Povežite se sa nama

MONITORING

CRNE TAČKE DOMAĆIH BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI: Duvan, kafa i tajne koje cure

Objavljeno prije

na

Čini se da miljeniku Zapada nije krenulo u 2014. Više je znakova da Đukanović polako gubi povlašćeni status, kažu analitičari i opozicionari. Neki čak vjeruju da postoji plan slabljenja višestrukog crnogorskog premijera.

Godina je počela kritikom sekretara NATO Anders Fog Rasmusena koji je saopštio da ,,izazovi Crne Gore ostaju bezbjednosne agencije koje moraju dostići NATO standarde i borba protiv korupcije”.

Da je i Đukanović tu ocjenu shvatio ozbiljno, bez obzira na njegove optimistične najave da će Crna Gora u maju biti spremna za ulazak u NATO, može se suditi i po tome što je uslijedilo snažno upiranje režimske propagande da pokaže da NATO vođu vidi kao strateškog partnera, i da Crnu Goru na putu evroatlanskih integracija koče građani koji nijesu dovoljno obaviješteni o blagodetima ulaska u NATO, a ne Đukanović i nereformisane službe.

Na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, 31. januara, gdje se Đukanović i susreo sa Rasmusenom, prema Pobjedi sve je proteklo sjajno. Državni mediji su međutim propustili da objave izjavu američkog državnog sekretara Džona Kerija da na Balkanu vladaju despoti. Da li zato što su prepoznali svog vođu?

,,Ne sjećam se da je neko tako visoko u američkoj administraciji imao oštriju kritiku od Kerija u Minhenu. Amerikanci su balansirani i škrti na riječima kada su u pitanju te stvari”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član skupštinskog Odbora za bezbjednost.

Konačno, Đukanović je naprasno otkazao odlazak na Molitveni doručak u Vašington – navodno zbog nagomilanih obaveza. Da li zbog toga, ili nije uspio da u isto vrijeme ugovori i sastanak sa potpredsjednikom SAD Džonom Bajdenom. Da će tog susreta ,,svakako biti” pohvalio se ranije medijima ambasador Crne Gore u SAD Srđan Darmanović.

Opozicioni lideri smatraju da sve to sluti da Crna Gora neće biti pozvana u članstvo na samitu NATO u septembru. Slična su tumačenja i u civilnom sektoru, a da je situacija ozbiljna smatraju i u SDP-u. Ranko Krivokapić je ranije saopštio da strani partneri sumnjaju u posvećenost DPS NATO integracijama i tražio od Filipa Vujanovića da zakaže sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost, kako bi se raspravljalo šta treba uraditi da bi Crna Gora dobila poziv za članstvo.

,,Crna Gora neće dobiti pozivnicu za Samit zbog stanja u bezbjednosnim službama”, kaže Medojević u razgovoru za Monitor. ,,Smiješno je to što Đukanović najavljuje završetak reformi bezbjednosnih službi za maj. Stanje je toliko ozbiljno da je nemoguće tako brzo reformisati službe”. On napominje da je preduslov reforme da se smijeni Đukanović i režim.

,,Mi smo rijetka komunistička država koja nikada nije smijenila komunističku vlast. Zato i dalje imamo službe ustrojene kao ozloglašena UDBA čije su mete djelovanja prije svega tzv. unutrašnji neprijatelji, a cilj zaštita režima, a ne države. Službe su dodatno opterećene korupcijom i saradnjom sa kriminalnim strukturama. Pitanje reformi u ovom sektoru postalo je zaista pitanje broj jedan”, kaže Medojević.

Da službe trebaju reformu odavno ukazuju i međunarodna dokumenta. Još je u Izvještaju o stanju ljudskih prava State Department-a iz 2009. ukazano da u Crnoj Gori postoji korupcija u službama bezbjednosti i da crnogorska ANB često bez odobrenja prisluškuje opozicionare u Crnoj Gori.

Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Boro Vučinić i ministrica odbrane Milica Pejanović-Đurišić nijesu odgovorili na pitanja Monitora o reformama bezbjednosnih službi i njihovom viđenju kritika NATO zvaničnika.

Po Medojeviću, dva važna problema zabrinjavaju Zapad – nivo bezbjednosti podataka i saradnja sa pripadnicima organizovanog kriminala, domaćom i ruskom mafijom i njihovim službama.

,,Osim što se podaci prikupljaju nelegalno, informacije cure na sve strane, što kriminalcima, što stranim službama. Čak su prisluškivane strane ambasade”, tvrdi on.

NATO i Crna Gora potpisali su sporazum o bezbjednosti podataka još 2008. godine. Međutim, Monitor je u maju 2012. pisao da je zbog brige Amerikanaca zbog ilegalnog curenja NATO podataka imenovano posebno „odgovorno lice” za obavljanje unutrašnje kontrole nad sprovođenjem mjera zaštite tajnih podataka.

Iz Akcije Balkanski ratnik, hapšenja narko bosa Darka Šarića, koju je započela urugvajska policija i srpska BIA, a u koju je bila uključena američka Agencija za suzbijanje narkotika (DEA), isključene su bile navodno crnogorske bezbjednosne službe, što su crnogorski zvaničnici demantovali.

Monitor je već pisao da je tokom posjete sjedištu ANB-a članova Odbora za bezbjednost Medojević pitao nadležne da li su inostrani partneri, između ostalih i američka DEA, tražili provjere da li je Ivan Mašulović „odavao informacije” i Draganu Fricu Dudiću, Šarićevom saradniku. Mašulović je saopštio da će tužiti Medojevića, ali to nije učinio. Nekadašnji službenik ANB, Mašulović je sada pomoćnik Milice Pejanović-Đurišić. U doba Roćena rukovodio je službom za Informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva inostranih poslova.

Darko Šarić je, osim što je glatko prošao bezbjednosnu provjeru ANB, pobjegao iz Crne Gore brzo pošto je akcija Balkanski ratnik počela, u jesen 2009. On je, navodno, za Švajcarsku odletio sa podgoričkog aerodroma gdje ga je na vladinom terminalu čekao avion privatne avio-kompanije. U avionu sa Šarićem bio je, prema izvoru Monitora i jedan aktuelni ministar, a njime je upravljao pilot ranije angažovan od strane crnogorske Vlade.

Tik pred hapšenje iz Crne Gore je pobjegao i Safet Kalić, narkobos sa dokumentovanim kontaktima sa pripadnicima ANB. Na njegovoj svadbi bili su službenici Agencije Zoran Lazović i Duško Golubović, navodno bliski tzv. klanu kafa, na čijem su čelu bivši i aktuelni ministar vanjiskih poslova – Milan Roćen i Igor Lukšić. U vrijeme kada su Golubović i Lazović prisustvovali Kalićevoj svadbi, na čelu ANB bio je Duško Marković, aktuelni ministar pravde, koji navodno predvodi drugi klan, tzv. klan duvan. Podsjetimo, Roćen i Lukšić bili su žrtve afere Listing, koja je pokazala kako cure informacije iz službi. Mnogi su za to curenje sumnjičili upravo drugi klan.

Lazović i Golubović su pominjani i u skandalu koji je izbio kada je Medojević optužio Roćena i Đukanovića da vode paralelnu obavještajnu službu koja koristi staru vojnu opremu radi prisluškivanja kritičara, opozicije, stranih diplomata, nevladinog sektora, medija ali i članove najviših organa DPS-a. Uslijedili su brojni demantiji, a tadašnji ministar vojske Boro Vučinić je negirao da postoji takva vojna oprema. Vučinić je potom imenovan za direktora ANB.

Medojević je tada upozorio da u paralelnoj službi rade visoki oficiri VCG , kadrovi povezani sa starim Miloševićevim strukturama. ,,Pješadija je dobijala otkaz radi srbovanja, a visoki obavještajci bliski ruskim bezbjednosnim službama adržavani u službi”, kaže on za Monitor. Ruski kadrovi u obavještajnim službama, djelovanje i biznis ruskih obavještajaca na teritoriji naše države, još je jedan problem koji navodno posebno smeta Zapadu.

Monitor je davno objavio da je jedan od dominantnih vlasnika hotela Splendid u Budvi šef KGB u vrijeme raspada SSSR-a, general Viktor Ivanjenko. Ivanjenko nije jedini visoki ruski zvaničnik, koji ima poslove u Crnoj Gori. ,,Mi smo Kazablanka. Raj za specijalne zadatke stranih službi. Oni ovdje peru pare, skrivaju se, dobijaju pasoše”, kaže naš sagovornik.

O kontaktima crnogorske službe sa organizovanim kriminalom govorili su i zvaničnici iz regiona. Direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač je nakon hapšenja Nasera Keljmendija saopštio da je taj narkobos ,,imao veze s ljudima iz crnogorske obavještajne službe”. To nikog nije iznenadilo nakon snimka na Ju tjubu u kojem se Keljmendi dovodi u vezu sa Vlatkom Rakočevićem, penzionisanim šefom službe u Mojkovcu, ali i sa Duškom Markovićem. Sam Keljmendi se hvalio vezama sa crnogorskim vrhom, gradskim vlastima u Ulcinju i time kako je finansijski pomogao referendum.

To što nije učinjeno mnogo na reformama službi i suzbijanju organizovanog kriminala, mogla bi biti ne samo glavna kočnica integracijskih procesa, već i početak slabljenja podrške Zapada crnogorskom premijeru. Stvari su sve vidljivije kako integracije odmiču, pa i ona ključna – ovdje se često ne može napraviti granica između vlasti, bezbjednosnih službi i kriminalnih struktura.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo