministar odbrane Zukan Helez-ali nikada nismo dobili neke konkretne dokaze, baš kao što nemamo ni sada ništa opipljivo i zvanično o obuci Moldavaca. Meni iskreno nije jasno što su baš dolazili ovamo na obuku, jer su to mogli jeftinije i diskretnije da urade u Rusiji.  Ljudi se sistematski sluđuju različitim infrormacijama i mi više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve.

MONITOR: BiH je jedina koja neće dobiti prvu ratu razvojne pomoći od 70 miliona eura iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan. Razlog je jer u svojoj reformskoj agendi nije podržala sve zadate reforme koje su se najviše odnosile na vladavinu prava, socio-ekonomska pitanja, antikorupcijsku borbu…Kao odgovorni pominju se premijeri četiri kantona iz SDA i ministri Vlade RS, ali i to da im Brisel nije postavio dovoljno precizan rok. Da li je u pitanju neznanje ili je BiH nezainteresovana za tako „malu“ pomoć?

PUHALO: Ovo je još jedan dokaz koliko je našim političarima stalo do EU integracija i još važnije do EU standarda. Realno to i nisu neke pare za domaće političare-jer bolje ostati i bez novca, nego raditi na pravljenju efikasne države u kojoj vlada zakon i gdje institucije rade svoj posao profesionalno. Što se tiče krivaca tu je situacija jasna: svak na političke oponente svaljuje krivicu-a to znači da na kraju niko neće biti kriv, do EU koja postavlja „sumanute“ uslove BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo