Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Crnogorac prodao Radovana

Objavljeno prije

na

Od kada je Radovan Karadžić uhapšen u autobusu u Beogradu u julu 2008, traju i nagađanja kako su se vlasti u Srbiji dokopale jednog od najpoznatijih optuženika za ratne zločine. Crnogorski ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović nedavno je indirektno potvrdio da je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) odigrala krupnu ulogu u hapšenju Karadžića. ,,Zar mislite da se takvo stvar mogla desiti bez ANB”, kazao je Brajović za TV IN i dodao da su detalji „državna tajna”. Ostao je utisak da se ministar Brajović, sve kao da neće, kitio tuđim perjem, jer ANB nije u njegovom resoru.
Ipak, vijest je lansirana sa autoritetom člana Vlade Crne Gore. Zatim je nove detalje, koji čekaju potvrdu, objavio Radovanov brat, Luka Karadžić. ,,Tri su osobe učestvovale u izdaji”, rekao je za beogradsku štampu i dodao da je jedan od njih bio na vezi sa ANB i otkrio podatke koji su omogućili Radovanovo hapšenje.
Luka Karadžić, koji je i sam pred sudom u Srbiji već više godina optužen da je izazvao u Šumadiji saobraćajnu nesreću u kojoj je poginula jedna đevojka, ali proces nikako da bude priveden kraju, kazao je da porodica zna imena onih koji su „prodali” njegovog brata.
,,To je sitna duša koja je za izdaju dobila novac od crnogorske vlasti. Koliki je to tačno novca, ne znam, samo znam da je riječ o mnogo manjem novcu od onog koji su dobili oni iz vlasti koji su uhapsili Radovana”, objasnio je Luka.

Američka administracija je za informacije koje bi dovele do hapšenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića ponudila pet miliona dolara. Vlada Srbije takođe je svojevremeno raspisala nagrade za hapšenje haških bjegunaca, a najbolje su se kotirali Karadžić i Mladić, čije su glave procijenjene na po milion eura.

,,VELIKA TAJNA”: Informacija koja je dojavljena ANB-u navodno je bila da je Karadžić promijenio identitet i postao bioenergetičar i iscjelitelj dr Dragan David Dabić. Kako je dr Dabić djelovao kao uvaženi član srpske abrakadabra zajednice – sa sve javnim predavanjima – nije ga, sa informacijom iz ANB, bilo teško locirati i u pogodnom trenutku uhapsiti.
Zasad postoji jedno priznanje o tome ko je u ilegali održavao tijesne veze sa dr Dabićem. Karadžićev sinovac, sin Luke, Dragan Karadžić, neposredno po hapšenju 2008. izjavio je da je jedino on održavao ilegalnu vezu. Tražio je striku stanove, donosio hranu, novine, knjige, sa njim obilazio skupove za alternativnu medicinu. U jednom od mnogobrojnih intervjua, Dragan je priznao da je, osim Luke, ovu ,,veliku tajnu” povjerio još samo Radovanovoj majci kad je već bila na samrti. Šapnuo joj je: ,,On je živ”!

Sada se ispostavlja da su ,,veliku tajnu” znali još neki. ,,Imamo precizne podatke ko je izdao Radovana. Radi se o jednom crnogorskom državljaninu, kao i još dvojici drugih lica. Glavni je bio Crnogorac. Kao član Karadžićevog pravnog tima, predložiću njemu i njegovoj porodici, da objavimo ta imena. To ne možemo da uradimo bez njihove saglasnosti”, rekao je u telefonskom razgovoru za Monitor beogradski advokat Svetozar Vujačić. Dodao je da je ,,prvi i glavni u izdaji kršten u manastiru Ostrog”, ali je odbio da dodatno pojasni značaj te informacije.

U srpskoj Bezbjednosno-informativnoj agenciji (BIA) tvrde da im Crnogorci nijesu prijavili Karadžića: ,,Informaciju o tome gdje se skriva haški optuženik nijesmo dobili od ANB Crne Gore”, rečeno je dnevnoj novini Alo! u kabinetu direktora BIA. Do hapšenja Karadžića jula 2008. je došlo neposredno nakon što je sadašnji šef BIA, Saša Vukadinović, preuzeo tu dužnost, naslijedivši dotadašnjeg šefa, kontroverznog Rada Bulatovića, bliskog partiji Vojislava Koštunice.
Godinama vodeće globalne tajne službe, uključujući i američku Centralnu obavještajnu agenciju, održavaju najtješnje veze sa ANB i njenim direktorom Duškom Markovićem. ANB ima najmanje tridesetak sklopljenih ugovora o diskretnoj saradnji sa najpoznatijim svjetskim tajnim službama.

CRNOGORSKA VEZA: Malo je vjerovatno da ANB nije bila aktivno uključena u hapšenje Karadžića, jer je Crna Gora njegova matična domovina. Iako se Karadžić iz naselja Rastoci kod Nikšića kao 14-godišnjak uputio na školovanje (srednja medicinska) u Sarajevo još 1960, tamo se oženio i zaposlio, on nikada nije prekidao kontakte sa Crnom Gorom. U Nikšiću su živjeli njegovi roditelji. Otac Vuko Karadžić umro je 1987. a majka Jovanka 2005. godine. U Crnoj Gori su živjeli njegova braća, Luka, poštar u Nikšiću, a u Podgorici Radisav Karadžić, posljednjih godina vlasnik kafane Kula Karadžića.
,,Radovan je, iako decenijama u Sarajevu, uvijek održavao kontakte s Crnogorcima”, kazala je Ljiljana Zelen-Karadžić 2004. izještaču Monitora. Veze nijesu bile samo zavičajne, već i pjesničke. Bio je prijatelj sa Markom Vešovićem. ,,Radovanov prijatelj bio je i Jevrem Brković” rekla je Zelen-Karadžić i dodala da su ,,uvijek naširoko i nadugačko pričali o svemu i svačemu, onako kao što to Crnogorci znaju i umiju”. U pismu od 2. januara 1973. Jevremu Brkoviću, koji ga je kasnije objavio integralno, osvrće se na Brkovićeve, kao, uostalom, i njegove, fizičke proporcije – visinu. I piše: ,,Ne znam da li, kao ljekar marksista, smijem da mislim tako, ali mi se čini da su pravi ljudi visoki, gledni, bez ijedne fizičke mane”.

Konekcije sa zavičajem nijesu prekinute ni nakon što je Karadžić 1996. deminisionirao sa državnih i partijskih funkcija u Republici Srpskoj. Naprotiv, poznate su činjenice da je iz duboke ilegale održavao tijesne veze, kako sa rodbinom u Crnoj Gori, tako posredno i sa Amfilohijem (Radovićem), mitropolitom crnogorsko-primorskim SPC. U pismu supruzi, koje je datirano na 21. jun 2002, razmišljao je o prodaji Radija Sveti Jovan na Palama, koji je osnovan uz pomoć i blagoslov SPC. Procijenio je da se samo od kuće u kojoj je radio bio smješten ,,moglo uzeti nekih stotinak hiljada”. Poručio je supruzi u pismu da povjerljivo lice ,,obiđe vladike, da oni to preuzmu, ali to ne može bez Amfilohija, kome bih pisao” (preko izvjesne kurirske veze). Amfilohije je, par godina kasnije, javno pozvao Karadžića da se preda.
U pismu supruzi od 6. septembra 2002. (prepiska je zaplijenjena u akciji SFOR-a početkom 2004) Karadžić pominje Šavnik, svoju rodnu opštinu i Brkića (Luku Karadžića). ,,Ovo sa dokumentima i državljanstvom ćemo rješavati kasnije. Mislim da postojanje pasoša rješava dilemu, a i u Šavniku postoji odjavnica. Brkić je provjeravao, jer mu je nešto trebalo”.

U ,,LUDOJ KUĆI”: Ovakvi kontakti vjerovatno nijesu prošli neopaženo od ANB, dok je policijski nadzor porodice Karadžić u Crnoj Gori bio transparentan. ,,Odem, ponekad, do Nikšića gdje živi Radovanova stara majka. I dok tamo putujem, sforovci me prate, čak i helikoptere angažuju. A kada uđem u Crnu Goru, tu ‘pratnju’ preuzme crnogorska policija. Ali, ja Crnogorcima ne zamjeram na tome, znam da moraju to da rade”, izjavila je 2004. Ljiljana Zelen-Karadžić.
ANB i Uprava policije su 2005. demantovali izvještaj britanskog Radija BBC da se Karadžić krije blizu Nikšića, ili u manastiru Ostrog. ,,Apsolutno su netačne i proizvoljne tvrdnje BBC-a”, objavila je ANB i dodala da ne raspolaže bilo kakvim podacima da Karadžić boravi kod Nikšića, niti da se nalazi u Crnoj Gori. Uprava policije je saopštila kako je upravo pretresala kuće Karadžićevog brata i njegove sinovice u Nikšiću. Karadžićevi rođaci u više navrata su bili privođeni na višesatne razgovore u nikšićku stanicu policije.
Dok je, pod pseudonimom i izmjenjenim fizičkim izgledom, živio kao diskretni dr Dabić u iznajmljenom stanu na Novom Beogradu, Karadžić je posjećivao lokalni kiosk-kafanu Luda kuća. U veselom društvu pauperizovanih srpskih nacionalista – gdje se guslalo i o njemu – bile su i osobe iz Crne Gore.
,,Ko izdao Radovana,/ ne doček‘o Đurđevdana”, arlaukalo se u Ludoj kući, posljednjem utočištu Radovana Karadžića na slobodi.

Vladimir JOVANOVIĆ

DEKLARACIJA O SREBRENICI
Koincidencija?

Početkom marta, tokom dva dana, Radovan Karadžić je imao uvodno izlaganje pred Haškim sudom koji ga tereti za ratne zločine, uključujući i masovno ubistvo civila u Srebrenici. Karadžić je masakr oko 8.000 Bošnjaka, odraslih i dječaka u julu 1995. nazvao ,,mitom” sračunatim ,,da izazove simpatije za muslimane u BiH”. Da li je čista koincidencija što su ,,otkrića o izdaji” Karadžića došla u danu kada je Skupština Srbije usvojila Deklaraciju kojom osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde (ICJ), izražavajući saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ova tragedija.
U presudi ICJ je oslobodio državu Srbiju od direktne umiješanosti u ubistva, ali je napisano da je zvanični Beograd odgovoran zato što ništa nije učinio da spriječi masakr.
Rasprava u Domu Skupštine Srbije koju je tokom 13 sati prenosila RTS, pokazala je da je srpsko društvo 15 godina poslije rata u BiH duboko podijeljeno.
Iako nije pomenuta riječ genocid, za Deklaraciju je u parlamentu sa 250 mjesta glasalo 127 poslanika vladajuće koalicije, protiv je bio 21, a jedan poslanik nije glasao. Ostali nijesu glasali.
Poslije usvajanja Deklaracije o Srebrenici, pojedini stručnjaci za međunarodno pravo iznijeli su mišljenje da ona daje mogućnost porodicama žrtava da od Srbije zatraže odštetu. Profesor međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Utrehtu (Holandija) dr Hert van Knops je rekao da bi porodice žrtava mogle da podnesu zahtjeve za odštetu u Srbiji, zato što se u usvojenoj Deklaraciji izražava saučešće i izvinjenje što država Srbija nije učinila više kako bi spriječila tragediju u Srebrenici. To je, smatra prof. Knops, dovoljan osnov za tužbu.

M. BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo