Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: GRADNJA ZETA FILMA POD ZNAKOM PITANJA: Oslabila moć Brana Mićunovića?

Objavljeno prije

na

Moćni Nikšićanin Branislav Brano Mićunović susreo se sa nizom problema u realizaciji izgradnje velelepne višespratnice u centru Budve, na mjestu postojeće zgrade kompanije Zeta film, čiji je većinski vlasnik. Sudeći prema administrativnim preprekama koje su se ispriječile na putu dobijanja urbanističko tehničkih uslova (UTU) za izgradnju nove građevine, Mićunović nema u Budvi uticaj kao ranije kada je uspijevao da angažuje čitav aparat lokalne i državne uprave da njegove nezakonite poslove prevedu u redovne ili da mobiliše odbornike vladajuće koalicije DPS-SDP-LP da donose i usvajaju urbanističke planove za njegove potrebe.

Podsjećamo na slučaj donošenja Studije lokacije Mirište, za prostor iznad Miločera, koja se odnosila samo na Mićunovićevu parcelu površine 1.700 m2, na kojoj je on prethodno, bez dozvole, izgradio zgradu sa osam spratova uz jedan niži objekat. Uprkos kritikama opozicije i nevladinih organizacija odbornici SO Budva izglasali su u avgustu 2011. ovaj planski dokumenat uz svesrdno zalaganje predsjednika parlamenta Bora Lazovića i saglasnost Ministarstva održivog razvoja i ministra Predraga Sekulića.

Odbornici su tada podržali i zahtjev Mićunovića da se parcela na kojoj se nalazi zgrada Zeta filma objedini sa parcelom gradskog parka u jedinstvenu urbanističku parcelu, kako bi dobio povoljnije urbanističke parametre i povećanje spratnosti megalomanskog zdanja koje je namjeravao izgraditi. Uzalud je bilo protivljenje opozicije i ukazivanje da je gradski park javni prostor i da se ne može koristiti u privatne svrhe. Mićunovićeve želje bile su, dugi niz godina, za lokalnu administarciju neprikosnovene.

Danas stvari stoje nešto drugačije. Filmsko preduzeće Zeta film AD, u kome Mićunovićeva firma Anagusta Enterprise Ltd, registrovana na Kipru, posjeduje 51 odsto vlasništva, njegov bratanac Predrag Mićunović 28 odsto i manjinski akcionari oko 20 odsto akcija, podnijela je početkom ove godine zahtjev Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte za upis prava svojine na zemljištu koje pripada Zeta filmu, što je uslov za dobijaje građevinske dozvole.

Savjet za privatizaciju u aprilu 2014. donosi mišljenje da „su se stekli uslovi propisani članom 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na zemljištu ukupne površine 2.437 metara kvadratnih”, koje čine dvije katastraske parcele, broj 2411 i 2412.

Na osnovu mišljenja Savjeta koje je potpisao Vujica Lazović, područna jedinica uprave za nekretnine u Budvi donosi rješenje o upisu prava svojine sa 1/1 u korist Zeta filma.

Mjesec dana kasnije protiv ovog rješenja žalbu podnosi Zaštitinik imovinsko-pravnih interesa iz Kotora, Ivanka Jančić, u kojoj se navodi da je rješenje budvanskog katastra donijeto uz bitnu povredu odredaba Zakona o opštem upravnom postupku, uz niz nedostataka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

Smatrajući da nisu ispunjeni uslovi za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine Zaštitnik predlaže da Ministarstvo finansija poništi rješenje o upisu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Dakle, javio se zastupnik državne imovine u slučaju Mićunović, iako je stvar na nivou Vlade povoljno riješena, što nije zabilježeno u drugim sličnim slučajevima u Budvi.

Zanimljivo je da dokazi o vlasništvu na zemljištu nisu bili potrebni nekim drugim investitorima i tajkunima u Budvi. Tako je firma MCG-Montenegro Doo, dobila građevinsku dozvolu za gradnju solitera u centru Budve, na lokaciji bivšeg supermarketa Roda iako na zemljištu ima upisano pravo korišćenja. Vlasnici ove građevine su stranci Nail Emlfarb i Igor Peljuhno, investitori stambenog kompeksa Dukljanski vrtovi na Zavali. Oni su nedavno otkupili udio Branislava Mićunovića u kompaniji MC Marina u Budvi i postali novi zakupci budvanske marine.

Izgradnja nove zgrade Zeta filma u svakom slučaju sačekaće druga vremena. Mićunović ne može dobiti ni urbanističko tehničke uslove kakve želi za izradu projekta zgrade, jer je vremenom, od donošenja urbanističkog plana 2008. godine do danas mijenjao i svoje želje. Detaljnim urbanističkim planom DUP-Budva centar na predmetnoj lokaciji ucrtana je zgrada sa deset spratova (P+9) koja se kaskadno prema moru smanjuje do dvije etaže, čija je namjena višestruka, od hotelske djelatnosti, ugostiteljstva, poslovnog prostora, prostora za kulturu, školstva pa čak i zdravstvene zaštite. Predviđena kvadratura iznosila je oko 18.000 m2, sa garažama od 2.500 kvadrata.

Na osnovu prvobitno dobijenih uslova izrađen je projekat takozvanog multifunkcionalnog kompleksa koji je izradio, ko bi drugi nego Miodrag Ralević, profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, autor plana DUP Budva-centar.

Ralević planira, Ralević projektuje, to je formula soliterizacije Budve. Na stranu što se poznati profesor našao u svojevrsnom sukobu interesa. Zakonom je zabranjeno planerima projektovanje objekata u zahvatu plana koji rade. Što za Ralevića, naravno, ne važi. On serijski ucrtava solitere duž budvanske rivijere za koje kasnije radi idejne i glavne projekte.

Samo od angažmana na Zeta filmu dobio je 250.000 eura. Posao je ugovoren preko of šor firme DEA CODE LLC, registrovane u američkoj državi Delaver, koju zastupa arhitektica Dejana Šavija. Miodrag Ralević zajedno sa koleginicom Šavijom osnovao je i biro DEA HOME u Podgorici.

Projekat nije realizovan jer su vlasnicima Zeta filma ali i Raleviću u međuvremenu porasli apetiti. Mićunović je zatražio povećanje gabarita tokom izrade izmjena i dopuna DUP-a, dvije godine nakon usvajanja ovog kontroverznog plana.

Za postizanje tolike kvadrature bilo je potrebno da se njegovoj parceli pripoji susjedni park, što Ralević u planu sprovodi i formira jedinstvenu urbanističku parcelu površine preko 5.000 kvadrata. Na nove pogodnosti Ralević Zeta filmu dodaje 5.000 kvadrata pride, tako da nova zgradurina raspolaže sa nevjerovatnih 23.327m2. Kao pola Starog grada.

Svaki dodatni projektovani kvadrat profesor Ralević naplaćuje po 12 eura pa je preko Delavera dodatno prihodovao najmanje 60.000 eura. Bez plaćanja poreza.

Pravi problem nastaje međutim kada Mićunović odustaje od gradnje hotela i planom predviđenih namjena. Na mjestu nekadašnje zgrade Zeta filma, koja se nalazi pored budvanskog pristaništa, sada želi da gradi stanove za tržište.

U maju ove godine opštinskom Sekretarijatu za prostorno planiranje upućen je zahtjev za izdavanje novih urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju poslovno-stambeno-komercijalnog objekta.

Uprkos očekivanjima opštinska vlast u Budvi ovoga puta nije izašla u susret Mićunovićevim željama. Novi UTU uslovi od juna 2014. izdati su za gradnju poslovnog objekta, raznovrsnih ekonomskih djelatnosti. Ali bez stanovanja.

Postojeća namjena objekta iz DUP-a Budva-centar može se mijenjati isključivo postupkom revizije plana, saopšteno je vlasnicima Zeta filma. Oni su zatražili pomoć autora plana Ralevića i njegovo „stručno” mišljenje oko toga da li planske odrednice – hoteli, poslovni prostori, ugostiteljstvo, trgovački centri, objekti kulture, imaju možda skriveno značenje – stanovi.

Kakav god bio doktorski nalaz dr Ralevića, promjena namjene bez izmjena plana bila bi krivotvorenje važečeg planskog dokumenta. U Sekretarijatu za planiranje, sudeći po odgovoru, nisu spremni za takav pristup.

Da li su u lokalnoj upravi u Budvi naprasno počeli da se pridržavaju zakonskih propisa i smjernica urbanističkih planova strahujući od krivične odgovornosti ili je nešto drugo u pitanju, nije poznato.

Brano Mićunović bi do stanova mogao i prečicom, po ugledu na komšije iz kompanije MCG – Montenegro. I oni su imali problem kako da planiranu hotelsku djelatnost pretvore najprije u poslovnu, a zatim u stanove. Protiv gradnje stanova na ovoj lokaciji u naselju Gospoština mještani su pisali peticije i tražili reviziju plana, te prijetili krivičnim prijavama funkcionerima lokalne uprave.

Problem je riješen tako što su u MCG uz „stručnu” arbitražu Ralevića, dobili građevinsku dozvolu za gradnju solitera poslovno-komercijalne namjene, ma šta to značilo. To im ne smeta da na tržištu nekretnina uveliko prodaju „poslovne stanove”. Mićunović ovaj put nije imao prolaz.

Od doma kulture do stambenog bloka

Zgrada Zeta filma u Budvi sagrađena je sedamdesetih godina prošlog vijeka po projektu arhitekte Milana Popovića, jednog od najviše nagrađivanih crnogorskih arhitekata. Dvospratna građevina bila je Dom kulture koji je bio centar svih kulturnih i društvenih zbivanja. U njemu su bile smještene prva bioskopska i pozorišna sala, biblioteka i prva i jedina crnogorska filmska distributerska kuća Zeta film. Nakon obnove oštećene zgrade u zemljotresu Zeta film se kao vlasnik knjiži na cijelu zgradu. Tokom 2004. Zeta film je privatizovan čime je izgubljena institucija za koju se vezuju počeci filmske industrije u Crnoj Gori. Budvani su ostali bez bioskopa, pozorišta, a na kraju i bez biblioteke. U Dom kulture uselila se diskoteka i kockarnica, preteče novog imidža turističke metropole, sa neizbježnom transformacijom u betonski stambeni blok.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo