Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: GRADNJA ZETA FILMA POD ZNAKOM PITANJA: Oslabila moć Brana Mićunovića?

Objavljeno prije

na

Moćni Nikšićanin Branislav Brano Mićunović susreo se sa nizom problema u realizaciji izgradnje velelepne višespratnice u centru Budve, na mjestu postojeće zgrade kompanije Zeta film, čiji je većinski vlasnik. Sudeći prema administrativnim preprekama koje su se ispriječile na putu dobijanja urbanističko tehničkih uslova (UTU) za izgradnju nove građevine, Mićunović nema u Budvi uticaj kao ranije kada je uspijevao da angažuje čitav aparat lokalne i državne uprave da njegove nezakonite poslove prevedu u redovne ili da mobiliše odbornike vladajuće koalicije DPS-SDP-LP da donose i usvajaju urbanističke planove za njegove potrebe.

Podsjećamo na slučaj donošenja Studije lokacije Mirište, za prostor iznad Miločera, koja se odnosila samo na Mićunovićevu parcelu površine 1.700 m2, na kojoj je on prethodno, bez dozvole, izgradio zgradu sa osam spratova uz jedan niži objekat. Uprkos kritikama opozicije i nevladinih organizacija odbornici SO Budva izglasali su u avgustu 2011. ovaj planski dokumenat uz svesrdno zalaganje predsjednika parlamenta Bora Lazovića i saglasnost Ministarstva održivog razvoja i ministra Predraga Sekulića.

Odbornici su tada podržali i zahtjev Mićunovića da se parcela na kojoj se nalazi zgrada Zeta filma objedini sa parcelom gradskog parka u jedinstvenu urbanističku parcelu, kako bi dobio povoljnije urbanističke parametre i povećanje spratnosti megalomanskog zdanja koje je namjeravao izgraditi. Uzalud je bilo protivljenje opozicije i ukazivanje da je gradski park javni prostor i da se ne može koristiti u privatne svrhe. Mićunovićeve želje bile su, dugi niz godina, za lokalnu administarciju neprikosnovene.

Danas stvari stoje nešto drugačije. Filmsko preduzeće Zeta film AD, u kome Mićunovićeva firma Anagusta Enterprise Ltd, registrovana na Kipru, posjeduje 51 odsto vlasništva, njegov bratanac Predrag Mićunović 28 odsto i manjinski akcionari oko 20 odsto akcija, podnijela je početkom ove godine zahtjev Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte za upis prava svojine na zemljištu koje pripada Zeta filmu, što je uslov za dobijaje građevinske dozvole.

Savjet za privatizaciju u aprilu 2014. donosi mišljenje da „su se stekli uslovi propisani članom 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na zemljištu ukupne površine 2.437 metara kvadratnih”, koje čine dvije katastraske parcele, broj 2411 i 2412.

Na osnovu mišljenja Savjeta koje je potpisao Vujica Lazović, područna jedinica uprave za nekretnine u Budvi donosi rješenje o upisu prava svojine sa 1/1 u korist Zeta filma.

Mjesec dana kasnije protiv ovog rješenja žalbu podnosi Zaštitinik imovinsko-pravnih interesa iz Kotora, Ivanka Jančić, u kojoj se navodi da je rješenje budvanskog katastra donijeto uz bitnu povredu odredaba Zakona o opštem upravnom postupku, uz niz nedostataka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

Smatrajući da nisu ispunjeni uslovi za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine Zaštitnik predlaže da Ministarstvo finansija poništi rješenje o upisu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Dakle, javio se zastupnik državne imovine u slučaju Mićunović, iako je stvar na nivou Vlade povoljno riješena, što nije zabilježeno u drugim sličnim slučajevima u Budvi.

Zanimljivo je da dokazi o vlasništvu na zemljištu nisu bili potrebni nekim drugim investitorima i tajkunima u Budvi. Tako je firma MCG-Montenegro Doo, dobila građevinsku dozvolu za gradnju solitera u centru Budve, na lokaciji bivšeg supermarketa Roda iako na zemljištu ima upisano pravo korišćenja. Vlasnici ove građevine su stranci Nail Emlfarb i Igor Peljuhno, investitori stambenog kompeksa Dukljanski vrtovi na Zavali. Oni su nedavno otkupili udio Branislava Mićunovića u kompaniji MC Marina u Budvi i postali novi zakupci budvanske marine.

Izgradnja nove zgrade Zeta filma u svakom slučaju sačekaće druga vremena. Mićunović ne može dobiti ni urbanističko tehničke uslove kakve želi za izradu projekta zgrade, jer je vremenom, od donošenja urbanističkog plana 2008. godine do danas mijenjao i svoje želje. Detaljnim urbanističkim planom DUP-Budva centar na predmetnoj lokaciji ucrtana je zgrada sa deset spratova (P+9) koja se kaskadno prema moru smanjuje do dvije etaže, čija je namjena višestruka, od hotelske djelatnosti, ugostiteljstva, poslovnog prostora, prostora za kulturu, školstva pa čak i zdravstvene zaštite. Predviđena kvadratura iznosila je oko 18.000 m2, sa garažama od 2.500 kvadrata.

Na osnovu prvobitno dobijenih uslova izrađen je projekat takozvanog multifunkcionalnog kompleksa koji je izradio, ko bi drugi nego Miodrag Ralević, profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, autor plana DUP Budva-centar.

Ralević planira, Ralević projektuje, to je formula soliterizacije Budve. Na stranu što se poznati profesor našao u svojevrsnom sukobu interesa. Zakonom je zabranjeno planerima projektovanje objekata u zahvatu plana koji rade. Što za Ralevića, naravno, ne važi. On serijski ucrtava solitere duž budvanske rivijere za koje kasnije radi idejne i glavne projekte.

Samo od angažmana na Zeta filmu dobio je 250.000 eura. Posao je ugovoren preko of šor firme DEA CODE LLC, registrovane u američkoj državi Delaver, koju zastupa arhitektica Dejana Šavija. Miodrag Ralević zajedno sa koleginicom Šavijom osnovao je i biro DEA HOME u Podgorici.

Projekat nije realizovan jer su vlasnicima Zeta filma ali i Raleviću u međuvremenu porasli apetiti. Mićunović je zatražio povećanje gabarita tokom izrade izmjena i dopuna DUP-a, dvije godine nakon usvajanja ovog kontroverznog plana.

Za postizanje tolike kvadrature bilo je potrebno da se njegovoj parceli pripoji susjedni park, što Ralević u planu sprovodi i formira jedinstvenu urbanističku parcelu površine preko 5.000 kvadrata. Na nove pogodnosti Ralević Zeta filmu dodaje 5.000 kvadrata pride, tako da nova zgradurina raspolaže sa nevjerovatnih 23.327m2. Kao pola Starog grada.

Svaki dodatni projektovani kvadrat profesor Ralević naplaćuje po 12 eura pa je preko Delavera dodatno prihodovao najmanje 60.000 eura. Bez plaćanja poreza.

Pravi problem nastaje međutim kada Mićunović odustaje od gradnje hotela i planom predviđenih namjena. Na mjestu nekadašnje zgrade Zeta filma, koja se nalazi pored budvanskog pristaništa, sada želi da gradi stanove za tržište.

U maju ove godine opštinskom Sekretarijatu za prostorno planiranje upućen je zahtjev za izdavanje novih urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju poslovno-stambeno-komercijalnog objekta.

Uprkos očekivanjima opštinska vlast u Budvi ovoga puta nije izašla u susret Mićunovićevim željama. Novi UTU uslovi od juna 2014. izdati su za gradnju poslovnog objekta, raznovrsnih ekonomskih djelatnosti. Ali bez stanovanja.

Postojeća namjena objekta iz DUP-a Budva-centar može se mijenjati isključivo postupkom revizije plana, saopšteno je vlasnicima Zeta filma. Oni su zatražili pomoć autora plana Ralevića i njegovo „stručno” mišljenje oko toga da li planske odrednice – hoteli, poslovni prostori, ugostiteljstvo, trgovački centri, objekti kulture, imaju možda skriveno značenje – stanovi.

Kakav god bio doktorski nalaz dr Ralevića, promjena namjene bez izmjena plana bila bi krivotvorenje važečeg planskog dokumenta. U Sekretarijatu za planiranje, sudeći po odgovoru, nisu spremni za takav pristup.

Da li su u lokalnoj upravi u Budvi naprasno počeli da se pridržavaju zakonskih propisa i smjernica urbanističkih planova strahujući od krivične odgovornosti ili je nešto drugo u pitanju, nije poznato.

Brano Mićunović bi do stanova mogao i prečicom, po ugledu na komšije iz kompanije MCG – Montenegro. I oni su imali problem kako da planiranu hotelsku djelatnost pretvore najprije u poslovnu, a zatim u stanove. Protiv gradnje stanova na ovoj lokaciji u naselju Gospoština mještani su pisali peticije i tražili reviziju plana, te prijetili krivičnim prijavama funkcionerima lokalne uprave.

Problem je riješen tako što su u MCG uz „stručnu” arbitražu Ralevića, dobili građevinsku dozvolu za gradnju solitera poslovno-komercijalne namjene, ma šta to značilo. To im ne smeta da na tržištu nekretnina uveliko prodaju „poslovne stanove”. Mićunović ovaj put nije imao prolaz.

Od doma kulture do stambenog bloka

Zgrada Zeta filma u Budvi sagrađena je sedamdesetih godina prošlog vijeka po projektu arhitekte Milana Popovića, jednog od najviše nagrađivanih crnogorskih arhitekata. Dvospratna građevina bila je Dom kulture koji je bio centar svih kulturnih i društvenih zbivanja. U njemu su bile smještene prva bioskopska i pozorišna sala, biblioteka i prva i jedina crnogorska filmska distributerska kuća Zeta film. Nakon obnove oštećene zgrade u zemljotresu Zeta film se kao vlasnik knjiži na cijelu zgradu. Tokom 2004. Zeta film je privatizovan čime je izgubljena institucija za koju se vezuju počeci filmske industrije u Crnoj Gori. Budvani su ostali bez bioskopa, pozorišta, a na kraju i bez biblioteke. U Dom kulture uselila se diskoteka i kockarnica, preteče novog imidža turističke metropole, sa neizbježnom transformacijom u betonski stambeni blok.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo