Povežite se sa nama

FOKUS

BUDVA: OPET NAJAVLJENO UBISTVO: U besudnoj zemlji mafija presuđuje

Objavljeno prije

na

Maskirane profesionalne ubice još jednom su obavile krvavi posao u Crnoj Gori. Prošle subote oko 22 sata, ispred stana u budvanskom naselju Dubovica, hicima iz makar dva oružja ubijen je Slobodan Šaranović (79). Čovjek koga verzirani opisuju kao izuzetno uticajnu osobu povezanu sa mnogim poslovima i ličnostima iz svijeta biznisa, politike i kriminala. Decenijama u sjenci, iz koje je izašao nakon što je njegov mlađi brat Branislav Šaranović brutalno ubijen u Beogradu, pred svojom kućom na Dedinju, u jesen 2009. godine. Na njega su, sa motora u pokretu, pucala dvojica maskiranih i do danas nepoznatih napadača.

Država je i dalje ostala odsutna, nemoćna ili nevoljna da ubice spriječi ili ih makar identifikuje i privede pravdi.

„Ubistvom Slobodana Šaranovića okončana je njegova decenijama duga mafijaška karijera”, konstatuju novinari Mreže za otkrivanje kriminala i korupcije (KRIK) Bojana Pavlović i Stevan Dojčinović, pozivajući se na dokumenta koja svjedoče o tome kako je Šaranovićeva grupa funkcionisala, odnosima sa drugim klanovima, ulozi fudbalskih navijača (iz Beograda) u kriminalnim aktivnostima, domaćim i inostranim poslovima pokojne braće i vezama koje su oni imali sa srpskim i crnogorskim vlastima.

„Braća Šaranović bila su povezana sa ljudima na visokim pozicijama u Srbiji i Crnoj Gori, što je čest slučaj sa šefovima kriminalnih grupa na Balkanu. Ivica Tončev, sekretar ministra spoljnih poslova Ivice Dačića, prije zaposlenja u vladi (Srbije, prim. autora) radio je kao direktor Šaranovićeve firme u Austriji”, navodi se u opširnom tekstu na portalu krik.rs. Tu je i napomena kako su „braća Šaranović dobijala privilegovane kredite od Prve banke u vlasništvu porodice bivšeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića”.

Pavlović i Dojčinović navode kako su Branislav i Slobodan Šaranović „bili bliski” kriminalnoj grupi Amerika, koja se bavi međunarodnim transportom kokaina precizirajući, ipak, da su pokojna braća ,,godinama bili van direktnog učešća u kriminalnim aktivnostima. Živjeli su u Beogradu i odatle vodili svoje kockarske poslove. Imali su kockarnice u Srbiji, rodnoj Crnoj Gori, Austriji, ali i u Kinšasi, glavnom gradu afričke države Kongo. Bili su vlasnici mjenjačnica, ali i drugih poslova u kojima je bio veliki protok keša. U isto vrijeme, njihov nećak Miloš Delibašić upravljao je kriminalnom grupom…”.

Slobodan Šaranović je ubijen u vrijeme kada je u Beogradu počelo suđenje njemu (sudilo bi mu se u odsustvu), njegovom sestriću Milošu Delibašiću i još petorici „članova kriminalne grupe” optuženih da su u Beogradu ubili Nikolu Bojovića, a u Budvi Miloša Vidakovića u aprilu, odnosno julu 2013. godine.

Šaranović se nije našao na optuženičkoj klupi u Beogradu zbog toga što je zvanična Podgorica odbila zahtjev za njegovo izručenje. Kada je Srbija zatražila izručenje Šaranovića zbog optužbi da je naručio i finansirao ubistvo Nikole Bojovića, crnogorsko tužilaštvo je – po istom osnovu – pokrenulo istragu. Pošto zakon nalaže da Crna Gora ne može izručiti svoje državljane nekoj drugoj zemlji dok se protiv njih vodi krivični postupak, Šaranović se – umjesto u Beogradu – obreo u istražnom zatvoru u Spužu.

Odatle je pušten krajem prošle godine, nakon što je nadležni sud po treći put „na doradu” vratio optužnicu Višeg državnog tužilaštva kojom se Šaranoviću i Ratku Koljenšiću (i njemu se u Beogradu sudi „u odsustvu”) na teret stavlja podstrekivanje, odnosno pomaganje u ubistvu Nikole Bojovića.

Šaranović je na ročištima za potvrđivanje optužnice sporio optužbe i tvrdio da će pred sudom dokazati nevinost. Potom je, nedugo po izlasku iz pritvora, policiji donio pištolj i mobilni telefon koje mu je, navodno, u Budvi predao mladić plaćen da ga ubije, nakon što je navodno u posljednji čas odustao od planiranog zločina. Do danas nema podataka da je bilo ko od nadležnih istražio ovu prijavu.

To je još jedan argument onima koji tvrde da je prošlonedjeljno ubistvo u Budvi moglo biti spriječeno. Kao i još neka u nizu povezanih ubistava koja su mu prethodila u višegodišnjem ratu između kriminalnih grupa pod kontrolom Slobodana Šaranovića i Luke Bojovića (vidi boks).

Do svega toga (sedam života je nasilno prekinuto) ne bi došlo da su pronađene i uhapšene ubice Branislava Šaranovića i njegovih kumova Slobodana i Danila Radonjića (sin i otac). Slobodan je „nestao” u ljeto 2009. nakon susreta sa, danas takođe pokojnim, Lukom Đurovićem. Danilo je ubijen u Beogradu, iz zasjede, skupa sa prijateljem koji se sa Dženanom Ramovićem slučajno našao u društvu, u septembru 2011.

Jedva nekoliko mjeseci nakon nestanka Slobodana Radonjića i početka neformalne istrage, koju su finansirali i vodili njegov otac Slobodan i kum Branislav, ubijen je u Beogradu mlađi od braće Šaranović. Nakon što je jesenas, u spuškom zatvoru, hicem iz snajperske puške ubijen Dalibor Đurić, pripadnik tzv. Škaljarskog klana, u ovdašnjim medijima (Pobjeda, 23. septembar) pojavile su se tvrdnje da je on – prema operativnim podacima srpske policije – ubio Šaranovića, Radonjića i Ramovića. Podaci o pomoćnicima i naručiocima i dalje su nepoznati.

Slobodan Šaranović je zato sproveo sopstvenu istragu. Prvo je, na izlozima svojih mejenjačnica u Srbiji, objavio oglas u kojem je ubicama svog brata ponudio novčanu nagradu od „šest cifara u evrima” ako mu otkriju nalogodavca. „Zaklinjem se svojom čašću i imenom da ću direktnim izvršiocima ubistva moga brata Branislava ne samo oprostiti nego, evo, ovako javno garantovati svojom glavom i životima moje uže porodice da ih neću prijaviti policiji niti progoniti na bilo koji drugi način, ukoliko se odluče da mi povjere tačnu i provjerljivu informaciju: ko ih je prvi kontaktirao, na koji način su angažovani, ko ih je isplatio, ko je pravi nalogodavac tog posla, odnosno u čije ime i za čiji račun su to uradili?”, pisalo je u „javnom oglasu”.

Potom je Šaranović prodao kazina i mjenjačnice u Srbiji i povukao se u Crnu Goru. Rat je počeo.

Uvjeren da iza ubistva njegovog brata i prijatelja stoji Luka Bojović, Šaranović je u Beograd poslao dvojicu svojih tjelohranitelja kako bi ga likvidirali. Plan je spriječila policija. Plaćenici su uhapšeni a u stanu koji su koristili zaplijenjeno je nekoliko automatskih pušaka i pištolja, eksploziv, zolje, municija, maske i lažne policijske značke. Indikativno, među uhapšenima je bio i rođeni brat (inače zaposlen u Šaranovićevom kazinu na Slaviji) Saše Cvetanovića Pitbula, čovjeka koji je, prema navodima optužnice u Beogradu, nešto kasnije – za naknadu od 30 hiljada eura – ubio Lukinog brata Nikolu.

Ubistvo Nikole Bojovića imalo je veliki odjek. Dijelom zato što je odstrijeljeni bio rođeni brat „trenutno najistaknutijeg aktivnog vođe kriminalne grupe u regionu, koji posle udara na klan Darka Šarića i hapšenje i suđenje Sretenu Jociću pokušava da se instalira na mesto prvog dona podzemlja” (Vreme, jul 2010). A, još više, zbog toga što je profesionalno likvidirana žrtva bila „civil”, odnosno osoba koja nije pripadala kriminalnom miljeu. Zato su analitičari i mediji ovo ubistvo smještali na razmeđu obračuna zaraćenih kriminalnih klanova i krvne osvete!?

Navodno je, poslije bratovog ubistva, Slobodan Šaranović napravio spisak – odnosno popis ljudi koje treba ubiti zbog učešća u rivalskim egzekucijama ili poslovne bliskosti sa Lukom Bojovićem.

Bojovića je španska policja uhapsila u Valensiji 2012. godine i on je osuđen na 18 godina zatvora. Njegovo ubistvo u zatvoru moglo se, navodno, organizovati za milion eura. Šaranović je, međutim, ako je vjerovati nezvaničnim izvorima iz policije i podzemlja na koje se pozivaju regionalni mediji, bio spreman da plati „samo” 600.000. Luka je, sve iz zatvora, nakon bratovog ubistva oglasio ponudu: Slobodanova glava vrijedi pola miliona eura.

No, nijesu samo šefovi bili na meti. Baranin Luka Đurović i Beograđanin Filip Korać bili su, kažu, na popisu onih čiju je glavu tražila ekipa iz Crne Gore. Đurović je, što srećom, što uz pomoć ovdašnje policije, izbjegao nekoliko atentata da bi stradao u saobraćajnoj nesreći 2013. Korać se, svjestan opasnosti, skolonio iz Beograda, nakon što je u aprilu 2014. godine ubijen Rade Rakonjac, Bojovićev saradnik, prijatelj i saborac iz paravojske Željka Ražnatovića Arkana (zločini tzv. Tigrova postali su trade mark ratova u Hrvatskoj i Bosni).Uhapšen je, pa naprasno pušten, prošlog ljeta u Zvorniku. Uhapšen je pod sumnjom da je iz snajperske puške ubio Čedu Đokića (60) još jednog „junaka” iz balkanskog narko miljea. Pušten je, i pored međunarodne potjernice, uz alibi – samo je šetao po kraju.

Neko bi rekao da nije slučajno: policija je spriječila ubistvo Luke Bojovića. Policija je otkrila ubice njegovog brata Nikole, policija je uhapsila pa pustila njegovog najbližeg saradnika Filipa Koraća…

Sasvim suprotno, ni traga ni glasa egzekutorima koji su ubili oca i sina Radonjiće, braću Šaranović, njihovog advokata Vladimira Zrelca (ubijen u decembru 2015. dok je sjedio u svom automobilu u blizini Hrama Svetog Save u Beogradu).

Po sličnom obrascu ovdašnja policija nije uspjela da spriječi niz najavljenih ubistava: od Muše Osmanagića u Baru, preko Gorana Đuričkovića u Budvi, Dalibora Đurića u Spužu do Slobodana Šaranovića, ponovo u Budvi. Znači li to da su profesionalci iz redova organizovanog kriminala bolje osposobljeni i motivisani od „rivala” iz službi bezbjednosti? Ili je u pitanju neka druga priča.

„Slobodan Šaranović je ubijen zato što nije utvrđena istina o ubistvu njegovog brata Branislava”, poručila je rodbina nad odrom pokojnog Slobodana. „Ima raznih priča povodom ubistva Slobodana i neki su pominjali i krvnu osvetu. Međutim, nje nije bilo i najbliža porodica našeg Slobodana za to ne zna niti želi da zna, a želimo samo istinu koja će rasvijetliti ovaj slučaj…”.

Nije jasno da li je njegovo ubistvo kraj mafijaškog rata, pitaju se novinari KRIK-a. Država se ne oglašava. Neki strahuju da šuti zato što ne radi ništa. Drugi se plaše da „službe” ćute i rade.

KO JE LUKA BOJOVIĆ
Od zoološkog vrta do kralja balkanskog podzemlja

Nakon što odsluži kaznu od 18 godina u španskom zatvoru (uz „dobro vladanje” to bi se moglo desiti već 2021. godine) Luka Bojović bi se u Srbiju mogao vratiti kao slobodan čovjek. On se više ne nalazi na Interpolovoj potjernici, jer je u Beogradu pravosnažno oslobođen optužbi za tri ubistva i dva pokušaja ubistva. (Ubijeni su Branko Jeftović Jorga, Dejan Živanović i Milutin Jovičić. Živanović i Jovičić ubijeni su kao tjelohranitelji Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, koje je Bojović pokušao da ubije u znak odmazde zbog ubistva Željka Ražnatovića).

Tužioci su uzaludno nudili materijalne dokaze koji potvrđuju da je Bojović preko svojih saradnika strašio i podmićivao svjedoke kako bi promijenili ranije iskaze i svjedočili u njegovu korist (izuzeli ga iz priča o ubistvima i pokušajima ubistava o kojima su svjedočili nekadašnji Zemunci, a potom i njegovi saradnici – profesionalne ubice – Sretko Kalinić i Miloš Simović). Sud je pisma, zaplijenjena tokom racije u Bojovićevom stanu u Valensiji, odbacio kao dokaze uz obrazloženje da se „moguće” radi o zaštićenoj prepisci advokat – klijent. Tužioci su, uzalud, tvrdili da ni jedno pismo nije potpisao nijedan advokat registrovan u Srbiji.

„Sudsko veće koje su činili Vladimir Mesarović, sin Nate Mesarović, nekadašnje predsednice Vrhovnog suda, Snežana Jovanović i Dragan Milošević u maju 2015. proglasilo je Bojovića nevinim i za naručivanje likvidacija u Srbiji”, bilježi portal krik.rs, „Isto veće je jula 2014. godine donelo oslobađajuću presudu u drugom kontroverznom postupku – slučaju protiv Stanka Subotića Caneta i drugih za šverc cigareta. Sude i ubicama novinara Slavka Ćuruvije”.
Slučajnost?

Prema srpskim medijima, fama o Bojoviću „proširiće se na Beograd sa bosanskog i hrvatskog ratišta, koja je Luka pohodio sa svojim idolom Arkanom u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi”. U Srbiji je prvi put hapšen 1995., kada je kod njega nađen nelegalni pištolj, pa je osuđen na šest mjeseci zatvora. Bojović je, potom, 2002. godine optužen da je u prostorijama beogradskog Zoološkog vrta (Lukin otac Vuk Bojović bio je direktor vrta od 1986. godine), uz pomoć dva saradnika, palicom prebio izvjesnog Mirka Elezovića, oteo mu 7.200 eura, a zatim mu prijetio da povuče tužbu koju je podnio protiv Lukinog prijatelja. Bojović i njegovi saradnici bili su optuženi iste godine, ali je 2008. predmet proglašen zastarjelim… Hrvatski mediji su prenijeli da u iskazu koji je Sretko Kalinić dao njihovoj policiji stoji da je Bojović naručio ili suizvršio 11 ubistava. Među njima Kalinić pominje i namjeru da se ubije Budvanin Ivan Delić. „Dobio sam nalog da ubijem Ivana Delića, kuma Brana Mićunovića. Atentat je trebalo da se izvrši u budvanskom kafeu Palma. Greškom sam umesto Delića ubio mladića koji je sedeo za susednim stolom. Nosio je sivu majicu, kakvu je na sebi imao i Delić”, ispričao je hrvatskim policajcima Sretko Kalinić. Žrtva je bio Nikšićanin Goran Pejović. I holandska policija je za Bojovićem raspisala međunarodnu potjernicu zbog sumnje da je organizovao likvidaciju Srđana Miranovića u Podgorici 12. januara 2006. godine. Kao mogući naručilac pominjao se holandski mafijaš Vilijem Vim Holeder. Iz nekog razloga crnogorsko pravosuđe ignoriše ove informacije. Konačno, prema podacima CINS-a (Centar za istraživačko novinarstvo Srbije) Luka Bojović je dobar dio svojih poslova vodio preko Teade Group LLC, of šor kompanije registrovane u Delaveru, američkoj zoni slobodne trgovine. Na istoj adresi bile su registrovane Šarićeve of-šor kompanije – Meteniko, Financial Angels, Durabilly… Takođe, Bojović i Šarić su koristili usluge istog agenta u Delaveru, koji im je otvarao i vodio firme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TUŽILAČKI ZAKONI I VENECIJANCI PO DRUGI PUT: Početak demontaže DPS pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Raste nervoza među „patriotama“

 

U srijedu je crnogorska Skupština konačno usvojila prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu čime je počela formalna demontaža partijsko-udbaškog pravosuđa koje je režim Mila Đukanovića izgrađivao tokom 30 godišnje vladavine. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je ocijenio donošenje zakona kao „najveći patriotski čin“, dok je jedan od predlagača, poslanik Slaven Radunović, izjavio da se radi o „oslobađanju tužilaštva koje će konačno moći da radi svoj posao odgovorno i bez pritisaka Zorana Lazovića, Brana Mićunovića, Mila Đukanovića itd“.

Noć prije poslanici DPS-a i satelitskih partija su napustili zasijedanje nakon što je većina odbila prijedlog da se odloži usvajanje zakona na 20 dana kako bi se otvorili „razgovori o imenovanju čelnih ljudi u pravosuđu“. DPS je takođe optužio vladajući blok da je zakonsko rješenje „suprotno Ustavu, suprotno mišljenju Evropske komisije i onome što je evropska praksa“.

Kolika je nervoza u taboru DPS-a i njegovih satelita pokazuju i reakcije u ponedjeljak 10. maja, odmah po davanju novog mišljenja Venecijanske komisije (VK) i dan nakon vrlo lošeg izbornog rezultata na lokalnim izborima u Herceg Novom. Naime, prije nego je mišljenje VK i zvanično objavljeno, DPS je zakazao vanrednu pres konferenciju na kojoj je poslanik Danijel Živković preventivno objavio da je mišljenje opet negativno, kao i ranije u martu ove godine, i da „mišljenje VK potvrđuje da je promjena (tužilačkog zakona) protivustavna i protivevropska“. Kasnije se odbrani Ustava i principu podjele vlasti pridružio i poslanik DPS-a Andrija Nikolić pozvavši Abazovića da „ne tumači selektivno“ mišljenje Venecijanaca. Teško da je Nikolićeva izjava ponukana iskustvom nekad vladajućeg DPS-a koji je i te kako „ selektivno tumačio“ ranija mišljenja VK, pogotovo ono koje se ticalo negativnog stava o DPS-ovom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti kao i prijedloge VK o izmjenama Ustava kako bi se ojačala nezavisnost tužilaštava. Reakcijama DPS-a se pridružila i Socijaldemokratska partija čija nekadašnja liderka Draginja Vuksanović Stanković je supruga sadašnjeg vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca  (VDT) Ivice Stankovića kome je još 2019. istekao mandat i koji ovog mjeseca stiče uslove za starosnu penziju.

Što se tiče  „mišljenja“ Venecijanaca,  uočava se velika razlika sa ranijim izvještajem. Tada je VK ozbiljno kritikovala brzopletost Vlade i Skupštine u procesu donošenja sistemskog zakona bez ijedne održane javne rasprave i bez konsultacija sa evropskim partnerima. U novom izvještaju nema ni govora o tome da je novi revidirani nacrt zakona „protivustavan i protivevropski“ kako su DPS i sateliti pokušali staviti Venecijancima u usta. Naprotiv, Venecijanska komisija navodi da je sadašnji revidirani nacrt tužilačkog zakona „pripremljen uvažavajući ranije mišljenje VK na ovu temu usvojenu marta 2021.“ te da se „odmah pozdravlja konstruktivnost crnogorskih vlasti i spremnost za dijalog“. Ono što je glavno, VK navodi da sadašnji, već usvojen zakon „predstavlja značajni napredak“ u odnosu na raniji nacrt kao i da je „uvaženo nekoliko ključnih preporuka VK“. Pri tome, na 5. strani izvještaja se navodi da „postoje još neki nedostaci“ za koje se daju sugestije radi poboljšanja ali i da nisu u nesaglasju sa evropskim standardima. U samoj EU ne postoje jedinstveni standardi kojima se uređuje pitanje izbora i kontrole tužilačkih organizacija. U mnogim zemljama EU (Njemačka, Nizozemska, Poljska…) kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, ministar pravde postavlja i smjenjuje glavnog tužioca ili je ministar pravde istovremeno i vrhovni tužilac. Takvo rješenje su ranije predlagali funkcioneri Demokratskog fronta ali je stav EU bio da takvo rješenje ne bi bilo primjereno balkanskim uslovima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNE INVESTICIJE IZMEĐU STARIH I NOVIH VLASTI – KONTINUITET NEPRAVDI: Nekom hiljade, nekom euro

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kolašin i Mojkovac će iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Država će, istovremeno, u infrastrukturne radove u Ulcinju uložiti jedva jedan, a u Gusinju šest eura po stanovniiku. Da ne bude zabune: očigledna neravnoteža je, dominantno, zasluga prethodne vlade

 

Dočekali smo i peti mjesec tekuće godine bez usvojenog budžeta za 2021. Tvrdnja ministra Milojka Spajića o „najboljem budžetu u istoriji Crne Gore“ naći će se na provjeri početkom naredne sedmice, kada će u parlamentu krenuti rasprava o vladinom prijedlogu zakona o budžetu. Sudeći po najavama, biće to zanimljiva debata uz pregršt ideja o načinima na koji bi se mogao trošiti novac iz državne kase. I makar po neku o tome kako bi se ta kasa mogla popuniti, bez novih zaduženja.

Osvrnimo se, za sad, na onaj dio budžeta koji se tiče (infrastrukturnih) ulaganja u budućnost.

Predloženi kapitalni budžet za 2021. godinu vrijedan je 203,46 miliona (nepunih 8,5 odsto planirane budžetske potrošnje). Skoro dvije trećine tog novca otići će na završetak radova na izgradnji dionice autoputa Smokovac – Mateševo. Ostatak od nepunih 80 miliona podijeliće Uprava za javne radove (45,4 miliona) i Uprava za saobraćaj (30,5 miliona). U Vladi su izračunali da je predloženi kapitalni budžet za 38 miliona veći u odnosu na 2020. godinu, iskazujući tako naum da značajnije investiraju u neophodnu infrastrukturu.

Resorni ministar finansija i socijalnog staranja ipak je, predstavljajući vladin prijedlog, naglasio kako on nije ponosan na predloženo, objašnjavajući da najveći dio planiranih troškova kapitalnog budžeta čine započeti projekti i ugovorene obaveze prethodne vlade. „Takve obaveze dovode do  velike disproporcije, tako da imamo opštinu Kolašin koja će po stanovniku da dobije 1.500 eura kapitalnih investicija, Cetinje oko 700 eura, a Ulcinj će dobiti jedan euro. To je jedno zastiđe i to nije poruka ove Vlade…“, kazao je Spajić.

Računice potvrđuju da neke opštine, mjereno zahvatom u državnoj kasi, imaju privilegovan položaj u odnosu na druge. Tako će Kolašin i Mojkovac, ne bude li promjena u predloženom kapitalnom budžetu, na ime odobrenih investicija iz državne kase dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Na osnovu ranije započetih ali i tek odobrenih projekata čija će realizacije početi ove godine. Na suprotnoj strani liste nalaze se opštine sa jugoistoka države. Tamo će država ove godine u infrastrukturne radove uložiti jedva jedan (Ulcinj) odnosno šest eura po stanovniku (Gusinje). Tek nešto veću pomoć iz državne kase, mada su u odnosu na Ulcinj i Gusinje sve crnogorske opštine u neuporedivo boljoj poziciji, imaće Bar (20), Budva (26), Plav (27) i Herceg Novi (33 eura po stanovniku).

Vladini podaci o kapitalnim investicijama per capita Petnjicu, Plužine i Šavnik ne prepoznaju kao zasebne opštine, već daju njihov zbirni prosjek. On iznosi  22 eura po stanovniku. Ili 70 puta manje nego u Kolašinu.

Država će u Nikšić, Tivat, Andrijevicu, Žabljak i Podgoricu na ime infrastrukturnih radova (ulice, saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura, zdravstvene i obrazovne ustanove…) ove godine investirati između 40 i 100 eura po stanovniku. Od 100 do 500 eura po stanovniku dobiće Bijelo Polje, Tuzi, Kotor, Berane, Pljevlja i Danilovgrad.  A Rožaje i Cetinje između 600 i 700.

Prikupljeni podaci bi se mogli analizirati prema regionalnoj uravnoteženosti, nacionalnoj pripadnosti ili političkom opredjeljenju stanovnika opština koje su favorizovane ili zanemarene u vladinim razvojnim projekcijama. Uz napomenu da je očigledna neuravnoteženost, dominantno, zasluga prethodne vlade Duška Markovića. Možda zato što je bivši premijer naglašeno ulagao u zavičaj i bliže okruženje, favorizujući srodne privredne aktivnosti, i pored njihove upitne samoodrživosti.

Marković se u aprilu prošle godine pohvalio: „Uprkos izazovima izazvanim epidemijom kovid 19, sva gradilišta na sjeveru Crne Gore, koja su tokom zime bila konzervirana, nastavljaju rad. Na gradilištima na sva tri skijališta – Ski centar Kolašin, Žarski i Cmiljača – investicije iznose blizu 70 miliona eura“. Njegova vlada se, u istom mandatu, skoro pa nije osvrtala na probleme sa kojima se godinama suočava Ada Bojana, iako oni prijete da unište jedan od dva najprepoznatljivija simbola (uz Sveti Stefan) crnogorskog ljetnjeg turizma.

Bivša vlast bi se Ulcinja sjetila samo u predizbornoj kampanji. Tako je i ljetos bivši premijer svratio do Velike i Male plaže da se pohvali: „Ohrabruje me ono što sam danas vidio u Ulcinju… Mijenja se i lice Velike Plaže, a nova Vlada će se fokusirati i za iznalaženje najboljeg rješenja za valorizaciju Ada Bojane“. Čim je Marković krenuo za Podgoricu zaključan je navodno završeni objekat koji je on pustio u rad, a novu vladu je formirala većina u kojoj nije bilo  DPS-a.  Ulcinj je i pored toga ostao bez novca iz kapitalnog budžeta.

Na očiglednu nesrazmjeru državnih ulaganja u pojedine crnogorske opštine značajno je uticala i nesposobnost bivših vlasti da planirane projekte završi u predviđenom roku. Da je dionica autoputa Smokovac – Mateševo, skupa sa pristupnim saobraćajnicama, završena u predviđenom roku – do 21. maja 2019,  onda bi aktuelni kapitalni budžet namijenjen ulaganjima u opštinu Kolašin bio manji za makar 5,2 miliona, namijenjenih rekonstrukciji puta od Mateševa do Kolašina.

Nije trebalo čekati mnogo da, sa lokala, stignu glasovi nezadovoljstva.

Sa Cetinja kažu da je dio kapitalnog budžeta namijenjen njima  – nezakonit. Pozivajući se na odredbe Zakona o Prijestonici, u kabinetu gradonačelnika Cetinja izračunali su da im iz kapitalnog budžeta Crne Gore za 2021. godinu pripada 5,7 miliona. A ne 3,8 koliko je predloženo. Od tog novca skoro 3,6 miliona treba da ode za izgradnju stadiona, dok bi država sa preostalih 210.000 finansirala tri od 14 projekata planiranih Programom razvoja Prijestonice. Predviđeni novac, tvrdi gradonačelnik Cetinja Aleksandar Kašćelan, nije dovoljan ni da se plate ugovoreni i već realizovani radovi. „To bi dovelo do pokretanja tužbi od izvođača za izvedene i ugovorene poslove koji nijesu plaćeni. U ovom trenutku mi imamo ugovorenih i realizovanih oko 1,1 miliona eura koji moraju doći na naplatu. Sa odobrenim kapitalnim budžetom za 2021. godinu, to nije moguće”, tvrdi on.

Stav Ministarstva očekujemo tokom rasprave u Skupštini.

Primjedbe su stizale i sa sjevera. Predloženim budžetom za ovu godinu za investicije na Žabljaku predviđeno je oko 100.000 eura, za skijalište Savin kuk. „Imajući u vidu vrijednost započetih projekata na tom prostoru, možemo reći da su ovo minorna sredstva“, saopštili su iz Opštine Žabljak. „U Predlogu Zakona postoje i kumulativne stavke, ali nije definisano da li je i koliko sredstava sa tih stavki opredijeljeno za Žabljak”. Slično su reagovali i predstavnici SO Bijelo Polje.

„Predlogom Zakona o budžetu za 2021. godinu nisu dovoljno planirana finansijska sredstva za nastavak realizacije kapitalnih projekata kao što su Ski centar Cmiljača i Đalovića pećina. S obzirom na to da su već zaključeni ugovori za nastavak radova na navedenim projektima, po kojima je ugovorena vrijednost mnogo veća od one koja je planirana Predlogom Zakona o budžetu, odbornici Skupštine opštine Bijelo Polje, bez obzira na političku pripadnost, upućuju oštar protest na predlog Zakona o budžetu za 2021. godinu…“.

Nezadovoljstvo predloženim budžetom  je, nakon sastanka sa potpredsjednikom vlade Dritanom Abazovićem, iskazao i predsjednik Opštine Plav Nihad Canović. „Na sastanku sam upoznao potpredsjednika Vlade o kapitalnim investicijama koje su realizovane u prethodne tri godine (šest miliona eura) zahvaljujući podršci prošle Vlade, i istakao sam nezadovoljstvo Nacrtom  Budžeta za 2021“, objavio je Canović.

U ljutnji je najdalje otišao predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj. „Vlada Dritana Abazovića u predlogu budžeta za 2021. godinu nije planirala ni centa ulaganja u opštinu Tuzi iako nam pripada po zakonu“, saopšteno je iz Albanska alternative kojoj je Đeljošaj predsjednik, uz tvrdnju da Vlada ima za cilj „ekonomsku degradaciju autohtonih albanskih naselja“. Uz prijetnju koju, sudeći prema izostanku komentara, nijesu ozbiljno shvatili ni vlast ni opozicija na državnom nivou: „Ne preostaje nam ništa drugo (autohtonoj albanskoj zajednici), nego ozbiljno moramo razmisliti i nastojati da postanemo dio budžeta Albanije i Kosova“.

I ako se manemo politizacije, priča o kapitalnom budžetu je dovoljno komplikovana. Na stranu i to što para nema za sve. Suština je – ovo je u najvećoj mogućoj mjeri kapitalni budžet prošle vlade.

„Kapitalni budžet za narednu godinu je već napravljen i čeka novu Vladu“, upozorili su iz NVO Institut alternativa (IA) još u novembru prošle godine. „Projekti su predloženi, bodovani, izabrani i nova Vlada može napraviti svoj izbor od ponuđenih. Za predlaganje novih je prekasno – metodologija izrade prijedloga projekata zahtijeva mjesece rada na analizama i procjenama. Naknadno uključivanje nerazrađenih ideja bi bilo mimo procedura, populistički i neozbiljno.“

Da pojasnimo pomenutu proceduru: Postupak, rokovi i kriterijumi za izradu kapitalnog budžeta utvrđeni su Odlukom za izbor kapitalnih projekata koju je, 2018, donijela Markovićeva Vlada. Odluka predviđa da se lista prioritetnih projekata za narednu godinu utvrđuje najkasnije do 1. jula. Ranije započeti projekti ne podliježu proceduri novog kandidovanja i bodovanja.

Ministarstvo finansija je u januaru prošle godine (u mandatu ministra Darka Radunovića) izdalo uputstvo za pripremu kapitalnog budžeta prema kome su sve potrošačke jedinice (korisnici budžeta) bile u prilici da potencijalne projekte kandiduju do 15. marta. Potom je, 4. juna 2020, Vlada imenovala Komisiju za vrednovanje projekata. Nju su činili po dva predstavnika Uprave javnih radova, Uprave za saobraćaj, Ministarstva finansija i jedan predstavnik kabineta predsjednika Vlade (njihova imena nijesu navedena u Predlogu liste prioritetnih kapitalnih projekata za 2021).

„Od 60 novih predloženih projekata, 39 je odbijeno – zato što predloženi projekti nisu bili povezani sa strateškim dokumentima, nisu urađene potrebne analize i procjene ili projekti nisu dostavljeni na propisan način“, sumirali su izvještaj predstavnici IA, „samo je 20 organa predložilo kapitalne projekte – od toga samo 6 od 17 ministarstava, 9 od 24 opštine. Od tih devet opština koje su uspjele da predaju projekte, samo su projekti Kolašina i Mojkovca prihvaćeni – nijedna druga opština nije uspjela da zadovolji kriterijume.“

Te kriterijume, izgleda, nije lako zadovoljiti. Ili, barem, to nije svima jednako lako. Pogledali smo izvještaj. I ustanovili kako su, recimo, svi kapitalni projekti koje su kandidovale opštine Tuzi i Ulcinj, i skoro svi iz Berana (jedan je odbijen uz drugačije obrazloženje) odbijeni uz identično obrazloženje – nije povezan sa strateškim dokumentima. To, zapravo, znači da projekat mora biti ranije predviđen strateškim dokumentom Skupštine ili Vlade (član 4 Odluke o kriterijumima za izbor kapitalnih projekata). Odnosno, da ono što je važno za život građana neke opštine može biti finansirano državnim novcem samo u slučaju da ima podršku aktuelne većine na državnom nivou. Ko pogrešno glasa ima i da trpi. Ili postoji neko drugo objašnjenje za to što Kolašinci mogu da uređuju i rekonstruišu ulice (tri) finansirajući te radove novcem iz kapitalnog budžeta, a Ulcinjani ne mogu, na isti način, da završe ni bulevar kroz centar grada.

Politička prolaznost nije dovoljna. Svih pet projekata koji su prošle godine kandidovani od fakulteta Univerziteta Crne Gore  (Pomorski, Metalurško-tehnološki, Elektrotehnički, Mašinski i Arhitektonski fakultet) odbijeni su sa istim obrazloženjem: zahtjev nije dostavljen u skladu sa obrascem.

Suština i(li) forma, odlučite sami. Izvjesno je samo da u državnoj kasi para za razvoj infrastrukture nema dovoljno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIMINAL, DRŽAVA I MOĆ: Ko od koga strepi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede do etikete mafijaške države, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodne vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Otuda ne čudi da kriminalni krugovi vjeruju da im likvidacija jedne osobe može biti od koristi

 

Da je borba sa organizovanim kriminalom jedan od najtežih zadataka koji je čekaju, imajući u vidu njene zarobljene institucije, potvrdila je i ova sedmica.

Nakon hapšenja vođa takozvanog kavačkog klana, rezultat je sljedeći: polovina uhapšenih je na slobodi, a pojačano je obezbjeđenje potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, koordinatoru bezbjednosnih službi, zbog operativnih podataka policije da su pripadnici kavačkog klana pripremali njegovo ubistvo u Herceg Novom. Prema informacijama Monitora, policija je baratala podacima da je u Herceg Novom planirano ubistvo Abazovića snajperom od strane pripadnika kavačkog klana, navodno zbog hapšenja njihovog vođe Slobodana Kašćelana.

﮼Kad ubijem (Zorana) Ašanina, onda ćemo završiti i (Dritana) Abazovića jer nam je uhapsio šefa”. To je navodno dio presretnute komunikacije Gorana Pantovića (43), uhapšenog zbog ubistva Ašanina u Mojkovcu ove sedmice, sa jednim od pripadnika kavačke kriminalne grupe, koja je u posjedu policije, pišu  Vijesti. Plan za likvidaciju Abazovića policiji je navodno potvrdio i jedan od uhapšenih iz te organizacije.

Potpredsjednik Abazović je poručio da ga nijesu uplašile informacije da je kavački klan planirao njegovo ubistvo, i poručio da bi bio spreman „da plati bilo koju cijenu da bi se izborio sa organizovanim kriminalom“.  Takođe, poručio je da bi ubistvo bilo kog političara bilo kontraproduktivno za kriminalne klanove.

Abazović je ocijenio i da nigdje na svijetu nema organizovanog kriminala bez političke podrške i kazao da kavčani crpe političku zaštitu. ﮼Bez toga nije moguće imati značajniji uspjeh u kriminalnim aktivnostima. Ako je kriminal organizovan, on ima svoj pipke svuda u sistemu. I zaštitu. Ali sada se promijenila politička volja i zato sam ja vrlo spokojan, mislim da će Crna Gora, bez obzira na sve nedostatke, uspjeti da se izbori sa organizovanim kriminalom. To, naravno, neće biti lako i ovo što se do sada radilo, radilo se uz podršku međunarodnih partnera”.

Iz kavačkog klana, Abazoviću je, kako je Monitor već pisao, prijećeno i odmah nakon izbora, u avgustu prošle godine. Nakon što je odbio da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo je i upozorenje  – „vidjećemo se ovako ili onako”.

Na čelu kavačkog klana, prema policijskim podacima, nalazi se Slobodan Kašćelan, koji je uhapšen prethodne sedmice, u akciji crnogorske policije, skupa sa još petoricom pripadnika tog klana. Nakon što je sudija odbio da im odredi pritvor (vidi box), trojica su u bjekstvu, dok su Kašćelan i još dvojica pripadnika kavačkog klana opet uhapšen nakon što je sudsko vijeće promijenilo odluku Bašovića, i određen im je pritvor. Kašćelanu se trenutno sudi zbog kriminalnog udruživanja i zelenašenja. On je krajem prošle godine pušten da se brani sa slobode. Bio je u bjekstvu do decembra 2018. godine kada je uhapšen u Češkoj, a početkom 2019. godine izručen Crnoj Gori. U pritvoru je proveo godinu dana, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je založio jemstvo od pola miliona eura.

Kavački klan, prema mnogim izvorima, ima navodno bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana, koji sada, prema podacima bezbjednosnih službi, vode braća Jovan i Igor Vukotić.  Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom mnogo poznatije grupe, koja je švercovala drogu – narkokartela Darka Šarića, piše beogradski KRIK.

„Škaljarski klan se ubrzo podijelio, 2014. godine zbog svađe oko kokaina i započeo krvavi rat sa svojim nekadašnjim saradnicima – kavčanima. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke novinarske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U sukobu škaljarskog i kavačkog klana do sada je ubijeno najmanje 50 osoba. Kada se rat razbuktao, u Crnoj Gori su se likvidacije dešavale i usred bijela dana, u javnosti, pa su u tom ratu stradale i osobe koje nijesu dio podzemlja. Žrtve su bili i advokati, pa i bivši poslanik crnogorskog parlamenta.

Jedna verzija, eskalaciju sukoba ova dva suprotstavljena kotorska klana, objašnjava intervencijama samih crnogorskih bezbjednosnih službi. „ANB je izazvao sukobe u Kotoru sa ciljem da neutrališe škaljarski klan, jer ih ne kontroliše. Oni nijesu uz vlast. Vukotići ne priznaju autoritet Brana Mićunovića, što znači ni Milov”, objašnjavao je obro obaviješteni izvor našeg nedjeljnika iz bezbjednosnog sektora.

Kako je Monitor već pisao, nakon izbora, ponuda za razgovor Abazoviću nije stigla samo iz vrha kavačkog klana, već i iz kruga koji se vezuje sa kontroverznim Nikšićaninom Branislavom Branom Mićunovićem. Mićunović je skupa sa predsjednikom države Milom Đukanovićem bio na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

﮼Potpuno je normalno i potpuno očekivano da taj organizovani kriminal pokušava da ponovo, na neki način, zavlada ovom državom i vrati sve te poluge moći pod svoju kontrolu i sigurna sam da im stvara ogromnu nervozu to što su na određene pozicije postavljeni ljudi koji nisu na njihovom platnom spisku”, prokomentarisala je vijest da su pripadnici kavačkog klana pripremali Abazovićevo ubistvo, Vanja Ćalović  Marković, šefica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Kazala je da je očigledno da su kavačani ﮼vrlo nervozni zato što im poluge moći koje su do sada kontrolisali zahvaljujući licima na njihovom platnom spisku ili spregama sa bivšom vlašću, danas izmiču iz ruku”.

Da je bio žrtva prijetnji iz podzemlja, potvrdio je ove sedmice i premijer Zdravko Krivokapić. On je u parlamentu kazao da je dobijao prijeteće poruke od kriminalnih klanova, ali nije precizirao od kojih. Objasnio je da se „time bave bezbjednosne službe“.

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede dotle da je u međunarodnim krugovima svrstavaju u „mafijaške države“, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodnih vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Tužilaštvo, koje je pod političkom kontrolom bivše vlasti, godinama vodi tek izviđaje i istrage protiv kotorskih klanava, dok su optužnice rijetke.

Krivokapić je kazao da bi Abazović trebalo da ima veću podršku ostatka nove većine: ﮼Meni je žao što Skupština i svi mi nijesmo iskazali veću solidarnost, jer je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović krenuo u otvorenu borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i njemu to pripada po mjestu koje pokriva. Mi svi treba da ga podržimo da taj put bude takav da korupcija bude nulta, a kriminal bude sveden na mjeru prihvatljivosti za sve građane Crne Gore”, poručio je Krivokapić.

Izvršna dirketorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je, komentarišući policijske podatke da je kavački klan pripremao likvidaciju Abazovića, saopštila da su to ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa, ukazujući da je u Srbiji ubijen bivši premijer Zoran Đinđić zbog borbe sa kriminalnim grupama.

Ukazala je i da ove prijetnje govore o percepciji klanova da bi im ubistvo jednog političara omogućilo da nastave po starom. „Nije dobro da jedna osoba zamijeni institucije na bilo kom polju, pa ni u obračunu sa organizovanim kriminalom“, kazala je ona.

Odavno je jasno, bez nezavisnog pravosuđa, neće biti napretka na ovom polju. I svi će imati razloga za strijepnju.

Ko je sudija Bašović

Sudija za istragu podgoričkog Višeg suda Miroslav Bašović, odbio je prijedlog Specijalnog tužilaštva da odredi pritvor uhapšenim osobama označenim kao pripadnici Kavačkog klana. Sumnju u odluku sudije Bašovića svojom izjavom unio je vicepremijer Dritan Abazović kada je na svom Fejsbuk profilu napisao: „Dok god policija ne pronađe navodne članove kavačkog kriminalnog klana koji su juče pušteni na slobodu odlukom sudije za istragu Miroslava Bašovića, on snosi direktnu profesionalnu i moralnu odgovornost ako neko od njih, dok je bjekstvu, počini bilo kakvo krivično djelo, naročito likvidaciju“.

S druge strane oglasili su se pojedini  pravnici i udruženja, koji sudiju Bašovića i njegovu odluku vide kao znak da se i dalje u nekim slučajevima odluke donose na osnovu zakona a ne očekivanja javnosti.

﮼Neprijatno sam iznenađena oštrim i potpuno neprimjerenim izjavama potpredsjednika Vlade Abazovića upućenim sudiji Bašoviću“, ocijenila je advokatica Andrijana Razić. „Ne ulazeći u suštinu predmeta i krivičnog postupka u pitanju, jer o istom nemam nikakvih neposrednih saznanja – kao što ih nema niti može da ima ni potpredjsednik Vlade, zabrinjava činjenica da jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti ovako drastično i otvoreno zadire u tajni krivični postupak“, kaže ona.

„Sudija Bašović već godinama predstavlja jedan od (rijetkih) svijetlih primjera u crnogorskom pravosuđu, po kvalitetu odluka i ličnom integritetu – a ja bih još dodala: i po profesionalnoj hrabrosti, koju je pokazao u ne malom broju javno ispraćenih postupaka i koju su tada mnogi politički predstavnici prepoznavali i podržavali“, zaključuje Razić.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je prva protest zbog, kako su naveli, pritiska na sud koji je svojim izjavama izvršio Abazović kritikujući odluku sudije za istragu.

﮼Grubom kritikom odluke sudije, koga je suštinski optužio da radi za mafiju, Abazović je izvršio neprimjeren pritisak na sud, i time doveo u pitanje i odluku vijeća Višeg suda u Podgorici, kojom je pritvor vrlo brzo ponovo određen, a i sve buduće odluke suda u ovom predmetu. Ovakav napad je još teži kad se ima u vidu da sudija Bašović već godinama predstavlja svijetlu tačku u crnogorskom pravosuđu po kvalitetu odluka i ličnom integritetu”, navodi se u saopštenju HRA.

Dodali su da država u kojoj Vlada odlučuje o pritvoru ili bar odaje utisak da o tome odlučuje, ﮼nije država vladavine prava u kojoj se poštuju ljudska prava”.

﮼Apelujemo i na gospodina Abazovića i na sve ostale predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, da postupaju u skladu sa demokratskim standardima i poštuju princip podjele vlasti i nezavisnosti suda, kao i ljudsko pravo na slobodu ličnosti i pravično suđenje. HRA se oštro protivi populističkom pristupu da su sve sudije i tužioci u Crnoj Gori korumpirani, i da se svaka odluka koja nije po volji vlasti koristi u prilog tom argumentu. U svemu tome, iznenađuje spremnost potpredsjednika Vlade da istražnog sudiju nedvosmisleno optuži kao glavnog ﮼krivca” za neodređivanje pritvora, iako je postupak proglašen tajnim, pa on nije mogao da vidi ni predlog za određivanje pritvora, koji je sudu podnio državni tužilac, ni argumente istražnog sudije u odluci kojom pritvor nije određen, kao ni argumente vijeća Višeg suda, koje je nakon reakcija izvršne vlasti izmijenilo odluku istražnog sudije”, navode iz HRA.

I Udruženje sudija Crne Gore uputilo je protest povodom navoda potpredsjednika Vlade. Kako navode, Abazović je grubo prekršio ustavna načela o podjeli vlasti, šaljući poruku da je opravdano miješati se u rad sudstva, ukoliko odluke suda nijesu po mjeri izvršne vlasti, što je nečuveno i krajnje štetno.

Sudija Bašović je i ranije donosio slične odluke, koje su tada hvalili oni kojima danas nije po volji njegov sud.

Prije skoro godinu sudija Bašović odbio je prijedlog SDT-a da zbog sumnje da su stvorili i bili članovi kriminalne organizacije odredi pritvor funkcioneru Demokrata Draganu Krapoviću, izvršnoj direktorci Vodovoda Budva Jasni Dokić i rukovodiocu Sektora za planiranje i razvoj u Vodovodu Igoru Đuraševiću. Krapović je osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije zbog blokade zgrade Opštine Budva i glavne raskrsnice 17. juna prošle godine. Zakon je, ispostavilo se, poštovao i u slučaju javnosti poznatom kao CKB, baš kao i u slučaju protiv ubijenog Baranina Armina Osmanagića jer nije slušao glasove političara i iza brave pritvarao zvučna imena da bi umirio javnost.

Abazović je  nakon kritika kazao da bi na svakom mjestu i uvijek ponovio svoju izjavu.

Svetlana ĐOKIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo