Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: GRADNJA ZETA FILMA POD ZNAKOM PITANJA: Oslabila moć Brana Mićunovića?

Objavljeno prije

na

Moćni Nikšićanin Branislav Brano Mićunović susreo se sa nizom problema u realizaciji izgradnje velelepne višespratnice u centru Budve, na mjestu postojeće zgrade kompanije Zeta film, čiji je većinski vlasnik. Sudeći prema administrativnim preprekama koje su se ispriječile na putu dobijanja urbanističko tehničkih uslova (UTU) za izgradnju nove građevine, Mićunović nema u Budvi uticaj kao ranije kada je uspijevao da angažuje čitav aparat lokalne i državne uprave da njegove nezakonite poslove prevedu u redovne ili da mobiliše odbornike vladajuće koalicije DPS-SDP-LP da donose i usvajaju urbanističke planove za njegove potrebe.

Podsjećamo na slučaj donošenja Studije lokacije Mirište, za prostor iznad Miločera, koja se odnosila samo na Mićunovićevu parcelu površine 1.700 m2, na kojoj je on prethodno, bez dozvole, izgradio zgradu sa osam spratova uz jedan niži objekat. Uprkos kritikama opozicije i nevladinih organizacija odbornici SO Budva izglasali su u avgustu 2011. ovaj planski dokumenat uz svesrdno zalaganje predsjednika parlamenta Bora Lazovića i saglasnost Ministarstva održivog razvoja i ministra Predraga Sekulića.

Odbornici su tada podržali i zahtjev Mićunovića da se parcela na kojoj se nalazi zgrada Zeta filma objedini sa parcelom gradskog parka u jedinstvenu urbanističku parcelu, kako bi dobio povoljnije urbanističke parametre i povećanje spratnosti megalomanskog zdanja koje je namjeravao izgraditi. Uzalud je bilo protivljenje opozicije i ukazivanje da je gradski park javni prostor i da se ne može koristiti u privatne svrhe. Mićunovićeve želje bile su, dugi niz godina, za lokalnu administarciju neprikosnovene.

Danas stvari stoje nešto drugačije. Filmsko preduzeće Zeta film AD, u kome Mićunovićeva firma Anagusta Enterprise Ltd, registrovana na Kipru, posjeduje 51 odsto vlasništva, njegov bratanac Predrag Mićunović 28 odsto i manjinski akcionari oko 20 odsto akcija, podnijela je početkom ove godine zahtjev Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte za upis prava svojine na zemljištu koje pripada Zeta filmu, što je uslov za dobijaje građevinske dozvole.

Savjet za privatizaciju u aprilu 2014. donosi mišljenje da „su se stekli uslovi propisani članom 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na zemljištu ukupne površine 2.437 metara kvadratnih”, koje čine dvije katastraske parcele, broj 2411 i 2412.

Na osnovu mišljenja Savjeta koje je potpisao Vujica Lazović, područna jedinica uprave za nekretnine u Budvi donosi rješenje o upisu prava svojine sa 1/1 u korist Zeta filma.

Mjesec dana kasnije protiv ovog rješenja žalbu podnosi Zaštitinik imovinsko-pravnih interesa iz Kotora, Ivanka Jančić, u kojoj se navodi da je rješenje budvanskog katastra donijeto uz bitnu povredu odredaba Zakona o opštem upravnom postupku, uz niz nedostataka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

Smatrajući da nisu ispunjeni uslovi za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine Zaštitnik predlaže da Ministarstvo finansija poništi rješenje o upisu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Dakle, javio se zastupnik državne imovine u slučaju Mićunović, iako je stvar na nivou Vlade povoljno riješena, što nije zabilježeno u drugim sličnim slučajevima u Budvi.

Zanimljivo je da dokazi o vlasništvu na zemljištu nisu bili potrebni nekim drugim investitorima i tajkunima u Budvi. Tako je firma MCG-Montenegro Doo, dobila građevinsku dozvolu za gradnju solitera u centru Budve, na lokaciji bivšeg supermarketa Roda iako na zemljištu ima upisano pravo korišćenja. Vlasnici ove građevine su stranci Nail Emlfarb i Igor Peljuhno, investitori stambenog kompeksa Dukljanski vrtovi na Zavali. Oni su nedavno otkupili udio Branislava Mićunovića u kompaniji MC Marina u Budvi i postali novi zakupci budvanske marine.

Izgradnja nove zgrade Zeta filma u svakom slučaju sačekaće druga vremena. Mićunović ne može dobiti ni urbanističko tehničke uslove kakve želi za izradu projekta zgrade, jer je vremenom, od donošenja urbanističkog plana 2008. godine do danas mijenjao i svoje želje. Detaljnim urbanističkim planom DUP-Budva centar na predmetnoj lokaciji ucrtana je zgrada sa deset spratova (P+9) koja se kaskadno prema moru smanjuje do dvije etaže, čija je namjena višestruka, od hotelske djelatnosti, ugostiteljstva, poslovnog prostora, prostora za kulturu, školstva pa čak i zdravstvene zaštite. Predviđena kvadratura iznosila je oko 18.000 m2, sa garažama od 2.500 kvadrata.

Na osnovu prvobitno dobijenih uslova izrađen je projekat takozvanog multifunkcionalnog kompleksa koji je izradio, ko bi drugi nego Miodrag Ralević, profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, autor plana DUP Budva-centar.

Ralević planira, Ralević projektuje, to je formula soliterizacije Budve. Na stranu što se poznati profesor našao u svojevrsnom sukobu interesa. Zakonom je zabranjeno planerima projektovanje objekata u zahvatu plana koji rade. Što za Ralevića, naravno, ne važi. On serijski ucrtava solitere duž budvanske rivijere za koje kasnije radi idejne i glavne projekte.

Samo od angažmana na Zeta filmu dobio je 250.000 eura. Posao je ugovoren preko of šor firme DEA CODE LLC, registrovane u američkoj državi Delaver, koju zastupa arhitektica Dejana Šavija. Miodrag Ralević zajedno sa koleginicom Šavijom osnovao je i biro DEA HOME u Podgorici.

Projekat nije realizovan jer su vlasnicima Zeta filma ali i Raleviću u međuvremenu porasli apetiti. Mićunović je zatražio povećanje gabarita tokom izrade izmjena i dopuna DUP-a, dvije godine nakon usvajanja ovog kontroverznog plana.

Za postizanje tolike kvadrature bilo je potrebno da se njegovoj parceli pripoji susjedni park, što Ralević u planu sprovodi i formira jedinstvenu urbanističku parcelu površine preko 5.000 kvadrata. Na nove pogodnosti Ralević Zeta filmu dodaje 5.000 kvadrata pride, tako da nova zgradurina raspolaže sa nevjerovatnih 23.327m2. Kao pola Starog grada.

Svaki dodatni projektovani kvadrat profesor Ralević naplaćuje po 12 eura pa je preko Delavera dodatno prihodovao najmanje 60.000 eura. Bez plaćanja poreza.

Pravi problem nastaje međutim kada Mićunović odustaje od gradnje hotela i planom predviđenih namjena. Na mjestu nekadašnje zgrade Zeta filma, koja se nalazi pored budvanskog pristaništa, sada želi da gradi stanove za tržište.

U maju ove godine opštinskom Sekretarijatu za prostorno planiranje upućen je zahtjev za izdavanje novih urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju poslovno-stambeno-komercijalnog objekta.

Uprkos očekivanjima opštinska vlast u Budvi ovoga puta nije izašla u susret Mićunovićevim željama. Novi UTU uslovi od juna 2014. izdati su za gradnju poslovnog objekta, raznovrsnih ekonomskih djelatnosti. Ali bez stanovanja.

Postojeća namjena objekta iz DUP-a Budva-centar može se mijenjati isključivo postupkom revizije plana, saopšteno je vlasnicima Zeta filma. Oni su zatražili pomoć autora plana Ralevića i njegovo „stručno” mišljenje oko toga da li planske odrednice – hoteli, poslovni prostori, ugostiteljstvo, trgovački centri, objekti kulture, imaju možda skriveno značenje – stanovi.

Kakav god bio doktorski nalaz dr Ralevića, promjena namjene bez izmjena plana bila bi krivotvorenje važečeg planskog dokumenta. U Sekretarijatu za planiranje, sudeći po odgovoru, nisu spremni za takav pristup.

Da li su u lokalnoj upravi u Budvi naprasno počeli da se pridržavaju zakonskih propisa i smjernica urbanističkih planova strahujući od krivične odgovornosti ili je nešto drugo u pitanju, nije poznato.

Brano Mićunović bi do stanova mogao i prečicom, po ugledu na komšije iz kompanije MCG – Montenegro. I oni su imali problem kako da planiranu hotelsku djelatnost pretvore najprije u poslovnu, a zatim u stanove. Protiv gradnje stanova na ovoj lokaciji u naselju Gospoština mještani su pisali peticije i tražili reviziju plana, te prijetili krivičnim prijavama funkcionerima lokalne uprave.

Problem je riješen tako što su u MCG uz „stručnu” arbitražu Ralevića, dobili građevinsku dozvolu za gradnju solitera poslovno-komercijalne namjene, ma šta to značilo. To im ne smeta da na tržištu nekretnina uveliko prodaju „poslovne stanove”. Mićunović ovaj put nije imao prolaz.

Od doma kulture do stambenog bloka

Zgrada Zeta filma u Budvi sagrađena je sedamdesetih godina prošlog vijeka po projektu arhitekte Milana Popovića, jednog od najviše nagrađivanih crnogorskih arhitekata. Dvospratna građevina bila je Dom kulture koji je bio centar svih kulturnih i društvenih zbivanja. U njemu su bile smještene prva bioskopska i pozorišna sala, biblioteka i prva i jedina crnogorska filmska distributerska kuća Zeta film. Nakon obnove oštećene zgrade u zemljotresu Zeta film se kao vlasnik knjiži na cijelu zgradu. Tokom 2004. Zeta film je privatizovan čime je izgubljena institucija za koju se vezuju počeci filmske industrije u Crnoj Gori. Budvani su ostali bez bioskopa, pozorišta, a na kraju i bez biblioteke. U Dom kulture uselila se diskoteka i kockarnica, preteče novog imidža turističke metropole, sa neizbježnom transformacijom u betonski stambeni blok.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo