Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, PROFESORICA UCG: Nesloboda vlada Univerzitetom

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nakon što je prošle sedmice smijenjen dekan Ekonomskog fakulteta Milivoje Radović, ostavke su podnijeli i svi iz uprave tog fakulteta sa obrazloženjem da protestuju protiv ,,urušavanja tog fakulteta od strane UCG” . Na taj proces odavno upozoravate. Da li se on, po vašem mišljenju, ubrzava nakon dolaska nove rektorke na čelo UCG?
BOŠNJAK: Godinama vlast sistemski radi na urušavanju državnog univerziteta jer je ovoj Vladi preči privatni biznis premijera i lični interesi pojedinih ministara – predavača na premijerovom univerzitetu nego javni interes. Ono što je skandalozno je to što uprava Univerziteta Crne Gore, kako rekoše na kontrolnom saslušanju pred Odborom za prosvjetu, nauku i kulturu u Skupštini Crne Gore – „u tome ne vidi ništa loše”. To je u neku ruku priznanje da su i oni na istom zadatku. Očekivati je ubrzo dobrovoljnu eutanaziju ove institucije.

Dešavanja na Ekonomskom fakultetu su samo refleksija loše atmosfere i odsustva kompromisa na UCG. Već neko vrijeme na snazi je vrsta diktature i strahovlade u sjenci, koja se ogleda u pokušaju disciplinovanja dekana i svih zaposlenih. Olako se daju otkazi mladim kadrovima, guši slobodna misao metodama koje više priliče policiji nego univerzitetu, obračunava se sa onima koji se drznu da stvari nazovu pravim imenom dok se favorizuju servilni i konačno – bježi od odgovornosti za finansijski krah i mahinacije oko stambene politike, zataškavaju se afere. Nesloboda vlada institucijom koja bi trebala da je hram slobode.

Čast rijetkim pojedincima na UCG, većina je svojim dugogodišnjim ćutanjem to i zaslužila. „Kastrirani intelektualci” kako ih nazva jedna moja koleginica. Da li će bunt na Ekonomskom fakultetu uzburkati usnulu akademsku zajednicu, vidjećemo. Ja sumnjam, jer to „pleme snom mrtvijem spava”.

Praksa smjene dekana od strane Upravnog odbora počela je sa dekanom Pravnog fakulteta Radulovićem i to je dobilo sudski epilog. Nedavno je i dekan Arhitektonskog fakulteta razriješen, a javnost je ostala uskraćena za razloge. Na direktne optužbe za pritiske upućene personalno pojedincima iz uprave UCG koje je smijenjeni dekan tog fakulteta iznio u autorskom tekstu Vijestima nije bilo demantija. Sada je na red došao i dekan Ekonomskog fakulteta. Prilično mi neubjedljivo djeluju javno dati razlozi za njegovu smjenu, ali i njegova odbrana. Zamjeram što nije na vrijeme javno reagovao na pritiske koje pominje oko upisa. Sad se čeka ko je sljedeći na tapetu. Jedno ime se pominje da je na stend baju, ali ipak ne bih prejudicirala stvari.

MONITOR: Kažete da iza smjena rukovodilaca fakulteta stoje drugi motivi, a ne oni koji se javno navode?
BOŠNJAK: Sjetite se samo nekadašnjeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, koji pored svih afera i skandala, te ogromnog nezadovoljstva i studenata i zaposlenih ne zasluži razrješenje kod Upravnog odbora. A sad to izgleda glatko ide. Čini se da pomalo miriše i na politiku. Nešto sa principima UO svakako nije u redu. Selektivna principijelnost je u pitanju.

MONITOR: Nedavno ste upozorili da je nakon izbora Radmile Vojvodić za rektorku veliki broj mladih saradnika na UCG ostao bez posla, dok su iz uprave kazali da se radi o ,,sporadičnim slučajevima”. O čemu se, u stvari, tu radi?
BOŠNJAK: Veliki broj mladih saradnika je dobio otkaze. Mnoge nijesu udostojili obavještenja o tome, već su saznali kad su se interesovali što im nije uplaćena plata iako su taj mjesec redovno obavljali svoje zadatke. Među otpuštenima ima i onih koji su doktorirali i ispunili sve ugovorene obaveze a ipak su ih „nagradili” otkazom, zbog famozne norme časova do koje je teško doći, jer privilegovani pojedinci imaju toliko časova dovoljnih za dvije do tri norme, pa drugi ne mogu nijednu da „skrpe”. Pitanje je kako neko može da ima dvije ili tri norme i da kvalitetno drži toliki broj časova ogromnom broju studenata, nerijetko čak u tri grada – Podgorici, Bijelom Polju i u Budvi. Da ne govorim da najveća sala ima kapacitet 100 mjesta, što bi za 500 upisanih studenta značilo da se radi u pet smjena. Ali ima, izgleda, na papiru i takvih „supermena” koji navodno sve to uspijevaju. E, zbog takvih se, nažalost, ne dozvoljava napredovanje i prohodnost mladim perspektivnim kadrovima.

Na kraju je sve u novcu, jer je zbog niskih plata vrlo izražena degutantna grabež za predavanjima, posebno na samofinansirajućim studijskim programima gdje je cijena časa znatno veća. Svi su kvalifikovani da predaju sve, pa se dešava da inženjeri predaju zakonodavstvo ili strane jezike. Ne zapada to baš svakoga i otud te ogromne razlike u primanjima između pojedinaca istog akademskog zvanja. Pitanje kvaliteta niko više ne postavlja. Više upisanih, više novca, prosta računica kad zanemarite kvalitet. Ovo je vrlo opasan trend o kojem se ćuti.

S druge strane na stotine hiljada eura se olako troši na izgubljene sudske sporove. Samo u jednom procesu zbog nepojavljivanja zastupnika univerziteta na dva zakazana ročišta, univerzitet je morao da plati 40.000 eura, što je više od iznosa potrebnog za godišnju platu tri saradnika. I niko za tako skandalozan nemar nije odgovarao.

MONITOR: Prepoznati ste kao kritičarka rada bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Kako vidite prve dane novog gradonačelnika, bivšeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića?
BOŠNJAK: Mugoša je bio spreman na sve i svašta, ali mu se nije moglo spočitati neznanje i osporiti da je naučio da vlada. Stijepović je u ovom kratkom periodu uspio da nam pokaže jedno veliko neznanje. Na prošloj sjednici gradskog parlamenta nekadašnji potpredsjednik Skupštine i ministar prosvjete pokazao je da ne zna ni kako se amandman podnosi, a da ne pričam da je prisustvo sjednici nazvao gubljenjem vremena, zanemarujući da njega bira isti taj parlament i da njemu podnosi izvještaj o radu. Nesvjestan da je indirektno rekao da je gubljenje vremena raspravljanje i usvajanje njegovih predloga, jer uglavnom baš on, kao gradonačelnik upućuje najveći dio predloga skupštini na usvajanje. Pitam se kakvi su ostali kad je on najbolje kadrovsko rješenje za Glavni grad. No, pošto je i SDP-u očigledno dobar, onda ništa.

O gradonačelnikovim aktivnostima možete se informisati jedino ako gledate ružičasti Minut dva, jer ostale medije ne obavještava. Na najvećem gubitku su Fejsbuk fanovi njegovih jezičkih „bisera”. Da nije tragično, bilo bi komično. I jedan takav karikaturalan lik se drznuo da komentariše velikana kakav je Živko Nikolić i da mu zamjeri nepoštovanje tradicije, a sve to ćutanjem uredno podržava odbornik, a bivši ministar kulture i univerzitetski profesor Branimir Popović. Potpuna degradacija svih vrijednosti i ruganje zdravom razumu. Ali to valjda ide u paketu sa DPS-om.

MONITOR: Stijepovićevo upravljanje gradom počelo je projektom rušenja Tabačkog mosta. Da li je to posao koji je ostavio bivši gradonačelnik ili se radi o istom stilu vladanja?
BOŠNJAK: To je započeo Mugoša, kao potvrđeni rušitelj svega što ima duh stare Podgorice. Valjda misle da istorija počinje od njih. Javna je tajna da Mugošini sinovi imaju veze sa onim stambeno-poslovnim objektima na obali Ribnice, pa je trebalo uništiti i Tabački most kako bi se omogućio lakši pristup automobilima. Treba profitirati od prodaje tih stambenih i poslovnih prostora, a pristup je važan, diže cijenu. Ko mari za istoriju i tradiciju. Kod Mugoše, kad je profit u pitanju, sve ostalo je u drugom planu.

MONITOR: Ranije ste tražili ostavku ministarke nauke Sanje Vlahović zbog plagijata. To se ipak nije desilo.
BOŠNJAK: Od organizovane grupe koja prevarama, ucjenama, krađama i raznim manipulacijama dolazi do vlasti ne iznenađuje da iz nezdrave ambicije ili sujete požele da se okite nezasluženim titulama. Više sam razočarana ćutanjem akademske zajednice koja to dozvoljava, posebno oni koji su joj bili recenzenti za pisanje referata za izbor u akademsko zvanje.

U normalnim državama neko ko je uhvaćen u krađi ne smije biti na javnim funkcijama. S obzirom na to da sve što je objavljeno ukazuje na krađu, mislim da je najmanje što je ministarka trebalo da učini je da podnese ostavku.

Vlast favorizuje takve, i ako ovo prođe nekažnjeno, a vidim da se komisija koja je formirana na Univerzitetu Mediteran sa zadatkom da provjeri vjerodostojnost ministarkinih referenci ne oglašava, devalviraćemo i obesmisliti i studiranje i nauku i akademska zvanja, i prije svega moral. No, to je izgleda i cilj.

MONITOR: Ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio je ostavku, što je od njega zatražila i Mreža žena PzP, nakon užasne tragedije, smrti bebe prouzrokovane neadekvatnim uslovima i njegom u bjelopoljskoj bolnici. Šta dalje?
BOŠNJAK: Izgleda da samo smrtni ishodi mogu natjerati ministre da snose odgovornost. Ali imajući u vidu ranije iskustvo, ne bi me iznenadilo da i ministar Radunović opet vaskrsne u nekom sljedećem prekomponovanju Vlade. Sa njima nikad niste sigurni.

Mreža žena PzP-a je ukazivala na alarmantno stanje u porodilištima, od higijene do ishrane. Nažalost, tragedija u Bijelom Polju je zapravo samo jedna u nizu. Prema našim podacima, od 2009. do 2014. umrlo je više beba u porodilištima nego što bi bilo ko htio da prizna. Ostavka ministra je samo jedna karika u lancu. Zato je to bio samo jedan od naših zahtjeva. Tražimo da javnost dobije na uvid nalaze briseva koji se uzimaju u porodilištima, da sanitarna inspekcija uđe u sva porodlišta u Crnoj Gori, da neko snosi krivičnu odgovornost zbog svega što se dogodilo. Da Ljekarska komora reaguje i da se napokon postavi pitanje oduzimanja licenci zbog nemara. Tek tada kada se prekine sistem zataškavanja, uvedu principi odgovornosti možemo da govorimo o kakvom takvom poboljšanju. Do tada, ostavke ministra i načelnika bolnice zapravo ne znače ništa osim kozmetičkih promjena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo